nàpēti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁpnēm, 3. l. mn. nȁpnū, imp. nàpni, aor. nàpēh, prid. r. m. nȁpeo, ž. nȁpēla, s. nȁpēlo, mn. nȁpēli, prid. t. nȁpēt 1. učiniti da što bude napeto [~ žicu]; sin. napregnuti, nategnuti, zategnuti; ant. olabaviti, opustiti, otpustiti, popustiti 2. pren. pokušati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. napregnuti • nàpēti se povr. 1. postati napetim [Jedro se napelo na vjetru.] 2. pren. uložiti velik napor da se što ostvari [Napeti se do krajnjih granica.]; sin. napregnuti se v. pod napregnuti; ant. opustiti se v. pod opustiti; vidski paranjak: napinjati

nȁpētōst

im. ž. G nȁpētosti, I nȁpētošću/nȁpētosti 1. svojstvo onoga što je napeto, čvrsto zategnuto 2. pren. a. osobina onoga koji je napet, ispunjen tjeskobom i neizvjesnošću; ant. opuštenost b. svojstvo onoga što je napeto, puno uzbudljive radnje i što izaziva snažne osjećaje; sin. dramatičnost

nàpinjānje

im. s. G nàpinjānja 1. činjenje čega napetim; sin. natezanje, zatezanje; ant. opuštanje, otpuštanje, popuštanje 2. pren. nastojanje da se što iskoristi u punome opsegu 3. ulaganje velikoga napora da se što ostvari; sin. naprezanje

nàpinjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàpinjēm, 3. l. mn. nàpinjū, imp. nàpinji, aor. nàpinjah, imperf. nàpinjāh, prid. r. nàpinjao, prid. t. nàpinjān 1. činiti što napetim [~ žicu]; sin. naprezati, natezati, zatezati; ant. labaviti, opuštati, otpuštati, popuštati 2. pren. pokušavati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. naprezati pren. • nàpinjati se povr. 1. postajati napetim [Jedro se napinjalo na vjetru.] 2. ulagati velik napor da se što ostvari [~ se do krajnjih granica]; sin. naprezati se v. pod naprezati; ant. opuštati se v. pod opuštati; vidski paranjak: napeti

nàpipati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàpipām, 3. l. mn. nàpipajū, imp. nàpipāj, aor. nàpipah, prid. r. nàpipao, prid. t. nàpipān opipom potražiti što [~ kvrgu na glavi; ~ kunu u džepu]; vidski parnjak: napipavati

napipávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. napìpāvām, 3. l. mn. napipávajū, imp. napìpāvāj, aor. napipávah, imperf. napìpāvāh, prid. r. napipávao, prid. t. napìpāvān opipom tražiti što [~ kvrge na glavi; ~ kune u džepu]; vidski parnjak: napipati

nápis

im. m. G nápisa; mn. N nápisi, G nápīsā kraći objavljeni tekst [novinski ~]

napísati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàpīšēm, 3. l. mn. nàpīšū, imp. napíši, aor. napísah, prid. r. napísao, prid. t. nàpīsān 1. zabilježiti što slovima, brojkama ili kakvim drugim znakovima [~ adresu; pogrešno ~] 2. sastaviti tekst [~ pismo; ~ roman; ~ zadaću]

nȁpismeno

pril. u pisanome obliku [dati upute ~]

napítak

im. m. G napítka; mn. N napítci, G nàpītākā 1. tekućina koja se može piti i koja ne sadržava alkohol; sin. bezalkoholno piće v. pod piće 2. piće čarobnoga djelovanja [ljubavni ~]

nàpiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁpijēm, 3. l. mn. nȁpijū, imp. nàpīj, aor. nàpih, prid. r. m. nȁpio, ž. nȁpīla, s. nȁpīlo, mn. nȁpīli, prid. t. napìjen dati komu ili nagovoriti koga da pije alkoholno piće do stanja pijanstva; sin. opiti • nàpiti se povr. 1. popiti tekućine u dovoljnoj ili velikoj mjeri [~ se vode] 2. zadovoljiti žeđ [Napio sam se.] 3. postati pijanim; sin. opiti se v. pod opiti

nàpitnica

im. ž. G nàpitnicē; mn. N nàpitnice, G nàpitnīcā kratka pjesma uz piće u čiju čast ili u povodu kojega događaja

nápjev

im. m. G nápjeva; mn. N nápjevi, G nápjēvā glazb. 1. melodija koja se pjeva ili svira [šaljivi ~] 2. dio pjesme prije pripjeva

naplaćívānje

im. s. G naplaćívānja uzimanje novca za prodanu robu ili učinjene usluge

naplaćívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. naplàćujēm, 3. l. mn. naplàćujū, imp. naplàćūj, aor. naplaćívah, imperf. naplàćīvāh, prid. r. naplaćívao, prid. t. naplàćīvān uzimati novac za prodanu robu ili učinjene usluge [~ boravišnu pristojbu; ~ kaznu; ~ porez; ~ robu]; vidski parnjak: naplatiti

nàplata

im. ž. G nàplatē; mn. N nàplate, G nȁplātā uzimanje novca u zamjenu za prodanu robu ili učinjene usluge [~ računa]

naplátiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàplātīm, 3. l. mn. nàplātē, imp. napláti, aor. naplátih, prid. r. naplátio, prid. t. nàplāćen uzeti novac za prodanu robu ili učinjene usluge [~ boravišnu pristojbu; ~ kaznu; ~ porez; ~ robu]; sin. ubrati pren., razg.; vidski parnjak: naplaćivati

nàplatnī

prid. G nàplatnōg(a); ž. nàplatnā, s. nàplatnō koji se odnosi na naplatu [naplatna kućica]

nàplavina

im. ž. G nàplavinē; mn. N nàplavine, G nȁplavīnā geol. nanos koji je nanijela rijeka; sin. aluvij

nàplaviti

gl. svrš. prijel. prez. 3. l. jd. nàplavī, 3. l. mn. nàplavē, aor. 3. l. jd. nȁplavī, prid. r. nàplavio, prid. t. nàplavljen tekući nanijeti što kamo [~ granje na obalu]; vidski parnjak: naplavljivati

naplavljívānje

im. s. G naplavljívānja nanošenje naplavina

naplavljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. naplàvljujēm, 3. l. mn. naplàvljujū, imp. naplàvljūj, aor. naplavljívah, imperf. naplàvljīvāh, prid. r. naplavljívao, prid. t. naplàvljīvān tekući nanositi što kamo [~ granje na obalu]; vidski parnjak: naplaviti

nàplāvnī

prid. G nàplāvnōg(a); ž. nàplāvnā, s. nàplāvnō koji je nastao naplavljivanjem [~ mulj; ~ pijesak]

nàplivati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nàplivām se, 3. l. mn. nàplivajū se, imp. nàplivāj se, aor. nàplivah se, prid. r. nàplivao se 1. mnogo plivati 2. zasititi se plivanja

nápoj

im. m. G nápoja stočna hrana, prije svega za svinje

napòjiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàpojīm, 3. l. mn. nàpojē, imp. napòji, aor. napòjih, prid. r. napòjio, prid. t. nàpojen 1. dati stoci vodu [~ konja] 2. omogućiti komu da pije u dovoljnoj količini [~ žednoga] • napòjiti se povr. popiti vodu na pojilu; vidski paranjak: napajati

nápōjnica

im. ž. G nápōjnicē; mn. N nápōjnice, G nápōjnīcā dodatni novac koji se daje kao nagrada za čiju uslugu

nȁpokōn

pril. 1. nakon duga čekanja [Vlak je ~ stigao.] 2. na kraju, nakon svega [Reći ću ~ i ovo: ...]; sin. konačno, naposljetku

nȁpola

pril. približno po sredini, na dijelove koji su približno jednaki [dijeliti kruh ~]

nȁpolje

pril. van

nȁpolju

pril. vani

nȁpomena

im. ž. G nȁpomenē; mn. N nȁpomene, G nȁpomēnā kratka dopuna, objašnjenje ili tumačenje; sin. opaska, primjedba

napoménuti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. napòmēnēm, 3. l. mn. napòmēnū, imp. napoméni, aor. napoménuh, prid. r. napoménuo, prid. t. napòmēnūt dati napomenu na što ili uza što; vidski parnjak: napominjati

napòminjati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. napòminjēm, 3. l. mn. napòminjū, imp. napòminji, aor. napòminjah, imperf. napòminjāh, prid. r. napòminjao, prid. t. napòminjān davati napomene na što ili uza što; vidski parnjak: napomenuti

nápon

im. m. G nápona; mn. N náponi, G nápōnā fiz. razlika potencijala između dviju točaka u električnome krugu koja omogućuje protjecanje struje kroz krug [električni ~] ♦ u naponu snage u punoj snazi (formi)

náponskī

prid. G náponskōg(a); ž. náponskā, s. náponskō koji se odnosi na napon

nápor

im. m. G nápora, I náporom; mn. N nápori, G nápōrā snaga potrebna da se svlada koja poteškoća, zapreka ili da se obavi koji zadatak; sin. muka, trud

nápōran

prid. G nápōrna; odr. nápōrnī, G nápōrnōg(a); ž. nápōrna, s. nápōrno; komp. napòrnijī 1. koji zahtijeva mnogo napora [~ posao; naporna utakmica; naporno penjanje] 2. pren. koji dosađuje ili gnjavi [~ čovjek]; sin. zamoran pren.

napóse

pril. poet. ističe da se što izdvaja od ostaloga [Voli sve ljude, ~ djecu.; Rado slika, ~ temperama.]; sin. (naročito), navlastito poet., osobito, poglavito poet., pogotovo, posebice, posebno

naposljétku

pril. 1. nakon duga čekanja [Vlak je ~ stigao.] 2. na kraju, nakon svega [Reći ću ~ i ovo: ...]; sin. konačno, napokon

nȁprama

prij. v. prema

nàprasit

prid. G nàprasita; odr. nàprasitī, G nàprasitōg(a); ž. nàprasita, s. nàprasito; komp. naprasìtijī 1. koji se lako razljuti ili posvadi [~ čovjek]; sin. nagao 2. koji odražava čiju ljutnju ili svadljivost [naprasito ponašanje]

nàprasitōst

im. ž. G nàprasitosti, I nàprasitošću/nàprasitosti 1. osobina onoga koji se lako razljuti ili posvadi; sin. naglost 2. svojstvo onoga što odražava čiju ljutnju ili svadljivost

nàprava

im. ž. G nàpravē; mn. N nàprave, G nàprāvā predmet koji olakšava ili omogućuje što, a koji radi po jednostavnim mehaničkim načelima; sin. sprava

nàpraviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàpravīm, 3. l. mn. nàpravē, imp. nàpravi, aor. nàpravih, prid. r. nàpravio, prid. t. nàpravljen 1. radeći oblikovati što rukom, alatom ili strojem [~ namještaj; ~ spomenik]; sin. načiniti 2. učiniti što gotovim, dovršenim, pripremljenim [~ ručak]; sin. pripraviti, pripremiti, prirediti, ( spraviti), spremiti 3. razg. v. organizirati, prirediti 4. učiniti što spremnim za uporabu [~ krevet; ~ stol]; sin. namjestiti 5. prouzročiti što svojim djelovanjem [~ čudo; ~ glupost; ~ zbrku]; sin. načiniti 6. učiniti što svojim tijelom [~ grimasu; ~ kolut natrag; ~ nekoliko koraka]; sin. načiniti 7. prouzročiti da tko ili što postane što drugo [~ od koga poštenoga čovjeka]; sin. načiniti

nàpredak

im. m. G nàpretka; mn. N nàpretci, G nàpredākā uspješan razvoj ili promjena nabolje; sin. pomak pren., uspon pren.; ant. nazadak

nàpredan

prid. G nàpredna; odr. nàprednī, G nàprednōg(a); ž. nàpredna, s. nàpredno; komp. naprèdnijī 1. koji teži napretku [napredne ideje]; sin. (progresivan); ant. nazadan 2. koji je dosegnuo psihičku i mentalnu zrelost prije uobičajene dobi [napredno dijete]; ant. zaostao

nàprednjāk

im. m. G nàprednjāka, V nàprednjāče; mn. N nàprednjāci, G nàprednjākā osoba koja je nositelj naprednih ideja; ant. natražnjak

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga