kìmōno

im. m. G kìmōna; mn. N kìmōni, G kìmōnā duga japanska tunika s rukavima i širokim pojasom

kinemàtika

im. ž. G kinemàtikē, DL kinemàtici fiz. grana fizike, dio mehanike koji proučava različite staze i načine gibanja tijela, neovisno o silama koje prouzročuju gibanje

kinematògraf

im. m. G kinematògrafa; mn. N kinematògrafi, G kinematògrāfā 1. v. kino 2. v. kinodvorana

kinematogràfija

im. ž. G kinematogràfijē; mn. N kinematogràfije, G kinematogràfījā djelatnost proizvodnje i prikazivanja filmova

kinematògrafskī

prid. G kinematògrafskōg(a); ž. kinematògrafskā, s. kinematògrafskō koji se odnosi na kinematografiju

kìnēskī

prid. G kìnēskōg(a); ž. kìnēskā, s. kìnēskō 1. koji se odnosi na Kineze i Kinu 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Kini i narodni jezik Kineza

kinètičkī

prid. G kinètičkōg(a); ž. kinètičkā, s. kinètičkō koji se odnosi na kinetiku

kíno

im. s. G kína; mn. N kína, G kínā zgrada, dvorana ili otvoreni prostor s velikim platnom na kojemu se prikazuju filmovi [ljetno ~]; sin. (kinematograf)

kinodvoràna

im. ž. G kinodvorànē; mn. N kinodvoràne, G kinodvoránā prostorija u kojoj se prikazuju filmovi; sin. (kinematograf)

kinòlog

im. m. G kinòloga, V kinòlože; mn. N kinòlozi, G kinòlōgā stručnjak koji se bavi kinologijom

kinològija

im. ž. G kinològijē znanost o psima i uzgoju rasnih pasa

kinòloginja

im. ž. G kinòloginjē; mn. N kinòloginje, G kinòlogīnjā stručnjakinja koja se bavi kinologijom

kinotéka

im. ž. G kinotékē, DL kinotéci; mn. N kinotéke, G kinotékā ustanova u kojoj se prikupljaju, čuvaju i prikazuju filmska djela

kìosk

im. m. G kìoska; mn. N kìosci, G kȉōskā kućica za prodavanje sitne robe, hrane, pića i novina [~ sa sendvičima]

kȋp

im. m. G kȋpa, L kípu; mn. N kȉpovi, G kȉpōvā lik. trodimenzijsko likovno djelo u čvrstome gradivu (kamenu, kovini, drvu, glini itd.) stvoreno klesanjem, rezanjem, modeliranjem ili lijevanjem [~ konjanika]; sin. skulptura ♦ stajati kao ~ nepomično (ukočeno) stajati

kȉpār

im. m. G kȉpāra, V kȉpāru/kȉpāre; mn. N kȉpāri, G kȉpārā umjetnik koji izrađuje kipove

kȉpārev

prid. G kȉpāreva; ž. kȉpāreva, s. kȉpārevo koji pripada kiparu; sin. kiparov

kȉparica

im. ž. G kȉparicē; mn. N kȉparice, G kȉparīcā umjetnica koja izrađuje kipove

kȉparičin

prid. G kȉparičina; ž. kȉparičina, s. kȉparičino koji pripada kiparici

kȉpārov

prid. G kȉpārova; ž. kȉpārova, s. kȉpārovo usp. kiparev

kȉpārskī

prid. G kȉpārskōg(a); ž. kȉpārskā, s. kȉpārskō koji se odnosi na kipare i kiparstvo

kipárstvo

im. s. G kípárstva lik. grana likovnih umjetnosti, likovno izražavanje trodimenzijskim oblikom s pomoću tehnike klesanja, rezanja, modeliranja ili lijevanja u čvrstome gradivu (kamenu, kovini, drvu, glini ili kosti); sin. (plastika), skulptura

kípjeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. kípī, 3. l. mn. kípē, aor. 3. l. jd. kȋpje, imperf. 3. l. jd. kípljāše, prid. r. m. kípio, ž. kípjela, s. kípjelo, mn. kípjeli izbacivati mjehuriće pri temperaturi višoj od 100 Celzijevih stupnjeva (o tekućini) [Voda kipi.]; sin. ključati, kuhati, vreti

kìpūćī

prid. G kìpūćēg(a); ž. kìpūćā, s. kìpūćē 1. koji kipi, koji je dostigao vrelište [kipuća voda] 2. pren. jako vruć; sin. vreo

kȉrgīskī

prid. G kȉrgīskōg(a); ž. kȉrgīskā, s. kȉrgīskō 1. koji se odnosi na Kirgize 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Kirgistanu i narodni jezik Kirgiza

kìrurg

im. m. G kìrurga, V kìrurže; mn. N kìrurzi, G kȉrūrgā liječnik specijalist koji obavlja operacije [očni ~]

kirùrgija

im. ž. G kirùrgijē med. grana medicine koja se bavi znanstvenim istraživanjem i primjenom operacija radi liječenja

kìrurginja

im. ž. G kìrurginjē; mn. N kìrurginje, G kìrurgīnjā liječnica specijalistica koja obavlja operacije

kìrurškī

prid. G kìrurškōg(a); ž. kìrurškā, s. kìrurškō koji se odnosi na kirurge i kirurgiju [~ pribor; ~ šav]

kìsati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. kìsā, 3. l. mn. kìsajū, aor. 3. l. jd. kȉsa, imperf. 3. l. jd. kìsāše, prid. r. kìsao rasti zbog vrenja pod utjecajem kvasca; sin. kisnuti²

kȉselica

im. ž. G kȉselicē; mn. N kȉselice, G kȉselīcā 1. voda za piće ili ljekovita voda s mjehurićima od ugljikova dioksida 2. bot. višegodišnja jestiva livadna zeljasta lisnata biljka

kiselìna

im. ž. G kiselìnē; mn. N kiselìne, G kiselínā kem. spoj koji sadržava vodik, a zamjenom vodika s atomima kovine nastaju soli  bromovodična ~ jaka kiselina koja nastaje otapanjem bromovodika u vodi, otapa mnoge kovine; deoksiribonukleinska ~ biol. tvar od koje su građeni geni, nukleinska kiselina čije se molekule sastoje od dvaju dugačkih lanaca koji se zavojito obavijaju jedan oko drugoga; dušična/nitratna ~ važan anorganski spoj koji se dobiva iz amonijaka, bezbojna tekućina koja se na zraku dimi; fosfatna/fosforna ~ kiselina koja služi u proizvodnji umjetnih gnojiva; jabučna ~ karboksilna kiselina koja se nalazi u biljkama i kiselome voću; karboksilna ~ organska kiselina koja sadržava karboksilnu skupinu; karbonatna/ugljična ~ veoma nepostojana kiselina koja se odmah razlaže na ugljikov dioksid i vodu; klorovodična/solna ~ otopina klorovodika u vodi; maslačna ~ masna kiselina koja se nalazi u maslacu, kvarenjem se oslobađa i prouzročuje neugodan miris; masna ~ karboksilna kiselina koja je vezana s glicerolom, sastojak prirodnih masti i ulja; mliječna ~ gusta i bezbojna tekućina topljiva u vodi koja nastaje vrenjem šećera i u mišićima raspadanjem glikogena; mravlja ~ najjednostavnija karboksilna kiselina, bezbojna tekućina koja na koži stvara mjehure; nukleinska ~ biol. makromolekulski organski spoj koji je od temeljne važnosti za reprodukciju, rast i metabolizam živih sustava, pojavljuje se u dvama osnovnim tipovima (DNK i RNK); palmitinska ~ zasićena masna kiselina, bijela, čvrsta tvar netopljiva u vodi; octena ~ karboksilna kiselina oštra mirisa; ribonukleinska ~ biol. tvar koja omogućuje da se nasljedna uputa ostvari sintezom proteina, nukleinska kiselina čije se molekule sastoje od jednoga lanca; stearinska ~ masna kiselina, bijela tvar netopljiva u vodi, sastavni je dio masti; sulfatna/sumporna ~ bezbojna uljasta, teška tekućina, jako oksidacijsko sredstvo i najvažniji proizvod kemijske industrije; sulfitna/sumporasta ~ nestabilna kiselina koja nastaje otapanjem sumporova dioksida; sulfidna/sumporovodična ~ slaba kiselina koja nastaje otapanjem sumporovodika u vodi

kȉseliti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȉselīm, 3. l. mn. kȉselē, imp. kȉseli, aor. kȉselih, imperf. kȉseljāh, prid. r. kȉselio, prid. t. kȉseljen 1. dodavati kiselinu, obično u kakvo jelo [~ salatu octom] 2. pripravljati hranu tako da postane kisela [~ mlijeko] 3. konzervirati hranu s pomoću kiseline [~ krastavce; ~ kupus]

kȉselkast

prid. G kȉselkasta; odr. kȉselkastī, G kȉselkastōg(a); ž. kȉselkasta, s. kȉselkasto koji je pomalo kiseo; sin. rezak

kȉselo

pril. komp. kisèlijē s nezadovoljstvom i neodobravanjem [~ se nasmijati]

kȉseljēnje

im. s. G kȉseljēnja 1. dodavanje kiseline, obično u kakvo jelo 2. pripravljanje hrane tako da postane kisela 3. konzerviranje hrane s pomoću kiseline

kȉseo

prid. G kȉsela; odr. kȉselī, G kȉselōg(a); ž. kȉsela, s. kȉselo; komp. kisèlijī 1. koji ima okus kao limun ili ocat [kisela jabuka; kiseli bomboni; kiselo jelo] 2. pren. koji odražava nezadovoljstvo i neodobravanje [kiselo lice]

kìsīk

im. m. G kisíka kem. kemijski element (O), pojavljuje se kao bezbojni plin bez mirisa i okusa, najrasprostranjeniji element u Zemljinoj kori, ima ga koliko i svih ostalih elemenata zajedno, sastojak je zraka, vode, stijena i ljudskoga tijela, nuždan je za disanje i gorenje

kisíkov

prid. G kisíkova; ž. kisíkova, s. kisíkovo kem. 1. koji pripada kisiku [~ atom] 2. koji sadržava kisik [~ difluorid]

kȉsnuti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kȉsnēm, 3. l. mn. kȉsnū, imp. kȉsni, aor. kȉsnuh, imperf. kȉšnjāh, prid. r. kȉsnuo biti izložen kiši, postajati mokrim od kiše [sve više ~]

kȉsnuti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. kȉsnē, 3. l. mn. kȉsnū, aor. 3. l. jd. kȉsnū, imperf. 3. l. jd. kȉšnjāše, prid. r. kȉsnuo rasti zbog vrenja pod utjecajem kvasca; sin. kisati

kȉst

im. m. G kìsta; mn. N kìstovi, G kȉstōvā četkica za slikanje, bojenje ili ličenje koja se sastoji od dlaka različite debljine pričvršćenih na kovinski ili drveni vrh drška

kȉstac

im. m. G kìstca; mn. N kìstci, G kȉstācā bot. zelena plijesan iz skupine mješinarka koja tvori paučinaste micelije na ostatcima hrane

kȉša

im. ž. G kȉšē; mn. N kȉše, G kȋšā met. oborina u obliku vodenih kapi promjera većega od pola milimetra; sin. dažd zast.  kisele kiše kiše koje imaju povećanu kiselost zbog zagađenosti zraka te prouzročuju propadanje šuma, izumiranje riba i gubitak materijalnih dobara

kȉšan

prid. G kìšna; odr. kȉšnī, G kȉšnōg(a); ž. kìšna, s. kȉšno; komp. kìšnijī koji obiluje kišom, u kojemu pada mnogo kiše [~ dan; kišna godina; kišno vrijeme]; sin. kišovit

kišètina

im. ž. G kišètinē; mn. N kišètine, G kišètīnā uv. duga i dosadna kiša

kȉšica

im. ž. G kȉšicē; mn. N kȉšice, G kȉšīcā um. slaba kiša

kȉšiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. kȉšī, aor. 3. l. jd. kȉšī, imperf. 3. l. jd. kȉšāše, prid. r. s. kȉšilo padati iz oblaka u obliku vodenih kapi

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga