prid. 〈G dokàziva; odr. dokàzivī, G dokàzivōg(a); ž. dokàziva, s. dokàzivo〉 koji se može dokazati [dokaziva tvrdnja]; ant. nedokaziv

im. s. 〈G dokazívānja〉 1. utvrđivanje istinitosti činjenicama ili dokazima ili uvjeravanje koga u što; sin. argumentiranje 2. postizanje dobroga mišljenja o sebi postupcima, radom ili uspjehom i stjecanje priznanja u kakvoj skupini ljudi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dokàzujēm, 3. l. mn. dokàzujū, imp. dokàzūj, aor. dokazívah, imperf. dokàzīvāh, prid. r. dokazívao, prid. t. dokàzīvān〉 činjenicama ili dokazima utvrđivati istinitost ili uvjeravati koga u što [~ nevinost]; sin. (argumentirati) • dokazívati se 〈povr.〉 postupcima, radom ili uspjehom postići dobro mišljenje o sebi i stjecati priznanje u kakvoj skupini ljudi [~ se na poslu]; vidski paranjak: dokazati

im. ž. 〈G dokàzivosti, I dokàzivošću/dokàzivosti〉 svojstvo onoga što je dokazivo; ant. nedokazivost

pril. 1. uvodi pitanje o vremenskoj granici, o vremenu u kojemu će što završiti [Dokle namjeravaš ostati?]; sin. dokad, dokada 2. uvodi pitanje o mjesnoj granici, koliko daleko [Dokle idemo?]; sin. dokud, dokuda 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje o vremenskoj granici [Reci mi ~ namjeravaš ostati.]; sin. dokad, dokada 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje o vremenskoj granici [Upitno je ~ namjerava ostati.]; sin. dokad, dokada 5. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje o mjesnoj granici [Znamo ~ idemo.]; sin. dokud, dokuda 6. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje o mjesnoj granici [Zna se ~ idemo.]; sin. dokud, dokuda 7. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim vremenskim rečenicama, uvodi vremensku surečenicu [Ostat ću ~ budem htio.]; sin. dokad, dokada 8. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Pješačit ću ~ postoji staza.]; sin. dokud, dokuda

im. ž. 〈G dòkolicē〉 slobodno vrijeme, vrijeme u kojemu se ništa ne radi

im. ž. 〈G dòkoljenicē; mn. N dòkoljenice, G dòkoljenīcā〉 čarapa koja seže do koljena; sin. (dokoljenka)

im. ž. 〈G dòkoljēnkē, DL dòkoljēnki; mn. N dòkoljēnke, G dòkoljēnkā/dòkoljēnkī〉 v. dokoljenica

prid. 〈G dòkona; odr. dòkonī, G dòkonōg(a); ž. dòkona, s. dòkono; komp. dokònijī〉 koji ništa ne radi, koji besposličari

im. ž. 〈G dòkonosti, I dòkonošću/dòkonosti〉 osobina onoga koji je dokon

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dokòpām se, 3. l. mn. dokòpajū se, imp. dokòpāj se, aor. dokòpah se, prid. r. dokòpao se〉 doći do željenoga prijevarom ili na brzinu [~ posla]; sin. dočepati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dokotr̀ljām, 3. l. mn. dokotr̀ljajū, imp. dokotr̀ljāj, aor. dokotr̀ljah, prid. r. dokotr̀ljao, prid. t. dȍkotrljān〉 1. kotrljajući dogurati na određeno mjesto [~ u dvorište] 2. kotrljajući dogurati kamo s određenoga mjesta [~ iz dvorišta] • dokotr̀ljati se 〈povr.〉 1. kotrljajući se dospjeti na određeno mjesto [~ se u dvorište] 2. kotrljajući se dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ se iz dvorišta]; sin. dovaljati; ant. odvaljati, otkotrljati

pril. do samoga kraja, u potpunosti [ostvariti ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòkrājčīm, 3. l. mn. dòkrajčē, imp. dòkrājči, aor. dòkrājčih, prid. r. dòkrājčio, prid. t. dòkrājčen〉 1. privesti što kraju [~ započeti rad] 2. pren. prouzročiti čiju smrt; sin. ubiti, umoriti, usmrtiti

im. m. 〈G dȍktora, V dȍktore; mn. N dȍktori, G dȍktōrā〉 1. 〈jd.〉 najviša znanstvena titula 2. osoba koja je obranila doktorat i stekla istoimenu titulu 3. razg. v. liječnik

im. m. 〈G doktoráta; mn. N doktoráti, G doktorátā〉 samostalno znanstveno djelo kojim se stječe najviša znanstvena titula; sin. disertacija

im. ž. 〈G dȍktoricē; mn. N dȍktorice, G dȍktorīcā〉 1. žena koja je obranila doktorat i stekla titulu doktora 2. razg. v. liječnica

prid. 〈G dȍktoričina; ž. dȍktoričina, s. dȍktoričino〉 1. koji pripada ženi koja je obranila doktorat i stekla titulu doktora 2. razg. v. liječničin

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. doktòrīrām, 3. l. mn. doktorírajū, imp. doktòrīrāj, aor. doktorírah, prid. r. doktorírao〉 steći najviši znanstveni stupanj, stupanj doktora znanosti

prid. 〈G dȍktorskōg(a); ž. dȍktorskā, s. dȍktorskō〉 1. koji se odnosi na doktore [~ studij] 2. razg. v. liječnički

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòkūčīm, 3. l. mn. dòkūčē, imp. dokúči, aor. dokúčih, prid. r. dokúčio, prid. t. dòkūčen〉 1. v. dohvatiti 2. v. razumjeti, shvatiti

prid. 〈G dokùčiva; odr. dokùčivī, G dokùčivōg(a); ž. dokùčiva, s. dokùčivo; komp. dokučìvijī〉 1. v. dohvatljiv 2. v. razumljiv, shvatljiv

pril. 1. uvodi pitanje o mjesnoj granici, koliko daleko [Dokud idemo?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje o mjesnoj granici [Znamo ~ idemo.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje o mjesnoj granici [Zna se ~ idemo.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Pješačit ćemo ~ postoji staza.]; sin. dokuda, dokle

pril., usp. dokud

im. m. 〈G dokùmenta; mn. N dokùmenti, G dokùmenātā〉 isprava ili službeni papir koji sadržava podatke koji se moraju čuvati i koji se može upotrebljavati kao dokaz za što

im. ž. 〈G dokumentácijē; mn. N dokumentácije, G dokumentácījā〉 skup dokumenata o kojemu događaju, pojavi, osobi i sl.

im. m. 〈G dokumentárca; mn. N dokumentárci, G dokumèntārācā〉 razg. film u kojemu se prikazuju stvarni, istiniti događaji i ljudi te priroda, životinje, biljke i sl.

prid. 〈G dȍkumentārnōg(a); ž. dȍkumentārnā, s. dȍkumentārnō〉 1. koji služi kao dokument ili dokaz [dokumentarna pisma] 2. koji se temelji na pravim zbivanjima ili dokumentima [~ film]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dokumèntīrām, 3. l. mn. dokumentírajū, imp. dokumèntīrāj, aor. dokumentírah, imperf. dokumèntīrāh, prid. r. dokumentírao, prid. t. dokumèntīrān〉 potkrijepiti/potkrepljivati dokazima, utemeljiti/temeljiti kakvu tvrdnju na podatcima

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòkūpīm, 3. l. mn. dòkūpē, imp. dokúpi, aor. dokúpih, prid. r. dokúpio, prid. t. dòkūpljen〉 kupiti i dodati čemu [~ staž]; vidski parnjak: dokupljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dokùpljujēm, 3. l. mn. dokùpljujū, imp. dokùpljūj, aor. dokupljívah, imperf. dokùpljīvāh, prid. r. dokupljívao, prid. t. dokùpljīvān〉 kupovati i dodavati čemu [~ staž]; vidski parnjak: dokupiti

im. m. 〈G dȍla, L dòlu; mn. N dȍlovi, G dȍlōvā〉 1. v. dolina 2. v. ponikva

im. m. 〈G dȍlāra, I dȍlārom/dȍlārem; mn. N dȍlāri, G dȍlārā〉 novčana jedinica u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Australiji

im. m. 〈G dòlaska; mn. N dòlasci, G dòlazākā〉 1. trenutak ili vrijeme u kojemu tko ili što pristiže na odredište [~ vlaka]; ant. polazak 2. pristizanje na odredište [~ u Split]; ant. odlazak

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòlazīm, 3. l. mn. dòlazē, imp. dòlazi, aor. dòlazih, imperf. dòlažāh, prid. r. dòlazio〉 1. krećući se dospijevati na određeno mjesto [~ s posla u petnaest sati; ~ u Zagreb]; sin. prispijevati, pristizati, stizati; ant. odlaziti 2. krećući se dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ iz Zagreba]; sin. stizati; ant. odlaziti 3. 〈3. l.〉 približava se, dogodit će se u bliskoj budućnosti [Dolazi kiša.; Dolaze teška vremena.]; sin. nastupati, stizati; vidski paranjak: doći

prid. 〈G dòlaznōg(a); ž. dòlaznā, s. dòlaznō〉 koji se odnosi na dolazak [~ peron]; ant. odlazni

im. s. 〈G dòlažēnja〉 1. dospijevanje na određeno mjesto kretanjem; sin. prispijevanje, pristizanje, stizanje; ant. odlaženje 2. dospijevanje kamo s određenoga mjesta kretanjem; ant. odlaženje 3. približavanje, događanje čega u bliskoj budućnosti; sin. nastupanje, stizanje

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dolepr̀šām, 3. l. mn. dolepr̀šajū, imp. dolepr̀šāj, aor. dolepr̀šah, prid. r. dolepr̀šao〉 1. lepršajući stići na određeno mjesto [~ u gnijezdo] 2. lepršajući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz gnijezda]; ant. odlepršati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòletīm, 3. l. mn. dòletē, imp. dolèti, aor. dolètjeh, prid. r. m. dolètio, ž. dolètjela, s. dolètjelo, mn. dolètjeli〉 1. leteći stići na određeno mjesto [~ u gnijezdo] 2. leteći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz gnijezda]; ant. odletjeti; vidski paranjak: dolijetati

prid. 〈G dòlična; odr. dòličnī, G dòličnōg(a); ž. dòlična, s. dòlično; komp. dolìčnijī〉 koji nije u skladu sa zahtjevima ili običajima [dolično ponašanje]; ant. nedoličan, nepriličan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòlijēćēm, 3. l. mn. dòlijēćū, imp. dolijéći, aor. dolijétah, imperf. dòlijētāh, prid. r. dolijétao〉 1. leteći stizati na određeno mjesto [~ u gnijezdo] 2. leteći dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ iz gnijezda]; ant. odlijetati; vidski paranjak: doletjeti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòlijēvām, 3. l. mn. dolijévajū, imp. dòlijēvāj, aor. dolijévah, imperf. dòlijēvāh, prid. r. dolijévao, prid. t. dòlijēvān〉 lijevajući dodavati [~ benzin u spremnik]; sin. (nadolijevati); ant. odlijevati; vidski parnjak: doliti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòlikujēm, 3. l. mn. dòlikujū, imp. dòlikūj, aor. dòlikovah, imperf. dòlikovāh, prid. r. dòlikovao〉 biti primjeren komu, biti u skladu s ugledom, čašću, položajem [Ne dolikuje joj takvo ponašanje.]; sin. priličiti

im. ž. 〈G dolìnē; mn. N dolìne, G dolínā〉 zem. prirodna izdužena udubina s vodenim tokom na dnu koja je najčešće otvorena u smjeru otjecanja [ledenjačka ~]; sin. (dol) ♦ ~ suza zemlja, zemaljski svijet, ovaj svijet; obećati komu brda i doline, usp. brdo

prid. 〈G dòlīnskōg(a); ž. dòlīnskā, s. dòlīnskō〉 koji se odnosi na dolinu [dolinska rijeka]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȍlijēm, 3. l. mn. dȍlijū, imp. dòlīj, aor. dòlih, prid. r. m. dȍlio, ž. dȍlīla, s. dȍlīlo, mn. dȍlīli, prid. t. dolìven〉 lijući dodati [~ benzin u spremnik]; sin. (nadoliti); ant. odliti; vidski parnjak: dolijevati

im. m. 〈G dolomíta; mn. N dolomíti, G dolomítā〉 geol. sedimentna stijena koja je sastavni dio krških predjela

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòlūtām, 3. l. mn. dolútajū, imp. dòlūtāj, aor. dolútah, prid. r. dolútao〉 1. lutajući dospjeti na određeno mjesto [~ u pustinju] 2. lutajući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz pustinje]; ant. odlutati