koherèntan

prid. G koherèntna; odr. koherèntnī, G koherèntnōg(a); ž. koherèntna, s. koherèntno; komp. koherèntnijī smisleno povezan [~ tekst]

koherèntnōst

im. ž. G koherèntnosti, I koherèntnošću/koherèntnosti svojstvo onoga što je koherentno [~ teksta]

kòhēzija

im. ž. G kòhēzijē fiz. privlačna sila među česticama iste tvari; ant. adhezija

kòhōrta

im. ž. G kòhōrtē; mn. N kòhōrte, G kòhorātā/kòhōrtā/kòhōrtī pov. u starome Rimu pješačka vojna jedinica od 400 do 600 vojnika

kojekàkav

neodr. zam. G kojekàkva, DL kojekàkvu, A kojekàkav/kojekàkva, I kojekàkvīm; ž. kojekàkva, s. kojekàkvo 1. označuje skup raznovrsnih svojstava, raznolikost [Tu ima kojekakva voća.] 2. mn. koji je sumnjivih, problematičnih, loših osobina [Ima kojekakvih ljudi.]; sin. svakakav, svakojak

kojekàko

pril. na različite načine

kojekàmo

pril. na različite ciljeve, prema različitim ciljevima

kojèkud

pril. različitim smjerovima; sin. kojekuda

kojekùdā

pril., usp. kojekud

kojèšta

neodr. zam. G koječèga/kojèčeg, DL koječèmu/kojèčem, A kojèšta, I kojèčīm/koječíme 1. označuje skup raznovrsnih neimenovanih predmeta [Koješta je kupio.; Koješta sam čula!]; ant. ništa 2. u im. funkciji besmislena izjava [Koješta pričaš!; Baš ~!]; sin. svašta

kòjī

zam. G kòjēg(a), DL kòjēm(u), A kòjī/kòjēg(a), I kòjīm; ž. kòjā, s. kòjē 1. (up. zam.) a. pita za nepoznato u skupini od dvaju ili više članova [Koji je ono učenik?; O kojoj je knjizi riječ?] b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Reci mi ~ si po redu.] c. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Ne zna se ~ si po redu.] 2. (neodr. zam.) a. označuje što neodređeno [Imaš li kojega prijatelja?]; sin. neki b. označuje neodređenu količinu [Zakasnio je kojih pet minuta.]; sin. neki c. izriče iznenađenje ili čuđenje [Koja budala!]; sin. kakav 3. (odn. zam.) a. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama [Koji ne dođe, neće vidjeti film.]; sin. tko b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama [Rekao mi je ~ je učenik najbolji.] c. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim atributnim rečenicama [To je žena koju sam jučer upoznao.]; sin. što d. G, D ima vezničku funkciju u zavisnosloženim atributnim rečenicama posvojnoga značenja [To je autorica koje sam knjigu pročitao.]; sin. čiji e. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim predikatnim rečenicama [On je ~ jest.]; sin. tko  bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno kakvih osobina [Uzmi bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ kišobran.]

kȍjot

im. m. G kȍjota; mn. N kȍjoti, G kȍjōtā zool. zvijer iz porodice pasa žućkastosmeđega krzna koja nalikuje vuku, živi u Sjevernoj i Srednjoj Americi

kȍk

im. m. G kȍka; mn. N kȍki, G kȏ biol. kuglasta bakterija koja se pojavljuje u paru, lančastim ili u grozdastim nakupinama

kóka

im. ž. G kókē, DL kóki; mn. N kóke, G kókā hip., razg. v. kokoš ♦ zlatna ~ osoba iz koje se može izvući velika materijalna korist

kȍka

im. ž. G kȍ; mn. N kȍke, G kȏ bot. vazdazeleni grm s cvjetovima, tamnozelenim sjemenkama i svijetlozelenim listovima koji sadržavaju kokain

kokàīn

im. m. G kokaína farm. bezbojni kristal, droga koja se dobiva od listova vazdazelene biljke koke, izaziva ovisnost, nekad se primjenjivala za uklanjanje bola

kokòdāk

usk. oponaša glasanje kokoši

kokodákānje

im. s. G kokodákānja glasanje glasom koji podsjeća na ko-ko-dak

kokodákati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. kokòdāčē, 3. l. mn. kokòdāčū, aor. 3. l. jd. kokodáka, imperf. 3. l. jd. kokòdākāše, prid. r. kokodákao glasati se glasom koji podsjeća na ko-ko-dak [Kokoš kokodače.]

kȍkos

im. m. G kȍkosa; mn. N kȍkosi, G kȍkōsā bot. 1. visoka tropska palma velika okrugla smeđega ploda; sin. kokosova palma v. pod palma 2. plod istoimene palme tvrde smeđe ljuske i bijela sočna mesa; sin. kokosov orah v. pod orah

kȍkosov

prid. G kȍkosova; ž. kȍkosova, s. kȍkosovo koji pripada kokosu, koji se odnosi na kokos [~ orah]

kȍkōš

im. ž. G kȍkoši, I kȍkoši/kȍkošju; mn. N kȍkoši, G kokòšī/kokòšijū, DLI kokòšima zool. 1. mn. skupina ptica iz porodice fazana koja se uzgaja radi dobivanja jaja i mesa 2. pripadnik istoimene skupine [domaća ~]; sin. koka hip., razg. ♦ kao pokisla ~ [držati se, izgledati itd.] potišteno, jadno [držati se, izgledati itd.]; ići spavati s kokošima rano ići na počinak

kokòšār

im. m. G kokošára, V kȍkošāru/kȍkošāre; mn. N kokšári, G kokšárā 1. pren. a. osoba koja krade kokoši b. sitni lopov ili varalica 2. zool. velik europski jastreb

kokošárev

prid. G kokošáreva; ž. kokošáreva, s. kokošárevo koji pripada kokošaru; sin. kokošarov

kokošárov

prid. G kokošárova; ž. kokošárova, s. kokošárovo usp. kokošarev

kokošínjac

im. m. G kokošínjca; mn. N kokošínjci, G kokòšīnjācā nastamba za kokoši

kokòšjī

prid. G kokòšjēg(a); ž. kokòšjā, s. kokòšjē 1. koji se odnosi na kokoši [kokošja noga; kokošje meso] 2. pren. koji je kao u kokoši [kokošja prsa]

kȍkōt

im. m. G kȍkota; mn. N kȍkoti, G kȍkōtā v. pijetao

kȍks

im. m. G kȍksa kem. tvrdo, tamnosivo gorivo koje je produkt suhe destilacije kamenoga ugljena

kòktel

im. m. G koktèla; mn. N koktèla, G koktélā 1. mješavina različitih alkoholnih pića 2. zabava na kojoj se poslužuju istoimena pića

kȍla

im. pl. t. s. G kȏ 1. prijevozno sredstvo obično s četirima kotačima koje vuku zaprežne životinje [~ s volovima] 2. razg. v. automobil  vatrogasna ~ vozilo namijenjeno gašenju požara ♦ izgrditi koga na pasja ~ oštro izgrditi koga; ~ su krenula (pošla) nizbrdo stvari su se počele loše odvijati, sve je krenulo naopako

kòlac

im. m. G kólca; mn. N kȏlci, G kȍlācā duži komad drveta zašiljen s jedne strane [zabiti ~ u zemlju]

kòlāč

im. m. G koláča; mn. N koláči, G koláčā slastica koja se najčešće sastoji od pečenoga tijesta s različitim dodatcima [medeni kolači; ~ s čokoladom]

kòlājna

im. ž. G kòlājnē; mn. N kòlājne, G kòlājnā/kòlājnī odličje u obliku medalje ili pločice obješeno na vrpcu ili lančić

kólānje

im. s. G kólānja 1. prelaženje iz ruke u ruku 2. pren. širenje (o vijesti, novosti); sin. kruženje 3. kruženje u tekućemu stanju

kólati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kȏ, 3. l. mn. kólajū, aor. 3. l. jd. kȏ, imperf. 3. l. jd. kȏlāše, prid. r. kólao 1. kretati se (o krvi) [Krv kola venama.] 2. pren. širiti se (o vijesti, novosti) [Priča kola sveučilištem.]; sin. (cirkulirati), kružiti

kòlāž

im. m. G koláža; mn. N koláži, G kolážā lik. likovna tehnika u kojoj se na plohu lijepe komadi papira, novina, tkanina, kože, ilustracija i fotografija

kolèbānje

im. s. G kolèbānja; mn. N kolèbānja, G kolèbānjā 1. bivanje neodlučnim; sin. nećkanje 2. često mijenjanje [~ temperature]

kolèbati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. kolèbām se, 3. l. mn. kolèbajū se, imp. kolèbāj se, aor. kolèbah se, imperf. kolèbāh se, prid. r. kolèbao se 1. biti neodlučan, ne moći se odlučiti [Kolebao se što da učini.]; sin. nećkati se 2. često se mijenjati [Temperatura se koleba.]

kolèbljiv

prid. G kolèbljiva; odr. kolèbljivī, G kolèbljivōg(a); ž. kolèbljiva, s. kolèbljivo; komp. kolebljìvijī koji lako mijenja odluke i stajališta [~ čovjek]

kòleda

im. ž. G kòledē; mn. N kòlede, G kȍlēdā folk., glazb. obredna narodna pjesma koju uoči Nove godine pjevaju koledari idući od kuće do kuće

kolèdānje

im. s. G kolèdānja pjevanje kolede

kolèdār

im. m. G koledára, V kȍledāru/kȍledāre; mn. N koledári, G koledárā momak koji u skupini ide od kuće do kuće i pjeva koledu

koledárev

prid. G koledáreva; ž. koledáreva, s. koledárevo koji pripada koledaru; sin. koledarov

koledàrica

im. ž. G koledàricē; mn. N koledàrice, G koledàrīcā djevojka koja u skupini ide od kuće do kuće i pjeva koledu

koledàričin

prid. G koledàričina; ž. koledàričina, s. koledàričino koji pripada koledarici

koledárov

prid. G koledárova; ž. koledárova, s. koledárovo usp. koledarev

kolèdati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kolèdām, 3. l. mn. kolèdajū, imp. kolèdāj, aor. kolèdah, imperf. kolèdāh, prid. r. kolèdao pjevati koledu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga