mìlivolt

im. m. G mìlivolta; mn. N mìlivolti, G mìlivōltā fiz. mjerna jedinica za električni napon, tisućiti dio volta (mV)

milòsrdan

prid. G milòsrdna; odr. milòsrdnī, G milòsrdnōg(a); ž. milòsrdna, s. milòsrdno; komp. milosr̀dnijī 1. koji je pun milosrđa ili samilosti prema drugima [milosrdna osoba] 2. koji odražava čije milosrđe ili samilost prema drugima [~ postupak]; ant. nemilosrdan, nesmiljen, okrutan

milòsrdnōst

im. ž. G milòsrdnosti, I milòsrdnošću/milòsrdnosti osobina onoga koji je milosrdan ili svojstvo onoga što je milosrdno; ant. nemilosrdnost, nesmiljenost, okrutnost

milòsrđe

im. s. G milòsrđa razumijevanje onoga tko je u nepovoljnoj, lošoj životnoj situaciji i želja da mu se pomogne [pomoći komu iz milosrđa]

mȉlōst

im. ž. G mȉlosti, L milòsti, I mȉlošću/mȉlosti razumijevanje, pažnja, naklonost ili zaštita koji se iskazuju komu [carska ~]; ant. nemilost ♦ ostaviti na ~ i nemilost ostaviti bez pomoći (zaštite)

milòstinja

im. ž. G milòstinjē; mn. N milòstinje, G milòstīnjā ono što se iz milosrđa daruje siromahu [živjeti od milostinje; udijeliti milostinju]

milòstiv

prid. G milòstiva; odr. milòstivī, G milòstivōg(a); ž. milòstiva, s. milòstivo; komp. milostìvijī 1. koji se prema komu odnosi s blagošću, razumijevanjem i pažnjom [~ gospodar] 2. koji odražava čiju blagost, razumijevanje i pažnju [milostivo djelo]

milòstivōst

im. ž. G milòstivosti, I milòstivošću/milòstivosti osobina onoga koji je milostiv ili svojstvo onoga što je milostivo

mȉlovānje

im. s. G mȉlovānja; mn. N mȉlovānja, G mȉlovānjā 1. nježno prelaženje rukom preko čega 2. uzajamno iskazivanje nježnosti nježnim prelaženjem rukom

mȉlovati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. mȉlujēm, 3. l. mn. mȉlujū, imp. mȉlūj, aor. mȉlovah, imperf. mȉlovāh, prid. r. mȉlovao, prid. t. mȉlovān nježno prelaziti rukom preko čega [~ čiju kosu] • mȉlovati se povr. uzajamno si nježno prelaziti rukama preko tijela

mȉlozvūčan

prid. G mȉlozvūčna; odr. mȉlozvūčnī, G mȉlozvūčnōg(a); ž. mȉlozvūčna, s. mȉlozvūčno; komp. milozvùčnijī koji je ugodna zvuka; sin. blagozvučan, ( harmoničan)

milozvúčnōst

im. ž. G milozvúčnosti, I milozvúčnošću/milozvúčnosti svojstvo onoga što je milozvučno; sin. blagozvučnost, (harmoničnost)

mȋlja

im. ž. G mȋljē; mn. N mȋlje, G mȋljā fiz. 1. angloamerička mjerna jedinica za duljinu, 1609,344 metra 2. zast. mjerna jedinica za duljinu različite vrijednosti [hrvatska ~; rimska ~]  morska/nautička ~ iznimno dopuštena mjerna jedinica za duljinu u pomorskoj i zračnoj navigaciji (M)

mȋlje

im. s. G mȋlja zast. v. milina

mȉljenica

im. ž. G mȉljenicē; mn. N mȉljenice, G mȉljenīcā ona koja uživa čiju naklonost ili ljubav, koja je posebno voljena i kojoj se posvećuje posebna pažnja; sin. ljubimica

