prid. 〈G nárāvnōg(a); ž. nárāvnā, s. nárāvnō〉 v. prirodni

pril. pojačava tvrdnju ili izjavu, izriče da je što posve u skladu s očekivanim [Naravno da znam.; Naravno da će doći.]; sin. dakako, jasno, sigurno

im. m. 〈G nàrcisa; mn. N nàrcisi, G nȁrcīsā〉 1. v. sunovrat² 2. osoba koja je zaljubljena u samu sebe

im. ž. 〈G narcìsē; mn. N narcìse, G narcísā〉 v. sunovrat²

im. ž. 〈G náredbē; mn. N náredbe, G náredābā/nárēdba/náredbī〉 1. zahtjev da se što provede; sin. (diktat), nalog, zapovijed 2. inform. korisnikov zahtjev računalu

im. m. 〈G naredbodávca, V nȁredbodāvče; mn. N naredbodávci, G naredbòdāvācā〉 osoba koja je ovlaštena za izdavanje naredaba

prid. 〈G naredbodávčeva; ž. naredbodávčeva, s. naredbodávčevo〉 koji pripada naredbodavcu

im. ž. 〈G naredbòdāvkē, DL naredbòdāvki; mn. N naredbòdāvke, G naredbòdāvkā/naredbòdāvkī〉 žena koja je ovlaštena za izdavanje naredaba

prid. 〈G nȁredbodāvnōg(a); ž. nȁredbodāvnā, s. nȁredbodāvnō〉 koji je ovlašten za izdavanje naredaba [naredbodavno tijelo]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàrēdīm, 3. l. mn. nàrēdē, imp. narédi, aor. narédih, prid. r. narédio, prid. t. nàrēđen〉 uputiti komu zahtjev da se što provede [~ napad; ~ povlačenje; Sudac je naredio da se slučaj istraži.]; sin. naložiti¹, (dati naredbu) v. pod dati, zapovjediti; vidski parnjak: naređivati

im. ž. 〈G nárednicē; mn. N nárednice, G nárednīcā〉 vojn. žena s činom narednika

prid. 〈G náredničina; ž. náredničina, s. náredničino〉 koji pripada narednici

im. m. 〈G nárednīka, V nárednīče; mn. N nárednīci, G nárednīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 dočasnički čin u svim rodovima vojske [stožerni ~] 2. osoba s istoimenim činom

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. narèđujēm, 3. l. mn. narèđujū, imp. narèđūj, aor. naređívah, imperf. narèđīvāh, prid. r. naređívao, prid. t. narèđīvān〉 upućivati komu zahtjev da se što provede [~ napad; ~ povlačenje; Sudac naređuje da se slučaj istraži.]; sin. nalagati, (davati naredbe) v. pod davati, zapovijedati; vidski parnjak: narediti

im. m. 〈G nàreska; mn. N nàresci, G nàrezākā〉 1. ono što je narezano ili namijenjeno rezanju 2. jelo od suhomesnatih proizvoda i sira [hladni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàrežēm, 3. l. mn. nàrežū, imp. nàreži, aor. nàrezah, prid. r. nàrezao, prid. t. nàrezān〉 nožem odvojiti manje komade [~ sir i salamu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. narèzujēm, 3. l. mn. narèzujū, imp. narèzūj, aor. narezívah, imperf. narèzīvāh, prid. r. narezívao, prid. t. narèzīvān〉 v. rezati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàrībām, 3. l. mn. naríbajū, imp. nàrībāj, aor. naríbah, imperf. nàrībāh, prid. r. naríbao, prid. t. nàrībān〉 1. ribajući ribežom usitniti [~ kupus] 2. pren., razg. v. izgrditi

im. ž. 〈G narícāljkē, DL narícāljki; mn. N narícāljke, G narícāljkā/narícāljkī〉 folk. pjesma ili stihovi jednostavne melodije kojima se oplakuje pokojnik

im. s. 〈G narícānja; mn. N narícānja, G narícānjā〉 glasno žaljenje za pokojnikom, oplakivanje pokojnika naricaljkom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàrīčēm, 3. l. mn. nàrīčū, imp. naríči, aor. narícah, imperf. nàrīcāh, prid. r. narícao〉 glasno žaliti za pokojnikom, oplakivati pokojnika naricaljkom

im. ž. 〈G narìkačē; mn. N narìkače, G narìkāčā〉 žena koja nariče, glasno žali za pokojnikom, oplakuje pokojnika naricaljkom

gl. svrš. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàrišēm, 3. l. mn. nàrišū, imp. nàriši, aor. nàrisah, prid. r. nàrisao, prid. t. nȁrisān〉 prikazati što crtajući, načiniti crtež [~ snjegovića]; sin. nacrtati

im. s. 〈G nárjēčja; mn. N nárjēčja, G nárjēčjā〉 jez. skupina dijalekata koji prema nekim zajedničkim kriterijima čine cjelinu ◇ čakavsko ~ jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici ča koja znači što; sin. čakavski, čakavština razg.; kajkavsko ~ jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici kaj koja znači što; sin. kajkavski, kajkavština razg.; štokavsko ~ jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici što; sin. štokavski, štokavština razg.

prid. 〈G nárječnōg(a); ž. nárječnā, s. nárječnō〉 koji se odnosi na narječje [~ sustav]

im. m. 〈G narkomána, V nȁrkomāne; mn. N narkománi, G narkománā〉 osoba koja je ovisna o drogi; sin. drogeraš razg.

im. ž. 〈G narkomànijē〉 ovisnost o drogi

im. ž. 〈G narkòmānkē, DL narkòmānki; mn. N narkòmānke, G narkòmānkā/narkòmānkī〉 žena koja je ovisna o drogi; sin. drogerašica razg.

prid. 〈G narkòmānkina; ž. narkòmānkina, s. narkòmānkino〉 koji pripada narkomanki; sin. drogerašičin razg.

prid. 〈G narkòmānskōg(a); ž. narkòmānskā, s. narkòmānskō〉 koji se odnosi na narkomane i narkomaniju; sin. drogeraški razg.

prid. 〈G narkòtičnōg(a); ž. narkòtičnā, s. narkòtičnō〉 koji se odnosi na narkotike

im. m. 〈G narkòtika; mn. N narkòtici, G narkòtīkā〉 farm., med. psihoaktivna droga, kemijska tvar koja mijenja moždane funkcije, koristi se i kao lijek za neurološke i psihičke bolesti

im. ž. 〈G narkózē〉 zast. v. opća anestezija pod anestezija

prid. 〈G náročita; odr. náročitī, G náročitōg(a); ž. náročita, s. náročito; komp. naročìtijī〉 v. osobit, poseban

pril. v. napose, navlastito poet., osobito, poglavito, pogotovo, posebice, posebno

im. m. 〈G národa; mn. N národi, G nárōdā〉 1. šira zajednica ljudi povezanih zajedničkom poviješću, tradicijom, vjerskom pripadnošću, jezikom i kulturom; sin. nacija 2. svi državljani koje države bez obzira na socijalne, etničke i druge razlike 3. osnovni, najširi sloj kojega društva [običan ~; čovjek iz naroda]; sin. pučanstvo, puk 4. mnoštvo ljudi [Narod se skupio na trgu.]

prid. 〈G národnōg(a); ž. národnā, s. národnō〉 koji se odnosi na narod [~ običaji]

prid. 〈G národnosnōg(a); ž. národnosnā, s. národnosnō〉 koji se odnosi na narodnost [~ sastav]; sin. etnički

im. ž. 〈G národnosti, I národnošću/národnosti; mn. N národnosti, G národnostī〉 1. 〈jd.〉 svijest o pripadnosti određenomu narodu 2. nacionalna zajednica koja se po podrijetlu razlikuje od većine stanovništva koje države, nacionalna manjina

prid. 〈G naròdnjāčkōg(a); ž. naròdnjāčkā, s. naròdnjāčkō〉 koji se odnosi na narodnjake

im. m. 〈G narodnjáka, V nȁrodnjāče; mn. N narodnjáci, G narodnjákā〉 1. pripadnik ili simpatizer jedne od narodnjačkih stranaka 2. razg. pjesma nastala po uzoru na narodnu pjesmu

im. s. 〈G narodoznànstva〉 zast. v. etnologija

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàrūčīm, 3. l. mn. nàrūčē, imp. narúči, aor. narúčih, prid. r. narúčio, prid. t. nàrūčen〉 zatražiti da se što dobije, proda, pošalje, posluži ili obavi [~ knjigu; ~ pivo; ~ taksi] • narúčiti se 〈povr.〉 ugovoriti posjet kakvoj javnoj službi ili osobi koja obavlja kakvu djelatnost [~ se liječniku]; vidski paranjak: naručivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. narùčujēm, 3. l. mn. narùčujū, imp. narùčūj, aor. naručívah, imperf. narùčīvāh, prid. r. naručívao, prid. t. narùčīvān〉 tražiti da se što dobije, proda, pošalje, posluži ili obavi [~ knjigu; ~ pivo; ~ taksi] • naručívati se 〈povr.〉 ugovarati posjete kakvoj javnoj službi ili osobi koja obavlja kakvu djelatnost [~ se liječniku]; vidski paranjak: naručiti

im. s. 〈G nárūčja; mn. N nárūčja, G nárūčjā〉 položaj tijela u kojemu se koga ili što rukama grli ili nosi na prsima [uzeti dijete u ~] ♦ pasti u ~ (zagrljaj) komu zagrliti se s kim

im. ž. 〈G nárudžbē; mn. N nárudžbe, G nárudžābā/nárūdžbā/nárudžbī〉 zahtjev kojim se što naručuje [pismena ~]

im. ž. 〈G narudžbènicē; mn. N narudžbènice, G narudžbènīcā〉 tiskanica kojom se što naručuje

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàrūgām se, 3. l. mn. narúgajū se, imp. nàrūgāj se, aor. narúgah se, prid. r. narúgao se〉 učiniti koga ili što smiješnim, izložiti koga ili što ruglu, reći što pogrdno o kome ili čemu [~ bratu]; sin. ismijati