im. s. 〈G kméčānja〉 glasanje tankim piskutavim glasom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kméčīm, 3. l. mn. kméčē, imp. kméči, aor. kméčih, imperf. kméčāh, prid. r. kméčao〉 razg. glasati se tankim, piskutavim glasom

im. m. 〈G kmȅta; mn. N kmȅtovi, G kmȅtōvā〉 pov. seljak koji obrađuje zemlju svojega gospodara s čijega posjeda ne može slobodno otići i kojemu mora davati različita davanja

prid. 〈G kmȅtskōg(a); ž. kmȅtskā, s. kmȅtskō〉 koji se odnosi na kmetove i kmetstvo

im. s. 〈G kmȅtstva〉 pov. sustav koji se zasniva na odnosu feudalnoga gospodara zemlje i neslobodnoga seljaka koji je obrađuje

1. kratica za kunu 2. oznaka za čvor²

im. ž. 〈G knèginjē, V knȅginjo; mn. N knèginje, G knȅgīnjā〉 1. žena koja ima naslov kneza 2. knezova žena 3. knezova kći

im. m. 〈G knȇza, V knȇže; mn. N knȅzovi/knȅževi, G knȅzōvā/knȅžēvā〉 pov. 1. a. 〈jd.〉 naslov visokoga feudalnog dostojanstvenika koji je po važnosti odmah do kralja b. osoba s istoimenim naslovom; sin. (princeps) 2. a. 〈jd.〉 naslov seoskoga starješine b. osoba s istoimenim naslovom

im. ž. 〈G knéževinē; mn. N knéževine, G knéževīnā〉 pol. država kojom upravlja knez

im. ž. 〈G knjȉgē, DL knjȉzi; mn. N knjȉge, G knjȋgā〉 1. skup listova s tekstovima ili slikama koji čine sadržajnu cjelinu i povezani su koricama 2. povezani listovi papira na koje se upisuju različiti službeni podatci [~ rođenih; ~ umrlih; ~ vjenčanih] ◇ matična ~ knjiga u koju se sustavno upisuju određeni podatci; sin. matica; zemljišna ~ prav. isprava u koju se upisuju podatci o vlasniku, vrsti i veličini zemljišta ili nekretnine; sin. (gruntovnica), zemljišnik ♦ čitati koga kao 〈otvorenu〉 knjigu razumjeti čije namjere (zamisli); govoriti kao iz knjige govoriti biranim riječima (odmjereno, bez zastajkivanja); ide komu ~ dobro (lako) uči, dobar je đak

im. m. 〈G knjigòvežē; mn. m. ž. N knjigòveže, G knjigòvēžā〉 obrtnik koji se bavi uvezivanjem knjiga [taj ~; ti knjigoveže; te knjigoveže]

prid. 〈G knjigovòdstvenōg(a); ž. knjigovòdstvenā, s. knjigovòdstvenō〉 koji se odnosi na knjigovodstvo [knjigovodstvene usluge]

im. ž. 〈G knjigovòdstva〉 gosp. sustavno bilježenje stanja i promjena sredstava i njihovih izvora

im. m. 〈G knjigòvođē, V knjȉgovođo; mn. m. ž. N knjigòvođe, G knjigòvōđā〉 osoba koja se bavi knjigovodstvom [taj ~; ti knjigovođe; te knjigovođe]

im. ž. 〈G knjigòvotkinjē; mn. N knjigòvotkinje, G knjigòvotkīnjā〉 žena koja se bavi knjigovodstvom

im. m. 〈G knjižára, V knjȉžāru/knjȉžāre; mn. N knjižári, G knjižárā〉 1. trgovac knjigama 2. vlasnik knjižare

im. ž. 〈G knjìžarē; mn. N knjìžare, G knjȉžārā〉 trgovina u kojoj se prodaju knjige

prid. 〈G knjižáreva; ž. knjižáreva, s. knjižárevo〉 koji pripada knjižaru; sin. knjižarov

im. ž. 〈G knjižàricē; mn. N knjižàrice, G knjižàrīcā〉 1. trgovkinja knjigama 2. vlasnica knjižare

prid. 〈G knjižàričina; ž. knjižàričina, s. knjižàričino〉 koji pripada knjižarici

prid. 〈G knjižárova; ž. knjižárova, s. knjižárovo〉 usp. knjižarev

im. m. 〈G knjȉžāvca; mn. N knjȉžāvci; mn. G knjȉžavācā〉 zool. treći od četiriju dijelova želudca u preživača

prid. 〈G knjȉžēvnōg(a); ž. knjȉžēvnā, s. knjȉžēvnō〉 koji se odnosi na književnost, koji pripada književnosti [~ tekst]; ant. neknjiževni

im. ž. 〈G knjȉžēvnicē; mn. N knjȉžēvnice, G knjȉžēvnīcā〉 žena koja piše književna djela; sin. spisateljica

prid. 〈G knjȉžēvničina; ž. knjȉžēvničina, s. knjȉžēvničino〉 koji pripada književnici; sin. spisateljičin

im. m. 〈G knjȉžēvnīka, V knjȉžēvnīče; mn. N knjȉžēvnīci, G knjȉžēvnīkā〉 osoba koja piše književna djela; sin. pisac, spisatelj

im. ž. 〈G knjȉžēvnosti, I knjȉžēvnošću/knjȉžēvnosti〉 1. umjetnost riječi 2. umjetnička djela oblikovana riječima, ukupnost pisanih umjetničkih djela [hrvatska ~; ~ za djecu; narodna ~]; sin. (literatura) ◇ ~ na mreži književni tekst u obliku računalnoga zapisa; usmena ~ književnost koja se prenosi usmenom predajom

prid. 〈G književnoùmjetničkōg(a); ž. književnoùmjetničkā, s. književnoùmjetničkō〉 koji se odnosi na književnu umjetnost [~ jezik; ~ stil]

im. ž. 〈G knjȉžicē; mn. N knjȉžice, G knjȉžīcā〉 1. um. mala knjiga 2. manji dokument u koji se upisuju različiti službeni podatci [štedna ~; đačka ~; radna ~; zdravstvena ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. knjȉžīm, 3. l. mn. knjȉžē, imp. knjȉži, aor. knjȉžih, imperf. knjȉžāh, prid. r. knjȉžio, prid. t. knjȉžen〉 upisivati u poslovne knjige [~ troškove]

prid. 〈G knjȉžnōg(a); ž. knjȉžnā, s. knjȉžnō〉 koji se odnosi na knjige [~ fond]

im. ž. 〈G knjížnicē; mn. N knjížnice, G knjížnīcā〉 mjesto na kojemu se čuvaju, čitaju i posuđuju knjige [školska ~; gradska ~]; sin. (biblioteka)

im. m. 〈G knjížničāra, V knjížničāru/knjížničāre; mn. N knjížničāri, G knjížničārā〉 osoba koja radi u knjižnici; sin. (bibliotekar)

prid. 〈G knjížničāreva; ž. knjížničāreva, s. knjížničārevo〉 koji pripada knjižničaru; sin. (bibliotekarev, bibliotekarov), knjižničarov

im. ž. 〈G knjížničārkē, DL knjížničārki; mn. N knjížničārke, G knjížničārkā/knjížničārkī〉 žena koja radi u knjižnici; sin. (bibliotekarica)

prid. 〈G knjížničārkina; ž. knjížničārkina, s. knjížničārkino〉 koji pripada knjižničarki; sin. (bibliotekaričin)

prid. 〈G knjížničārova; ž. knjížničārova, s. knjížničārovo〉 usp. knjižničarev

prid. 〈G knjížničārskōg(a); ž. knjížničārskā, s. knjížničārskō〉 koji se odnosi na knjižničare i knjižničarstvo; sin. (bibliotekarski)

im. s. 〈G knjížničārstva〉 djelatnost vođenja knjižnice, djelatnost kojom se bavi knjižničar; sin. (bibliotekarstvo)

prid. 〈G knjížničnōg(a); ž. knjížničnā, s. knjížničnō〉 koji se odnosi na knjižnicu [~ fond]; sin. (bibliotečni)

im. ž. 〈G koagulácijē; mn. N koagulácije, G koagulácījā〉 1. v. grušanje, zgrušavanje 2. kem. nastajanje taloga ili potpuno skrućivanje otopine u gel

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. koagùlīrā, 3. l. mn. koagulírajū, aor. 3. l. jd. koagulíra, imperf. 3. l. jd. koagùlīrāše, prid. r. koagulírao, prid. t. koagùlīrān〉 1. v. grušati se, zgrušavati se 2. v. zgrušati se

im. ž. 〈G koàlē; mn. N koàle, G koálā〉 zool. tobolčar meka siva krzna nešto svjetlijega na trbuhu koji živi u istočnoj Australiji

im. ž. 〈G koalícijē; mn. N koalícije, G koalícījā〉 pol., vojn. vojni i politički savez više država ili više političkih stranaka stvoren radi ostvarenja kakva cilja

prid. 〈G koalícījskōg(a); ž. koalícījskā, s. koalícījskō〉 koji se odnosi na koaliciju [~ partner]

im. ž. 〈G kȏbi, L kóbi, I kȏblju/kȏbi; mn. N kȏbi, G kóbī, DLI kóbima〉 sila koja prema mnogim vjerovanjima upravlja životom ljudi i razvojem događaja; sin. sudbina, usud

im. m. 〈G kòpca; mn. N kòpci, G kȍbācā〉 zool. ptica grabljivica s poprečnim tamnim prugama na prsima [~ ptičar]

im. m. 〈G kòbalta〉 kem. kemijski element (Co), srebrnobijela kovina koja staklo ili keramiku boji u plavo