mȉljeničin

prid. G mȉljeničina; ž. mȉljeničina, s. mȉljeničino koji pripada miljenici; sin. ljubimičin

mȉljenīk

im. m. G mȉljenīka, V mȉljenīče; mn. N mȉljenīci, G mȉljenīkā onaj koji uživa čiju naklonost ili ljubav, koji je posebno voljen i kojemu se posvećuje posebna pažnja; sin. ljubimac

míljeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. mílīm, 3. l. mn. mílē, imp. míli, aor. míljeh, imperf. míljāh, prid. r. m. mílio, ž. míljela, s. míljelo, mn. míljeli 1. polako se micati ili kretati dodirujući tijelom ili trbuhom kakvu površinu [Crvi mile po zidu.]; sin. gmizati, plaziti, puzati 2. pren. kretati se veoma polako [Kolone automobila mile cestom.]; sin. gmizati pren., plaziti pren., puzati pren.

mìmičkī

prid. G mìmičkōg(a); ž. mìmičkā, s. mìmičkō koji se odnosi na mimiku

mìmika

im. ž. G mìmikē, DL mìmici; mn. N mìmike, G mȉmīkā izražavanje osjećaja, misli ili htijenja izrazom i pokretima lica [~ glumca]

mimìkrija

im. ž. G mimìkrijē biol. sposobnost nekih vrsta životinja i biljaka da se izgledom prilagode okolini radi zaštite od prirodnih neprijatelja

mȉmo

prij. GA označuje prolaženje pokraj koga ili čega [proći ~ skupine djece; protrčati ~ kuću]

mȉmohōd

im. m. G mȉmohōda; mn. N mȉmohōdi, G mȉmohōdā svečana povorka

mimòīći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. mimòīđēm, 3. l. mn. mimòīđū, imp. mimoíđi, aor. mimoíđoh, prid. r. mimòišao, prid. t. mimòīđen 1. proći iza ili oko čega, proći okolnim putom [~ jezero; ~ kuću; ~ prepreku na putu] 2. pren. dogoditi se bez koga [To te neće ~.] • mimòīći se povr. idući u suprotnim smjerovima proći jedno pokraj drugoga ne dotičući se [Brodovi su se mimoišli.]; vidski paranjak: mimoilaziti

mimoìlaziti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. mimoìlazīm, 3. l. mn. mimoìlazē, imp. mimoìlazi, aor. mimoìlazih, imperf. mimoìlažāh, prid. r. mimoìlazio, prid. t. mimoìlažen 1. prolaziti iza ili oko čega, prolaziti okolnim putom [~ jezero; ~ kuću; ~ prepreke na putu] 2. pren. a. činiti sve što se može kako se ne bi dogodilo što neugodno ili neželjeno [~ opasnosti] b. događati se bez koga [Mimoilaze me svi važniji događaji.] • mimoìlaziti se povr. idući u suprotnim smjerovima prolaziti jedno pokraj drugoga ne dotičući se [Brodovi su se mimoilazili.]; vidski paranjak: mimoići

mimóza

im. ž. G mimózē, V mȉmōzo; mn. N mimóze, G mimózā 1. bot. a. grmolika biljka iz porodice leptirnjača s listovima osjetljivima na dodir raširena u tropskim i suptropskim krajevima b. mali žuti cvijet istoimene biljke 2. pren. osjetljiva osoba

min

oznaka za minutu

mȋna

im. ž. G mȋ; mn. N mȋne, G mȋ eksplozivna naprava koja se upotrebljava pri građevnim radovima ili u ratu [nagazna ~] ♦ naletjeti na minu dati se prevariti, doživjeti što neočekivano i neugodno

mináret

im. m. G mináreta; mn. N mináreti, G minárētā rel. toranj uz džamiju s kojega se oglašuje poziv na molitvu

minèrāl

im. m. G minerála; mn. N mineráli, G minerálā geol. element ili anorganski kemijski spoj koji je sastavni dio stijene

