naprednjàkinja | im. ž. 〈G naprednjàkinjē; mn. N naprednjàkinje, G naprednjàkīnjā〉 žena koja je nositeljica naprednih ideja; ant. natražnjakinja |
nàpredovānje | im. s. 〈G nàpredovānja〉 1. proces u kojemu tko ili što napreduje; ant. nazadovanje 2. dosezanje višega stupnja u razvoju 3. kretanje ili pomicanje naprijed 4. osvajanje neprijateljskoga područja u ratu ili bitci |
nàpredovati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpredujēm, 3. l. mn. nàpredujū, imp. nàpredūj, aor. nàpredovah, imperf. nàpredovāh, prid. r. nàpredovao〉 1. doći/dolaziti na bolji, viši položaj ili u više zvanje [Polako je napredovao na poslu.]; ant. nazadovati 2. postići/postizati uspjeh ili napredak u kakvoj djelatnosti [~ u znanosti; ~ u školi; ~ u životu]; ant. nazadovati 3. dosegnuti/dosezati viši stupanj u razvoju [Djeca napreduju.] 4. 〈nesvrš.〉 kretati se ili pomicati se naprijed [Napredovali smo 10 km na sat.] 5. 〈nesvrš.〉 osvajati neprijateljsko područje u ratu ili bitci [Turci napreduju.] |
naprégnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàprēgnēm, 3. l. mn. nàprēgnū, imp. naprégni, aor. naprégnuh, prid. r. naprégnuo, prid. t. nàprēgnūt〉 1. učiniti što napetim [~ žicu]; sin. napeti, nategnuti, zategnuti; ant. olabaviti, opustiti, popustiti 2. pren. a. pokušati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. napeti b. povećati što do krajnjih granica [~ državni proračun] • naprégnuti se 〈povr.〉 uložiti velik napor da se što ostvari [Napregnuti se do krajnjih granica.]; sin. napeti se v. pod napeti; ant. opustiti se v. pod opustiti; vidski paranjak: naprezati |
nàprēgnūtōst | im. ž. 〈G nàprēgnūtosti, I nàprēgnūtošću/nàprēgnūtosti〉 1. svojstvo onoga što je napeto [~ žice] 2. svojstvo onoga što je iskorišteno u punome opsegu [~ svih osjetila] 3. svojstvo onoga što je povećano do krajnjih granica [~ državnoga proračuna] |
naprézānje | im. s. 〈G naprézānja〉 1. činjenje čega napetim; sin. napinjanje, natezanje, zatezanje; ant. opuštanje, otpuštanje, popuštanje 2. pren. a. nastojanje da se što iskoristi u punome opsegu; sin. napinjanje b. iskorištavanje ili povećavanje čega do krajnjih granica 3. ulaganje velikoga napora da se što ostvari; sin. napinjanje |
naprézati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàprēžēm, 3. l. mn. nàprēžū, imp. napréži, aor. naprézah, imperf. nàprēzāh, prid. r. naprézao, prid. t. nàprēzān〉 1. činiti što napetim [~ žicu]; sin. napinjati, natezati, zatezati; ant. labaviti, opuštati, otpuštati, popuštati 2. pren. a. pokušavati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. napinjati pren. b. povećavati što do krajnjih granica [~ državni proračun] • naprézati se 〈povr.〉 ulagati velik napor da se što ostvari [~ se do krajnjih granica]; sin. napinjati se v. pod napinjati; ant. opuštati se v. pod opuštati; vidski paranjak: napregnuti |
napríčati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàprīčām, 3. l. mn. napríčajū, imp. nàprīčāj, aor. napríčah, prid. r. napríčao, prid. t. nàprīčān〉 1. usmeno iznijeti obilje sadržaja [~ unucima mnogo priča]; sin. napripovijedati 2. izgovoriti ono što je očito izmišljeno, lažno ili nevjerojatno [Napričao mi je štošta o svojemu životu.]; sin. napripovijedati • napríčati se 〈povr.〉 razg. v. napripovijedati se pod napripovijedati |
nàprijēd | |
napripovijédati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. napripòvijēdām, 3. l. mn. napripovijédajū, imp. napripòvijēdāj, aor. napripovijédah, prid. r. napripovijédao, prid. t. napripòvijēdān〉 1. usmeno iznijeti obilje sadržaja [~ unucima mnogo priča]; sin. napričati 2. izgovoriti ono što je očito izmišljeno, lažno ili nevjerojatno [Napripovijedao mi je štošta o svojemu životu.]; sin. napričati • napripovijédati se 〈povr.〉 mnogo i dugo pripovijedati, zasititi se pripovijedanja [~ se u autobusu]; sin. napričati se razg. v. pod napričati |
nȁprosto | pril. → jednostavno |
nȁprotiv | pril. izriče da je što suprotno, upravo obratno [To je, ~, bolje.] |
nàprstak | im. m. 〈G nàprstka; mn. N nàprstci, G nàprstākā〉 kovinska navlaka za prst kojom se pritišće igla pri šivanju; sin. napršnjak |
nàpršnjāk | im. m. 〈G nàpršnjāka; mn. N nàpršnjāci, G nàpršnjākā〉 usp. naprstak |
napr̀tnjača | |
nàpucati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpucām, 3. l. mn. nàpucajū, imp. nàpucāj, aor. nàpucah, prid. r. nàpucao, prid. t. nàpucān〉 pucajući izbaciti [~ loptu] |
nàpūčenōst | im. ž. 〈G nàpūčenosti, I nàpūčenošću/nàpūčenosti〉 svojstvo onoga što je napučeno [slaba ~ planinskih područja]; sin. naseljenost |
napúčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpūčīm, 3. l. mn. nàpūčē, imp. napúči, aor. napúčih, prid. r. napúčio, prid. t. nàpūčen〉 1. seleći dovesti velik broj ljudi da trajno živi na određenome mjestu [~ gradove; ~ kraj] 2. pren. nalaziti se na kojemu prostoru u velikome broju [Zvijezde napučuju svemir.] |
nàpūćenōst | im. ž. 〈G nàpūćenosti, I nàpūćenošću/nàpūćenosti〉 svojstvo onoga što je napućeno |
nàpući | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpuknēm, 3. l. mn. nàpuknū, imp. nàpukni, aor. nàpukoh, prid. r. nàpukao, prid. t. nàpuknūt〉 v. napuknuti |
napúćiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpūćīm, 3. l. mn. nàpūćē, imp. napúći, aor. napúćih, prid. r. napúćio, prid. t. nàpūćen〉 izbočiti, istaknuti naprijed (o usnama) |
napuhánac | im. m. 〈G napuhánca, V nȁpuhānče; mn. N napuhánca, G napùhānācā〉 razg. umišljen muškarac; sin. napuhanko razg. |
napuhánčev | prid. 〈G napuhánčeva; ž. napuhánčeva, s. napuhánčevo〉 koji pripada napuhanku; sin. napuhankov razg. |
napùhānka | im. ž. 〈G napùhānkē, DL napùhānki; mn. N napùhānke, G napùhānkā/napùhānkī〉 razg. umišljena žena |
napuhánko | im. m. 〈G napuhánka, V nȁpuhānko; mn. N napuhánci, G napùhānākā〉 razg. usp. napuhanac razg. |
napuhávati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. napùhāvām, 3. l. mn. napuhávajū, imp. napùhāvāj, aor. napuhávah, imperf. napùhāvāh, prid. r. napuhávao, prid. t. napùhāvān〉 1. 〈prijel.〉 a. puniti što zrakom ili plinom [~ balon; ~ loptu] b. pren., razg. v. pretjerivati, preuveličavati 2. 〈neprijel.〉 〈3. l.〉 stvarati zrak u crijevima [Grahorice napuhavaju.] • napuhávati se 〈povr.〉 pren., razg. 1. postajati ispunjenim zrakom ili plinom 2. praviti se važnim, biti oholim; sin. napuhivati |
napuhívati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. napùhujēm, 3. l. mn. napùhujē, imp. napùhūj, aor. napuhívah, imperf. napùhīvāh, prid. r. napuhívao, prid. t. napùhīvān〉 usp. napuhavati |
napùhnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpuhnēm, 3. l. mn. nàpuhnū, imp. napùhni, aor. napùhnuh, prid. r. napùhnuo, prid. t. nàpuhnūt〉 1. a. napuniti što zrakom ili plinom [~ balon; ~ loptu] b. pren., razg. v. pretjerati, preuveličati • napuhnuti se 〈povr.〉 pren., razg. 1. postati ispunjen zrakom ili plinom 2. napraviti se važnim, postati oholim |
nàpukao | prid. 〈G nàpukla; odr. nàpuklī, G nàpuklōg(a); ž. nàpukla, s. nàpuklo〉 koji ima jednu ili više pukotina [napukla kost]; sin. (napuknut) |
nàpuknūt | prid. 〈G nàpuknūta; odr. nàpuknūtī, G nàpuknūtōg(a); ž. nàpuknūta, s. nàpuknūto〉 v. napukao |
nàpuknuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpuknēm, 3. l. mn. nàpuknū, imp. nàpukni, aor. nàpuknuh, prid. r. nàpuknuo, prid. t. nàpuknūt〉 malo ili djelomice puknuti [Prozor je napuknuo.]; sin. (napući) |
nàpuniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpunīm, 3. l. mn. nàpunē, imp. nàpuni, aor. nàpunih, prid. r. nàpunio, prid. t. nàpunjen〉 1. učiniti što punim, dodati sadržaj u što [~ košaru jabukama; ~ gumu zrakom]; sin. ispuniti; ant. isprazniti 2. razg. v. navršiti |
napùstiti | |
napúštati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpūštām, 3. l. mn. napúštajū, imp. nàpūštāj, aor. napúštah, imperf. nàpūštāh, prid. r. napúštao, prid. t. nàpūštān〉 odlaziti i ne biti više s kim [~ djevojku; ~ muža]; sin. ostavljati; vidski parnjak: napustiti |
náputak | im. m. 〈G náputka; mn. N náputci, G náputākā〉 pisano objašnjenje o načinu uporabe ili o tome kako što treba napraviti [~ za uzimanje lijeka; ~ za sastavljanje namještaja; ~ za upis u školu]; sin. uputa |
nȃr | im. m. 〈G nȃra, L náru, I nȃrom/nȃrem; mn. N nȁrovi/nȃri, G nȁrōvā/nárā〉 v. šipak |
narácija | im. ž. 〈G narácijē〉 v. pripovijedanje |
narácījskī | prid. 〈G narácījskōg(a); ž. narácījskā, s. narácījskō〉 v. pripovjedni |
naráditi se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàrādīm se, 3. l. mn. nàrādē se, imp. narádi se, aor. narádih se, prid. r. narádio se〉 zasititi se rada, umoriti se radeći [~ u polju] |
nàramak | im. m. 〈G nàrāmka; mn. N nàrāmci, G nàramākā〉 teret složen za nošenje u ruci ili na ramenu [~ drva; nositi ~ granja] |
nàramenica | im. ž. 〈G nàramenicē; mn. N nàramenice, G nàramenīcā〉 vrpca koja ide preko ramena i pridržava odjeću |
nàrānča | im. ž. 〈G nàrānčē; mn. N nàrānče, G nàranāčā/nàrānčā/nàrānčī〉 bot. 1. vazdazelena suptropska voćka okrugla slatkokisela ploda 2. okrugao mesnat slatkokiseo narančast plod istoimene voćke |
narančáda | im. ž. 〈G narančádē; mn. N narančáde, G narančádā〉 osvježavajuće piće od narančina soka |
nàrānčast | prid. 〈G nàrānčasta; odr. nàrānčastī, G nàrānčastōg(a); ž. nàrānčasta, s. nàrānčasto; komp. narančàstijī〉 1. koji je boje naranče, mrkve ili marelice 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja naranče, mrkve ili marelice [Više volim narančasto nego crveno.] |
nàrāsti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. narástem, 3. l. mn. narástū, imp. narásti, aor. narástoh, prid. r. nàrāstao〉 1. rastući postati višim ili dužim [Drvo će ~.; Brada će ponovno ~.] 2. povećati razinu vodostaja [Rijeka je narasla.]; sin. nabujati 3. 〈3. l.〉 postati višim [Temperatura je narasla.; Voda je narasla.]; sin. dignuti se v. pod dignuti, podignuti se v. pod podignuti, popeti se pren., povisiti se v. pod povisiti, porasti; ant. sniziti se v. pod sniziti, spustiti se v. pod spustiti 4. pren. postati većim ili postupno dobivati veću vrijednost [Dug je narastao.; Plaće su narasle.]; sin. povećati se v. pod povećati; ant. pasti pren., popeti se pren., smanjiti se v. pod smanjiti |
nȁraštāj | im. m. 〈G nȁraštāja; mn. N nȁraštāji, G nȁraštājā〉 svi pripadnici neke zajednice koji su iste ili slične dobi; sin. (generacija, pokoljenje) |
nȁraštājnī | prid. 〈G nȁraštājnōg(a); ž. nȁraštājnā, s. nȁraštājnō〉 koji se odnosi na naraštaj; sin. (generacijski) |
nárav | im. ž. 〈G náravi; mn. N náravi, G náravī〉 način ponašanja i reagiranja na vanjske i unutrašnje podražaje svojstven pojedincu; sin. (ćud), temperament |