kìmōno | im. m. 〈G kìmōna; mn. N kìmōni, G kìmōnā〉 duga japanska tunika s rukavima i širokim pojasom |
kinemàtika | im. ž. 〈G kinemàtikē, DL kinemàtici〉 fiz. grana fizike, dio mehanike koji proučava različite staze i načine gibanja tijela, neovisno o silama koje prouzročuju gibanje |
kinematògraf | im. m. 〈G kinematògrafa; mn. N kinematògrafi, G kinematògrāfā〉 1. v. kino 2. v. kinodvorana |
kinematogràfija | im. ž. 〈G kinematogràfijē; mn. N kinematogràfije, G kinematogràfījā〉 djelatnost proizvodnje i prikazivanja filmova |
kinematògrafskī | prid. 〈G kinematògrafskōg(a); ž. kinematògrafskā, s. kinematògrafskō〉 koji se odnosi na kinematografiju |
kìnēskī | prid. 〈G kìnēskōg(a); ž. kìnēskā, s. kìnēskō〉 1. koji se odnosi na Kineze i Kinu 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Kini i narodni jezik Kineza |
kinètičkī | prid. 〈G kinètičkōg(a); ž. kinètičkā, s. kinètičkō〉 koji se odnosi na kinetiku |
kíno | im. s. 〈G kína; mn. N kína, G kínā〉 zgrada, dvorana ili otvoreni prostor s velikim platnom na kojemu se prikazuju filmovi [ljetno ~]; sin. (kinematograf) |
kinodvoràna | im. ž. 〈G kinodvorànē; mn. N kinodvoràne, G kinodvoránā〉 prostorija u kojoj se prikazuju filmovi; sin. (kinematograf) |
kinòlog | im. m. 〈G kinòloga, V kinòlože; mn. N kinòlozi, G kinòlōgā〉 stručnjak koji se bavi kinologijom |
kinològija | im. ž. 〈G kinològijē〉 znanost o psima i uzgoju rasnih pasa |
kinòloginja | im. ž. 〈G kinòloginjē; mn. N kinòloginje, G kinòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi kinologijom |
kinotéka | im. ž. 〈G kinotékē, DL kinotéci; mn. N kinotéke, G kinotékā〉 ustanova u kojoj se prikupljaju, čuvaju i prikazuju filmska djela |
kìosk | im. m. 〈G kìoska; mn. N kìosci, G kȉōskā〉 kućica za prodavanje sitne robe, hrane, pića i novina [~ sa sendvičima] |
kȋp | im. m. 〈G kȋpa, L kípu; mn. N kȉpovi, G kȉpōvā〉 lik. trodimenzijsko likovno djelo u čvrstome gradivu (kamenu, kovini, drvu, glini itd.) stvoreno klesanjem, rezanjem, modeliranjem ili lijevanjem [~ konjanika]; sin. skulptura ♦ stajati kao ~ nepomično (ukočeno) stajati |
kȉpār | im. m. 〈G kȉpāra, V kȉpāru/kȉpāre; mn. N kȉpāri, G kȉpārā〉 umjetnik koji izrađuje kipove |
kȉpārev | prid. 〈G kȉpāreva; ž. kȉpāreva, s. kȉpārevo〉 koji pripada kiparu; sin. kiparov |
kȉparica | im. ž. 〈G kȉparicē; mn. N kȉparice, G kȉparīcā〉 umjetnica koja izrađuje kipove |
kȉparičin | prid. 〈G kȉparičina; ž. kȉparičina, s. kȉparičino〉 koji pripada kiparici |
kȉpārov | prid. 〈G kȉpārova; ž. kȉpārova, s. kȉpārovo〉 usp. kiparev |
kȉpārskī | prid. 〈G kȉpārskōg(a); ž. kȉpārskā, s. kȉpārskō〉 koji se odnosi na kipare i kiparstvo |
kipárstvo | |
kípjeti | |
kìpūćī | prid. 〈G kìpūćēg(a); ž. kìpūćā, s. kìpūćē〉 1. koji kipi, koji je dostigao vrelište [kipuća voda] 2. pren. jako vruć; sin. vreo |
kȉrgīskī | prid. 〈G kȉrgīskōg(a); ž. kȉrgīskā, s. kȉrgīskō〉 1. koji se odnosi na Kirgize 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Kirgistanu i narodni jezik Kirgiza |
kìrurg | im. m. 〈G kìrurga, V kìrurže; mn. N kìrurzi, G kȉrūrgā〉 liječnik specijalist koji obavlja operacije [očni ~] |
kirùrgija | im. ž. 〈G kirùrgijē〉 med. grana medicine koja se bavi znanstvenim istraživanjem i primjenom operacija radi liječenja |
kìrurginja | im. ž. 〈G kìrurginjē; mn. N kìrurginje, G kìrurgīnjā〉 liječnica specijalistica koja obavlja operacije |
kìrurškī | prid. 〈G kìrurškōg(a); ž. kìrurškā, s. kìrurškō〉 koji se odnosi na kirurge i kirurgiju [~ pribor; ~ šav] |
kìsati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kìsā, 3. l. mn. kìsajū, aor. 3. l. jd. kȉsa, imperf. 3. l. jd. kìsāše, prid. r. kìsao〉 rasti zbog vrenja pod utjecajem kvasca; sin. kisnuti² |
kȉselica | im. ž. 〈G kȉselicē; mn. N kȉselice, G kȉselīcā〉 1. voda za piće ili ljekovita voda s mjehurićima od ugljikova dioksida 2. bot. višegodišnja jestiva livadna zeljasta lisnata biljka |
kiselìna | im. ž. 〈G kiselìnē; mn. N kiselìne, G kiselínā〉 kem. spoj koji sadržava vodik, a zamjenom vodika s atomima kovine nastaju soli ◇ bromovodična ~ jaka kiselina koja nastaje otapanjem bromovodika u vodi, otapa mnoge kovine; deoksiribonukleinska ~ biol. tvar od koje su građeni geni, nukleinska kiselina čije se molekule sastoje od dvaju dugačkih lanaca koji se zavojito obavijaju jedan oko drugoga; dušična/nitratna ~ važan anorganski spoj koji se dobiva iz amonijaka, bezbojna tekućina koja se na zraku dimi; fosfatna/fosforna ~ kiselina koja služi u proizvodnji umjetnih gnojiva; jabučna ~ karboksilna kiselina koja se nalazi u biljkama i kiselome voću; karboksilna ~ organska kiselina koja sadržava karboksilnu skupinu; karbonatna/ugljična ~ veoma nepostojana kiselina koja se odmah razlaže na ugljikov dioksid i vodu; klorovodična/solna ~ otopina klorovodika u vodi; maslačna ~ masna kiselina koja se nalazi u maslacu, kvarenjem se oslobađa i prouzročuje neugodan miris; masna ~ karboksilna kiselina koja je vezana s glicerolom, sastojak prirodnih masti i ulja; mliječna ~ gusta i bezbojna tekućina topljiva u vodi koja nastaje vrenjem šećera i u mišićima raspadanjem glikogena; mravlja ~ najjednostavnija karboksilna kiselina, bezbojna tekućina koja na koži stvara mjehure; nukleinska ~ biol. makromolekulski organski spoj koji je od temeljne važnosti za reprodukciju, rast i metabolizam živih sustava, pojavljuje se u dvama osnovnim tipovima (DNK i RNK); palmitinska ~ zasićena masna kiselina, bijela, čvrsta tvar netopljiva u vodi; octena ~ karboksilna kiselina oštra mirisa; ribonukleinska ~ biol. tvar koja omogućuje da se nasljedna uputa ostvari sintezom proteina, nukleinska kiselina čije se molekule sastoje od jednoga lanca; stearinska ~ masna kiselina, bijela tvar netopljiva u vodi, sastavni je dio masti; sulfatna/sumporna ~ bezbojna uljasta, teška tekućina, jako oksidacijsko sredstvo i najvažniji proizvod kemijske industrije; sulfitna/sumporasta ~ nestabilna kiselina koja nastaje otapanjem sumporova dioksida; sulfidna/sumporovodična ~ slaba kiselina koja nastaje otapanjem sumporovodika u vodi |
kȉseliti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȉselīm, 3. l. mn. kȉselē, imp. kȉseli, aor. kȉselih, imperf. kȉseljāh, prid. r. kȉselio, prid. t. kȉseljen〉 1. dodavati kiselinu, obično u kakvo jelo [~ salatu octom] 2. pripravljati hranu tako da postane kisela [~ mlijeko] 3. konzervirati hranu s pomoću kiseline [~ krastavce; ~ kupus] |
kȉselkast | prid. 〈G kȉselkasta; odr. kȉselkastī, G kȉselkastōg(a); ž. kȉselkasta, s. kȉselkasto〉 koji je pomalo kiseo; sin. rezak |
kȉselo | pril. 〈komp. kisèlijē〉 s nezadovoljstvom i neodobravanjem [~ se nasmijati] |
kȉseljēnje | im. s. 〈G kȉseljēnja〉 1. dodavanje kiseline, obično u kakvo jelo 2. pripravljanje hrane tako da postane kisela 3. konzerviranje hrane s pomoću kiseline |
kȉseo | prid. 〈G kȉsela; odr. kȉselī, G kȉselōg(a); ž. kȉsela, s. kȉselo; komp. kisèlijī〉 1. koji ima okus kao limun ili ocat [kisela jabuka; kiseli bomboni; kiselo jelo] 2. pren. koji odražava nezadovoljstvo i neodobravanje [kiselo lice] |
kìsīk | im. m. 〈G kisíka〉 kem. kemijski element (O), pojavljuje se kao bezbojni plin bez mirisa i okusa, najrasprostranjeniji element u Zemljinoj kori, ima ga koliko i svih ostalih elemenata zajedno, sastojak je zraka, vode, stijena i ljudskoga tijela, nuždan je za disanje i gorenje |
kisíkov | prid. 〈G kisíkova; ž. kisíkova, s. kisíkovo〉 kem. 1. koji pripada kisiku [~ atom] 2. koji sadržava kisik [~ difluorid] |
kȉsnuti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȉsnēm, 3. l. mn. kȉsnū, imp. kȉsni, aor. kȉsnuh, imperf. kȉšnjāh, prid. r. kȉsnuo〉 biti izložen kiši, postajati mokrim od kiše [sve više ~] |
kȉsnuti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kȉsnē, 3. l. mn. kȉsnū, aor. 3. l. jd. kȉsnū, imperf. 3. l. jd. kȉšnjāše, prid. r. kȉsnuo〉 rasti zbog vrenja pod utjecajem kvasca; sin. kisati |
kȉst | im. m. 〈G kìsta; mn. N kìstovi, G kȉstōvā〉 četkica za slikanje, bojenje ili ličenje koja se sastoji od dlaka različite debljine pričvršćenih na kovinski ili drveni vrh drška |
kȉstac | im. m. 〈G kìstca; mn. N kìstci, G kȉstācā〉 bot. zelena plijesan iz skupine mješinarka koja tvori paučinaste micelije na ostatcima hrane |
kȉša | im. ž. 〈G kȉšē; mn. N kȉše, G kȋšā〉 met. oborina u obliku vodenih kapi promjera većega od pola milimetra; sin. dažd zast. ◇ kisele kiše kiše koje imaju povećanu kiselost zbog zagađenosti zraka te prouzročuju propadanje šuma, izumiranje riba i gubitak materijalnih dobara |
kȉšan | prid. 〈G kìšna; odr. kȉšnī, G kȉšnōg(a); ž. kìšna, s. kȉšno; komp. kìšnijī〉 koji obiluje kišom, u kojemu pada mnogo kiše [~ dan; kišna godina; kišno vrijeme]; sin. kišovit |
kišètina | im. ž. 〈G kišètinē; mn. N kišètine, G kišètīnā〉 uv. duga i dosadna kiša |
kȉšica | im. ž. 〈G kȉšicē; mn. N kȉšice, G kȉšīcā〉 um. slaba kiša |
kȉšiti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kȉšī, aor. 3. l. jd. kȉšī, imperf. 3. l. jd. kȉšāše, prid. r. s. kȉšilo〉 padati iz oblaka u obliku vodenih kapi |