mȉnerālnī

prid. G mȉnerālnōg(a); ž. mȉnerālnā, s. mȉnerālnō koji se odnosi na minerale, koji sadržava minerale [mineralna voda]

mȉnigolf

im. m. G mȉnigolfa golf na manjemu terenu sa zasebno izgrađenim betonskim poljima s rupicom za ubacivanje loptice

mȋnij

im. m. G mȋnija kem. crveni olovni oksid

minijatúra

im. ž. G minijatúrē; mn. N minijatúre, G minijatúrā lik. 1. tehnika izradbe malih slika ili malih crteža kojima se ukrašavaju rukopisi; sin. sitnoslikarstvo 2. mala slika ili crtež kojima se ukrašavaju rukopisi 3. slika malih dimenzija, najčešće portret

mȉnijatūran

prid. G mȉnijatūrna; odr. mȉnijatūrnī, G mȉnijatūrnōg(a); ž. mȉnijatūrna, s. mȉnijatūrno koji je veoma malen [minijaturna skulptura]; sin. malahan hip., malešan hip., sitan; ant. golem, krupan

mȉnijatūrnī

prid. G mȉnijatūrnōg(a); ž. mȉnijatūrnā, s. mȉnijatūrnō koji se odnosi na minijaturu

mȉnimālan

prid. G mȉnimālna; odr. mȉnimālnī, G mȉnimālnōg(a); ž. mȉnimālna, s. mȉnimālno koji se ostvaruje ili je prisutan u najmanjoj mogućoj mjeri; sin. najmanji; ant. maksimalan, najveći 

mȉnimum

im. m. G mȉnimuma 1. najmanja veličina ili vrijednost čega 2. donja granica čega; ant. maksimum

miniračùnalo

im. s. G miniračùnala; mn. N miniračùnala, G miniračùnālā v. malo računalo pod računalo

minírānje

im. s. G minírānja 1. vojn. razaranje čega uporabom mina 2. vojn. postavljanje mina radi obrane od neprijateljske vojske 3. pren. lukavo onemogućivanje čijega nastojanja ili djelovanja

minírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. mìnīrām, 3. l. mn. minírajū, imp. mìnīrāj, aor. minírah, imperf. mìnīrāh, prid. r. minírao, prid. t. mìnīrān 1. razoriti/razarati što uporabom mina [~ stijenu] 2. postaviti/postavljati mine radi obrane od neprijateljske vojske [~ polje; ~ most] 3. pren. lukavo onemogućiti/onemogućivati čije nastojanje ili djelo [~ dogovor]

mìnistar

im. m. G mìnistra, V mìnistre; mn. N mìnistri, G mìnistārā član vlade, osoba koja je na čelu kojega ministarstva [~ prosvjete; ~ vanjskih poslova]

ministárstvo

im. s. G ministárstva; mn. N ministárstva, G minìstārstāvā/minìstārstvā 1. dio vlade neke zemlje koji vodi brigu o dijelu državnih poslova [Ministarstvo znanosti i obrazovanja; Ministarstvo zaštite okoliša] 2. zgrada u kojoj je smješten istoimeni dio vlade

minìstrant

im. m. G minìstranta; mn. N minìstranti, G minìstranātā dječak ili mladić koji na misi poslužuje svećenika

mìnistrica

im. ž. G mìnistricē; mn. N mìnistrice, G mìnistrīcā članica vlade, žena koja je na čelu kojega ministarstva [~ znanosti; ~ vanjskih poslova]

mìnistričin

prid. G mìnistričina; ž. mìnistričina, s. mìnistričino koji pripada ministrici

ministrírati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. minìstrīrām, 3. l. mn. ministrírajū, imp. minìstrīrāj, aor. ministrírah, imperf. minìstrīrāh, prid. r. ministrírao obaviti/obavljati posao ministranta, poslužiti/posluživati svećenika na misi

mìnistrov

prid. G mìnistrova; ž. mìnistrova, s. mìnistrovo koji pripada ministru

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga