im. m. 〈G klobučára, V klȍbučāru/klȍbučāre; mn. N klobučári, G klobučárā〉 obrtnik koji izrađuje klobuke, šešire

prid. 〈G klobučáreva; ž. klobučáreva, s. klobučárevo〉 koji pripada klobučaru; sin. klobučarov

im. ž. 〈G klobučàricē; mn. N klobučàrice, G klobučàrīcā〉 obrtnica koja izrađuje klobuke, šešire

prid. 〈G klobučàričina; ž. klobučàričina, s. klobučàričino〉 koji pripada klobučarici

prid. 〈G klobučárova; ž. klobučárova, s. klobučárovo〉 usp. klobučarev

im. m. 〈G klobúka; mn. N klobúci, G klobúkā〉 1. zast. v. šešir 2. bot. dio gljive iznad stručka, gornji dio gljive

im. m. 〈G klòkana; mn. N klòkani, G klȍkānā〉 zool. australski tobolčar koji ima duge stražnje noge i stopala, snažan rep te izduljenu njušku [crvenkasti ~; mrki ~]

im. m. 〈G klȍkota〉 šum koji stvara voda koja izvire ključajući, teče preko kamenja ili iz slavine

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. klòkoćē, 3. l. mn. klòkoćū, aor. 3. l. jd. klȍkotā, imperf. 3. l. jd. klòkotāše, prid. r. klokòtao〉 proizvoditi klokot, šumjeti klokotom [vrelo klokoće]

im. m. 〈G klȏna, L klónu; mn. N klȍnovi, G klȍnōvā〉 biol. jedinka genski istovjetna svojemu roditelju nastala nespolnim razmnožavanjem od jednoga roditelja

im. s. 〈G klonírānja; mn. N klonírānja, G klonírānjā〉 stvaranje jedinke genski istovjetne roditelju

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. klònīrām, 3. l. mn. klonírajū, imp. klònīrāj, aor. klonírah, imperf. klònīrāh, prid. r. klonírao, prid. t. klònīrān〉 stvoriti/stvarati jedinke genski istovjetne roditelju

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. klȍnīm se, 3. l. mn. klȍnē se, imp. klòni se, aor. klònih se, prid. r. klònio se〉 držati se dalje od koga ili čega [~ neprilika]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȍnēm, 3. l. mn. klȍnū, imp. klòni, aor. klònuh, prid. r. klònuo〉 1. izgubiti uspravan položaj [Glava mu klone.] 2. pren. izgubiti snagu ili volju za rad [~ pod teretom obveza]

im. ž. 〈G klópē〉 žarg. skup svih namirnica ili prehrambenih proizvoda namijenjenih ljudima i životinjama [brza ~; dječja ~; zdrava ~]; sin. hrana

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. klȏpām, 3. l. mn. klópajū, imp. klȏpāj, aor. klópah, imperf. klȏpāh, prid. r. klópao, prid. t. klȏpān〉 žarg. v. hraniti se pod hraniti, jesti

im. ž. 〈G klȍpkē, DL klȍpci; mn. N klȍpke, G klȏpkā/klȍpkī〉 naprava za hvatanje životinja koja sklapanjem priklješćuje dio tijela [~ za lisice; ~ za medvjede; ~ za ptice]; sin. stupica ♦ postaviti klopku (stupicu, zamku) komu podmuklo pokušati nasamariti koga, nastojati dovesti koga u nepriliku; upasti (uletjeti i sl.) u čiju klopku (stupicu, zamku) nepredviđeno se naći u teškome položaju, naći se u neprilici zbog čijih podmetanja

im. m. 〈G klȍpota〉 isprekidan zvuk koji nastaje udaranjem jednoga tvrdog predmeta o drugi, npr. drva o drvo ili željeza o kamen [~ stroja]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. klòpoćē, 3. l. mn. klòpoćū, aor. 3. l. jd. klȍpotā, imperf. 3. l. jd. klòpotāše, prid. r. klopòtao〉 proizvoditi klopot [Stroj klopoće.]

im. m. 〈G klȏra, L klóru, I klȏrom〉 kem. kemijski element (Cl), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, u čistome stanju veoma otrovan žutozeleni plin, sastojak je kuhinjske soli

im. m. 〈G klorída; mn. N klorídi, G klorídā〉 kem. sol klorovodične kiseline ◇ natrijev ~ kem. slana bijela zrnata tvar koja se nalazi u morskoj vodi ili pod zemljom i koja se upotrebljava kao dodatak hrani; sin. kuhinjska/obična sol v. pod sol, sol

im. m. 〈G klȍrofīla〉 biol. pigment koji ima svaki organizam sa sposobnošću fotosinteze

im. m. 〈G klȍroplasta; mn. N klȍroplasti, G klȍroplāstā〉 biol. organel koji sadržava različite pigmente (najviše klorofila)

prid. 〈G klȏrova; ž. klȏrova, s. klȏrovo〉 kem. 1. koji pripada kloru [~ atom] 2. koji sadržava klor [~ oksid]

prid. 〈G klorovòdīčnōg(a); ž. klorovòdīčnā, s. klorovòdīčnō〉 koji se odnosi na klorovodik [klorovodična kiselina]

im. m. 〈G klorovodíka〉 kem. spoj klora s vodikom, bezbojni plin oštra mirisa koji se dimi i lako otapa u vodi stvarajući klorovodičnu kiselinu

im. m. 〈G klȗba, L klúbu; mn. N klȕbovi, G klȕbōvā〉 1. sportsko društvo [nogometni ~; odbojkaški ~; rukometni ~] 2. zajednica koja okuplja članove na temelju zajedničkih aktivnosti, potrebe ili cilja [~ prijatelja knjige]

im. ž. 〈G klúpē; mn. N klúpe, G klúpā〉 dulja sjedalica za više osoba [školska ~; ~ u parku]

im. s. 〈G klȕpka; mn. N klȕpka, G klȕbākā/klȗpkā, DLI klȕpcima〉 1. konac, konopac ili vuna namotani u obliku kugle ili lopte [~ vune]; sin. namotaj, smotak 2. pren. gomila čega što je gusto stisnuto i isprepleteno [~ zmija] ♦ ~ se počelo odmatati stvari postaju jasnije, situacija polako postaje razumljivijom

prid. 〈G kljásta; odr. kljȃstī, G kljȃstōg(a); ž. kljásta, s. kljȃsto〉 koji nema dio tijela, obično ruku ili nogu; sin. sakat

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kljȁstīm, 3. l. mn. kljȁstē, imp. kljȁsti, aor. kljȁstih, imperf. kljȁšćāh, prid. r. kljȁstio, prid. t. kljȁšten〉 činiti koga kljastim; sin. sakatiti

im. m. 〈G klještára, I klještárom/klještárem; mn. N klještári, G klještárā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina kopnenih člankonožaca bez ticala koji na prednjemu dijelu tijela, iza usta, imaju kliješta koja služe za hvatanje plijena, najpoznatiji su paučnjaci 2. pripadnik istoimene skupine

im. ž. 〈G kljȏvē; mn. N kljȏve, G kljȏvā〉 zool. razvijen, izražen očnjak nekih sisavaca

im. s. 〈G kljȕcānja〉 1. uzimanje hrane kljunom 2. udaranje kljunom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kljȕcām, 3. l. mn. kljȕcajū, imp. kljȕcāj, aor. kljȕcah, imperf. kljȕcāh, prid. r. kljȕcao, prid. t. kljȕcān〉 1. uzimati hranu kljunom [Ptica kljuca zrnje.] 2. udarati kljunom [~ o prozor]; vidski paranjak: kljucnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kljȕcnēm, 3. l. mn. kljȕcnū, imp. kljȕcni, aor. kljȕcnuh, prid. r. kljȕcnuo, prid. t. kljȕcnūt〉 1. uzeti hranu kljunom [~ zrno žita] 2. udariti kljunom [~ o prozor]; vidski paranjak: kljucati

im. m. 〈G kljúča; mn. N kljúčevi, G kljúčēvā〉 1. nazubljeni kovinski predmet kojim se otvara ili zatvara brava [~ od stana; sobni ~] 2. alat kojim se što odvrće ili zavrće [francuski ~] 3. glazb. oznaka na početku notnoga crtovlja koja svojim oblikom i položajem određuje položaj tona u crtovlju [basov ~; violinski ~] 4. pren. a. uputa za rješavanje kakva problema [~ za razumijevanje teksta] b. važna točka, bitan dio kakva sustava [~ za razumijevanje problema] ♦ držati koga, što pod ključem držati što zaključano, držati koga u izolaciji; staviti ~ u bravu prestati s radom zbog nepovoljnih okolnosti

im. m. 〈G kljúča〉 mjehurići zraka koji nastaju na površini vode koja vrije

prid. 〈G kljȕčna; odr. kljȕčnī, G kljȕčnōg(a); ž. kljȕčna, s. kljȕčno〉 koji za što ima iznimnu vrijednost [~ događaj; ključni dio]; sin. bitan, važan, ( značajan); ant. nebitan, nevažan

im. ž. 〈G ključànicē; mn. N ključànice, G ključànīcā〉 otvor brave u koji se stavlja ključ

im. s. 〈G kljùčānja; mn. N kljùčānja, G kljùčānjā〉 1. izbacivanje mjehurića pri temperaturi višoj od 100 Celzijevih stupnjeva (o tekućini); sin. kuhanje, vrenje 2. odavanje iznimne živosti ili uzbuđenosti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kljùčā, 3. l. mn. kljùčajū, aor. 3. l. jd. kljȕča, imperf. 3. l. jd. kljùčāše, prid. r. kljùčao〉 1. izbacivati mjehuriće pri temperaturi višoj od 100 Celzijevih stupnjeva (o tekućini) [Voda ključa.]; sin. kipjeti, kuhati, vreti 2. 〈3. l.〉 pren. odavati iznimnu živost ili uzbuđenost [Na stadionu je ključalo kao u kotlu.]

im. m. 〈G kljùčića; mn. N kljùčići, G kljȕčīćā〉 um. mali ključ

im. m. 〈G kljȗna, L kljúnu; mn. N kljȕnovi, G kljȕnōvā〉 1. zool. izbočene čeljusti ptica i nekih drugih kralježnjaka koje se sastoje od kostiju i rožnate vanjske prevlake 2. pren. istaknuti, suženi prednji i obično izduženi dio čega [~ broda] ♦ baciti (ubaciti) što u ~ (usta), usp. usta

im. m. 〈G kljunáša; mn. N kljunáši, G kljunášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red najprimitivnijih vodenih sisavaca aktivnih noću koji žive u Australiji i Novoj Gvineji 2. pripadnik istoimenoga reda ◇ čudnovati ~ vodeni sisavac, jednootvor s kljunom sličnim patkinu i repom poput dabrova koji nese jaja i doji mlade, tijelo mu je splošteno i pokriveno kratkom veoma masnom smeđom dlakom, na prednjim nogama ima plivaće kožice

zb. im. ž. 〈G kljȕsādi〉 više slabih, mršavih konja

im. s. 〈G kljùseta〉 slab, mršav konj

oznaka za kilometar