prid. 〈G kàzališnōg(a); ž. kàzališnā, s. kàzališnō〉 koji se odnosi na kazalište [kazališna kavana; ~ program]

im. s. 〈G kàzalīšta; mn. N kàzalīšta, G kàzalīštā〉 1. a. mjesto, kuća ili otvoreni prostor na kojemu se izvode predstave [~ na otvorenome]; sin. glumište zast. b. ustanova ili umjetnička skupina koja priprema ili organizira predstave [dječje ~; ~ mladih; ~ lutaka]; sin. glumište zast. 2. pren. a. publika koja dolazi na predstave na istoimeno mjesto, kuću ili otvoreni prostor [Cijelo ~ bilo je na nogama.] b. umjetnost koja se ostvaruje na istoimenome mjestu, kući ili otvorenome prostoru [Jako volim ~.]; sin. (teatar)

im. s. 〈G kàzala; mn. N kàzala, G kȁzālā〉 abecedni popis riječi, imena, naziva ili kojih drugih elemenata koji se nalaze u knjizi s brojevima stranica na kojima se pojavljuju; sin. indeks, ( registar)

im. ž. 〈G kàzāljkē, DL kàzāljci; mn. N kàzāljke, G kàzāljkā/kàzāljkī〉 pokretna mala poluga na mjernome instrumentu koja se kreće od oznake do oznake i tako pokazuje mjerenu vrijednost [~ na satu]

prid. 〈G kàzaškōg(a); ž. kàzaškā, s. kàzaškō〉 1. koji se odnosi na Kazahe 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Kazahstanu i narodni jezik Kazaha

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȃžēm, 3. l. mn. kȃžū, imp. káži, aor. kázah, prid. r. kázao, prid. t. kȃzān〉 izraziti ili priopćiti što govoreći [Kazati istinu u lice.; To si dobro kazao.]; sin. reći, veljeti zast.; vidski parnjak: kazivati

im. m. 〈G kazeína〉 kem. bjelančevina koja se nalazi u mlijeku

im. s. 〈G kazívānja; mn. N kazívānja, G kazívānjā〉 izražavanje ili priopćivanje čega riječima; sin. govorenje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kàzujēm, 3. l. mn. kàzujū, imp. kàzūj, aor. kazívah, imperf. kàzīvāh, prid. r. kazívao, prid. t. kàzīvān〉 izražavati ili priopćivati što govorom [mudro ~; ~ tekst napamet]; sin. govoriti, zboriti; vidski parnjak: kazati

im. ž. 〈G kàznē, D kȁzni, A kȁznu; mn. N kȁzne, G káznā/kàznī, DLI kàznama〉 mjera protiv koga zbog kakva propusta, prijestupa ili zločina [zatvorska ~]

prid. 〈G kàznenōg(a); ž. kàznenā, s. kàznenō〉 koji se odnosi na kazne [kaznena prijava; ~ zakon]

im. ž. 〈G kazniònicē; mn. N kazniònice, G kazniònīcā〉 zgrada u kojoj su smješteni osuđenici na izdržavanju zatvorske kazne

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȁznīm, 3. l. mn. kȁznē, imp. kȁzni, aor. kȁznih, prid. r. kȁznio, prid. t. kȁžnjen〉 izreći i provesti kaznu; vidski parnjak: kažnjavati

im. m. 〈G kȁzuāra, I kȁzuārom/kȁzuārem; mn. N kȁzuāri, G kȁzuārā〉 zool. velika, snažna i opasna ptica živih boja iz skupine nojevka koja živi u Australiji i Novoj Gvineji, ima krijestu na glavi i duge oštre pandže [patuljasti ~; veliki ~]

im. m. 〈G kàžiprsta; mn. N kàžiprsti, G kàžipr̄stā〉 anat. drugi prst na ljudskoj ruci koji se nalazi između palca i srednjaka i kojim se što pokazuje

im. s. 〈G kažnjávānja〉 izricanje i provođenje kazne

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kàžnjāvām, 3. l. mn. kažnjávajū, imp. kàžnjāvāj, aor. kažnjávah, imperf. kàžnjāvāh, prid. r. kažnjávao, prid. t. kàžnjāvān〉 izricati i provoditi kaznu; vidski parnjak: kazniti

im. ž. 〈G kȁžnjenicē; mn. N kȁžnjenice, G kȁžnjenīcā〉 žena koja je dobila zatvorsku kaznu i nalazi se u zatvoru

prid. 〈G kȁžnjeničina; ž. kȁžnjeničina, s. kȁžnjeničino〉 koji pripada kažnjenici

im. m. 〈G kȁžnjenīka, V kȁžnjenīče; mn. N kȁžnjenīci, G kȁžnjenīkā〉 osoba koja je dobila zatvorsku kaznu i nalazi se u zatvoru

