im. m. 〈G klȁuna; mn. N klȁunovi/klȁuni, G klȁunōvā/klȁūnā〉 smiješno obučena i našminkana osoba koja u cirkusu zabavlja publiku

im. ž. 〈G klavijatúrē; mn. N klavijatúre, G klavijatúrā〉 glazb. 1. sve tipke glazbala 2. 〈mn.〉 elektroničko glazbalo s tipkama koje može u sebi sadržavati uzorke zvukova

im. m. 〈G klavijatùrista, V klavijatùristu; mn. N klavijatùristi, G klavijatùrīstā〉 glazbenik koji svira klavijature

im. ž. 〈G klavijatùristicē; mn. N klavijatùristice, G klavijatùristīcā〉 glazbenica koja svira klavijature

prid. 〈G klavijatùrističina; ž. klavijatùrističina, s. klavijatùrističino〉 koji pripada klavijaturistici

im. m. 〈G klavíra, I klavírom; mn. N klavíri, G klavírā〉 glazb. žičano glazbalo s tipkama; sin. (glasovir)

im. m. 〈G klavìrista, I klavìristu; mn. N klavìristi, G klavìrīstā〉 glazbenik koji svira klavir; sin. glasovirač zast.

im. ž. 〈G klavìristicē; mn. N klavìristice, G klavìristīcā〉 glazbenica koja svira klavir; sin. glasoviračica zast.

prid. 〈G klavìrističina; ž. klavìrističina, s. klavìrističino〉 koji pripada klaviristici; sin. glasoviračičin zast.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȅcām, 3. l. mn. klȅcaju, imp. klȅcāj, aor. klȅcah, imperf. klȅcāh, prid. r. klȅcao〉 biti u hodu nesiguran na nogama, gubiti uporište u koljenima, pregibati se u koljenima [~ od slabosti; ~ od straha]

im. s. 〈G kléčānja〉 oslanjanje na koljena pri kojemu su potkoljenice svinute, a tijelo uspravno

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kléčīm, 3. l. mn. kléčē, imp. kléči, aor. kléčah, imperf. kléčāh, prid. r. kléčao〉 oslanjati se na koljena svinutih potkoljenica i uspravna tijela [~ pred oltarom]; vidski parnjak: kleknuti

im. ž. 〈G klȅkē, DL klȅki; mn. N klȅke, G klȇkā〉 bot. 1. vazdazelena mediteranska grmolika biljka bodljikavih iglica iz porodice čempresa s okruglastim sjajnim tamnoljubičastim plodovima [obična ~] 2. gorka jestiva sjajna tamnoljubičasta boba, plod istoimene biljke, koja se upotrebljava u medicini i od koje se izrađuje rakija; sin. borovica, smrekinja, ( smrika), šmrika pokr.

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȅknēm, 3. l. mn. klȅknū, imp. klȅkni, aor. klȅknuh, prid. r. klȅknuo〉 osloniti se na koljena svinutih potkoljenica i uspravna tijela [~ pred oltarom]; vidski parnjak: klečati

prid. 〈G klȅkova; ž. klȅkova, s. klȅkovo〉 koji se odnosi na kleke, koji pripada kleki [~ list; klekove bobice]

im. ž. 〈G klȅkovinē; mn. N klȅkovine, G klȅkovīnā〉 1. bot. grmolika planinska crnogorična vegetacija razvijena iznad šumskoga pojasa ili najviše šumske zone [~ bora; ~ bukve] 2. predio pod klekom

prid. 〈G klȅmpava; odr. klȅmpavī, G klȅmpavōg(a); ž. klȅmpava, s. klȅmpavo; komp. klempàvijī〉 koji nije priljubljen uz glavu (o ušima)

im. ž. 〈G klȅmpavosti, I klȅmpavošću/klȅmpavosti〉 svojstvo onoga što je klempavo (o ušima)

im. m. 〈G klèna; mn. N klènovi, G klȅnōvā〉 1. bot. jednodomno visoko listopadno drvo iz roda javora; sin. poljski javor v. pod javor 2. zool. riječna koštunjača tamnozelenih leđa i žućkastoga trbuha

im. m. 〈G kleptomána, V klȅptomāne; mn. N kleptománi, G kleptománā〉 osoba koja ima bolesnu sklonost krađama

im. ž. 〈G kleptòmānkē, DL kleptòmānki; mn. N kleptòmānke, G kleptòmānkā/kleptòmānkī〉 žena koja ima bolesnu sklonost krađama

prid. 〈G kleptòmānskōg(a); ž. kleptòmānskā, s. kleptòmānskō〉 koji se odnosi na kleptomane

im. m. 〈G klȇra, L kléru, I klȇrom〉 rel. 1. kršćanski duhovni stalež 2. muškarci koji su primili katolički sakrament reda

im. m. 〈G klèrika, V klȅriče; mn. N klèrici, G klȅrīkā〉 rel. 1. pripadnik klera 2. katolički student bogoslovlja koji se priprema za svećeničko zvanje; sin. bogoslov

im. m. 〈G klȅsāra, V klȅsāru/klȅsāre; mn. N klȅsāri, G klȅsārā〉 obrtnik koji se bavi klesanjem

prid. 〈G klȅsāreva; ž. klȅsāreva, s. klȅsārevo〉 koji pripada klesaru; sin. klesarov

im. ž. 〈G klȅsaricē; mn. N klȅsarice, G klȅsarīcā〉 obrtnica koja se bavi klesanjem

prid. 〈G klȅsaričina; ž. klȅsaričina, s. klȅsaričino〉 koji pripada klesarici

prid. 〈G klȅsārova; ž. klȅsārova, s. klȅsārovo〉 usp. klesarev

prid. 〈G klȅsārskōg(a); ž. klȅsārskā, s. klȅsārskō〉 koji se odnosi na klesare i klesarstvo

im. s. 〈G klesárstva〉 umijeće obrađivanja kamena dlijetom i čekićem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. klȅšēm, 3. l. mn. klȅšū, imp. klȅši, aor. klȅsah, imperf. klȅsāh, prid. r. klȅsao, prid. t. klȅsān〉 obrađivati kamen dlijetom i čekićem [~ nadgrobne spomenike]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kùnem, 3. l. mn. kùnū, imp. kùni, aor. klȇh, imperf. kùnijāh, prid. r. m. klȅo, ž. kléla, s. klȇlo, mn. klȇli, prid. t. klȇt, pril. s. kùnūći, pril. p. klȇvši〉 1. izricati ili bacati kletvu na koga, željeti komu zlo i nesreću; sin. proklinjati 2. izgovarati psovke, govoriti nepristojne riječi; sin. psovati • klȇti se 〈povr.〉 davati zakletvu, svečano što obećavati [~ se na vjernost]; sin. prisezati, (zaklinjati se) v. pod zaklinjati

im. ž. 〈G klȇtvē; mn. N klȇtve, G klȇtāvā/klȇtvā/klȇtvī〉 1. riječ ili riječi kojima se želi izazvati zlo 2. nepristojne riječi koje se izgovaraju u ljutnji, mržnji ili kao sastavni dio nepristojnoga govora; sin. psovka

im. ž. 〈G klèvetē; mn. N klèvete, G klȅvētā〉 iznošenje neistina o kome u svrhu nanošenja štete čijemu ugledu ili časti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. klèvećēm, 3. l. mn. klèvećū, imp. klevèći, aor. klevètah, imperf. klèvetāh, prid. r. klevètao, prid. t. klȅvetān〉 iznositi neistine o kome u svrhu nanošenja štete čijemu ugledu ili časti

im. ž. 〈G klèvetnicē; mn. N klèvetnice, G klèvetnīcā〉 žena koja kleveće

prid. 〈G klèvetničina; ž. klèvetničina, s. klèvetničino〉 koji pripada klevetnici

im. m. 〈G klèvetnīka, V klèvetnīče; mn. N klèvetnīci, G klèvetnīkā〉 osoba koja kleveće

im. ž. 〈G klȉcē; mn. N klȉce, G klȋcā〉 1. bot. a. dio sjemena iz kojega se klijanjem razvija nova biljka, biljni zametak b. izdanak iz korijena ili sjemena 2. v. bakterija 3. pren. začetak nove pojave, početak čega [~ sumnje; ~ sukoba]

im. m. 〈G klȉcāja; mn. N klȉcāji, G klȉcājā〉 radostan uzvik; sin. kliktaj

im. s. 〈G klȉcānja〉 1. veselo uzvikivanje; sin. kliktanje 2. izražavanje radosti ili podrške usklicima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. klȉčēm, 3. l. mn. klȉčū, imp. klȉči, aor. klȉcah, imperf. klȉcāh, prid. r. klȉcao〉 1. veselo uzvikivati [~ od veselja]; sin. kliktati 2. usklicima izražavati radost ili podršku komu [~ govorniku]

im. m. 〈G klȉfa, L klìfu; mn. N klȉfovi, G klȉfōvā〉 zem. veoma strma morska ili jezerska obalna stijena nastala abrazijom ili pomicanjem tla

im. s. 〈G klìjānja〉 bot. puštanje klica, nicanje iz čega i početak rasta iznad površine

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. klìjā, 3. l. mn. klìjajū, aor. 3. l. jd. klȉja, imperf. 3. l. jd. klìjāše, prid. r. klìjao〉 puštati klice, nicati iz čega i početi rasti iznad površine [Žito klija.; ~ iz spore mahovine]

im. m. 〈G klìjenta; mn. N klìjenti, G klìjenātā〉 1. osoba koja neki svoj posao povjerava stručnjaku 2. osoba s kojom se posluje, koja je stalan kupac, naručitelj itd.

im. ž. 〈G klìjenticē; mn. N klìjentice, G klìjentīcā〉 1. žena koja neki svoj posao povjerava stručnjaku 2. žena s kojom se posluje, koja je stalan kupac, naručiteljica itd.