nàtiskati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtiskām, 3. l. mn. nàtiskajū, imp. nàtiskāj, aor. nàtiskah, prid. r. nàtiskao, prid. t. nàtiskān staviti što u što tako da se ispuni sav prostor [~ rublje u ladicu]; sin. nabiti • nàtiskati se povr. tiskajući se jedno uz drugo zauzeti što manje mjesta [Studenti su se natiskali jedni uz druge.]; sin. nabiti se razg., zbiti se razg. v. pod zbiti; sin. nagurati; vidski paranjak: natiskivati

natiskívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. natìskujēm, 3. l. mn. natìskujū, imp. natìskūj, aor. natiskívah, imperf. natìskīvāh, prid. r. natiskívao, prid. t. natìskīvān tiskajući ili gurajući puniti što [~ rublje u ladicu] • natiskívati se povr. tiskajući se jedno uz drugo nastojati zauzeti što manje mjesta [Studenti su se natiskivali jedni uz druge.]; sin. stiskati se v. pod stiskati, zbijati se razg. v. pod zbijati; sin. nabijati, naguravati; vidski paranjak: natiskati

nàtjecānje

im. s. G nàtjecānja; mn. N nàtjecānja, G nàtjecānjā 1. sudjelovanje u igrama i djelatnostima radi pobjede ili postizanja boljega položaja; sin. borba, nadmetanje 2. sudjelovanje u natječaju

natjècatelj

im. m. G natjècatelja; mn. N natjècatelji, G natjècatēljā osoba koja sudjeluje u natjecanju, koja se natječe

natjècateljev

prid. G natjècateljeva; ž. natjècateljeva, s. natjècateljevo koji pripada natjecatelju

natjecatèljica

im. ž. G natjecatèljicē; mn. N natjecatèljice, G natjecatèljīcā žena koja sudjeluje u natjecanju, koja se natječe

natjecatèljičin

prid. G natjecatèljičina; ž. natjecatèljičina, s. natjecatèljičino koji pripada natjecateljici

natjècateljskī

prid. G natjècateljskōg(a); ž. natjècateljskā, s. natjècateljskō koji se odnosi na natjecatelje

nàtjecati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. nàtječēm se, 3. l. mn. nàtječū se, imp. nàtječi se, aor. nàtjecah se, imperf. nàtjecāh se, prid. r. nàtjecao se 1. sudjelovati u kakvoj igri ili djelatnosti radi pobjede ili postizanja boljega položaja [~ s drugim učenicima u znanju; ~ u skoku u vis]; sin. nadmetati se, takmiti se zast. 2. sudjelovati u natječaju [~ za posao]

nȁtječāj

im. m. G nȁtječāja; mn. N nȁtječāji, G nȁtječājā 1. postupak izbora među onima koji se natječu za što [~ za posao] 2. pren. oglas kojim se objavljuje postupak izbora za što [objaviti ~ u novinama]

nàtjerati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtjerām, 3. l. mn. nàtjerajū, imp. nàtjerāj, aor. nàtjerah, prid. r. nàtjerao, prid. t. nàtjerān navesti koga da učini što protivno svojoj volji [~ neprijatelja na predaju; ~ učenike na učenje]; sin. primorati, prisiliti; vidski paranjak: natjeravati

natjerávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. natjèrāvām, 3. l. mn. natjerávajū, imp. natjèrāvāj, aor. natjerávah, imperf. natjèrāvāh, prid. r. natjerávao, prid. t. natjèrāvān navoditi koga da učini što protivno svojoj volji [~ neprijatelja na predaju; ~ učenike na učenje]; sin. natjerivati, primoravati, prisiljavati, siliti • natjerávati se povr. uzajamno se loviti trčeći; vidski paranjak: natjerati

natjerívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. natjèrujēm, 3. l. mn. natjèrujū, imp. natjèrūj, aor. natjerívah, imperf. natjèrīvāh, prid. r. natjerívao, prid. t. natjèrīvān usp. natjeravati

nȁtkoljenica

im. ž. G nȁtkoljenicē; mn. N nȁtkoljenice, G nȁtkoljenīcā 1. anat. dio ljudske noge od koljena do prepone; sin. bedro 2. dio životinjske noge od koljena do trupa [teleća ~]; sin. but 3. čarapa koja seže iznad koljena; sin. (natkoljenka)

nȁtkoljēnka

im. ž. G nȁtkoljēnkē, DL nȁtkoljēnki; mn. N nȁtkoljēnke, G nȁtkoljēnkā/nȁtkoljēnkī v. natkoljenica

nàtkriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁtkrijēm, 3. l. mn. nȁtkrijū, imp. nàtkrīj, aor. nàtkrih, prid. r. nàtkrio, prid. t. natkrìven napraviti krov, luk, svod i sl. iznad otvorenoga objekta [~ garažu]; vidski parnjak: natkrivati

natkrívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtkrīvām, 3. l. mn. natkrívajū, imp. nàtkrīvāj, aor. natkrívah, imperf. nàtkrīvāh, prid. r. natkrívao, prid. t. nàtkrīvān praviti krov, luk, svod i sl. iznad otvorenoga objekta [~ garažu]; vidski parnjak: natkriti

natmúriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtmūrīm, 3. l. mn. nàtmūrē, imp. natmúri, aor. natmúrih, prid. r. natmúrio, prid. t. nàtmūren učiniti tmurnim ili turobnim [~ lice; ~ pogled] • natmúriti se povr. 1. postati turobnim ili zlovoljnim [Žena se natmurila.] 2. postati mračnim ili tmurnim [Nebo se natmurilo.]

nàtō

pril. ubrzo nakon čega

natòčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtočīm, 3. l. mn. nàtočē, imp. natòči, aor. natòčih, prid. r. natòčio, prid. t. nàtočen točeći uliti u kakvu posudu [~ vodu u čašu]; vidski parnjak: natakati

natòpiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtopīm, 3. l. mn. nàtopē, imp. natòpi, aor. natòpih, prid. r. natòpio, prid. t. nàtopljen 1. obilno prožeti tekućinom [~ zemlju vodom]; vidski parnjak: natapati 2. topeći nakupiti dovoljnu količinu čega [~ masti]

natòvariti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. natòvarīm, 3. l. mn. natòvarē, imp. natòvari, aor. natòvarih, prid. r. natòvario, prid. t. natòvaren 1. staviti tovar na što ili u što [~ pšenicu u vagone; ~ vreće na kamion]; vidski parnjak: natovarivati 2. pren. a. razg. dati komu previše čega [~ hrane u tanjur] b. razg. v. opteretiti c. v. zatrpati; vidski parnjak: natovarivati d. razg. pripisati komu kakvo loše djelo [~ komu zločin]

natovarívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. natovàrujēm, 3. l. mn. natovàrujū, imp. natovàrūj, aor. natovarívah, imperf. natovàrīvāh, prid. r. natovarívao, prid. t. natovàrīvān 1. stavljati tovar na što ili u što [~ vreće na kamion; ~ pšenicu u vagone] 2. pren. a. razg. v. opterećivati b. v. zatrpavati pren.; vidski paranjak: natovariti

nátpis

im. m. G nátpisa; mn. N nátpisi, G nátpīsā kraći tekst koji na što upozorava ili o čemu obavještava [nadgrobni ~; ~ na ploči]

natpòrodica

im. ž. G natpòrodicē; mn. N natpòrodice, G natpòrodīcā biol. kategorija izravno iznad porodice u podjeli živoga svijeta; ant. potporodica

natpòručnica

im. ž. G natpòručnicē; mn. N natpòručnice, G natpòručnīcā vojn. žena s činom natporučnika

natpòručničin

prid. G natpòručničina; ž. natpòručničina, s. natpòručničino koji pripada natporučnici

natpòručnīk

im. m. G natpòručnīka, V natpòručnīče; mn. N natpòručnīci, G natpòručnīkā vojn. 1. jd. niži časnički čin u kopnenoj vojsci 2. osoba s istoimenim činom

natprírodan

prid. G natprírodna; odr. natprírodnī, G natprírodnōg(a); ž. natprírodna, s. natprírodno koji nije u skladu s poznatim prirodnim zakonima, koji prelazi granice onoga što je prirodno, koji nije stvaran ili moguć [natprirodna pojava; natprirodno biće]; sin. nadnaravan

natpròsječan

prid. G natpròsječna; odr. natpròsječnī, G natpròsječnōg(a); ž. natpròsječna, s. natpròsječno koji je iznad prosjeka, koji je bolji od prosjeka; sin. iznadprosječan; ant. ispodprosječan

natpròsječnōst

im. ž. G natpròsječnosti, I natpròsječnošću/natpròsječnosti svojstvo onoga koji je natprosječan ili onoga što je natprosječno; sin. iznadprosječnost; ant. ispodprosječnost

nȁtrāg

pril. 1. u suprotnome smjeru od smjera kretanja [Vratite se ~ i skrenite lijevo.]; ant. naprijed 2. na prijašnje mjesto [Vrati to ~ u kutiju.] 3. pren. u prošlost [Život ide dalje, ne možeš ~.]; ant. naprijed; sin. (nazad)

nȁtraškē

pril. tako da se leđima okrene u pravcu kretanja [hodati ~]

nàtražnjāk

im. m. G nàtražnjāka, V nàtražnjāče; mn. N nàtražnjāci, G nàtražnjākā osoba koja je nositelj nazadnih ideja; ant. naprednjak

natražnjàkinja

im. ž. G natražnjàkinjē; mn. N natražnjàkinje, G natražnjàkīnjā žena koja je nositeljica nazadnih ideja; ant. naprednjakinja

nàtrēsti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. natrésem, 3. l. mn. natrésū, imp. natrési, aor. natrésoh, prid. r. nàtrēsao, prid. t. natrèsen tresući postići da što padne na tlo u velikoj količini [~ krušaka] • nàtrēsti se povr. mnogo ili dugo tresti što, zasititi se tresenja [Natresli smo se voćaka ove jeseni.]

nàtrgati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtrgām, 3. l. mn. nàtrgajū, imp. nàtrgāj, aor. nàtrgah, imperf. nàtrgāh, prid. r. nàtrgao, prid. t. nàtrgān 1. trgajući prikupiti [~ granje za logorsku vatru; ~ koprive] 2. trgajući rastaviti na dijelove [~ čokoladu na kocke; ~ mlince] • nàtrgati se povr. mnogo ili dugo trgati što, zasititi se trganja

nȃtrij

im. m. G nȃtrija kem. kemijski element (Na), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, veoma meka, srebrnobijela kovina, nalazi se u moru i u stijenama, sastojak je kuhinjske soli

nȃtrijev

prid. G nȃtrijeva; ž. nȃtrijeva, s. nȃtrijevo kem. 1. koji pripada natriju [~ atom] 2. koji sadržava natrij [~ klorid; ~ nitrat]

natr̀pati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. natr̀pām, 3. l. mn. natr̀pajū, imp. natr̀pāj, aor. natr̀pah, prid. r. natr̀pao, prid. t. nȁtrpān 1. trpajući napuniti što čime [~ ugljen u vreću; ~ džepove kestenima] 2. neuredno odložiti [~ stvari u torbu; ~ rublje u ormar] • natr̀pati se povr. pren., razg. v. prejesti se; vidski paranjak: natrpavati

natrpávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. natr̀pāvām, 3. l. mn. natrpávajū, imp. natr̀pāvāj, aor. natrpávah, imperf. natr̀pāvāh, prid. r. natrpávao, prid. t. natr̀pāvān 1. trpajući puniti što čime [~ ugljen u vreću; ~ džepove kestenima] 2. neuredno odlagati [~ stvari u torbu; ~ rublje u ormar] • natrpávati se povr. pren., razg. v. prejedati se; vidski paranjak: natrpati

nàtruha

im. ž. G nàtruhē; mn. N nàtruhe, G nȁtrūhā mali dio čega u čemu, ono što se u maloj količini nalazi u čemu drugom [~ bijele boje u zelenoj]; sin. primjesa

nȁtruo

prid. G nȁtrula; odr. nȁtrulī, G nȁtrulōg(a); ž. nȁtrula, s. nȁtrulo koji je pomalo truo, koji je počeo truljeti; sin. nagnjio

natúcati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtūcām, 3. l. mn. natúcajū, imp. nàtūcāj, aor. natúcah, imperf. nàtūcāh, prid. r. natúcao, prid. t. nàtūcān loše govoriti (o stranome jeziku) [~ engleski]

nàtūći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. natúčem, 3. l. mn. natúkū, imp. natúci, aor. natúkoh, prid. r. nàtūkao, prid. t. natùčen povrijediti udarcem [~ rame]

nàtuknica

im. ž. G nàtuknicē; mn. N nàtuknice, G nàtuknīcā 1. jez. osnovna riječ obrađena u rječniku 2. mn. podsjetnik na ono o čemu će se govoriti ili kostur čega

nàtuknuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtuknēm, 3. l. mn. nàtuknū, imp. nàtukni, aor. nàtuknuh, prid. r. nàtuknuo, prid. t. nàtuknūt izdaleka napomenuti, navijestiti što

naturàlist

im. m. G naturàlista, V naturàlistu; mn. N naturàlisti, G naturàlīstā sljedbenik naturalizma

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga