im. ž. 〈G naslonjènicē; mn. N naslonjènice, G naslonjènīcā〉 v. zanaglasnica

im. m. 〈G náslova; mn. N náslovi, G náslōvā〉 1. riječ kojom se što imenuje ili označuje [~ glazbenoga djela]; sin. naziv 2. oznaka društvenoga položaja [plemićki ~]; sin. (titula) 3. prvo mjesto u kakvu natjecanju [osvojiti ~ prvaka]; sin. (titula) 4. riječ s pomoću koje se oslovljava koga

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàslovīm, 3. l. mn. nàslovē, imp. naslòvi, aor. naslòvih, prid. r. naslòvio, prid. t. nàslovljen〉 1. uputiti na koju adresu [~ pismo] 2. dati čemu naslov [~ priručnik]; Vidski parnjaci: naslovljavati, naslovljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naslòvljāvām, 3. l. mn. naslovljávajū, imp. naslòvljāvāj, aor. naslovljávah, imperf. naslòvljāvāh, prid. r. naslovljávao, prid. t. naslòvljāvān〉 1. upućivati na koju adresu [~ pismo] 2. davati čemu naslov [~ priručnik]; sin. naslovljivati; vidski paranjak: nasloviti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naslòvljujēm, 3. l. mn. naslòvljujū, imp. naslòvljūj, aor. naslovljívah, imperf. naslòvljīvāh, prid. r. naslovljívao, prid. t. naslòvljīvān〉 usp. naslovljavati

prid. 〈G náslōvnōg(a); ž. náslōvnā, s. náslōvnō〉 1. koji se odnosi na naslov 2. na kojemu se nalazi naslov [naslovne stranice] 3. koji postoji samo na papiru [~ voditelj]; sin. (nominalni)

im. ž. 〈G náslōvnicē; mn. N náslōvnice, G náslōvnīcā〉 prva stranica novina ili knjige, stranica na kojoj se nalazi naslov

im. s. 〈G naslućívānja〉 nejasno predviđanje čega, nejasno shvaćanje značenja čega; sin. naziranje, slutnja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naslùćujēm, 3. l. mn. naslùćujū, imp. naslùćūj, aor. naslućívah, imperf. naslùćīvāh, prid. r. naslućívao, prid. t. naslùćīvān〉 nejasno što predviđati, nejasno shvaćati značenje čega [~ problem]; sin. nazirati pren., slutiti; vidski parnjak: naslutiti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàslušām se, 3. l. mn. nàslušajū se, imp. nàslušāj se, aor. nàslušah se, prid. r. nàslušao se〉 zasititi se slušanja [Naslušao sam se predavanja.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàslūtīm, 3. l. mn. nàslūtē, imp. naslúti, aor. naslútih, prid. r. naslútio, prid. t. nàslūćen〉 nejasno što predvidjeti, nejasno shvatiti značenje čega [~ problem]; sin. nazreti pren.; vidski parnjak: naslućivati

prid. 〈G nàsljedna; odr. nàsljednī, G nàsljednōg(a); ž. nàsljedna, s. nàsljedno〉 1. koji se nasljeđuje, koji se dobiva u naslijeđe [nasljedna zemlja; nasljedni vladar] 2. koji se dobiva od predaka, koji se prenosi s roditelja na djecu [nasljedne osobine]

im. ž. 〈G nàsljednicē; mn. N nàsljednice, G nàsljednīcā〉 1. žena koja dobiva ili je dobila nasljedstvo [zakonska ~] 2. žena koja dolazi na koji položaj nakon koga drugoga

prid. 〈G nàsljedničina; ž. nàsljedničina, s. nàsljedničino〉 koji pripada nasljednici

im. m. 〈G nàsljednīka, V nàsljednīče; mn. N nàsljednīci, G nàsljednīkā〉 1. osoba koja dobiva ili je dobila nasljedstvo [zakonski ~] 2. osoba koja dolazi na koji položaj nakon koga drugoga

im. s. 〈G nàsljedovānja〉 oponašanje kakva uzora ◇ ~ Krista rel. nastojanje vjernika da slijedi Krista

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsljedujēm, 3. l. mn. nàsljedujū, imp. nàsljedūj, aor. nàsljedovah, imperf. nàsljedovāh, prid. r. nàsljedovao, prid. t. nàsljedovān〉 oponašati kakav uzor [~ Krležu; ~ realizam]

im. s. 〈G nàsljedstva; mn. N nàsljedstva, G nàsljedstāvā/nàsljēdstvā〉 prav. imovina koju nakon smrti vlasnika dobivaju njegovi nasljednici; sin. naslijeđe, nasljeđe

im. s. 〈G nàsljeđa〉 1. prav. imovina koju nakon smrti vlasnika dobivaju njegovi nasljednici; sin. nasljedstvo 2. ono što se prenosi iz naraštaja u naraštaj, s koljena na koljeno [kulturno ~; narodno ~]; sin. baština 3. biol. svojstva koja se prenose s roditelja na potomke [biološko ~]

im. s. 〈G nasljeđívānja; mn. N nasljeđívānja, G nasljeđívānjā〉 1. dobivanje čega u naslijeđe; sin. baštinjenje 2. dobivanje naslijeđa od koga; sin. baštinjenje 3. dobivanje kakva nasljednog svojstva od predaka; sin. baštinjenje 4. preuzimanje koje dužnosti poslije koga drugoga

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nasljèđujēm, 3. l. mn. nasljèđujū, imp. nasljèđūj, aor. nasljeđívah, imperf. nasljèđīvāh, prid. r. nasljeđívao, prid. t. nasljèđīvān〉 1. dobivati što u naslijeđe [~ kuće; ~ imanja]; sin. baštiniti 2. dobivati od koga naslijeđe [~ oca]; sin. baštiniti 3. pren. dobivati kakvo nasljedno svojstvo od predaka [~ sklonost piću]; sin. baštiniti 4. preuzimati koju dužnost poslije koga drugoga [~ kolege na poslu]; vidski paranjak: naslijediti

prid. 〈G nȁsmijāna; odr. nȁsmijāni, G nȁsmijānōg(a); ž. nȁsmijāna, s. nȁsmijānō〉 1. koji se smije [~ čovjek]; ant. nenasmijan 2. na kojemu je osmijeh [nasmijano lice]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsmijem, 3. l. mn. nàsmijū, imp. nàsmīj, aor. nasmìjah, prid. r. nasmìjao, prid. t. nȁsmijān〉 potaknuti koga na smijeh, izazvati smijeh [~ gledatelje; ~ razred]; vidski parnjak: nasmijavati • nasmìjati se 〈povr.〉 1. početi se smijati, udariti u smijeh [Nasmijao se čim me je ugledao.] 2. mnogo i dugo se smijati [Dobro smo se nasmijali.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nasmìjāvām, 3. l. mn. nasmijávajū, imp. nasmìjāvāj, aor. nasmijávah, imperf. nasmìjāvāh, prid. r. nasmijávao, prid. t. nasmìjāvān〉 poticati koga na smijeh, izazivati smijeh [~ gledatelje; ~ razred]; vidski parnjak: nasmijati

prid. 〈G nàsmijēšena; odr. nàsmijēšenī, G nàsmijēšenōg(a); ž. nàsmijēšena, s. nàsmijēšeno〉 koji ima osmijeh na licu

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàsmijēšīm se, 3. l. mn. nàsmijēšē se, imp. nasmijéši se, aor. nasmijéših se, prid. r. nasmijéšio se〉 blago poviti usne prema gore, obično zbog čega ugodnoga; sin. osmjehnuti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsolīm, 3. l. mn. nàsolē, imp. nasòli, aor. nasòlih, prid. r. nasòlio, prid. t. nàsoljen〉 1. utrljati sol u što ili posuti što solju [~ pečenku] 2. konzervirati s pomoću soli [~ srdele; ~ meso]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàspāvām se, 3. l. mn. naspávajū se, imp. nàspāvāj se, aor. naspávah se, prid. r. naspávao se〉 zadovoljiti potrebu za snom

pril. stjecajem sretnih okolnosti; sin. srećom; ant. nažalost

prij. označuje da se tko ili što nalazi na sredini čega [proplanak ~ šume]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàsr̄čēm se, 3. l. mn. nàsr̄čū se, imp. nasŕči se, aor. nasŕkah se, prid. r. nasŕkao se〉 srčući dovoljno popiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsr̄nēm, 3. l. mn. nàsr̄nū, imp. nasŕni, aor. nasŕnuh, prid. r. nasŕnuo〉 naglo ili grubo navaliti na koga ili što [~ na protivnički gol]; vidski parnjak: nasrtati

im. m. 〈G nȁsrtāja; mn. N nȁsrtāji, G nȁsrtājā〉 čin kojim se naglo ili grubo navaljuje na koga ili što; sin. (agresija)

im. s. 〈G nàsrtānja〉 naglo ili grubo navaljivanje na koga ili što

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàsrćēm, 3. l. mn. nàsrćū, imp. nàsrći, aor. nàsrtah, imperf. nàsrtāh, prid. r. nàsrtao〉 naglo ili grubo navaljivati na koga ili što [~ na protivnički gol]; vidski parnjak: nasrnuti

prid. 〈G nasr̀tljiva; odr. nasr̀tljivī, G nasr̀tljivōg(a); ž. nasr̀tljiva, s. nasr̀tljivo; komp. nasrtljìvijī〉 1. koji napada, koji izaziva sukob 2. koji odražava čiju sklonost napadanju, izazivanju sukoba; sin. (agresivan); ant. neagresivan, nenasrtljiv

im. m. 〈G nasr̀tljīvca, V nasr̀tljīvče; mn. N nasr̀tljīvci, G nasr̀tljivācā〉 osoba koja napada, koja izaziva sukob

prid. 〈G nasr̀tljīvčeva; ž. nasr̀tljīvčeva, s. nasr̀tljīvčevo〉 koji pripada nasrtljivcu

im. ž. 〈G nasr̀tljivicē; mn. N nasr̀tljivice, G nasr̀tljivīcā〉 žena koja napada, koja izaziva sukob

prid. 〈G nasr̀tljivičina; ž. nasr̀tljivičina, s. nasr̀tljivičino〉 koji pripada nasrtljivici

im. ž. 〈G nasr̀tljivosti, I nasr̀tljivošću/nasr̀tljivosti〉 osobina onoga koji je nasrtljiv ili svojstvo onoga što je nasrtljivo; sin. (agresivnost); ant. neagresivnost, nenasrtljivost 

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàstajēm, 3. l. mn. nàstajū, imp. nàstāj, aor. nàstajah, imperf. nàstajāh, prid. r. nàstajao〉 1. počinjati postojati, biti na početku [Nastaje kriza.; Nastaje proljeće.]; sin. pojavljivati se; ant. prestajati 2. iz jednoga stanja prelaziti u drugo ili iz jednoga oblika u drugi [Od gusjenice nastaje leptir.]; vidski paranjak: nastati

im. ž. 〈G nàstāmbē; mn. N nàstāmbe, G nàstāmbā/nàstāmbī〉 mjesto u kojemu se živi i spava [lovačka ~; ptičja ~; životinjska ~]

im. m. 〈G nàstānka〉 trenutak u kojemu se što pojavljuje [~ života]; sin. početak, postanak, rođenje pren., začetak pren.; ant. konac², kraj, nestanak, svršetak, završetak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàstānīm, 3. l. mn. nàstānē, imp. nastáni, aor. nastánih, prid. r. nastánio, prid. t. nàstānjen〉 seleći dovesti koga da trajno živi na određenome mjestu [~ ljude u grad] • nastániti se 〈povr.〉 seleći se dospjeti na određeno mjesto [~ se na obali]; sin. naseliti; vidski paranjak: nastanjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nastànjujēm, 3. l. mn. nastànjujū, imp. nastànjūj, aor. nastanjívah, imperf. nastànjīvāh, prid. r. nastanjívao, prid. t. nastànjīvān〉 seleći dovoditi koga da trajno živi na određenome mjestu (o većemu broju ljudi) [~ ljude u grad; ~ gradove ljudima] • nastanjívati se 〈povr.〉 seleći se dospijevati na određeno mjesto (o većemu broju ljudi) [~ se na obali]; sin. naseljavati se v. pod naseljavati; vidski paranjak: nastaniti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàstanēm, 3. l. mn. nàstanū, imp. nàstani, aor. nàstah/nàstadoh, prid. r. nàstao〉 1. početi postojati, biti na početku [Nastala je kriza; Nastalo je proljeće.]; sin. pojaviti se; ant. prestati 2. 〈3. l.〉 iz jednoga stanja prijeći u drugo ili iz jednoga oblika u drugi [Od gusjenice je nastao leptir.]; vidski paranjak: nastajati

im. ž. 〈G nȁstavē〉 izlaganje gradiva u okviru školskoga, nastavnoga programa, organizirana izobrazba u kojoj učenici uče znanja, vještine i stječu navike te razvijaju tjelesne i psihičke sposobnosti [razredna ~; fakultetska ~]; sin. (obuka) ◇ dodatna ~ nastava namijenjena naprednim učenicima, koji pokazuju veće zanimanje za pojedina predmetna područja, učenicima koji žele proširiti i produbiti znanja; dopunska ~ nastava namijenjena učenicima koji imaju poteškoće u svladavanju nastavnoga programa; izborna ~ nastava iz predmeta koji bira sam učenik