im. m. 〈G kesóna; mn. N kesóni, G kesónā〉 tehn. zatvorena komora pod tlakom bez dna koja služi za podvodne radove

im. m. 〈G kȅstena; mn. N kȅsteni/kȅstenovi, G kȅstēnā/kȅstenōvā〉 razg. 1. v. divlji ~ 2. v. pitomi ~ ◇ divlji ~ bot. 1. listopadno ukrasno drvo perzijskoga podrijetla s bodljikavim zelenim tobolcem u kojemu se najčešće nalaze dva nejestiva okruglasta smeđa sjajna ploda s bijelom točkom; sin. kesten razg. 2. nejestiv tvrd smeđ okruglast plod istoimenoga drveta; sin. kesten razg.; pitomi ~ bot. 1. visoko listopadno drvo iz porodice bukava bujne krošnje i glatke sivosmeđe kore s bodljikavim tobolcem u kojemu su smješteni okruglasti smeđi plodovi; sin. kesten razg. 2. jestiv tvrd smeđ okruglast plod istoimenoga drveta; sin. kesten razg. ♦ vaditi kestene (kestenje) iz vatre za koga naći se pred neugodnim zadatkom ili nezahvalnim poslom (što bi bio zadatak koga drugog);

im. m. 〈G kestenjára, V kȅstenjāru/kȅstenjāre; mn. N kestenjári, G kestenjárā〉 osoba koja peče i prodaje kestenje

prid. 〈G kestenjáreva; ž. kestenjáreva, s. kestenjárevo〉 koji pripada kestenjaru; sin. kestenjarov

im. ž. 〈G kestènjārkē, DL kestènjārki; mn. N kestènjārke, G kestènjārkā/kestènjārkī〉 žena koja peče i prodaje kestenje

prid. 〈G kestenjárova; ž. kestenjárova, s. kestenjárovo〉 usp. kestenjarev

prid. 〈G kȅstenjasta; odr. kȅstenjastī, G kȅstenjastōg(a); ž. kȅstenjasta, s. kȅstenjasto〉 koji je boje kestena

zb. im. s. 〈G kèstēnja〉 skup kestena ♦ vaditi kestenje (kestene) iz vatre za koga, usp. kesten

oznaka za kilogram

im. m. 〈G kibernètičāra, V kibernètičāru/kibernètičāre; mn. N kibernètičāri, G kibernètičārā〉 stručnjak koji se bavi kibernetikom

prid. 〈G kibernètičāreva; ž. kibernètičāreva, s. kibernètičārevo〉 koji pripada kibernetičaru; sin. kibernetičarov

im. ž. 〈G kibernètičārkē, DL kibernètičārki; mn. N kibernètičārke, G kibernètičārkā/kibernètičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi kibernetikom

prid. 〈G kibernètičārova; ž. kibernètičārova, s. kibernètičārovo〉 usp. kibernetičarev

prid. 〈G kibernètičkōg(a); ž. kibernètičkā, s. kibernètičkō〉 koji se odnosi na kibernetiku [~ svijet]

im. ž. 〈G kibernètikē, DL kibernètici〉 znanost o općim zakonitostima procesa upravljanja, dobivanja, pohranjivanja, pretvaranja i prijenosa podataka u sustavima

im. m. 〈G kȋcoša; mn. N kȋcoši, G kȋcōšā〉 razg. osoba koja se pretjerano voli kititi, dotjerivati

im. ž. 〈G kȋcošicē; mn. N kȋcošice, G kȋcošīcā〉 razg. žena koja se pretjerano voli kititi, dotjerivati

prid. 〈G kȋcošičina; ž. kȋcošičina, s. kȋcošičino〉 koji pripada kicošici

im. m. 〈G kìča〉 djelo bez umjetničke vrijednosti

prid. 〈G kȉčasta; odr. kȉčastī, G kȉčastōg(a); ž. kȉčasta, s. kȉčasto; komp. kičàstijī〉 koji je pretjerano i bez ukusa kićen, prepun nepotrebnih detalja

im. ž. → kralježnica ♦ bez kičme beskarakteran, nekarakteran; imati kičmu imati čvrst karakter, ne odstupati od svojih stajališta (načela); saviti kičmu 〈pred kim〉 pokoriti se komu, biti pretjerano podložan komu

prid. 〈G kȉćena; odr. kȉćenī, G kȉćenōg(a); ž. kȉćena, s. kȉćeno; komp. kićènijī〉 koji ima mnogo nakita, mnogo ukrasa [kićeni stil]

im. s. 〈G kȉćēnja〉 1. stavljanje nakita na koga ili što 2. pren. pretjerano dodavanje u pričanju

im. s. 〈G kȉdānja〉 rastavljanje onoga što je čvrsto spojeno ili cijelo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȉdām, 3. l. mn. kȉdajū, imp. kȉdāj, aor. kȉdah, imperf. kȉdāh, prid. r. kȉdao, prid. t. kȉdān〉 naglim pokretima rastavljati što na dijelove ili odvajati što od čega [~ granje; ~ igračke; ~ odjeću]; sin. trgati

im. ž. 〈G kíflē; mn. N kífle, G kíflā/kíflī〉 pecivo ili slastica u obliku polumjeseca

im. ž. 〈G kìflicē; mn. N kìflice, G kȉflīcā〉 um. mala kifla

im. s. 〈G kíhānja〉 naglo i praskom popraćeno izbacivanje zraka iz nosa zbog prehlade ili vanjskoga podražaja

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȋšēm, 3. l. mn. kȋšū, imp. kíši, imperf. kíhah, prid. r. kíhao〉 naglo i s praskom izbacivati zrak iz nosa zbog prehlade ili vanjskoga podražaja; vidski parnjak: kihnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȋhnēm, 3. l. mn. kȋhnū, imp. kíhni, aor. kíhnuh, prid. r. kíhnuo〉 naglo i s praskom izbaciti zrak iz nosa zbog prehlade ili vanjskoga podražaja; vidski parnjak: kihati

im. m. 〈G kikirìkija; mn. N kikirìkiji, G kikirìkījā〉 bot. 1. suptropska i tropska jednogodišnja biljka uljarica iz porodice mahunarka 2. mali duguljasti plod istoimene biljke čije su tvrde sjemenke jestive; sin. (orašac)

im. m. 〈G kìklopa; mn. N kìklopi, G kȉklōpā〉 mit. jednooki div iz grčke mitologije

im. ž. 〈G kȉlē〉 med. bolest koja nastaje pucanjem stijenka potrbušnice; sin. bruh

prid. 〈G kȉlava; odr. kȉlavī, G kȉlavōg(a); ž. kȉlava, s. kȉlavo; odr. kilàvijī〉 1. koji ima kilu 2. pren. koji je nespretan i nesposoban za što

im. m. 〈G kȉlāvca, V kȉlāvče; mn. N kȉlāvci, G kȉlavācā〉 1. osoba koja ima kilu 2. pren. osoba koja je nespretna i nesposobna za što

prid. 〈G kȉlāvčeva; ž. kȉlāvčeva, s. kȉlāvčevo〉 koji pripada kilavcu

im. ž. 〈G kȉlavicē; mn. N kȉlavice, G kȉlavīcā〉 1. žena koja ima kilu 2. pren. žena koja je nespretna i nesposobna za što

prid. 〈G kȉlavičina; ž. kȉlavičina, s. kȉlavičino〉 koji pripada kilavici

im. m. 〈G kȉlobajta; mn. N kȉlobajti, G kȉlobājtā〉 inform. jedinica za količinu podataka, 1024 bajta (KB)

im. m. 〈G kȉlograma; mn. N kȉlogrami, G kȉlogrāmā〉 fiz. osnovna mjerna jedinica za masu (kg)

im. m. 〈G kȉlometra, I kȉlometrom; mn. N kȉlometri, G kȉlometārā〉 fiz. mjerna jedinica za duljinu, tisuću metara (km) ◇ četvorni/kvadratni ~ mjerna jedinica za površinu, milijun kvadratnih metara (km²); kubni ~ mjerna jedinica za obujam, milijardu kubnih metara (km³)

im. ž. 〈G kilometrážē〉 prijeđena količina kilometara

im. m. 〈G kȉlovāta; mn. N kȉlovāti, G kȉlovātā〉 fiz. mjerna jedinica za snagu, tisuću vata (kW)

im. m. 〈G kȉlovātsāta, I kilovatsátu; mn. N kȉlovātsāti, G kȉlovātsātā〉 fiz. mjerna jedinica za utrošenu energiju ili obavljeni rad (kWh)

im. m. 〈G kȉlta; mn. N kȉltovi, G kȉltōvā〉 folk. suknja koja je dio škotske muške narodne nošnje

im. m. 〈G kȉma〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarka koja raste po livadama čitave Europe 2. plod istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin; sin. kumin

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȉmām, 3. l. mn. kȉmajū, imp. kȉmāj, aor. kȉmah, imperf. kȉmāh, prid. r. kȉmao〉 micati glavom gore-dolje u znak pozdrava, slaganja ili odobravanja [~ na pozdrav; ~ s odobravanjem]; sin. klimati; vidski parnjak: kimnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȉmnēm, 3. l. mn. kȉmnū, imp. kȉmni, aor. kȉmnuh, prid. r. kȉmnuo〉 pomaknuti glavu gore-dolje u znak pozdrava, slaganja ili odobravanja [~ na pozdrav; ~ s odobravanjem]; sin. klimnuti; vidski parnjak: kimati