gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzložīm, 3. l. mn. ìzložē, imp. izlòži, aor. izlòžih, prid. r. izlòžio, prid. t. ìzložen〉 1. staviti što na izložbu [~ fotografije] 2. staviti što u izlog ili na koje drugo istaknuto mjesto kako bi bilo vidljivo [~ igračke] 3. riječima predstaviti ili objasniti što [Izložio je svoje ideje.]; sin. (elaborirati), iznijeti • izlòžiti se 〈povr.〉 1. doći u nepovoljan položaj zbog vlastitih postupaka ili mišljenja [~ se opasnosti; ~ se javnomu mišljenju] 2. postaviti se izvan zaklona i prepustiti se kakvu djelovanju [~ se suncu]; vidski paranjak: izlagati

im. ž. 〈G ìzlučinē; mn. N ìzlučine, G ìzlučīnā〉 med. otpadna tvar koju organizam izbacuje u mokraći, stolici ili znoju

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlūčīm, 3. l. mn. ìzlūčē, imp. izlúči, aor. izlúčih, prid. r. izlúčio, prid. t. ìzlūčen〉 1. izdvojiti što iz cjeline 2. izbaciti ili ispustiti lučenjem [~ mokraću; ~ znoj] • izlúčiti se 〈povr.〉 izići iz čega lučenjem [Gnoj se izlučio iz rane.]; vidski paranjak: izlučivati

im. s. 〈G izlučívānja〉 1. izbacivanje ili ispuštanje lučenjem [~ gnoja] 2. izdvajanje čega iz cjeline; sin. odjeljivanje 3. kem. proces pri kojemu se što izlučuje; sin. apstrakcija

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izlùčujēm, 3. l. mn. izlùčujū, imp. izlùčūj, aor. izlučívah, imperf. izlùčīvāh, prid. r. izlučívao, prid. t. izlùčīvān〉 1. izdvajati što iz cjeline 2. izbacivati ili ispuštati lučenjem [~ mokraću; ~ znoj] • izlučívati se 〈povr.〉 izlaziti iz čega lučenjem [Gnoj se izlučuje iz rane.]; vidski paranjak: izlučiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlūdīm, 3. l. mn. ìzlūdē, imp. izlúdi, aor. izlúdih, prid. r. izlúdio, prid. t. ìzlūđen〉 1. učiniti koga ludim 2. pren. prouzročiti da tko izgubi sposobnost staložena ponašanja ili razmišljanja [Izludio me je stalnim zapitkivanjem.]; vidski paranjak: izluđivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izlúdīm, 3. l. mn. izlúdē, imp. izlúdi, aor. izlúdjeh, imperf. izlúđāh, prid. r. m. izlúdio, ž. izlúdjela, s. izlúdjelo, mn. izlúdjeli〉 1. postati ludim, izgubiti razum 2. pren. izgubiti sposobnost staložena ponašanja ili razmišljanja [Izludjela sam od brige.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izlùđujēm, 3. l. mn. izlùđujū, imp. izlùđūj, aor. izluđívah, imperf. izlùđīvāh, prid. r. izluđívao, prid. t. izlùđīvān〉 1. činiti koga ludim; sin. luditi razg. 2. pren. prouzročivati da tko izgubi sposobnost staložena ponašanja ili razmišljanja [Izluđivao me stalnim zapitkivanjem.]; vidski paranjak: izluditi

im. s. 〈G izlječénja; mn. N izlječénja, G izlječénjā〉 ozdravljenje liječenjem

prid. 〈G izljèčiva; odr. izljèčivī, G izljèčivōg(a); ž. izljèčiva, s. izljèčivo; komp. izlječìvijī〉 koji se može izliječiti; ant. neizlječiv

im. m. 〈G ìzljeva; mn. N ìzljevi, G ȉzljēvā〉 1. izlijevanje tekućine ili tekuće tvari iz prirodnoga prostora u koji drugi prostor [~ krvi u mozak] 2. pren. naglo, snažno pokazivanje osjećaja [~ bijesa]; sin. navala pren., provala pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzljūbīm, 3. l. mn. ìzljūbē, imp. izljúbi, aor. izljúbih, prid. r. izljúbio, prid. t. ìzljūbljen〉 1. poljubiti koga više puta 2. poljubiti sve redom • izljúbiti se 〈povr.〉 1. međusobno se poljubiti više puta [Izljubili smo se na rastanku.] 2. izmijeniti poljupce sa svima redom

