zb. im. s. 〈G grȃnja〉 skup grana

im. m. 〈G gráška〉 bot. 1. jednogodišnja zeljasta povrtna biljka iz porodice leptirnjača čiji je plod mahuna 2. male okrugle zelene sjemenke istoimene biljke [mladi ~; varivo od graška]

im. ž. 〈G grȁševinē〉 1. srednjoeuropsko bijelo grožđe 2. vino od istoimenoga grožđa [kutjevačka ~]; sin. (rizling)

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gràvīrām, 3. l. mn. gravírajū, imp. gràvīrāj, aor. gravírah, imperf. gràvīrāh, prid. r. gravírao, prid. t. gràvīrān〉 urezati/urezivati crtež, likove ili slova u drvenu, kovinsku ili kamenu podlogu

im. ž. 〈G gravitácijē〉 fiz. sila uzajamnoga privlačenja među masama koja je uzrok težine tijela na Zemlji i vrtnje planeta oko Sunca te Mjeseca i Zemlje [zakon gravitacije]

prid. 〈G gravitácījskōg(a); ž. gravitácījskā, s. gravitácījskō〉 koji se odnosi na gravitaciju [gravitacijska sila]

im. m. 〈G gȓba, L gŕbu; mn. N gȑbovi, G gȑbōvā〉 simbol plemićkih i vladarskih porodica, gradova, pokrajina i država naslikan obično u obliku štita [državni ~; ~ grada Zagreba]

im. ž. 〈G gȑbē; mn. N gȑbe, G gȓbā/gȑbī〉 1. med. izbočina na leđima nastala zbog svinuća kralježnice 2. zool. prirodan oblik devinih leđa u kojemu su smještene zalihe masti iz kojih se dobiva voda

prid. 〈G gȑbava; odr. gȑbavī, G gȑbavōg(a); ž. gȑbava, s. gȑbavo; komp. grbàvijī〉 1. koji ima grbu [grbava leđa] 2. pren. koji nije ravan, koji ima kakvu izbočinu [grbava površina]

im. m. 〈G gȑbāvca, V gȑbāvče; mn. N gȑbāvci, G gȑbavācā〉 osoba koja ima grbu, koja je zgrbljena

prid. 〈G gȑbāvčeva; ž. gȑbāvčeva, s. gȑbāvčevo〉 koji pripada grbavcu

im. ž. 〈G gȑbavicē; mn. N gȑbavice, G gȑbavīcā〉 žena koja ima grbu, koja je zgrbljena

prid. 〈G gȑbavičina; ž. gȑbavičina, s. gȑbavičino〉 koji pripada grbavici

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. gȑbīm se, 3. l. mn. gȑbē se, imp. gȑbi se, aor. gȑbih se, imperf. gȑbljāh se, prid. r. gȑbio se〉 povijati leđa u obliku grbe

im. s. 〈G grbòslōvlja〉 znanost o grbovima koja proučava njihov postanak i razvoj; sin. heraldika

prid. 〈G grbòslōvnōg(a); ž. grbòslōvnā, s. grbòslōvnō〉 koji se odnosi na grboslovlje; sin. heraldički

zb. im. s. 〈G gr̀bōvlja〉 skup grbova

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gȑcām, 3. l. mn. gȑcajū, imp. gȑcāj, aor. gȑcah, imperf. gȑcāh, prid. r. gȑcao〉 1. isprekidano disati zbog jaka plača ili smijeha 2. pren. boriti se s nepovoljnim okolnostima [~ u dugovima; ~ u poslu]

im. m. 〈G gr̀ča; mn. N gr̀čevi, G gȑčēvā〉 iznenadno, snažno i bolno stezanje mišića [~ u nozi; grčevi u želudcu]

prid. 〈G grčèvita; odr. grčèvitī, G grčèvitōg(a); ž. grčèvita, s. grčèvito; komp. grčevìtijī〉 1. koji je u grču, koji je iznenadan i snažan [~ pokret] 2. pren. koji je učinjen u iznimno teškim okolnostima ili s iznimno velikom snagom i upornošću [~ napor]

prid. 〈G gȑčkōg(a); ž. gȑčkā, s. gȑčkō〉 1. koji se odnosi na Grke i Grčku 2. jez. a. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jezik iz doba antičke Grčke b. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 službeni jezik u Grčkoj i na grčkome dijelu Cipra te narodni jezik Grka; sin. novogrčki c. grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća samo istoimeni jezik

prid. 〈G gŕdna; odr. gȓdnī, G gȓdnōg(a); ž. gŕdna, s. gŕdno; komp. gr̀dnijī〉 koji je iznimno velikih razmjera ili postoji u velikoj količini [~ strah; grdna nesreća]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȓdīm, 3. l. mn. gȓdē, imp. gŕdi, aor. gŕdih, imperf. gȓđāh, prid. r. gŕdio, prid. t. gȓđen〉 upućivati komu ljutite i ružne riječi [~ neposlušnu djecu]; sin. ružiti

pril. 〈komp. gr̀dnijē〉 u iznimno velikim razmjerima, u velikoj količini [~ se namučiti]

im. ž. 〈G grdòbinē; mn. N grdòbine, G grdòbīnā〉 zool. morska grabežljiva koštunjača zelenkastosmeđe boje, velike glave, široka i sploštena tijela

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grèbām, 3. l. mn. grèbajū, imp. grèbāj, aor. grèbah, imperf. grèbāh, prid. r. grèbao, prid. t. grȅbān〉 v. grepsti

im. m. 〈G grȅbena; mn. N grȅbeni, G grȅbēnā〉 1. zem. a. najviši i najuži dio planinskoga vijenca sa strmim stranama [planinski ~] b. usamljena, izdužena stijena ispod razine mora koja se sastoji od ostataka koralja i alga, nastaje u plitkim i toplim morima [koraljni ~; morski ~] 2. zool. kost koja služi kao uporište za mišiće krila

im. ž. 〈G grȅbēnkē, DL grȅbēnki; mn. N grȅbēnke, G grȅbēnkā/grȅbēnkī〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina ptica koje imaju snažan greben na prsnoj kosti i mogu letjeti 2. pripadnik istoimene skupine; sin. letačica; ant. bezgrebenka, nojevka, trkačica

im. m. 〈G grècista, V grècistu; mn. N grècisti, G grȅcīstā〉 stručnjak koji proučava grčki jezik i književnost na grčkome jeziku

im. ž. 〈G grècisticē; mn. N grècistice, G grècistīcā〉 stručnjakinja koja proučava grčki jezik i književnost na grčkome jeziku

prid. 〈G grècističina; ž. grècističina, s. grècističino〉 koji pripada grecistici

im. m. 〈G grecìzma; mn. N grecìzmi, G grecìzāmā〉 jez. riječ grčkoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

im. ž. 〈G grédē, D grȇdi, A grȇdu; mn. N grȇde, G grédā〉 1. grad. dugačak komad drva, željeza ili betona koji nosi težinu građevine ili kojega njezina dijela [stropna ~; krovna ~] 2. sp. a. naprava na kojoj se izvode gimnastičke vježbe b. v. prečka

im. ž. 〈G grèdicē; mn. N grèdice, G grȅdīcā〉 1. um. mala greda 2. v. lijeha

prid. 〈G gregorìjānskōg(a); ž. gregorìjānskā, s. gregorìjānskō〉 koji se odnosi na papu Grgura [~ kalendar; ~ koral; gregorijansko pjevanje]

im. m. 〈G grȇjpa; mn. N grȇjpovi, G grȇjpōvā〉 bot. 1. vazdazelena suptropska voćka velika okruglasta žutoga ili narančastoga ploda 2. velik okruglast mesnati kiseli žuti ili narančasti plod istoimene voćke; sin. limunika

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grèbem, 3. l. mn. grèbū, imp. grèbi, aor. grèboh, imperf. grèbāh, prid. r. grèbao, prid. t. grèben〉 strugati noktima, pandžama ili čime oštrim, skidati što s površine kakva predmeta [~ ranu; ~ lonac; ~ po vratima]; sin. (grebati) • grȅpsti se 〈povr.〉 strugati noktima po tijelu [~ se po licu]; sin. (grebati se) v. pod grebati

prid. 〈G grȅšna; odr. grȅšnī, G grȅšnōg(a); ž. grȅšna, s. grȅšno; komp. grèšnijī〉 1. koji griješi, krši moralne i vjerske norme [~ čovjek] 2. u kojemu ima grijeha [grešno djelo]; ant. bezgrešan

im. ž. 〈G grȅškē, DL grȅšci; mn. N grȅške, G grȅšākā/grȇškā/grȅškī〉 1. ono što nije ispravno, propust učinjen pri čemu [tvornička ~] 2. v. pogreška ♦ ~ u koracima pogreška u postupku, nehotična pogreška koja izaziva posljedice

im. ž. 〈G grȅšnicē; mn. N grȅšnice, G grȅšnīcā〉 žena koja čini grijeh

prid. 〈G grȅšničina; ž. grȅšničina, s. grȅšničino〉 koji pripada grešnici

im. m. 〈G grȅšnīka, V grȅšnīče; mn. N grȅšnīci, G grȅšnīkā〉 osoba koja čini grijeh

im. ž. 〈G grȅšnosti, I grȅšnošću/grȅšnosti〉 osobina onoga koji je grešan ili svojstvo onoga što je grešno; ant. bezgrešnost

im. m. 〈G grgéča; mn. N grgéči, G grgéčā〉 zool. slatkovodna grabežljiva koštunjača vretenasta tijela i maslinastih leđa s tamnim poprečnim prugama

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gr̀gljām, 3. l. mn. gr̀gljajū, imp. gr̀gljāj, aor. gr̀gljah, imperf. gr̀gljāh, prid. r. gr̀gljao〉 ispirati usta i grlo tekućinom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grȉckām, 3. l. mn. grȉckajū, imp. grȉckāj, aor. grȉckah, imperf. grȉckāh, prid. r. grȉckao, prid. t. grȉckān〉 lagano, pomalo gristi [~ kolačiće]; sin. griskati

im. m. 〈G gríča; mn. N gríčevi, G gríčēvā〉 1. zast. v. brdašce, brježuljak 2. visoka nepristupačna stijena

im. m. 〈G grȉfa; mn. N grȉfi, G grȋfā〉 mješanac između crnca i mulata