prid. 〈G kàžnjiva; odr. kàžnjivī, G kàžnjivōg(a); ž. kàžnjiva, s. kàžnjivo; komp. kažnjìvijī〉 koji se kažnjava, koji zaslužuje kaznu [kažnjivo djelo]

oznaka za kilobajt

im. ž. → kći

im. ž. 〈G kćȅri, A kćȇr, I kćȅrju/kćȅri; mn. N kćȅri, G kćèrī, DLI kćèrima〉 žensko dijete u roditelja

im. m. 〈G kebába〉 jelo od piletine, puretine ili teletine pečeno na posebnome ražnju

im. ž. → pregača

prid. 〈G kečùānskōg(a); ž. kečùānskā, s. kečùānskō〉 1. koji se odnosi na Kečuance 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Boliviji i Peruu te narodni jezik Kečuanaca

im. m. 〈G kefíra, I kefírom; mn. N kefíri, G kefírā〉 kiselo kravlje, ovčje ili kozje mlijeko male gustoće dobiveno djelovanjem bakterija i gljivica

im. m. 〈G kȅksa; mn. N kȅksi, G kȇksā〉 sitni suhi kolač

im. m. 〈G kelvína; mn. N kelvíni, G kelvínā〉 fiz. mjerna jedinica za termodinamičku temperaturu (K)

im. m. 〈G kèlja, I kèljom〉 bot. 1. dvogodišnja kupusnjača smežurana lišća i mekane glavice 2. smežurani zeleni jestivi listovi istoimene biljke [varivo od kelja] ◇ ~ pupčar 1. dvogodišnja povrtnica stabljike spiralno obrasle listovima na kojoj rastu male okruglaste zelene glavice 2. male okruglaste jestive zelene glavice istoimene povrtnice

im. m. 〈G kémičāra, V kémičāru/kémičāre; mn. N kémičāri, G kémičārā〉 stručnjak koji se bavi kemijom

prid. 〈G kémičāreva; ž. kémičāreva, s. kémičārevo〉 koji pripada kemičaru; sin. kemičarov

im. ž. 〈G kémičārkē, DL kémičārki; mn. N kémičārke, G kémičārkā/kémičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi kemijom

prid. 〈G kémičārova; ž. kémičārova, s. kémičārovo〉 usp. kemičarev

im. ž. 〈G kémijē〉 1. prirodna znanost koja proučava sastav tvari, njihova svojstva i njihove promjene 2. nastavni predmet u kojemu se poučavaju osnovne spoznaje istoimene znanosti ◇ anorganska ~ kem. kemija koja proučava sve elemente i njihove spojeve osim većine ugljikovih spojeva; organska ~ kem. kemija ugljikovih spojeva

prid. 〈G kémījskōg(a); ž. kémījskā, s. kémījskō〉 1. koji se odnosi na kemiju 2. koji se obavlja s pomoću kemikalija [kemijsko čišćenje]

im. ž. 〈G kemikàlijē; mn. N kemikàlije, G kemikàlījā〉 kem. kemijski proizvod, kemijski sastojak

prid. 〈G kemosìnteznōg(a); ž. kemosìnteznā, s. kemosìnteznō〉 koji je nastao procesom kemijske sinteze

im. ž. 〈G kemoteràpijē; mn. N kemoteràpije, G kemoteràpījā〉 med. liječenje kemijskim tvarima koje djeluju na uzročnike bolesti ili tumorske stanice

im. m. 〈G kenozòika〉 geol. novo doba, posljednja era u geološkome razvoju Zemlje koja se dijeli na dva razdoblja, tercijar i kvartar

im. m. 〈G keràmičāra, V keràmičāru/keràmičāre; mn. N keràmičāri, G keràmičārā〉 1. obrtnik koji izrađuje keramičke predmete 2. obrtnik koji postavlja keramičke pločice i sanitarije

prid. 〈G keràmičāreva; ž. keràmičāreva, s. keràmičārevo〉 koji pripada kemičaru; sin. keramičarov

im. ž. 〈G keràmičārkē; mn. N keràmičārke, G keràmičārkā/keràmičārkī〉 1. obrtnica koji izrađuje keramičke predmete 2. obrtnica koja postavlja keramičke pločice i sanitarije

prid. 〈G keràmičārova; ž. keràmičārova, s. keràmičārovo〉 usp. keramičarev

prid. 〈G keràmičkōg(a); ž. keràmičkā, s. keràmičkō〉 1. koji se odnosi na keramiku 2. koji je od keramike [~ tanjur]

im. ž. 〈G keràmikē, DL keràmici〉 1. tvrdo gradivo koji se dobiva pečenjem gline 2. predmeti izrađeni od istoimenoga gradiva 3. umjetnost i tehnika izradbe predmeta od gline

im. ž. → vrećica ♦ odriješiti (razvezati i sl.) kesu ne bježati od troška (plaćanja), platiti