nàpēti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁpnēm, 3. l. mn. nȁpnū, imp. nàpni, aor. nàpēh, prid. r. m. nȁpeo, ž. nȁpēla, s. nȁpēlo, mn. nȁpēli, prid. t. nȁpēt〉 1. učiniti da što bude napeto [~ žicu]; sin. napregnuti, nategnuti, zategnuti; ant. olabaviti, opustiti, otpustiti, popustiti 2. pren. pokušati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. napregnuti • nàpēti se 〈povr.〉 1. postati napetim [Jedro se napelo na vjetru.] 2. pren. uložiti velik napor da se što ostvari [Napeti se do krajnjih granica.]; sin. napregnuti se v. pod napregnuti; ant. opustiti se v. pod opustiti; vidski paranjak: napinjati |
nȁpētōst | im. ž. 〈G nȁpētosti, I nȁpētošću/nȁpētosti〉 1. svojstvo onoga što je napeto, čvrsto zategnuto 2. pren. a. osobina onoga koji je napet, ispunjen tjeskobom i neizvjesnošću; ant. opuštenost b. svojstvo onoga što je napeto, puno uzbudljive radnje i što izaziva snažne osjećaje; sin. dramatičnost |
nàpinjānje | im. s. 〈G nàpinjānja〉 1. činjenje čega napetim; sin. natezanje, zatezanje; ant. opuštanje, otpuštanje, popuštanje 2. pren. nastojanje da se što iskoristi u punome opsegu 3. ulaganje velikoga napora da se što ostvari; sin. naprezanje |
nàpinjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpinjēm, 3. l. mn. nàpinjū, imp. nàpinji, aor. nàpinjah, imperf. nàpinjāh, prid. r. nàpinjao, prid. t. nàpinjān〉 1. činiti što napetim [~ žicu]; sin. naprezati, natezati, zatezati; ant. labaviti, opuštati, otpuštati, popuštati 2. pren. pokušavati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. naprezati pren. • nàpinjati se 〈povr.〉 1. postajati napetim [Jedro se napinjalo na vjetru.] 2. ulagati velik napor da se što ostvari [~ se do krajnjih granica]; sin. naprezati se v. pod naprezati; ant. opuštati se v. pod opuštati; vidski paranjak: napeti |
nàpipati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpipām, 3. l. mn. nàpipajū, imp. nàpipāj, aor. nàpipah, prid. r. nàpipao, prid. t. nàpipān〉 opipom potražiti što [~ kvrgu na glavi; ~ kunu u džepu]; vidski parnjak: napipavati |
napipávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. napìpāvām, 3. l. mn. napipávajū, imp. napìpāvāj, aor. napipávah, imperf. napìpāvāh, prid. r. napipávao, prid. t. napìpāvān〉 opipom tražiti što [~ kvrge na glavi; ~ kune u džepu]; vidski parnjak: napipati |
nápis | im. m. 〈G nápisa; mn. N nápisi, G nápīsā〉 kraći objavljeni tekst [novinski ~] |
napísati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpīšēm, 3. l. mn. nàpīšū, imp. napíši, aor. napísah, prid. r. napísao, prid. t. nàpīsān〉 1. zabilježiti što slovima, brojkama ili kakvim drugim znakovima [~ adresu; pogrešno ~] 2. sastaviti tekst [~ pismo; ~ roman; ~ zadaću] |
nȁpismeno | pril. u pisanome obliku [dati upute ~] |
napítak | im. m. 〈G napítka; mn. N napítci, G nàpītākā〉 1. tekućina koja se može piti i koja ne sadržava alkohol; sin. bezalkoholno piće v. pod piće 2. piće čarobnoga djelovanja [ljubavni ~] |
nàpiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁpijēm, 3. l. mn. nȁpijū, imp. nàpīj, aor. nàpih, prid. r. m. nȁpio, ž. nȁpīla, s. nȁpīlo, mn. nȁpīli, prid. t. napìjen〉 dati komu ili nagovoriti koga da pije alkoholno piće do stanja pijanstva; sin. opiti • nàpiti se 〈povr.〉 1. popiti tekućine u dovoljnoj ili velikoj mjeri [~ se vode] 2. zadovoljiti žeđ [Napio sam se.] 3. postati pijanim; sin. opiti se v. pod opiti |
nàpitnica | im. ž. 〈G nàpitnicē; mn. N nàpitnice, G nàpitnīcā〉 kratka pjesma uz piće u čiju čast ili u povodu kojega događaja |
nápjev | im. m. 〈G nápjeva; mn. N nápjevi, G nápjēvā〉 glazb. 1. melodija koja se pjeva ili svira [šaljivi ~] 2. dio pjesme prije pripjeva |
naplaćívānje | im. s. 〈G naplaćívānja〉 uzimanje novca za prodanu robu ili učinjene usluge |
naplaćívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naplàćujēm, 3. l. mn. naplàćujū, imp. naplàćūj, aor. naplaćívah, imperf. naplàćīvāh, prid. r. naplaćívao, prid. t. naplàćīvān〉 uzimati novac za prodanu robu ili učinjene usluge [~ boravišnu pristojbu; ~ kaznu; ~ porez; ~ robu]; vidski parnjak: naplatiti |
nàplata | im. ž. 〈G nàplatē; mn. N nàplate, G nȁplātā〉 uzimanje novca u zamjenu za prodanu robu ili učinjene usluge [~ računa] |
naplátiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàplātīm, 3. l. mn. nàplātē, imp. napláti, aor. naplátih, prid. r. naplátio, prid. t. nàplāćen〉 uzeti novac za prodanu robu ili učinjene usluge [~ boravišnu pristojbu; ~ kaznu; ~ porez; ~ robu]; sin. ubrati pren., razg.; vidski parnjak: naplaćivati |
nàplatnī | prid. 〈G nàplatnōg(a); ž. nàplatnā, s. nàplatnō〉 koji se odnosi na naplatu [naplatna kućica] |
nàplavina | im. ž. 〈G nàplavinē; mn. N nàplavine, G nȁplavīnā〉 geol. nanos koji je nanijela rijeka; sin. aluvij |
nàplaviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. nàplavī, 3. l. mn. nàplavē, aor. 3. l. jd. nȁplavī, prid. r. nàplavio, prid. t. nàplavljen〉 tekući nanijeti što kamo [~ granje na obalu]; vidski parnjak: naplavljivati |
naplavljívānje | im. s. 〈G naplavljívānja〉 nanošenje naplavina |
naplavljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naplàvljujēm, 3. l. mn. naplàvljujū, imp. naplàvljūj, aor. naplavljívah, imperf. naplàvljīvāh, prid. r. naplavljívao, prid. t. naplàvljīvān〉 tekući nanositi što kamo [~ granje na obalu]; vidski parnjak: naplaviti |
nàplāvnī | prid. 〈G nàplāvnōg(a); ž. nàplāvnā, s. nàplāvnō〉 koji je nastao naplavljivanjem [~ mulj; ~ pijesak] |
nàplivati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàplivām se, 3. l. mn. nàplivajū se, imp. nàplivāj se, aor. nàplivah se, prid. r. nàplivao se〉 1. mnogo plivati 2. zasititi se plivanja |
nápoj | im. m. 〈G nápoja〉 stočna hrana, prije svega za svinje |
napòjiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpojīm, 3. l. mn. nàpojē, imp. napòji, aor. napòjih, prid. r. napòjio, prid. t. nàpojen〉 1. dati stoci vodu [~ konja] 2. omogućiti komu da pije u dovoljnoj količini [~ žednoga] • napòjiti se 〈povr.〉 popiti vodu na pojilu; vidski paranjak: napajati |
nápōjnica | im. ž. 〈G nápōjnicē; mn. N nápōjnice, G nápōjnīcā〉 dodatni novac koji se daje kao nagrada za čiju uslugu |
nȁpokōn | pril. 1. nakon duga čekanja [Vlak je ~ stigao.] 2. na kraju, nakon svega [Reći ću ~ i ovo: ...]; sin. konačno, naposljetku |
nȁpola | pril. približno po sredini, na dijelove koji su približno jednaki [dijeliti kruh ~] |
nȁpolje | pril. → van |
nȁpolju | pril. → vani |
nȁpomena | |
napoménuti | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. napòmēnēm, 3. l. mn. napòmēnū, imp. napoméni, aor. napoménuh, prid. r. napoménuo, prid. t. napòmēnūt〉 dati napomenu na što ili uza što; vidski parnjak: napominjati |
napòminjati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. napòminjēm, 3. l. mn. napòminjū, imp. napòminji, aor. napòminjah, imperf. napòminjāh, prid. r. napòminjao, prid. t. napòminjān〉 davati napomene na što ili uza što; vidski parnjak: napomenuti |
nápon | im. m. 〈G nápona; mn. N náponi, G nápōnā〉 fiz. razlika potencijala između dviju točaka u električnome krugu koja omogućuje protjecanje struje kroz krug [električni ~] ♦ u naponu snage u punoj snazi (formi) |
náponskī | prid. 〈G náponskōg(a); ž. náponskā, s. náponskō〉 koji se odnosi na napon |
nápor | |
nápōran | prid. 〈G nápōrna; odr. nápōrnī, G nápōrnōg(a); ž. nápōrna, s. nápōrno; komp. napòrnijī〉 1. koji zahtijeva mnogo napora [~ posao; naporna utakmica; naporno penjanje] 2. pren. koji dosađuje ili gnjavi [~ čovjek]; sin. zamoran pren. |
napóse | |
naposljétku | |
nȁprama | prij. v. prema |
nàprasit | prid. 〈G nàprasita; odr. nàprasitī, G nàprasitōg(a); ž. nàprasita, s. nàprasito; komp. naprasìtijī〉 1. koji se lako razljuti ili posvadi [~ čovjek]; sin. nagao 2. koji odražava čiju ljutnju ili svadljivost [naprasito ponašanje] |
nàprasitōst | im. ž. 〈G nàprasitosti, I nàprasitošću/nàprasitosti〉 1. osobina onoga koji se lako razljuti ili posvadi; sin. naglost 2. svojstvo onoga što odražava čiju ljutnju ili svadljivost |
nàprava | im. ž. 〈G nàpravē; mn. N nàprave, G nàprāvā〉 predmet koji olakšava ili omogućuje što, a koji radi po jednostavnim mehaničkim načelima; sin. sprava |
nàpraviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpravīm, 3. l. mn. nàpravē, imp. nàpravi, aor. nàpravih, prid. r. nàpravio, prid. t. nàpravljen〉 1. radeći oblikovati što rukom, alatom ili strojem [~ namještaj; ~ spomenik]; sin. načiniti 2. učiniti što gotovim, dovršenim, pripremljenim [~ ručak]; sin. pripraviti, pripremiti, prirediti, ( spraviti), spremiti 3. razg. v. organizirati, prirediti 4. učiniti što spremnim za uporabu [~ krevet; ~ stol]; sin. namjestiti 5. prouzročiti što svojim djelovanjem [~ čudo; ~ glupost; ~ zbrku]; sin. načiniti 6. učiniti što svojim tijelom [~ grimasu; ~ kolut natrag; ~ nekoliko koraka]; sin. načiniti 7. prouzročiti da tko ili što postane što drugo [~ od koga poštenoga čovjeka]; sin. načiniti |
nàpredak | |
nàpredan | prid. 〈G nàpredna; odr. nàprednī, G nàprednōg(a); ž. nàpredna, s. nàpredno; komp. naprèdnijī〉 1. koji teži napretku [napredne ideje]; sin. (progresivan); ant. nazadan 2. koji je dosegnuo psihičku i mentalnu zrelost prije uobičajene dobi [napredno dijete]; ant. zaostao |
nàprednjāk | im. m. 〈G nàprednjāka, V nàprednjāče; mn. N nàprednjāci, G nàprednjākā〉 osoba koja je nositelj naprednih ideja; ant. natražnjak |