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmaknēm, 3. l. mn. ìzmaknū, imp. izmàkni, aor. izmàkoh, prid. r. ìzmakao, prid. t. ìzmaknūt, pril. p. ìzmakāvši〉 v. izmaknuti

im. ž. 〈G ìzmaglicē; mn. N ìzmaglice, G ìzmaglīcā〉 rijetka magla, sitne vodene kapljice u prizemnome sloju zraka [jesenske izmaglice]; sin. sumaglica

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmaknēm, 3. l. mn. ìzmaknū, imp. izmàkni, aor. izmàknuh, prid. r. izmàknuo, prid. t. ìzmaknūt; prijel.〉 neočekivano i naglo pomaknuti ono što služi kao potpora ili oslonac, maknuti u stranu [~ komu stolac] ◇ ~ nadzoru/pozornosti ne biti pod nadzorom, maknuti se izvan područja nadzora • izmàknuti se 〈povr.〉 neočekivano se i naglo pomaknuti u stranu [~ se i izbjeći udarac]; sin. (izmaći); vidski paranjak: izmicati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmāmīm, 3. l. mn. ìzmāmē, imp. izmámi, aor. izmámih, prid. r. izmámio, prid. t. ìzmāmljen 〉 1. nagovaranjem, silom ili obmanom navesti koga na kakav postupak [~ novac; ~ odgovor; ~ osmijeh]; sin. izvući pren. 2. mameći privući koga ili što [Sunce je izmamilo ljude u prirodu.]; vidski paranjak: izmamljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izmàmljujēm, 3. l. mn. izmàmljujū, imp. izmàmljūj, aor. izmamljívah, imperf. izmàmljīvāh, prid. r. izmamljívao, prid. t. izmàmljīvān〉 1. nagovaranjem, silom ili obmanom navoditi koga na kakav postupak [~ novac; ~ odgovor; ~ osmijeh]; sin. izvlačiti pren. 2. mameći privlačiti koga ili što [Sunce je izmamljivalo ljude u prirodu.]; vidski paranjak: izmamiti

prij. 〈G〉 1. označuje da se tko ili što nalazi ili kreće u prostoru koji se proteže od jednoga do drugoga predmeta ili osobe [Između nas je zid.; ograda ~ dviju kuća] 2. označuje da se što zbiva u određenome vremenskom odsječku [doći ~ 10 i 11 sati]

im. m. 〈G ìzmeta; mn. N ìzmeti, G ȉzmētā〉 neiskorišteni dio hrane što ga organizam čovjeka i životinje izbacuje iz tijela [mačji ~; pseći ~]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmičēm, 3. l. mn. ìzmičū, imp. ìzmiči, aor. ìzmicah, imperf. ìzmicāh, prid. r. ìzmicao, prid. t. ìzmicān; prijel.〉 neočekivano i naglo pomicati ono što služi kao potpora ili oslonac, micati u stranu [~ komu stolac] ◇ ~ nadzoru/pozornosti ne biti pod nadzorom, micati se izvan područja nadzora • ìzmicati se 〈povr.〉 neočekivano se i naglo pomicati u stranu [~ se i izbjegavati udarce]; vidski paranjak: izmaknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izmìgoljīm, 3. l. mn. izmìgoljē, imp. izmigòlji, aor. izmigòljih, prid. r. izmigòljio〉 1. izići gmižući ili plazeći [Gušter je izmigoljio na sunce.] 2. pren., razg. spretno izbjeći kakvu dužnost ili obvezu [~ pravdi] • izmigoljiti se 〈povr.〉 pren. polako napustiti što [~ se iz kreveta; ~ se iz kuće]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmijēnīm, 3. l. mn. ìzmijēnē, imp. izmijéni, aor. izmijénih, prid. r. izmijénio, prid. t. ìzmijēnjen〉 1. dati čemu drugi sadržaj ili oblik, učiniti što drukčijim [~ mišljenje; ~ odluku]; sin. (modificirati), promijeniti 2. odbaciti staro u zamjenu za novo [~ gume na autu; ~ instalacije]; sin. zamijeniti 3. uzajamno dati ili odaslati i primiti što [~ adrese; ~ podatke]; sin. razmijeniti • izmijéniti se 〈povr.〉 1. postati drukčijim [Lice mu se izmijenilo.]; sin. promijeniti se v. pod promijeniti 2. doći na mjesto koga drugoga [Igrači su se izmijenili.]; vidski paranjak: izmjenjivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmijēšām, 3. l. mn. izmijéšajū, imp. ìzmijēšāj, aor. izmijéšah, prid. r. izmijéšao, prid. t. ìzmijēšān〉 1. miješajući promijeniti mjesto dijelovima cjeline [~ salatu; ~ karte] 2. miješajući spojiti u cjelinu [~ boje]; sin. pomiješati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmīlīm, 3. l. mn. ìzmīlē, imp. izmíli, aor. izmíljeh, prid. r. m. izmílio, ž. izmíljela, s. izmíljelo, mn. izmíljeli〉 izići mileći, sasvim polako izići [~ iz rupe]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmislīm, 3. l. mn. ìzmislē, imp. ìzmisli, aor. ìzmislih, prid. r. ìzmislio, prid. t. ìzmišljen〉 1. stvoriti maštom nešto čega nema [~ bajku]; vidski parnjak: izmišljati 2. ispričati nešto što nije istina; sin. slagati; vidski parnjak: izmišljati 3. v. izumiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmīšljām, 3. l. mn. izmíšljajū, imp. ìzmīšljāj, aor. izmíšljah, imperf. ìzmīšljāh, prid. r. izmíšljao, prid. t. ìzmīšljān〉 1. stvarati maštom nešto čega nema [~ bajku] 2. govoriti nešto što nije istina [On stalno izmišlja.]; sin. lagati; vidski paranjak: izmisliti

im. ž. 〈G izmišljòtinē; mn. N izmišljòtine, G izmišljòtīnā〉 ono što je stvoreno u mašti, što je plod mašte; sin. (fikcija)

im. ž. 〈G ìzmjenē; mn. N ìzmjene, G ȉzmjēnā〉 1. prelaženje jednoga u drugo [~ tvari u prirodi]; sin. (alteracija) 2. dolazak jednoga na mjesto drugoga [~ igrača]; sin. zamjena; sin. (izmjenjivanje)

prid. 〈G ȉzmjenična; odr. ȉzmjeničnī, G ȉzmjeničnōg(a); ž. ȉzmjenična, s. ȉzmjenično〉 koji se izmjenjuje, koji se vraća i ponavlja

prid. 〈G ȉzmjeničnōg(a); ž. ȉzmjeničnā, s. ȉzmjeničnō〉 čiji se iznos i smjer periodički mijenjaju [izmjenična struja]

im. s. 〈G izmjenjívānja; mn. N izmjenjívānja, G izmjenjívānjā〉 1. v. izmjena 2. v. zamjena

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izmjènjujēm, 3. l. mn. izmjènjujū, imp. izmjènjūj, aor. izmjenjívah, imperf. izmjènjīvāh, prid. r. izmjenjívao, prid. t. izmjènjīvān〉 uzajamno davati ili odašiljati i primati što [~ adrese; ~ podatke]; sin. razmjenjivati • izmjenjívati se 〈povr.〉 dolaziti na mjesto koga drugoga [Igrači su se izmjenjivali.]; vidski paranjak: izmijeniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmjerīm, 3. l. mn. ìzmjerē, imp. ìzmjeri, aor. ìzmjerih, prid. r. ìzmjerio, prid. t. ìzmjeren〉 utvrditi koju fizičku veličinu s pomoću mjerila ili mjernih uređaja [~ visinu; ~ težinu; ~ jačinu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmlātīm, 3. l. mn. ìzmlātē, imp. izmláti, aor. izmlátih, prid. r. izmlátio, prid. t. ìzmlāćen〉 1. nanijeti komu udarce [~ magarca štapom] 2. udarajući odvojiti zrna žitarice od stabljike, klasja i ljusaka [~ žito]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. izmòtāvām se, 3. l. mn. izmotávajū se, imp. izmòtāvāj se, aor. izmotávah se, imperf. izmòtāvāh se, prid. r. izmotávao se〉 izbjegavati kakvu obvezu, izvlačiti se od obveze

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izmr̀cvārīm, 3. l. mn. izmr̀cvārē, imp. izmrcvári, aor. izmrcvárih, prid. r. izmrcvário, prid. t. izmr̀cvāren〉 iscrpiti koga pretjeranim poslom, dosadnim razgovorima ili nepriličnim postupcima

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmrvīm, 3. l. mn. ìzmrvē, imp. ìzmrvi, aor. ìzmrvih, prid. r. ìzmrvio, prid. t. ìzmrvljen〉 mrveći usitniti, napraviti mrvice od čega [~ kruh; ~ zemlju]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzmučīm, 3. l. mn. ìzmučē, imp. ìzmuči, aor. ìzmučih, prid. r. ìzmučio, prid. t. ìzmučen〉 1. mučeći iscrpiti koga [~ zarobljenika] 2. iscrpiti koga svojom dugotrajnošću ili jačinom [Izmučila me zubobolja.; Izmučio me rad na njivi.] • ìzmučiti se 〈povr.〉 iscrpiti se teškim brigama ili naporima [~ se pješačenjem]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìznāđēm, prez. 3. l. mn. ìznāđū, imp. iznáđi, aor. iznáđoh, prid. r. ìznašao, prid. t. ìznāđen〉 v. naći, pronaći

prij. 〈G〉 1. označuje da se tko ili što nalazi ili kreće s gornje strane ili na gornjoj strani koga ili čega [bore ~ očiju; nebo ~ mene; stajati ~ provalije]; sin. nad, ( ponad), poviše poet.; ant. pod 2. označuje da tko ili što ima vrijednost veću od čega [uspjeh ~ očekivanja; ocjene ~ prosjeka]; ant. ispod

prid. 〈G iznadpròsječna; odr. iznadpròsječnī, G iznadpròsječnōg(a); ž. iznadpròsječna, s. iznadpròsječno〉 koji je iznad prosjeka, koji je bolji od prosjeka; sin. natprosječan; ant. ispodprosječan

im. ž. 〈G iznadpròsječnosti, I iznadpròsječnošću/iznadpròsječnosti〉 osobina onoga koji je iznadprosječan ili svojstvo onoga što je iznadprosječno; sin. natprosječnost; ant. ispodprosječnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìznājmīm, 3. l. mn. ìznājmē, imp. iznájmi, aor. iznájmih, prid. r. iznájmio, prid. t. ìznājmljen〉 dati što u najam, dati što na korištenje na određeno vrijeme uz naknadu [~ sobu; ~ stan]; sin. (dati u najam) v. pod dati, izdati¹; ant. unajmiti; vidski parnjak: iznajmljivati

im. s. 〈G iznajmljívānja〉 davanje čega u najam, davanje čega na korištenje na određeno vrijeme uz naknadu; sin. izdavanje¹; ant. unajmljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznàjmljujēm, 3. l. mn. iznàjmljujū, imp. iznàjmljūj, aor. iznajmljívah, imperf. iznàjmljīvāh, prid. r. iznajmljívao, prid. t. iznàjmljīvān〉 davati što u najam, davati što na korištenje na određeno vrijeme uz naknadu [~ stan; ~ sobe turistima]; sin. (davati u najam) v. pod davati, izdavati¹; ant. unajmljivati; vidski parnjak: iznajmiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. iznèmognēm, 3. l. mn. iznèmognū, imp. iznemòzi/iznèmogni, aor. iznemògoh, prid. r. iznèmogao, pril. p. iznèmogāvši〉 izgubiti snagu, postati nemoćnim [~ od gladi; ~ od starosti]; sin. onemoćati

prid. 〈G iznèmogla; odr. iznèmoglī, G iznèmoglōg(a); ž. iznèmogla, s. iznèmoglo〉 koji je izgubio svu snagu; sin. iscrpljen

im. ž. 〈G iznèmoglosti, I iznèmoglošću/iznèmoglosti〉 osobina onoga koji je iznemogao; sin. iscrpljenost