dȑvo

im. s. G dȑveta/dȑva; mn. N drvèta/dr̀va, G drvétā/dŕvā 1. G dȑveta; mn. N drvèta, G drvétā bot. višegodišnja biljka s korijenom, deblom i krošnjom [crnogorično ~; listopadno ~]; sin. stablo 2. G dȑva; mn. N dr̀va, G dŕvā a. obrađeni dio stabla koji se dobio sječenjem i piljenjem [~ za ogrjev] b. jd. gradivo od istoimene biljke [načinjen od drva]

drvòdjelja

im. m. G drvòdjeljē, V dȑvodjeljo; mn. N drvòdjelje, G drvòdjēljā v. tesar

drvòdjeljskī

prid. G drvòdjeljskōg(a); ž. drvòdjeljskā, s. drvòdjeljskō v. tesarski

dȑvorēd

im. m. G dȑvorēda; mn. N dȑvorēdi, G dȑvorēdā pravilno zasađeno drveće duž ulice, u parku i sl.

dȑvorēz

im. m. G dȑvorēza; mn. N dȑvorēzi, G dȑvorēzā 1. ukras izrađen rezanjem u drvu 2. tehnika umnažanja slika s pomoću drvenih ploča 3. otisak dobiven istoimenom tehnikom

drvòsječa

im. m. G drvòsječē, V dȑvosječo; mn. N drvòsječe, G drvòsjēčā osoba koja siječe drveće

dȑzak

prid. G dr̀ska; odr. dr̀skī, G dr̀skōg(a); ž. dr̀ska, s. dȑsko; komp. dr̀skijī 1. koji nema obzira prema drugomu, koji je nepristojan 2. koji odražava čiju bezobzirnost ili nepristojnost; sin. bezobrazan

dr̀žāč

im. m. G držáča; mn. N držáči, G držáčā predmet koji što čvrsto drži ili kojim se što pridržava ili učvršćuje [~ za police]

dŕžak

im. m. G dŕška; mn. N dŕšci, G dȓžākā 1. dio predmeta koji se drži ili prihvaća rukom kako bi se tim predmetom moglo rukovati [~ noža; ~ metle] 2. bot. dio prašnika koji nosi dvije prašnice; sin. prašnička nit v. pod nit

dr̀žānje

im. s. G dr̀žānja 1. stanje i proces u kojemu se što drži 2. položaj tijela [uspravno ~; lijepo ~; loše ~]

dr̀žati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dr̀žīm, 3. l. mn. dr̀žē, imp. dr̀ži, aor. dr̀žah, imperf. dr̀žāh, prid. r. m. dȑžao, ž. dȑžāla, s. dȑžālo, mn. dȑžāli, prid. t. dȑžān 1. ne ispuštati ono što se uhvatilo ili što se ima u ruci [~ u ruci] 2. prisiljavati koga da ostane na jednome mjestu, da se ne kreće [~ lopova] 3. činiti da tko ili što ostane u kakvu stanju, položaju ili situaciji [~ koga u neznanju] 4. služiti čemu kao oslonac, potpora [Stupovi drže most.] 5. imati što na određenome mjestu [~ knjige na polici] 6. izvoditi kakvu radnju [~ nastavu; ~ govor] 7. imati svoje mišljenje o čemu [Držim da sam u pravu.]; sin. misliti, smatrati  ~ stražu v. stražariti • dr̀žati se povr. 1. tjelesno i psihički biti u određenome stanju [Dobro se drži.] 2. postupati u skladu s čim [~ se riječi] 3. biti pričvršćen za što [Naljepnica se čvrsto drži.] ♦ ~ do sebe imati visoko mišljenje o sebi, imati samopoštovanja (ponosa)

dr̀žava

im. ž. G dr̀žavē; mn. N dr̀žave, G dȑžāvā pol. političko-pravna, međunarodno priznata upravna organizacija s punim ili ograničenim suverenitetom i različitim oblicima vladavine i uređenja [demokratska ~; samostalna ~]; sin. zemlja

dr̀žavljanin

im. m. G dr̀žavljanina; mn. N dr̀žavljani, G dr̀žavljānā 1. osoba koja pripada određenoj državnoj zajednici i koja je državljanstvo stekla rođenjem ili ga dobila na koji drugi način 2. stanovnik koje države

dr̀žavljānka

im. ž. G dr̀žavljānkē, DL dr̀žavljānki; mn. N dr̀žavljānke, G dr̀žavljānkā/dr̀žavljānkī 1. žena koja pripada određenoj državnoj zajednici i koja je državljanstvo stekla rođenjem ili ga dobila na koji drugi način 2. stanovnica koje države

državljànstvo

im. s. G državljànstva; mn. N državljànstva, G držàvljānstāvā/držàvljānstvā pol. pripadnost određenoj državi koje uključuje prava i obveze pojedinca prema državi

dr̀žāvnī

prid. G dr̀žāvnōg(a); ž. dr̀žāvnā, s. dr̀žāvnō koji pripada državi, koji se odnosi na državu [državna granica; državna politika; ~ novac]

dr̀žāvnica

im. ž. G dr̀žāvnicē; mn. N dr̀žāvnice, G dr̀žāvnīcā najviša državna dužnosnica

dr̀žāvničin

prid. G dr̀žāvničina; ž. dr̀žāvničina, s. dr̀žāvničino koji pripada državnici

dr̀žavnīčkī

prid. G dr̀žāvnīčkōg(a); ž. dr̀žāvnīčkā, s. dr̀žāvnīčkō koji se odnosi na državnike [~ razgovori]

dr̀žāvnīk

im. m. G dr̀žāvnīka, V dr̀žāvnīče; mn. N dr̀žāvnīci, G dr̀žāvnīkā najviši državni dužnosnik

držávnōst

im. ž. G držávnosti, I držávnošću/držávnosti; mn. N držávnosti, G držávnostī državna samostalnost, neovisnost

dȑžavotvōrnī

prid. G dȑžavotvōrnōg(a); ž. dȑžavotvōrnā, s. dȑžavotvōrnō koji pridonosi stvaranju i učvršćivanju države [državotvorna ideja]

dualìstičkī

prid. G dualìstičkōg(a); ž. dualìstičkā, s. dualìstičkō koji se odnosi na dualizam [dualistička vladavina]

dualìzam

im. m. G dualìzma 1. fil. filozofski pravac prema kojemu se zbilja sastoji od dvaju načela koja ravnopravno postoje, npr. dobro – zlo, svjetlo – tama, muško – žensko 2. pol. zajednica dviju država sa zajedničkim vladarom, dvovlašće, dvojna monarhija

dȗb

im. m. G dȗba, L dúbu; mn. N dȕbovi, G dȕbōvā pokr. v. hrast

dúbēnje

im. s. G dúbēnja pravljenje udubine u čemu tvrdom oštrim oruđem; sin. (dubljenje)

dubìna

im. ž. G dubìnē, A dȕbinu; mn. N dubìne, G dubínā 1. udaljenost od vodene površine do dna [~ mora] 2. područje duboko ispod površine mora, jezera, rijeke i sl. [morska ~] 3. prostor koji se nalazi na velikoj udaljenosti od početka čega ili je u unutrašnjosti čega [u dubini špilje] 4. frekvencijsko svojstvo zvuka ovisno o broju titraja u sekundi [~ tona]; ant. visina 5. pren. ono što je skriveno, što se ne pokazuje [~ duše]

dubinòmjer

im. m. G dubinòmjera, I dubinòmjerom; mn. N dubinòmjeri, G dubinòmjērā naprava za mjerenje dubine vode; sin. (sonda)

dùbīnskī

prid. G dùbīnskōg(a); ž. dùbīnskā, s. dùbīnskō koji se odnosi na dubinu [dubinsko ronjenje]

dúbiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dúbīm, 3. l. mn. dúbē, imp. dúbi, aor. dúbih, imperf. dúbljāh, prid. r. dúbio stajati na glavi

dúbiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dúbīm, 3. l. mn. dúbē, imp. dúbi, aor. dúbih, imperf. dúbljāh, prid. r. dúbio, prid. t. dȗbljen v. dupsti

dúbljēnje

im. s. G dúbljēnja 1. stajanje na glavi 2. v. dubenje

dùbok

prid. G dubòka; odr. dùbokī, G dùbokōg(a); ž. dubòka, s. dubòko; komp. dȕbljī 1. koji je veće dubine od uobičajene ili prosječne [duboko more]; ant. plitak 2. koji se nalazi na velikoj dubini [duboki korijen]; ant. plitak 3. koji ima mali broj titraja u sekundi [~ glas]; ant. visok 4. pren. koji je potpun (o snu); ant. plitak

dubòko

pril. komp. dȕbljē 1. na velikoj dubini [~ roniti] 2. u mjeri koju obilježava jačina ili punina [~ spavati; On je ~ povrijeđen.]

dùbrava

im. ž. G dùbravē; mn. N dùbrave, G dȕbrāvā zast. mala šuma, često hrastova

dùćān

im. m. G dućána; mn. N dućáni, G dućánā razg. v. prodavaonica, trgovina

dȕd

im. m. G dùda; mn. N dùdovi, G dȕdōvā bot. 1. listopadno drvo s velikom krošnjom i slatkim jestivim plodovima [bijeli ~; crni ~] 2. sladak jestivi crni ili bijeli plod istoimenoga drveta; sin. murva

dȕda

im. ž. G dȕ; mn. N dȕde, G dȗ gumena sisaljka kroz koju dijete siše tekuću hranu iz bočice  ~ varalica predmet od umjetnoga gradiva koji se umeće djetetu u usta radi smirivanja

dȕdāš

im. m. G dȕdāša, V dȕdāšu; mn. N dȕdāši, G dȕdāšā glazbenik koji svira dude

dȕdašica

im. ž. G dȕdašicē; mn. N dȕdašice, G dȕdašīcā glazbenica koja svira dude

dȕdašičin

prid. G dȕdašičina; ž. dȕdašičina, s. dȕdašičino koji pripada dudašici

dȕdati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. dȕdām, 3. l. mn. dȕdajū, imp. dȕdāj, aor. dȕdah, imperf. dȕdāh, prid. r. dȕdao, prid. t. dȕdān 1. neprijel. piti s pomoću dude 2. prijel. razg. v. sisati

dȕde

im. pl. t. ž. G dȗ folk., glazb. puhaće narodno glazbalo slično gajdama

dȕdov

prid. G dȕdova; ž. dȕdova, s. dȕdovo koji pripada dudu [~ list]

dùēt

im. m. G duéta; mn. N duéti, G duétā glazb. 1. sviranje ili pjevanje udvoje 2. glazbeno djelo za dva glasa ili za dva glazbala

dȗg

im. m. G dȗga, L dúgu; mn. N dȕgovi, G dȕgōvā 1. novac ili što vrijedno što se mora vratiti 2. obveza ili dužnost koju tko ima prema komu ili čemu ♦ biti u dugovima do guše (grla) imati velike dugove, biti prezadužen; grcati (gušiti se, plivati itd.) u dugovima imati velike dugove, biti prezadužen

dȕg

prid. G dùga; odr. dùgī, G dùgōg(a); ž. dùga, s. dȕgo; komp. dȕžī/dȕljī 1. koji ima velik razmak od jednoga do drugoga kraja [duga kosa; duga suknja]; sin. dugačak 2. koji traje više nego što je potrebno ili uobičajeno [dugo putovanje]; ant. kratak ♦ pao je (pružio se i sl.) koliko je ~ i širok pao je, ispružio se svom dužinom

dúga

im. ž. G dúgē, DL dúgi; mn. N dúge, G dúgā met. niz obojenih lukova u bojama spektra koji se pojavljuju kad Sunčeve zrake prolaze kroz kapljice vode

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga