prid. 〈G klijèntičina; ž. klìjentičina, s. klijèntičino〉 koji pripada klijentici

im. pl. t. s. 〈G klijéštā〉 1. ručni alat u obliku dviju ukrštenih poluga kojima se što vadi, hvata, siječe ili kida [zubarska ~; ~ za rezanje žice] 2. zool. a. preobraženi krajevi prvoga para udova na glavopršnjaku u paučnjaka koji služi za hranjenje b. preobraženi krajevi četvrtoga para udova u rakova

im. ž. 〈G klijȇti; mn. N klijȇti, G klijȇtī〉 kućica u vinogradu

im. m. 〈G klijȇtkē, DL klijȇtki/klijȇtci; mn. N klijȇtke, G klijȇtākā/klijȇtkā/klijȇtkī〉 anat. veća šupljina u srcu iz koje krv odlazi u krvne žile, srčana komora

usk. oponaša glasanje nekih ptica nepjevica

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȉkām, 3. l. mn. klȉkajū, imp. klȉči, aor. klȉkah, imperf. klȉkāh, prid. r. klȉkao〉 razg. v. pritiskati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȉknēm, 3. l. mn. klȉknū, imp. klȉkni, aor. klȉknuh, prid. r. klȉknuo〉 oglasiti se kliktajem [Galeb je kliknuo.]; vidski parnjak: kliktati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȉknēm, 3. l. mn. klȉknū, imp. klȉkni, aor. klȉknuh, prid. r. klȉknuo〉 razg. v. pritisnuti

im. m. 〈G klȉktāja; mn. N klȉktāji, G klȉktājā〉 1. radostan uzvik; sin. klicaj 2. zvuk koji ispuštaju neke ptice nepjevice [~ orla]

im. s. 〈G klȉktānja〉 1. veselo uzvikivanje; sin. klicanje 2. glasanje kliktajima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȉkćēm, 3. l. mn. klȉkćū, imp. klȉkći, aor. klȉktah, imperf. klȉktāh, prid. r. klȉktao〉 1. veselo uzvikivati [~ od veselja]; sin. klicati 2. glasati se kliktajima [Galeb klikće.]; vidski paranjak: kliknuti¹

im. ž. 〈G klímē; mn. N klíme, G klímā〉 1. zem. prosječno stanje atmosfere nad kojim mjestom u duljemu razdoblju [oceanska ~; sredozemna ~]; sin. (podneblje) 2. pren. raspoloženje koje sredine, opći dojam koji pruža koji krajolik, umjetničko djelo i sl. [dobra ~; radna ~]; sin. (atmosfera), ozračje, ugođaj

im. m. 〈G klimàktērija; mn. N klimàktēriji, G klimàktērījā〉 med. prijelazno razdoblje ženina i muškarčeva života oko pedesete godine povezano s različitim fiziološkim promjenama

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȉmām, 3. l. mn. klȉmajū, imp. klȉmāj, aor. klȉmah, imperf. klȉmāh, prid. r. klȉmao, prid. t. klȉmān〉 1. micati glavom gore-dolje u znak pozdrava, slaganja ili odobravanja [~ na pozdrav; ~ s odobravanjem]; sin. kimati; vidski parnjak: klimnuti 2. pomicati što lijevo-desno, činiti što slabije pričvršćenim ili labavim [~ stol] • klȉmati se 〈povr.〉 ne biti dobro pričvršćen ili biti labavo usađen u koju podlogu [Stol se klima.; Zubi se klimaju.]

im. ž. 〈G klimatizácijē〉 postupak kojim se u zatvorenome prostoru u kojemu se boravi održava željena temperatura i vlažnost zraka

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. klimatìzīrām, 3. l. mn. klimatizírajū, imp. klimatìzīrāj, aor. klimatizírah, imperf. klimatìzīrāh, prid. r. klimatizírao, prid. t. klimatìzīrān〉 posebnim uređajima regulirati vlagu i temperaturu zraka u zatvorenome prostoru [~ sobu]

prid. 〈G klìmatskōg(a); ž. klìmatskā, s. klìmatskō〉 koji se odnosi na klimu [~ pojas]

prid. 〈G klȉmava; odr. klȉmavī, G klȉmavōg(a); ž. klȉmava, s. klȉmavo; komp. klimàvijī〉 koji se klima ili ljulja jer nije dobro učvršćen [~ stolac; ~ zub]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȉmnēm, 3. l. mn. klȉmnū, imp. klȉmni, aor. klȉmnuh, prid. r. klȉmnuo〉 pomaknuti glavu gore-dolje u znak pozdrava, slaganja ili odobravanja [~ na pozdrav; ~ s odobravanjem]; sin. kimnuti; vidski parnjak: klimati

im. m. 〈G klȉna, L klìnu; mn. N klȉnovi, G klȉnōvā〉 zašiljeni duguljasti željezni ili drveni predmet koji služi da se njime što pričvrsti ili na njega što objesi [učvrstiti gredu klinovima; objesiti kaput na ~] ♦ izbijati ~ klinom vraćati istom mjerom

im. m. 〈G klȋnca, V klȋnče; mn. N klȋnci, G klȉnācā〉 razg. 1. dječak ili mlađa muška osoba 2. 〈mn.〉 djeca ili mlađe osobe [klinci u vrtiću]

prid. 〈G klȉnasta; odr. klȉnastī, G klȉnastōg(a); ž. klȉnasta, s. klȉnasto; komp. klinàstijī〉 koji ima oblik klina [klinasto pismo]

prid. 〈G klȋnčeva; ž. klȋnčeva, s. klȋnčevo〉 razg. koji pripada klincu

im. m. 〈G klìnčića; mn. N klìnčići, G klȉnčīćā〉 1. um. mali klin 2. bot. a. nisko vazdazeleno drvo tropskih krajeva iz porodice mirta b. osušeni pupoljci istoimenoga drveta koji se upotrebljavaju kao začin c. v. karanfil ◇ hrvatski ~ bot. hrvatska endemična biljka tamnocrvenih cvjetova u okruglastim cvatovima

prid. 〈G klìničkōg(a); ž. klìničkā, s. klìničkō〉 koji se odnosi na kliniku [klinička psihologija]

im. ž. 〈G klìnikē, DL klìnici; mn. N klìnike, G klȉnīkā〉 specijalistička bolnica u kojoj se uz liječenje bolesnika obično obavlja visokoškolska nastava iz medicine i znanstvenoistraživački rad ili odjel takve bolnice

im. ž. 〈G klȋnkē, DL klȋnki; mn. N klȋnke, G klȋnkā/klȋnkī〉 razg. djevojčica ili mlađa ženska osoba [klinke u vrtiću]

im. m. 〈G klȉnopīsa〉 jez. pismo drevnih naroda u jugozapadnoj Aziji koje se sastoji od znakova nalik na klinove urezivane na glinene pločice

im. m. 〈G klȋpa, L klípu; mn. N klȉpovi, G klȉpōvā〉 1. dio kukuruza s malim žutim plodovima u obliku bobica 2. bot. cvat nekih biljaka 3. v. stap ♦ bacati komu klipove 〈pod noge〉 podmuklo sprečavati čiji rad (uspjeh)

im. m. 〈G klìpana; mn. N klìpani, G klȉpānā〉 neotesan dječak

im. ž. 〈G klìsurē; mn. N klìsure, G klȉsūrā〉 zem. usko i duboko suženje riječne doline strmih strana

im. m. 〈G klišéja, I klišéjom; mn. N klišéji, G klišéjā〉 1. predložak izrađen na kojoj podlozi radi izradbe većega broja otisaka 2. pren. izraz, postupak, način objašnjavanja itd. koji se mnogo upotrebljava i mehanički ili slijepo primjenjuje u svakoj prilici

im. ž. 〈G klìtikē, DL klìtici; mn. N klìtike, G klȉtīkā〉 v. nenaglasnica

im. m. 〈G klȉtorisa; mn. N klȉtorisi, G klȉtorīsā〉 v. dražica

im. m. 〈G klizáča, V klȉzāču; mn. N klizáči, G klizáčā〉 osoba koja se bavi klizanjem

im. ž. 〈G klizàčicē; mn. N klizàčice, G klizàčīcā〉 žena koja se bavi klizanjem

prid. 〈G klizàčičina; ž. klizàčičina, s. klizàčičino〉 koji pripada klizačici

prid. 〈G klìska; odr. klìskī, G klìskōg(a); ž. klìska, s. klȉsko; komp. klìskijī〉 v. sklizak

im. s. 〈G klìzalīšta; mn. N klìzalīšta, G klìzalīštā〉 uređena ledena površina za klizanje

im. ž. 〈G klìzāljkē, DL klìzāljci; mn. N klìzāljke, G klìzāljkā/klìzāljkī〉 cipela s kovinskim dijelom na potplatu za sklizanje na ledu [natjecateljske klizaljke]; sin. (sklizaljka)

im. s. 〈G klízānja〉 1. kretanje po ledu ili po skliskoj površini 2. vještina kretanja po ravnim, prirodno ili umjetno zaleđenim površinama 3. sp. sportska disciplina, natjecanje u brzome ili lijepome kretanju na ledu [brzo ~; umjetničko ~]; sin. (sklizanje)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȋžēm, 3. l. mn. klȋžū, imp. klíži, aor. klízah, imperf. klȋzāh, prid. r. klízao〉 znati se kretati po ledu ili po skliskoj površini [Kližeš li?] • klízati se 〈povr.〉 kretati se po ledu ili po skliskoj površini [~ na nizbrdici]; sin. sklizati

prid. 〈G klȉzava; odr. klȉzavī, G klȉzavōg(a); ž. klȉzava, s. klȉzavo〉 koji je takav da klizi [klizava tkanina; klizave niti]

im. s. 〈G klízēnja〉 lagano kretanje ili spuštanje niz koju nagnutu površinu

im. s. 〈G klìzīšta; mn. N klìzīšta, G klȉzīštā〉 zem. mjesto na kojemu rastresiti pokrov ili čitave naslage klize niz padine

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klízīm, 3. l. mn. klízē, imp. klízi, aor. klízah, imperf. klízāh, prid. r. klízio〉 1. lagano se pomalo kretati ili spuštati niz koju nagnutu površinu [Auto klizi.] 2. pren. polako prolaziti, protjecati ili teći [Vrijeme klizi.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȋznēm, 3. l. mn. klȋznū, imp. klízni, aor. klíznuh, prid. r. klíznuo〉 klizeći pasti ili se pomaknuti [~ u jarak; ~ u stranu]

im. ž. 〈G klòakē, DL klòaki; mn. N klòake, G klȍākā〉 1. zool. otvor, završni dio crijeva nekih životinja u koji se slijeva sadržaj crijeva i u koji ulaze jajovod, sjemenovod i mokraćovod; sin. nečisnica 2. grad., pov. rimski podzemni kanalizacijski kanal 3. pren. v. žabokrečina