kèsōn

im. m. G kesóna; mn. N kesóni, G kesónā tehn. zatvorena komora pod tlakom bez dna koja služi za podvodne radove

kȅstēn

im. m. G kȅstena; mn. N kȅsteni/kȅstenovi, G kȅstēnā/kȅstenōvā razg. 1. v. divlji ~ 2. v. pitomi ~  divlji ~ bot. 1. listopadno ukrasno drvo perzijskoga podrijetla s bodljikavim zelenim tobolcem u kojemu se najčešće nalaze dva nejestiva okruglasta smeđa sjajna ploda s bijelom točkom; sin. kesten razg. 2. nejestiv tvrd smeđ okruglast plod istoimenoga drveta; sin. kesten razg.; pitomi ~ bot. 1. visoko listopadno drvo iz porodice bukava bujne krošnje i glatke sivosmeđe kore s bodljikavim tobolcem u kojemu su smješteni okruglasti smeđi plodovi; sin. kesten razg. 2. jestiv tvrd smeđ okruglast plod istoimenoga drveta; sin. kesten razg. ♦ vaditi kestene (kestenje) iz vatre za koga naći se pred neugodnim zadatkom ili nezahvalnim poslom (što bi bio zadatak koga drugog);

kestènjār

im. m. G kestenjára, V kȅstenjāru/kȅstenjāre; mn. N kestenjári, G kestenjárā osoba koja peče i prodaje kestenje

kestenjárev

prid. G kestenjáreva; ž. kestenjáreva, s. kestenjárevo koji pripada kestenjaru; sin. kestenjarov

kestènjārka

im. ž. G kestènjārkē, DL kestènjārki; mn. N kestènjārke, G kestènjārkā/kestènjārkī žena koja peče i prodaje kestenje

kestenjárov

prid. G kestenjárova; ž. kestenjárova, s. kestenjárovo usp. kestenjarev

kȅstenjast

prid. G kȅstenjasta; odr. kȅstenjastī, G kȅstenjastōg(a); ž. kȅstenjasta, s. kȅstenjasto koji je boje kestena

kèstēnje

zb. im. s. G kèstēnja skup kestena ♦ vaditi kestenje (kestene) iz vatre za koga, usp. kesten

kg

oznaka za kilogram

kibernètičār

im. m. G kibernètičāra, V kibernètičāru/kibernètičāre; mn. N kibernètičāri, G kibernètičārā stručnjak koji se bavi kibernetikom

kibernètičārev

prid. G kibernètičāreva; ž. kibernètičāreva, s. kibernètičārevo koji pripada kibernetičaru; sin. kibernetičarov

kibernètičārka

im. ž. G kibernètičārkē, DL kibernètičārki; mn. N kibernètičārke, G kibernètičārkā/kibernètičārkī stručnjakinja koja se bavi kibernetikom

kibernètičārov

prid. G kibernètičārova; ž. kibernètičārova, s. kibernètičārovo usp. kibernetičarev

kibernètičkī

prid. G kibernètičkōg(a); ž. kibernètičkā, s. kibernètičkō koji se odnosi na kibernetiku [~ svijet]

kibernètika

im. ž. G kibernètikē, DL kibernètici znanost o općim zakonitostima procesa upravljanja, dobivanja, pohranjivanja, pretvaranja i prijenosa podataka u sustavima

kȋcoš

im. m. G kȋcoša; mn. N kȋcoši, G kȋcōšā razg. osoba koja se pretjerano voli kititi, dotjerivati

kȋcošica

im. ž. G kȋcošicē; mn. N kȋcošice, G kȋcošīcā razg. žena koja se pretjerano voli kititi, dotjerivati

kȋcošičin

prid. G kȋcošičina; ž. kȋcošičina, s. kȋcošičino koji pripada kicošici

kȉč

im. m. G kìča djelo bez umjetničke vrijednosti

kȉčast

prid. G kȉčasta; odr. kȉčastī, G kȉčastōg(a); ž. kȉčasta, s. kȉčasto; komp. kičàstijī koji je pretjerano i bez ukusa kićen, prepun nepotrebnih detalja

kȉčma

im. ž. kralježnica ♦ bez kičme beskarakteran, nekarakteran; imati kičmu imati čvrst karakter, ne odstupati od svojih stajališta (načela); saviti kičmu pred kim pokoriti se komu, biti pretjerano podložan komu

kȉćen

prid. G kȉćena; odr. kȉćenī, G kȉćenōg(a); ž. kȉćena, s. kȉćeno; komp. kićènijī koji ima mnogo nakita, mnogo ukrasa [kićeni stil]

kȉćēnje

im. s. G kȉćēnja 1. stavljanje nakita na koga ili što 2. pren. pretjerano dodavanje u pričanju

kȉdānje

im. s. G kȉdānja rastavljanje onoga što je čvrsto spojeno ili cijelo

kȉdati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȉdām, 3. l. mn. kȉdajū, imp. kȉdāj, aor. kȉdah, imperf. kȉdāh, prid. r. kȉdao, prid. t. kȉdān naglim pokretima rastavljati što na dijelove ili odvajati što od čega [~ granje; ~ igračke; ~ odjeću]; sin. trgati

kífla

im. ž. G kíflē; mn. N kífle, G kíflā/kíflī pecivo ili slastica u obliku polumjeseca

kìflica

im. ž. G kìflicē; mn. N kìflice, G kȉflīcā um. mala kifla

kíhānje

im. s. G kíhānja naglo i praskom popraćeno izbacivanje zraka iz nosa zbog prehlade ili vanjskoga podražaja

kíhati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kȋšēm, 3. l. mn. kȋšū, imp. kíši, imperf. kíhah, prid. r. kíhao naglo i s praskom izbacivati zrak iz nosa zbog prehlade ili vanjskoga podražaja; vidski parnjak: kihnuti

kíhnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kȋhnēm, 3. l. mn. kȋhnū, imp. kíhni, aor. kíhnuh, prid. r. kíhnuo naglo i s praskom izbaciti zrak iz nosa zbog prehlade ili vanjskoga podražaja; vidski parnjak: kihati

kikirìki

im. m. G kikirìkija; mn. N kikirìkiji, G kikirìkījā bot. 1. suptropska i tropska jednogodišnja biljka uljarica iz porodice mahunarka 2. mali duguljasti plod istoimene biljke čije su tvrde sjemenke jestive; sin. (orašac)

kìklop

im. m. G kìklopa; mn. N kìklopi, G kȉklōpā mit. jednooki div iz grčke mitologije

kȉla

im. ž. G kȉ med. bolest koja nastaje pucanjem stijenka potrbušnice; sin. bruh

kȉlav

prid. G kȉlava; odr. kȉlavī, G kȉlavōg(a); ž. kȉlava, s. kȉlavo; odr. kilàvijī 1. koji ima kilu 2. pren. koji je nespretan i nesposoban za što

kȉlavac

im. m. G kȉlāvca, V kȉlāvče; mn. N kȉlāvci, G kȉlavācā 1. osoba koja ima kilu 2. pren. osoba koja je nespretna i nesposobna za što

kȉlāvčev

prid. G kȉlāvčeva; ž. kȉlāvčeva, s. kȉlāvčevo koji pripada kilavcu

kȉlavica

im. ž. G kȉlavicē; mn. N kȉlavice, G kȉlavīcā 1. žena koja ima kilu 2. pren. žena koja je nespretna i nesposobna za što

kȉlavičin

prid. G kȉlavičina; ž. kȉlavičina, s. kȉlavičino koji pripada kilavici

kȉlobajt

im. m. G kȉlobajta; mn. N kȉlobajti, G kȉlobājtā inform. jedinica za količinu podataka, 1024 bajta (KB)

kȉlogram

im. m. G kȉlograma; mn. N kȉlogrami, G kȉlogrāmā fiz. osnovna mjerna jedinica za masu (kg)

kȉlometar

im. m. G kȉlometra, I kȉlometrom; mn. N kȉlometri, G kȉlometārā fiz. mjerna jedinica za duljinu, tisuću metara (km)  četvorni/kvadratni ~ mjerna jedinica za površinu, milijun kvadratnih metara (km²); kubni ~ mjerna jedinica za obujam, milijardu kubnih metara (km³)

kilometráža

im. ž. G kilometrážē prijeđena količina kilometara

kȉlovāt

im. m. G kȉlovāta; mn. N kȉlovāti, G kȉlovātā fiz. mjerna jedinica za snagu, tisuću vata (kW)

kȉlovātsāt

im. m. G kȉlovātsāta, I kilovatsátu; mn. N kȉlovātsāti, G kȉlovātsātā fiz. mjerna jedinica za utrošenu energiju ili obavljeni rad (kWh)

kȉlt

im. m. G kȉlta; mn. N kȉltovi, G kȉltōvā folk. suknja koja je dio škotske muške narodne nošnje

kȉm

im. m. G kȉma bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarka koja raste po livadama čitave Europe 2. plod istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin; sin. kumin

kȉmati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kȉmām, 3. l. mn. kȉmajū, imp. kȉmāj, aor. kȉmah, imperf. kȉmāh, prid. r. kȉmao micati glavom gore-dolje u znak pozdrava, slaganja ili odobravanja [~ na pozdrav; ~ s odobravanjem]; sin. klimati; vidski parnjak: kimnuti

kȉmnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kȉmnēm, 3. l. mn. kȉmnū, imp. kȉmni, aor. kȉmnuh, prid. r. kȉmnuo pomaknuti glavu gore-dolje u znak pozdrava, slaganja ili odobravanja [~ na pozdrav; ~ s odobravanjem]; sin. klimnuti; vidski parnjak: kimati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga