| kašljúcnuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kàšljūcnēm, 3. l. mn. kàšljūcnū, imp. kašljúcni, aor. kašljúcnuh, prid. r. kašljúcnuo〉 malo zakašljati; vidski parnjak: kašljucati  | 
	                       	
| kȁšnjēnje | im. s. 〈G kȁšnjēnja; mn. N kȁšnjēnja, G kȁšnjēnjā〉 dolaženje poslije očekivanoga ili dogovorenoga vremena, dolaženje na koje mjesto sa zakašnjenjem  | 
	                       	
| kàštel | im. m. 〈G kàštela; mn. N kàšteli, G kȁštēlā〉 grad. 1. građevina pravokutnoga oblika s kulama namijenjena smještaju vojske i obrani 2. lako branjivi izdvojeni dio grada unutar gradskih zidina  | 
	                       	
| kȁt | im. m. 〈G kȁta, L kàtu; mn. N kȁtovi, G kȁtōvā〉 dio kuće između poda i stropa ili između dvaju stropova; sin. etaža  | 
	                       	
| katàkōmba | im. ž. 〈G katàkōmbē; mn. N katàkōmbe, G katàkōmbā/katàkōmbī〉 pov. podzemni prostor koji se sastoji od prolaza i prostorija u kojima su se prvi kršćani skrivali, okupljali na molitvu i gradili grobove  | 
	                       	
| katalìtičkī | prid. 〈G katalìtičkōg(a); ž. katalìtičkā, s. katalìtičkō〉 koji se odnosi na katalizu [katalitička pećnica]  | 
	                       	
| katalíza | im. ž. 〈G katalízē〉 kem. ubrzavanje kemijskih reakcija pod utjecajem katalizatora  | 
	                       	
| katalìzātor | im. m. 〈G katalìzātora, I katalìzātorom; mn. N katalìzātori, G katalìzātōrā〉 kem. tvar koja u malim količinama potiče ili ubrzava kemijsku reakciju, a iz nje izlazi nepromijenjena  | 
	                       	
| katàlog | im. m. 〈G katàloga; mn. N katàlozi, G katàlōgā〉 1. uređeni popis čega [~ knjiga; ~ izložbe] 2. knjižica koja daje uređeni pregled čega  | 
	                       	
| katàlōnskī | prid. 〈G katàlōnskōg(a); ž. katàlōnskā, s. katalònskō〉 1. koji se odnosi na Katalonce i Kataloniju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Kataloniji i Andori te narodni jezik Katalonaca  | 
	                       	
| katàpult | im. m. 〈G katàpulta; mn. N katàpulti, G katàpūltā〉 vojn. oružje kojim se izbacuju velike strijele  | 
	                       	
| kȁtār | im. m. 〈G kȁtāra, V kȁtāru/kȁtāre; mn. N kȁtāri, G kȁtārā〉 1. pov. pripadnik vjerske sljedbe s kršćanskim primjesama koja priznaje dva boga, boga dobra i boga zla 2. med. upala sluznice s obilnim lučenjem sluzi [~ želudca]  | 
	                       	
| kȁtārev | prid. 〈G kȁtāreva; ž. kȁtāreva, s. kȁtārevo〉 koji pripada kataru; sin. katarov  | 
	                       	
| kȁtārov | prid. 〈G kȁtārova; ž. kȁtārova, s. kȁtārovo〉 usp. katarev  | 
	                       	
| kàtarza | im. ž. 〈G kàtarzē; mn. N kàtarze, G kȁtārzā/kàtarzī〉 1. kaz., knjiž. oslobađajući osjećaj koji u gledateljima izaziva scenski prizor u antičkoj drami; sin. pročišćenje 2. pren. oslobađanje koje dovodi do duhovne ravnoteže  | 
	                       	
| kàtastar | im. m. 〈G kàtastra, I kàtastrom; mn. N kàtastri, G kàtastārā〉 službeni popis zemljišta s oznakama kakvoće, načina iskorištavanja i vlasništva  | 
	                       	
| katastrófa | im. ž. 〈G katastrófē; mn. N katastrófe, G katastrófā〉 1. iznenadna nesreća s mnogo ljudskih žrtava i velikom štetom [ekološka ~; ratna ~]; sin. slom 2. pren. velika nesreća [ljubavna ~]  | 
	                       	
| kȁtastrofālan | prid. 〈G kȁtastrofālna; odr. kȁtastrofālnī, G kȁtastrofālnōg(a); ž. kȁtastrofālna, s. kȁtastrofālno; komp. katastrofàlnijī〉 1. koji prouzročuje katastrofu, koji ima velike posljedice [katastrofalna pogreška; katastrofalni potres] 2. pren. koji je veoma loš [~ glas]  | 
	                       	
| kàtedra | im. ž. 〈G kàtedrē; mn. N kàtedre, G kàtedārā/kàtēdrā/kàtedrī〉 1. biskupska stolica u katedrali 2. nastavna i znanstvena jedinica na fakultetu [~ za hrvatski standardni jezik] 3. stol za kojim nastavnik predaje  | 
	                       	
| katedrála | im. ž. 〈G katedrálē; mn. N katedrále, G katedrálā〉 središnja crkva biskupije, stolna crkva [zagrebačka ~]; sin. prvostolnica  | 
	                       	
| kategòrija | im. ž. 〈G kategòrijē; mn. N kategòrije, G kategòrījā〉 1. razred pojmova ili predmeta [gramatička ~] 2. ljudi ili pojave izdvojeni prema kakvim zajedničkim obilježjima ili mjerilima [On se natječe u teškoj kategoriji.]  | 
	                       	
| katehéta | im. m. 〈G katehétē, V kȁtehēto; mn. N katehéte, G katehétā〉 v. vjeroučitelj  | 
	                       	
| katekìzam | im. m. 〈G katekìzma; mn. N katekìzmi, G katekìzāmā〉 rel. 1. kršćanska vjerska pouka 2. kršćanski vjeronaučni priručnik  | 
	                       	
| katèta | im. ž. 〈G katètē; mn. N katète, G katétā〉 mat. stranica pravokutnoga trokuta koja leži uz pravi kut; ant. hipotenuza  | 
	                       	
| kȁtiōn | im. m. 〈G kȁtiōna; mn. N kȁtiōni, G kȁtiōnā〉 fiz., kem. pozitivno nabijeni ion; ant. anion  | 
	                       	
| kàtkada | |
| kȁtnī | prid. 〈G kȁtnōg(a); ž. kȁtnā, s. kȁtnō〉 koji se odnosi na kat; sin. etažni  | 
	                       	
| kȁtnica | im. ž. 〈G kȁtnicē; mn. N kȁtnice, G kȁtnīcā〉 kuća koja ima jedan ili više katova  | 
	                       	
| katóda | im. ž. 〈G katódē; mn. N katóde, G katódā〉 fiz. negativna elektroda; ant. anoda  | 
	                       	
| katolicìzam | im. m. 〈G katolicìzma〉 rel. v. katoličanstvo  | 
	                       	
| katoličànstvo | im. s. 〈G katoličànstva〉 rel. 1. jedna od kršćanskih vjeroispovijesti koja priznaje vlast pape i poštuje zapovijedi Katoličke Crkve; sin. (katolicizam) 2. katolička crkvena zajednica  | 
	                       	
| kàtoličkī | prid. 〈G kàtoličkōg(a); ž. kàtoličkā, s. kàtoličkō〉 koji se odnosi na katolike i katoličanstvo [Katolička Crkva]  | 
	                       	
| kàtolik | im. m. 〈G kàtolika, V kȁtoliče; mn. N kàtolici, G kàtolīkā〉 rel. pripadnik Katoličke Crkve ♦ biti veći ~ od pape biti pretjerani pristaša koje ideje (teorije)  | 
	                       	
| kàtolikinja | im. ž. 〈G kàtolikinjē; mn. N kàtolikinje, G kàtolikīnjā〉 v. katolkinja  | 
	                       	
| kàtolkinja | im. ž. 〈G kàtolkinjē; mn. N kàtolkinje, G kàtolkīnjā〉 rel. pripadnica Katoličke Crkve; sin. (katolikinja)  | 
	                       	
| kàtran | im. m. 〈G kàtrana〉 kem. gusta tekuća ili polutekuća smjesa ugljikovodika i slobodnoga ugljika koja nastaje kao produkt suhe destilacije prirodnih goriva (drveta, ugljena); sin. (paklina) ♦ crn kao ~ izrazito crn  | 
	                       	
| kàtrēn | im. m. 〈G katréna; mn. N katréni, G katrénā〉 v. četverostih  | 
	                       	
| kàuboj | im. m. 〈G kàuboja, V kȁuboju; mn. N kàuboji, G kȁubōjā〉 osoba koja čuva velika stada goveda jašući na konju  | 
	                       	
| kàubojskī | prid. 〈G kàubojskōg(a); ž. kàubojskā, s. kàubojskō〉 koji se odnosi na kauboje [~ film]  | 
	                       	
| kȁuč | im. m. 〈G kȁuča; mn. N kȁuči, G kȁūčā〉 ležaljka s niskim naslonom koja se obično može rasklapati, a služi za sjedenje i za spavanje  | 
	                       	
| kàučuk | im. m. 〈G kàučuka〉 jedna od osnovnih sirovina za dobivanje gume  | 
	                       	
| kàučukovac | im. m. 〈G kàučukōvca; mn. N kàučukōvci, G kàučukovācā〉 bot. tropsko drvo čiji se mliječni sok posebnim postupkom prerađuje u kaučuk  | 
	                       	
| kàva | im. ž. 〈G kàvē; mn. N kàve, G kávā〉 1. bot. zimzelena tropska grmolika biljka u čijim se kožastim plodovima bobičastoga izgleda obično razvijaju dvije svijetlozelene sjemenke 2. pržene ili pržene i mljevene sjemenke istoimene biljke 3. napitak priređen od prženih i mljevenih sjemenka istoimene biljke [crna ~; ledena ~; turska ~] ◇ bijela ~ napitak od pržena i mljevena ječma i vode ili mlijeka  | 
	                       	
| kavàlīr | im. m. 〈G kavalíra, V kȁvalīru; mn. N kavalíri, G kavalírā〉 1. muškarac koji se odlikuje uglađenim ponašanjem prema ženama 2. muškarac koji se odlikuje velikodušnim gestama, koji je darežljiv  | 
	                       	
| kavàna | im. ž. 〈G kavànē; mn. N kavàne, G kavánā〉 ugostiteljski objekt u kojemu se poslužuje kava i ostala pića  | 
	                       	
| kàvanskī | prid. 〈G kàvanskōg(a); ž. kàvanskā, s. kàvanskō〉 koji se odnosi na kavane [~ razgovori]  | 
	                       	
| kàvez | im. m. 〈G kàveza; mn. N kàvezi, G kȁvēzā〉 1. prostor ograđen rešetkama u kojemu se drže veće ili opasne životinje [lav u kavezu] 2. v. krletka  | 
	                       	
| kȃvga |