im. ž. 〈G nàrukvicē; mn. N nàrukvice, G nàrukvīcā〉 nakit koji se nosi oko zgloba ruke [zlatna ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. narùmenīm, 3. l. mn. narùmenē, imp. narumèni, aor. narumènih, prid. r. narumènio, prid. t. narùmenjen〉 učiniti što rumenim [~ obraze] • narumèniti se 〈povr.〉 nanijeti rumenilo na obraze

im. s. 〈G narušávānja〉 1. mijenjanje čega na lošije ili unošenje u što nepovoljnih izmjena 2. unošenje nereda u što; sin. remećenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. narùšāvām, 3. l. mn. narušávajū, imp. narùšāvāj, aor. narušávah, imperf. narùšāvāh, prid. r. narušávao, prid. t. narùšāvān〉 1. mijenjati što na lošije ili unositi u što nepovoljne izmjene [~ zdravlje] 2. unositi nered u što [~ mir; ~ red]; sin. remetiti; vidski paranjak: narušiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàrušīm, 3. l. mn. nàrušē, imp. nàruši, aor. nàruših, prid. r. nàrušio, prid. t. nàrušen〉 1. promijeniti što na lošije ili unijeti u što nepovoljnu izmjenu [~ zdravlje] 2. unijeti nered u što [~ mir; ~ red]; sin. poremetiti; vidski paranjak: narušavati

os. zam. 〈GA〉 v. pod mi

im. m. 〈G násada, N mn. násadi, G násādā〉 1. bilje uzgojeno sadnjom 2. površina zasađena kakvim biljem [~ krumpira]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsādīm, 3. l. mn. nàsādē, imp. nasádi, aor. nasádih, prid. r. nasádio, prid. t. nàsāđen〉 1. udaranjem čvrsto postaviti što na određeno mjesto ili u određeno mjesto [~ čekić na držak]; sin. nabiti; vidski parnjak: nasađivati 2. staviti da sjedi [~ kokoš na jaja]; vidski parnjak: nasađivati 3. med. staviti laboratorijski uzorak na kakvu podlogu radi reakcije [~ uzorak na krutu podlogu]; vidski parnjak: nasađivati • nasáditi se 〈povr.〉 mnogo saditi, zasititi se sađenja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nasàđujēm, 3. l. mn. nasàđujū, imp. nasàđūj, aor. nasađívah, imperf. nasàđīvāh, prid. r. nasađívao, prid. t. nasàđīvān〉 1. udaranjem čvrsto postavljati što na određeno mjesto ili u određeno mjesto [~ čekić na držak]; sin. nabijati 2. stavljati da sjedi [~ kokoši na jaja] 3. med. stavljati laboratorijski uzorak na kakvu podlogu radi reakcije [~ uzorak na krutu podlogu]; vidski paranjak: nasaditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nasàmārīm, 3. l. mn. nasàmārē, imp. nasamári, aor. nasamárih, prid. r. nasamário, prid. t. nasàmāren〉 prijevarom ili lažući dovesti koga u zabludu [~ kupce]; sin. izigrati, obmanuti, prevariti, zaribati pren., razg. • nasamáriti se 〈povr.〉 dovesti se u zabludu pogrešnom procjenom

pril. 1. u samoći, bez ikoga [Moram ~ o tome razmisliti.] 2. jedan s drugim bez prisutnosti drugih [Moramo razgovarati ~.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nasapùnām, 3. l. mn. nasapùnajū, imp. nasapùnāj, aor. nasapùnah, prid. r. nasapùnao, prid. t. nȁsapunān〉 istrljati koga sapunom dok se ne zapjeni

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàselīm, 3. l. mn. nàselē, imp. nasèli, aor. nasèlih, prid. r. nasèlio, prid. t. nàseljen〉 seleći dovesti velik broj ljudi da trajno živi na određenome mjestu [~ ljude u grad] • nasèliti se 〈povr.〉 seleći se dospjeti na određeno mjesto [~ se na obali]; sin. nastaniti; vidski paranjak: naseljavati

im. s. 〈G naseljávānja〉 1. dovođenje većega broja ljudi da trajno živi na određenome mjestu 2. dolaženje većega broja ljudi na određeno mjesto s namjerom da tamo trajno žive; ant. nastanjivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nasèljāvām, 3. l. mn. naseljávajū, imp. nasèljāvāj, aor. naseljávah, imperf. nasèljāvāh, prid. r. naseljávao, prid. t. nasèljāvān〉 seleći dovoditi koga da trajno živi na određenome mjestu (o većemu broju ljudi) [~ ljude u grad; ~ gradove ljudima] • naseljávati se 〈povr.〉 seleći se dospijevati na određeno mjesto (o većemu broju ljudi) [~ se na obali]; sin. nastanjivati; vidski paranjak: naseliti

im. s. 〈G násēlja; mn. N násēlja, G násēljā〉 1. mjesto u kojemu živi veći broj ljudi; sin. (naseobina) 2. dio grada kao zasebna cjelina [radničko ~; novo ~; ~ obiteljskih kuća]

im. ž. 〈G naseljènicē; mn. N naseljènice, G naseljènīcā〉 žena koja se gdje naselila

prid. 〈G naseljèničina; ž. naseljèničina, s. naseljèničino〉 koji pripada naseljenici

prid. 〈G naseljènīčkōg(a); ž. naseljènīčkā, s. naseljènīčkō〉 koji se odnosi na naseljenike

im. m. 〈G naseljeníka, V nȁseljenīče; mn. N naseljeníci, G naseljeníkā〉 osoba koja se gdje naselila

im. ž. 〈G nàseljenosti, I nàseljenošću/nàseljenosti〉 1. broj stanovnika u odnosu na površinu [gustoća naseljenosti] 2. svojstvo onoga što je naseljeno [slaba ~ planinskih područja]; sin. napučenost

im. ž. 〈G nàseobinē; mn. N nàseobine, G nàseobīnā〉 v. naselje

prid. 〈G násīlna; odr. násīlnī, G násīlnōg(a); ž. násīlna, s. násīlno; komp. nasìlnijī〉 1. koji provodi nasilje [nasilna vlast]; sin. (agresivan) 2. koji je sklon tučnjavi i nasilju [~ čovjek]; sin. (agresivan), grub, ( rabijatan) 3. koji odražava čiju sklonost tučnjavi i nasilju [nasilno ponašanje] 4. koji je izazvan silom ili nasiljem [nasilna smrt]

im. ž. 〈G násīlnicē; mn. N násīlnice, G násīlnīcā〉 žena koja se nasilno ponaša

prid. 〈G násīlničina; ž. násīlničina, s. násīlničino〉 koji pripada nasilnici

prid. 〈G násīlnīčkōg(a); ž. násīlnīčkā, s. násīlnīčkō〉 koji se odnosi na nasilnike [nasilničko ponašanje]

im. m. 〈G násīlnīka, V násīlnīče; mn. N násīlnīci, G násīlnīkā〉 osoba koja se nasilno ponaša

pril. tako da odražava čiju sklonost tučnjavi i nasilju [~ se ponašati]; sin. (agresivno), grubo, ( rabijatno)

im. ž. 〈G násīlnosti, I násīlnošću/násīlnosti〉 1. svojstvo onoga koji provodi nasilje [~ vlasti]; sin. (agresivnost) 2. osobina onoga koji je sklon tučnjavi i nasilničkome ponašanju; sin. (agresivnost), grubost, rabijatnost 3. osobina onoga što odražava čiju sklonost tučnjavi i nasilju 4. svojstvo onoga što je izazvano silom ili nasiljem

im. s. 〈G násīlja; mn. N násīlja, G násīljā〉 1. uporaba sile usmjerena protiv čije volje ili prava [primijeniti ~; vladati nasiljem] 2. postupak koji nije u skladu s čim [~ nad jezikom; ~ nad okolišem]

im. m. 〈G násipa; mn. N násipi, G násīpā〉 grad. sloj nasute zemlje, kamena ili pijeska iznad prirodnoga terena koji služi za zaštitu od čega [~ uz rijeku]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsitīm, 3. l. mn. nàsitē, imp. nàsiti, aor. nàsitih, prid. r. nàsitio, prid. t. nàsićen〉 učiniti koga sitim [~ gladnoga kruhom; ~ se kruhom] • nàsititi se 〈povr.〉 postati sitim čega [~ se kruha]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsjeckām, 3. l. mn. nàsjeckajū, imp. nàsjeckāj, aor. nàsjeckah, prid. r. nàsjeckao, prid. t. nàsjeckān〉 sjeckajući usitniti [~ luk]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nasijéčem, 3. l. mn. nasijékū, imp. nasijéci, aor. nàsjekoh, prid. r. nàsjekao, prid. t. nasjèčen〉 1. sijekući pripraviti [~ drva za zimu] 2. → narezati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsjēdām, 3. l. mn. nasjédajū, imp. nàsjēdāj, aor. nasjédah, imperf. nàsjēdāh, prid. r. nasjédao〉 1. pristajati u kakvo ležište [~ u otvor] 2. pren. biti prevarenim, nasamarenim [~ na lažna obećanja]; vidski paranjak: nasjesti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàsjedīm se, 3. l. mn. nàsjedē se, imp. nasjèdi se, aor. nasjèdih se, prid. r. nasjèdio se〉 dugo i mnogo sjediti, zasititi se sjedenja [~ u uredu]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsjednēm, 3. l. mn. nàsjednū, imp. nàsjedni, aor. nàsjedoh/nàsjeh, prid. r. nàsjeo〉 1. pristati u kakvo ležište [~ u otvor] 2. pren. biti prevarenim, nasamarenim [~ na lažna obećanja]; vidski paranjak: nasjedati

im. ž. 〈G nȁsladē; mn. N nȁslade, G nȁslādā〉 zadovoljstvo ispunjenom željom

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàslādīm se, 3. l. mn. nàslādē se, imp. nasládi se, aor. nasládih se, prid. r. nasládio se〉 osjetiti slast, doživjeti nasladu zbog čega [~ tuđim neuspjehom]; vidski parnjak: naslađivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. naslàđujēm se, imp. naslàđujū se, 3. l. mn. naslàđūj se, aor. naslađívah se, imperf. naslàđīvāh se, prid. r. naslađívao se〉 osjećati slast, doživljavati nasladu zbog čega [~ tuđim neuspjehom]; vidski parnjak: nasladiti se

im. ž. 〈G nȁslagē, DL nȁslazi; mn. N nȁslage, G nȁslāgā〉 geol. talog trošnoga gradiva ili otopina u moru, jezeru, rijeci ili na kopnu; sin. sediment

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàslanjām, 3. l. mn. nàslanjajū, imp. nàslanjāj, aor. nàslanjah, imperf. nàslanjāh, prid. r. nàslanjao, prid. t. nàslanjān〉 postavljati što na oslonac ili uz kakav oslonac [~ laktove na stol; ~ se na vrata; ~ štap na zid] • nàslanjati se 〈povr.〉 nalaziti se jedno kraj drugoga i međusobno se doticati [Palača se naslanja na crkvu.]; vidski paranjak: nasloniti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàslijēdīm, 3. l. mn. nàslijēdē, imp. naslijédi, aor. naslijédih, prid. r. naslijédio, prid. t. nàslijēđen〉 1. dobiti što u naslijeđe [~ kuću; ~ imanje]; sin. baštiniti 2. dobiti od koga naslijeđe [~ oca]; sin. baštiniti 3. pren. dobiti kakvo nasljedno svojstvo od predaka [~ sklonost piću]; sin. baštiniti 4. preuzeti koju dužnost poslije koga drugoga [~ kolegu na poslu]; vidski paranjak: nasljeđivati

pril. 1. ne gledajući [ići ~] 2. bez prethodna upoznavanja [sastanak ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàslikām, 3. l. mn. nàslikajū, imp. nàslikāj, aor. nàslikah, prid. r. nàslikao, prid. t. nȁslikān〉 prikazati što slikom, stvoriti sliku koga ili čega [~ krajolik; ~ djevojčicu] • nàslikati se 〈povr.〉 mnogo slikati, zasititi se slikanja

im. m. 〈G náslona; mn. N násloni, G náslōnā〉 dio stolice, klupe i sl. na koji se naslanjaju leđa pri sjedenju [visoki ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàslonīm, 3. l. mn. nàslonē, imp. naslòni, aor. naslònih, prid. r. naslònio, prid. t. nàslonjen〉 postaviti što na oslonac ili uz kakav oslonac [~ laktove na stol; ~ se na vrata; ~ štap na zid] • naslòniti se 〈povr.〉 naći se jedno kraj drugoga i međusobno se doticati [Palača se naslonila na crkvu.]; vidski paranjak: naslanjati ( se)

im. m. 〈G naslonjáča; mn. N naslonjáči, G naslonjáčā〉 udobna sjedalica s naslonom i osloncima za ruke; sin. (fotelja)