gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dopùnjujēm, 3. l. mn. dopùnjujū, imp. dopùnjūj, aor. dopunjívah, imperf. dopùnjīvāh, prid. r. dopunjívao, prid. t. dopùnjīvān〉 usp. dopunjati

prid. 〈G dòpusnōg(a); ž. dòpusnā, s. dòpusnō〉 kojim se što dopušta [dopusna rečenica]

im. ž. 〈G dòpusnicē; mn. N dòpusnice, G dòpusnīcā〉 pismeni dokument kojim se što dopušta

im. m. 〈G dòpusta; mn. N dòpusti, G dȍpūstā〉 odobreni izostanak s posla, slobodni dani koje dobiva zaposlena osoba [službeni ~; studijski ~; znanstveni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpustīm, 3. l. mn. dòpustē, imp. dopùsti, aor. dopùstih, prid. r. dopùstio, prid. t. dòpušten〉 dati komu dopuštenje ili omogućiti komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. odobriti; ant. zabraniti; vidski parnjak: dopuštati

prid. 〈G dopùstiva; odr. dopùstivī, G dopùstivōg(a); ž. dopùstiva, s. dopùstivo〉 koji se može dopustiti [dopustivo ponašanje]; ant. nedopustiv

im. s. 〈G dopúštānja〉 davanje dopuštenja ili omogućivanje da se što radi; sin. odobravanje; ant. zabranjivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpūštām, 3. l. mn. dopúštajū, imp. dòpūštāj, aor. dopúštah, imperf. dòpūštāh, prid. r. dopúštao, prid. t. dòpūštān〉 davati komu dopuštenje ili omogućivati komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. odobravati; ant. zabranjivati; vidski parnjak: dopustiti

im. s. 〈G dopušténja; mn. N dopušténja, G dopušténjā〉 pristanak ili ovlaštenje da se što učini; sin. odobrenje

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dopùtujēm, 3. l. mn. dopùtujū, imp. dopùtūj, aor. doputòvah, prid. r. doputòvao〉 1. putujući dospjeti na određeno mjesto [~ u Split] 2. putujući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz Splita]; ant. otputovati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpužēm, 3. l. mn. dòpužū, imp. dòpuži, aor. dòpuzah, prid. r. dòpuzao〉 1. pužući dospjeti na određeno mjesto [~ u vrt] 2. pužući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz vrta]; ant. otpuzati

im. ž. 〈G dȍradē; mn. N dȍrade, G dȍrādā〉 naknadni rad na čemu kako bi se to dovršilo; sin. doradba

im. ž. 〈G dòradbē; mn. N dòradbe, G dòradābā/dȍrādbā/dòradbī〉 usp. dorada

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòrādīm, 3. l. mn. dòrādē, imp. dorádi, aor. dorádih, prid. r. dorádio, prid. t. dòrāđen〉 poraditi na čemu kako bi se to učinilo boljim ili cjelovitim; vidski parnjak: dorađivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. doràđujēm, 3. l. mn. doràđujū, imp. doràđūj, aor. dorađívah, imperf. doràđīvāh, prid. r. dorađívao, prid. t. doràđīvān〉 raditi na čemu kako bi se to učinilo boljim ili cjelovitim; vidski parnjak: doraditi

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòrāstām, 3. l. mn. dorástajū, imp. dòrāstāj, aor. dorástah, imperf. dòrāstāh, prid. r. dorástao〉 1. razvijati se do određenoga stupnja [Mladica je polako dorastala do stabla.] 2. postajati sposobnim ili spremnim za što, dosezati psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dozrijevati, sazrijevati; vidski paranjak: dorasti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dorástem, 3. l. mn. dorástū, imp. dorásti, aor. dorástoh, prid. r. dòrāstao〉 1. razviti se do određenoga stupnja [Mladica je dorasla do stabla.] 2. postati sposobnim ili spremnim za što, dosegnuti psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dozreti, sazreti pren., stasati; vidski paranjak: dorastati

prid. 〈G dorečèna; odr. dorèčenī, G dorèčenōg(a); ž. dorečèna, s. dorečèno〉 koji je izrečen dokraja, koji je jasan i potpun [~ zakon; dorečena izjava]; ant. nedorečen

im. ž. 〈G dorèčenosti, I dorèčenošću/dorèčenosti〉 svojstvo onoga što je dorečeno; ant. nedorečenost

im. m. 〈G dòručka; mn. N dòručci, G dòručākā〉 jutarnji obrok koji se jede nakon ustajanja ili nakon zajutarka

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòručkujēm, 3. l. mn. dòručkujū, imp. dòručkūj, aor. dòručkovah, imperf. dòručkovāh, prid. r. dòručkovao, prid. t. dòručkovān〉 1. 〈prijel.〉 pojesti/jesti za jutarnji obrok [~ kruh i maslac] 2. 〈neprijel.〉 uzeti/uzimati jutarnji obrok [~ rano]

pril. do ovoga trenutka, do trenutka u kojemu govoritelj govori; sin. dosada; ant. odsad, odsada

im. ž. 〈G dȍsadē; mn. N dȍsade, G dȍsādā〉 osjećaj praznine zbog nedostatka zanimljivih sadržaja i događaja

pril., usp. dosad

prid. 〈G dȍsādna; odr. dȍsādnī, G dȍsādnōg(a); ž. dȍsādna, s. dȍsādno; komp. dosàdnijī〉 1. koji ne izaziva zanimanje [~ sugovornik; dosadna knjiga]; sin. nezanimljiv; ant. zanimljiv 2. koji komu smeta svojim ponašanjem [dosadno dijete]

prid. 〈G dosàdašnjēg(a); ž. dosàdašnjā, s. dosàdašnjē〉 koji je bio dosad, do ovoga trenutka

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòsādīm, 3. l. mn. dòsādē, imp. dosádi, aor. dosádih, prid. r. dosádio〉 izazvati u kome dosadu, narušiti komu mir svojim ponašanjem [Dosadilo mi je čitanje ove knjige.; Jučer mi je dosadio svojim zanovijetanjem.]; sin. dodijati, dojaditi, dozlogrditi, udaviti pren., razg.; vidski parnjak: dosađivati¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòsādīm, 3. l. mn. dòsādē, imp. dosádi, aor. dosádih, prid. r. dosádio, prid. t. dosāđen〉 dodatno posaditi [~ red kupusa]; vidski paranjak: dosađivati²

prid. 〈G dosadnjìkava; odr. dosadnjìkavī, G dosadnjìkavōg(a); ž. dosadnjìkava, s. dosadnjìkavo〉 razg. koji je pomalo dosadan [~ predavač]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dosàđujēm, 3. l. mn. dosàđujū, imp. dosàđūj, aor. dosađívah, imperf. dosàđīvāh, prid. r. dosađívao〉 izazivati u kome dosadu, narušavati komu mir svojim ponašanjem [Jučer mi je dosađivao svojim zanovijetanjem.]; sin. daviti pren., razg., dodijavati; vidski parnjak: dosaditi¹ • dosađívati se 〈povr.〉 osjećati dosadu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dosàđujēm, 3. l. mn. dosàđujū, imp. dosàđūj, aor. dosađívah, imperf. dosàđīvāh, prid. r. dosađívao, prid. t. dosàđīvān〉 1. dovršiti sadnju [~ vinograd] 2. dodatno posaditi [~ red kupusa]; vidski paranjak: dosaditi²

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòsēgnēm, 3. l. mn. dòsēgnū, imp. doségni, aor. doségoh, prid. r. dòsēgao, prid. t. dòsēgnūt, pril. p. dòsēgāvši〉 v. dosegnuti

im. m. 〈G dósega; mn. N dósezi, G dósēgā〉 područje unutar kojega se može što dohvatiti [izvan dosega]; sin. dohvat

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòsēgnēm, 3. l. mn. dòsēgnū, imp. doségni, aor. doségnuh, prid. r. doségnuo, prid. t. dòsēgnūt, pril. p. doségnūvši〉 1. 〈prijel.〉 dotaknuti ili uzeti ono što je podalje [~ knjigu]; sin. dohvatiti 2. 〈prijel./neprijel.〉 〈3. l.〉 dostići kakvu mjeru, količinu, doći do određene granice ili stupnja [Dug je dosegnuo milijun kuna.; ~ do vrhunca; ~ vrhunac]; sin. dostići; sin. (doseći); vidski paranjak: dosezati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòselīm, 3. l. mn. dòselē, imp. dosèli, aor. dosèlih, prid. r. dosèlio, prid. t. dòseljen〉 1. seleći dovesti koga na određeno mjesto [~ rodbinu u Split] 2. seleći dovesti koga kamo s određenoga mjesta [~ rodbinu iz Splita u Zagreb] • dosèliti se 〈povr.〉 1. seleći se dospjeti na određeno mjesto [~ se u Split] 2. seleći se dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ se iz Splita u Zagreb]; ant. odseliti; vidski paranjak: doseljavati

im. s. 〈G doseljávānja〉 1. dovođenje koga s određenoga mjesta tako da ga se seli 2. dovođenje onoga tko se seli na određeno mjesto; ant. odseljavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dosèljāvām, 3. l. mn. doseljávajū, imp. dosèljāvāj, aor. doseljávah, imperf. dosèljāvāh, prid. r. doseljávao, prid. t. dosèljāvān〉 1. seleći dovoditi koga na određeno mjesto [~ rodbinu u Split] 2. seleći dovoditi koga kamo s određenoga mjesta [~ rodbinu iz Splita u Zagreb] • doseljávati se 〈povr.〉 1. seleći se dospijevati na određeno mjesto [~ se u Split] 2. seleći se dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ se iz Splita u Zagreb]; ant. odseljavati; vidski paranjak: doseliti

im. ž. 〈G doseljènicē; mn. N doseljènice, G doseljènīcā〉 1. žena koja se odnekud doselila 2. žena koja nije rođena u kojemu kraju; ant. domorotkinja; sin. došljakinja razg.

prid. 〈G doseljèničina; ž. doseljèničina, s. doseljèničino〉 1. koji pripada doseljenici, ženi koja se odnekud doselila 2. koji pripada doseljenici, ženi koja nije rođena u kojemu kraju; ant. domorotkinjin; sin. došljakinjin

im. m. 〈G doseljeníka, V dȍseljenīče; mn. N doseljeníci, G doseljeníkā〉 1. osoba koja se odnekud doselila 2. osoba koja nije rođena u kojemu kraju; ant. domorodac, starosjedilac; sin. došljak razg.

im. s. 〈G doseljénja〉 dolazak na koje mjesto seljenjem

im. s. 〈G dosézānja〉 1. doticanje ili uzimanje onoga što je podalje; sin. dohvaćanje 2. dostizanje kakve mjere, količine, dolaženje do određene granice 3. dospijevanje do određenoga stupnja; sin. dostizanje 4. prostiranje, širenje do određene granice; sin. dopiranje, sezanje; sin. (dosizanje)

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòsēžēm, 3. l. mn. dòsēžū, imp. doséži, aor. dosézah, imperf. dòsēzāh, prid. r. dosézao, prid. t. dòsēzān〉 1. 〈prijel.〉 doticati ili uzimati ono što je podalje [~ knjigu]; sin. dohvaćati 2. 〈neprijel.〉 prostirati se, širiti se do određene granice [Pogled doseže u daljinu.]; sin. dopirati, sezati 3. 〈prijel./neprijel.〉 〈3. l.〉 dostizati kakvu mjeru, količinu, dolaziti do određene granice ili stupnja [Dug doseže milijun kuna.; ~ do vrhunca; ~ vrhunac]; sin. dostizati; sin. (dosizati); vidski paranjak: dosegnuti

im. s. 〈G dosízānja〉 v. dosezanje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòsīžēm, 3. l. mn. dòsīžū, imp. dosíži, aor. dosízah, imperf. dòsīzāh, prid. r. dosízao, prid. t. dòsīzān〉 v. dosezati

im. m. 〈G dosjèa; mn. N dosjèi, G dosjéā〉 skup spisa koji čine cjelinu [policijski ~]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dòsjetīm se, 3. l. mn. dòsjetē se, imp. dòsjeti se, aor. dòsjetih se, prid. r. dòsjetio se〉 nastojati spoznati ono što se ne vidi ili ne zna [~ načina; ~ rješenja]; sin. domisliti se v. pod domisliti, naći, pronaći, sjetiti se

im. ž. 〈G dòsjetkē, DL dòsjetki; mn. N dòsjetke, G dòsjetākā/dȍsjētkā/dòsjetkī〉 kratka duhovita primjedba; sin. doskočica