im. ž. 〈G krupnòćē〉 stanje onoga koji je krupan ili svojstvo onoga što je krupno

im. m. 〈G krȕščića; mn. N krȕščići, G krȕščīćā〉 um. mali kruh

im. ž. 〈G krȕškē, DL krȕšci/krȕški; mn. N krȕške, G krȕšākā/krȗškā/krȕškī〉 1. bot. a. voćka s trbušastim plodovima b. sočni, mesnati i uglavnom izduženi, u donjemu dijelu trbušasti, žuti, zeleni ili crvenkasti plod istoimene voćke [divlja ~; ~ viljamovka] 2. sp. sredstvo za trening u boksu koje služi za stjecanje snage i preciznosti udarca ♦ miješati (zbrajati) kruške i jabuke ne razlikovati stvari, spajati nespojivo; nije tko s kruške pao nije lud, nije naivan

prid. 〈G kruškòlika; odr. kruškòlikī, G kruškòlikōg(a); ž. kruškòlika, s. kruškòlika〉 koji ima oblik kruške [~ oblik tijela]

prid. 〈G krúta; odr. krȗtī, G krȗtōg(a); ž. krúta, s. krȗto; komp. krȕćī〉 1. koji se ne može lako saviti ili oblikovati [~ ovratnik]; ant. savitljiv 2. koji se teško svija [kruti udovi]; sin. ukočen; ant. gibak 3. pren. koji je pretjerano strog i nepopustljiv [~ stav; ~ učitelj] 4. fiz. u kojemu su sačuvane udaljenosti među česticama, koji se ne može izobličiti

im. ž. 〈G krùtinē; mn. N krùtine, G krȕtīnā〉 fiz. tvar u čvrstome agregacijskom stanju

im. s. 〈G krùtīšta〉 fiz. temperatura na kojoj tvar, uz normalan tlak, prelazi iz tekućega u čvrsto stanje, najčešće jednaka temperaturi tališta

im. ž. 〈G krȗtosti, I krȗtošću/krȗtosti〉 1. svojstvo onoga što se ne može lako saviti ili oblikovati; ant. savitljivost 2. svojstvo onoga što se teško svija; sin. ukočenost; ant. gipkost 3. pren. osobina onoga koji je pretjerano strog i nepopustljiv 4. fiz. svojstvo onoga u čemu su sačuvane udaljenosti među česticama, što se ne može izobličiti

im. s. 〈G krúžēnja〉 1. kretanje u krugu, kao da se opisuje kružnica; sin. (cirkulacija) 2. pren. širenje (o vijesti, novosti); sin. kolanje

im. m. 〈G krùžića; mn. N krùžići, G krȕžīćā〉 um. mali krug

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. krȗžīm, 3. l. mn. krȗžē, imp. krúži, aor. krúžih, imperf. krȗžāh, prid. r. krúžio〉 1. kretati se u krugu, kao da se opisuje kružnica [Orao kruži visoko u zraku.; ~ obalom] 2. pren. širiti se (o vijesti, novosti) [Priča kruži sveučilištem.]; sin. (cirkulirati), kolati

prid. 〈G krȗžnōg(a); ž. krȗžnā, s. krȗžnō〉 1. koji je u obliku kruga [~ dijagram; ~ tok] 2. koji se odnosi na krug [~ odsječak]; sin. (ciklični)

im. ž. 〈G krúžnicē; mn. N krúžnice, G krúžnīcā〉 mat. skup svih točaka u ravnini koje su jednako udaljene od središta

im. ž. 〈G kružnòūstē; mn. N kružnòūste, G kružnòūstā/kružnòūstī〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred najprimitivnijih kralježnjaka koji na hrskavičnoj lubanji imaju okrugla i ljevkasta usta 2. pripadnik istoimenoga razreda

im. ž. 〈G kȑvi, L kr̀vi, I kȑvlju/kȑvi〉 1. anat., med. tjelesna tekućina crvene boje koja kroz žile prenosi stanicama kisik i hranu, a odnosi otpadne tvari, čine je krvna plazma, krvne stanice i krvne pločice 2. pren. rodbinski odnos [biti iste krvi; braća po krvi] ♦ bilo je (bit će) krvi do koljena bilo je (bit će) krvoproliće, izbio je (izbit će) rat; biti hladne krvi biti miran (hladnokrvan); do posljednje (zadnje) kapi krvi do smrti, zauvijek; ledi se ~ 〈u žilama〉 komu u velikome je strahu tko, plaši se tko; od krvi i mesa običan, sa svim ljudskim vrlinama i manama; pala je ~ došlo je do krvavoga obračuna (ubojstva, ranjavanja); piti komu ~ 〈na slamku〉 mučiti koga, praviti neugodnosti komu; platiti krvlju što biti ubijen zbog čega; plave krvi plemićkoga roda; stvoriti zlu krv izazvati svađu (mržnju); to je u krvi komu to je urođeno komu, prešlo je u naviku komu što; udarila je komu ~ u glavu uzrujao se, poludio je; ugušiti što u krvi spriječiti što bez obzira na žrtve

im. s. 〈G krvárēnja〉 1. gubljenje krvi 2. med. istjecanje krvi [unutrašnje ~; vanjsko ~]; sin. (hemoragija)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kr̀vārīm, 3. l. mn. kr̀vārē, imp. krvári, aor. krvárih, imperf. kr̀vārāh, prid. r. krvário〉 1. gubiti krv [ranjenik krvari] 2. istjecati iz čega (o krvi) [rana krvari; ~ iz nosa]

prid. 〈G kȑvāva; odr. kȑvāvī, G kȑvāvōg(a); ž. kȑvāva, s. kȑvāvo; komp. krvàvijī〉 1. koji je obliven krvlju [~ nos; krvava rana] 2. pren. u kojemu se prolijeva mnogo krvi [~ rat]

im. ž. 〈G krvàvicē; mn. N krvàvice, G krvàvīcā〉 kobasica koja se nadijeva smjesom koje je glavni dio krv;

prid. 〈G kȓvnōg(a); ž. kȓvnā, s. kȓvnō〉 1. koji se odnosi na krv [krvna slika; krvne žile] 2. koji je iste krvi ili istoga roda [~ rod]

im. m. 〈G kȓvnīka, V kȓvnīče; mn. N kȓvnīci, G kȓvnīkā〉 osoba koja po službenoj dužnosti pogubljuje osuđene na smrt; sin. (dželat)

prid. 〈G krvòločna; odr. krvòločnī, G krvòločnōg(a); ž. krvòločna, s. krvòločno; komp. krvolòčnijī〉 1. koji ubija druge životinje da bi se prehranio [krvoločna zvijer] 2. pren. koji čini zlo drugima, muči ih i ubija [~ čovjek]

im. s. 〈G krvoprolíća; mn. N krvoprolíća, G krvoprolíćā〉 čin masovnoga ubijanja

im. m. 〈G kȑvotōka; mn. N kȑvotōci, G kȑvotōkā〉 anat. optok krvi, kružni sustav opskrbe tijela krvlju preko srca, pluća i krvnih žila [otvoreni ~]

prid. 〈G krvòžīlnōg(a); ž. krvòžīlnā, s. krvòžīlnō〉 koji se odnosi na krvne žile [~ sustav]

im. m. 〈G krznára, V kȑznāru/kȑznāre; mn. N krznári, G krznárā〉 obrtnik koji se bavi obradbom i prodajom krzna

prid. 〈G krznáreva; ž. krznáreva, s. krznárevo〉 koji pripada krznaru; sin. krznarov

im. ž. 〈G krznàricē; mn. N krznàrice, G krznàrīcā〉 obrtnica koja se bavi obradbom i prodajom krzna

prid. 〈G krznàričina; ž. krznàričina, s. krznàričino〉 koji pripada krznarici

im. ž. 〈G krznàrijē〉 radionica i prodavaonica krzna

prid. 〈G krznárova; ž. krznárova, s. krznárovo〉 usp. krznarev

prid. 〈G kr̀znārskōg(a); ž. kr̀znārskā, s. kr̀znārskō〉 koji se odnosi na krznare i krznariju

im. m. 〈G krznáša; mn. N krznáši, G krznášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina zvijeri čije je tijelo pokriveno krznom 2. pripadnik istoimene skupine

im. s. 〈G kr̀zna; mn. N kr̀zna, G kŕznā〉 1. koža nekih životinja pokrivena gustom dlakom [~ sjevernoga medvjeda] 2. pren. odjeća od prerađene kože životinja pokrivene gustom dlakom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kr̀žljām, 3. l. mn. kr̀žljajū, imp. kr̀žljāj, aor. kr̀žljah, imperf. kr̀žljāh, prid. r. kr̀žljao〉 postajati kržljavim

prid. 〈G kȑžljava; odr. kȑžljavī, G kȑžljavōg(a); ž. kȑžljava, s. kȑžljavo; komp. kržljàvijī〉 koji je slabe tjelesne građe, koji nema snage [~ mladić; kržljava djevojka]; ant. kršan

im. ž. 〈G kȑžljavosti, I kȑžljavošću/kȑžljavosti〉 osobina onoga koji je kržljav; ant. kršnost

im. m. 〈G kserofíta; mn. N kserofíti, G kserofítā〉 bot. biljka prilagođena staništima s malo vode

im. m. 〈G ksȉlofōna; mn. N ksȉlofōni, G ksȉlofōnā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo koje se sastoji od niza drvenih pločica različite duljine

im. m. 〈G ktȅtika; mn. N ktȅtici, G ktȅtīkā〉 jez. posvojni pridjev izveden od naseljenoga mjesta ili države

im. m. 〈G kȗba, L kúbu〉 mat. treća potencija

prid. 〈G kùbičnōg(a); ž. kùbičnā, s. kùbičnō〉 v. kubni

im. m. 〈G kubíka; mn. N kubíci, G kubíkā〉 razg. v. kubni metar pod metar

prid. 〈G kȗbnōg(a); ž. kȗbnā, s. kȗbnō〉 koji se odnosi na kub [~ metar]; sin. (kubični)

im. ž. 〈G kùburē; mn. N kùbure, G kȕbūrā〉 mala, kratka starinska puška

im. s. 〈G kȕcānja〉 1. lagano udaranje u pravilnim vremenskim razmacima 2. dodirivanje tuđe čaše pri nazdravljanju

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȕcām, 3. l. mn. kȕcajū, imp. kȕcāj, aor. kȕcah, imperf. kȕcāh, prid. r. kȕcao〉 lagano udarati u pravilnim vremenskim razmacima [~ na vrata; Sat kuca; Srce kuca.] • kȕcati se 〈povr.〉 svojom čašom dodirivati tuđu čašu pri nazdravljanju; vidski paranjak: kucnuti

im. ž. 〈G kȕcavicē; mn. N kȕcavice, G kȕcavīcā〉 1. v. arterija 2. pren. glavna prometnica