nàtiskati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàtiskām, 3. l. mn. nàtiskajū, imp. nàtiskāj, aor. nàtiskah, prid. r. nàtiskao, prid. t. nàtiskān〉 staviti što u što tako da se ispuni sav prostor [~ rublje u ladicu]; sin. nabiti • nàtiskati se 〈povr.〉 tiskajući se jedno uz drugo zauzeti što manje mjesta [Studenti su se natiskali jedni uz druge.]; sin. nabiti se razg., zbiti se razg. v. pod zbiti; sin. nagurati; vidski paranjak: natiskivati |
natiskívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. natìskujēm, 3. l. mn. natìskujū, imp. natìskūj, aor. natiskívah, imperf. natìskīvāh, prid. r. natiskívao, prid. t. natìskīvān〉 tiskajući ili gurajući puniti što [~ rublje u ladicu] • natiskívati se 〈povr.〉 tiskajući se jedno uz drugo nastojati zauzeti što manje mjesta [Studenti su se natiskivali jedni uz druge.]; sin. stiskati se v. pod stiskati, zbijati se razg. v. pod zbijati; sin. nabijati, naguravati; vidski paranjak: natiskati |
nàtjecānje | im. s. 〈G nàtjecānja; mn. N nàtjecānja, G nàtjecānjā〉 1. sudjelovanje u igrama i djelatnostima radi pobjede ili postizanja boljega položaja; sin. borba, nadmetanje 2. sudjelovanje u natječaju |
natjècatelj | im. m. 〈G natjècatelja; mn. N natjècatelji, G natjècatēljā〉 osoba koja sudjeluje u natjecanju, koja se natječe |
natjècateljev | prid. 〈G natjècateljeva; ž. natjècateljeva, s. natjècateljevo〉 koji pripada natjecatelju |
natjecatèljica | im. ž. 〈G natjecatèljicē; mn. N natjecatèljice, G natjecatèljīcā〉 žena koja sudjeluje u natjecanju, koja se natječe |
natjecatèljičin | prid. 〈G natjecatèljičina; ž. natjecatèljičina, s. natjecatèljičino〉 koji pripada natjecateljici |
natjècateljskī | prid. 〈G natjècateljskōg(a); ž. natjècateljskā, s. natjècateljskō〉 koji se odnosi na natjecatelje |
nàtjecati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàtječēm se, 3. l. mn. nàtječū se, imp. nàtječi se, aor. nàtjecah se, imperf. nàtjecāh se, prid. r. nàtjecao se〉 1. sudjelovati u kakvoj igri ili djelatnosti radi pobjede ili postizanja boljega položaja [~ s drugim učenicima u znanju; ~ u skoku u vis]; sin. nadmetati se, takmiti se zast. 2. sudjelovati u natječaju [~ za posao] |
nȁtječāj | im. m. 〈G nȁtječāja; mn. N nȁtječāji, G nȁtječājā〉 1. postupak izbora među onima koji se natječu za što [~ za posao] 2. pren. oglas kojim se objavljuje postupak izbora za što [objaviti ~ u novinama] |
nàtjerati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàtjerām, 3. l. mn. nàtjerajū, imp. nàtjerāj, aor. nàtjerah, prid. r. nàtjerao, prid. t. nàtjerān〉 navesti koga da učini što protivno svojoj volji [~ neprijatelja na predaju; ~ učenike na učenje]; sin. primorati, prisiliti; vidski paranjak: natjeravati |
natjerávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. natjèrāvām, 3. l. mn. natjerávajū, imp. natjèrāvāj, aor. natjerávah, imperf. natjèrāvāh, prid. r. natjerávao, prid. t. natjèrāvān〉 navoditi koga da učini što protivno svojoj volji [~ neprijatelja na predaju; ~ učenike na učenje]; sin. natjerivati, primoravati, prisiljavati, siliti • natjerávati se 〈povr.〉 uzajamno se loviti trčeći; vidski paranjak: natjerati |
natjerívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. natjèrujēm, 3. l. mn. natjèrujū, imp. natjèrūj, aor. natjerívah, imperf. natjèrīvāh, prid. r. natjerívao, prid. t. natjèrīvān〉 usp. natjeravati |
nȁtkoljenica | im. ž. 〈G nȁtkoljenicē; mn. N nȁtkoljenice, G nȁtkoljenīcā〉 1. anat. dio ljudske noge od koljena do prepone; sin. bedro 2. dio životinjske noge od koljena do trupa [teleća ~]; sin. but 3. čarapa koja seže iznad koljena; sin. (natkoljenka) |
nȁtkoljēnka | im. ž. 〈G nȁtkoljēnkē, DL nȁtkoljēnki; mn. N nȁtkoljēnke, G nȁtkoljēnkā/nȁtkoljēnkī〉 v. natkoljenica |
nàtkriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁtkrijēm, 3. l. mn. nȁtkrijū, imp. nàtkrīj, aor. nàtkrih, prid. r. nàtkrio, prid. t. natkrìven〉 napraviti krov, luk, svod i sl. iznad otvorenoga objekta [~ garažu]; vidski parnjak: natkrivati |
natkrívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàtkrīvām, 3. l. mn. natkrívajū, imp. nàtkrīvāj, aor. natkrívah, imperf. nàtkrīvāh, prid. r. natkrívao, prid. t. nàtkrīvān〉 praviti krov, luk, svod i sl. iznad otvorenoga objekta [~ garažu]; vidski parnjak: natkriti |
natmúriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàtmūrīm, 3. l. mn. nàtmūrē, imp. natmúri, aor. natmúrih, prid. r. natmúrio, prid. t. nàtmūren〉 učiniti tmurnim ili turobnim [~ lice; ~ pogled] • natmúriti se 〈povr.〉 1. postati turobnim ili zlovoljnim [Žena se natmurila.] 2. postati mračnim ili tmurnim [Nebo se natmurilo.] |
nàtō | pril. ubrzo nakon čega |
natòčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàtočīm, 3. l. mn. nàtočē, imp. natòči, aor. natòčih, prid. r. natòčio, prid. t. nàtočen〉 točeći uliti u kakvu posudu [~ vodu u čašu]; vidski parnjak: natakati |
natòpiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàtopīm, 3. l. mn. nàtopē, imp. natòpi, aor. natòpih, prid. r. natòpio, prid. t. nàtopljen〉 1. obilno prožeti tekućinom [~ zemlju vodom]; vidski parnjak: natapati 2. topeći nakupiti dovoljnu količinu čega [~ masti] |
natòvariti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. natòvarīm, 3. l. mn. natòvarē, imp. natòvari, aor. natòvarih, prid. r. natòvario, prid. t. natòvaren〉 1. staviti tovar na što ili u što [~ pšenicu u vagone; ~ vreće na kamion]; vidski parnjak: natovarivati 2. pren. a. razg. dati komu previše čega [~ hrane u tanjur] b. razg. v. opteretiti c. v. zatrpati; vidski parnjak: natovarivati d. razg. pripisati komu kakvo loše djelo [~ komu zločin] |
natovarívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. natovàrujēm, 3. l. mn. natovàrujū, imp. natovàrūj, aor. natovarívah, imperf. natovàrīvāh, prid. r. natovarívao, prid. t. natovàrīvān〉 1. stavljati tovar na što ili u što [~ vreće na kamion; ~ pšenicu u vagone] 2. pren. a. razg. v. opterećivati b. v. zatrpavati pren.; vidski paranjak: natovariti |
nátpis | im. m. 〈G nátpisa; mn. N nátpisi, G nátpīsā〉 kraći tekst koji na što upozorava ili o čemu obavještava [nadgrobni ~; ~ na ploči] |
natpòrodica | im. ž. 〈G natpòrodicē; mn. N natpòrodice, G natpòrodīcā〉 biol. kategorija izravno iznad porodice u podjeli živoga svijeta; ant. potporodica |
natpòručnica | im. ž. 〈G natpòručnicē; mn. N natpòručnice, G natpòručnīcā〉 vojn. žena s činom natporučnika |
natpòručničin | prid. 〈G natpòručničina; ž. natpòručničina, s. natpòručničino〉 koji pripada natporučnici |
natpòručnīk | im. m. 〈G natpòručnīka, V natpòručnīče; mn. N natpòručnīci, G natpòručnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 niži časnički čin u kopnenoj vojsci 2. osoba s istoimenim činom |
natprírodan | prid. 〈G natprírodna; odr. natprírodnī, G natprírodnōg(a); ž. natprírodna, s. natprírodno〉 koji nije u skladu s poznatim prirodnim zakonima, koji prelazi granice onoga što je prirodno, koji nije stvaran ili moguć [natprirodna pojava; natprirodno biće]; sin. nadnaravan |
natpròsječan | prid. 〈G natpròsječna; odr. natpròsječnī, G natpròsječnōg(a); ž. natpròsječna, s. natpròsječno〉 koji je iznad prosjeka, koji je bolji od prosjeka; sin. iznadprosječan; ant. ispodprosječan |
natpròsječnōst | im. ž. 〈G natpròsječnosti, I natpròsječnošću/natpròsječnosti〉 svojstvo onoga koji je natprosječan ili onoga što je natprosječno; sin. iznadprosječnost; ant. ispodprosječnost |
nȁtrāg | |
nȁtraškē | pril. tako da se leđima okrene u pravcu kretanja [hodati ~] |
nàtražnjāk | im. m. 〈G nàtražnjāka, V nàtražnjāče; mn. N nàtražnjāci, G nàtražnjākā〉 osoba koja je nositelj nazadnih ideja; ant. naprednjak |
natražnjàkinja | im. ž. 〈G natražnjàkinjē; mn. N natražnjàkinje, G natražnjàkīnjā〉 žena koja je nositeljica nazadnih ideja; ant. naprednjakinja |
nàtrēsti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. natrésem, 3. l. mn. natrésū, imp. natrési, aor. natrésoh, prid. r. nàtrēsao, prid. t. natrèsen〉 tresući postići da što padne na tlo u velikoj količini [~ krušaka] • nàtrēsti se 〈povr.〉 mnogo ili dugo tresti što, zasititi se tresenja [Natresli smo se voćaka ove jeseni.] |
nàtrgati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàtrgām, 3. l. mn. nàtrgajū, imp. nàtrgāj, aor. nàtrgah, imperf. nàtrgāh, prid. r. nàtrgao, prid. t. nàtrgān〉 1. trgajući prikupiti [~ granje za logorsku vatru; ~ koprive] 2. trgajući rastaviti na dijelove [~ čokoladu na kocke; ~ mlince] • nàtrgati se 〈povr.〉 mnogo ili dugo trgati što, zasititi se trganja |
nȃtrij | im. m. 〈G nȃtrija〉 kem. kemijski element (Na), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, veoma meka, srebrnobijela kovina, nalazi se u moru i u stijenama, sastojak je kuhinjske soli |
nȃtrijev | prid. 〈G nȃtrijeva; ž. nȃtrijeva, s. nȃtrijevo〉 kem. 1. koji pripada natriju [~ atom] 2. koji sadržava natrij [~ klorid; ~ nitrat] |
natr̀pati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. natr̀pām, 3. l. mn. natr̀pajū, imp. natr̀pāj, aor. natr̀pah, prid. r. natr̀pao, prid. t. nȁtrpān〉 1. trpajući napuniti što čime [~ ugljen u vreću; ~ džepove kestenima] 2. neuredno odložiti [~ stvari u torbu; ~ rublje u ormar] • natr̀pati se 〈povr.〉 pren., razg. v. prejesti se; vidski paranjak: natrpavati |
natrpávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. natr̀pāvām, 3. l. mn. natrpávajū, imp. natr̀pāvāj, aor. natrpávah, imperf. natr̀pāvāh, prid. r. natrpávao, prid. t. natr̀pāvān〉 1. trpajući puniti što čime [~ ugljen u vreću; ~ džepove kestenima] 2. neuredno odlagati [~ stvari u torbu; ~ rublje u ormar] • natrpávati se 〈povr.〉 pren., razg. v. prejedati se; vidski paranjak: natrpati |
nàtruha | im. ž. 〈G nàtruhē; mn. N nàtruhe, G nȁtrūhā〉 mali dio čega u čemu, ono što se u maloj količini nalazi u čemu drugom [~ bijele boje u zelenoj]; sin. primjesa |
nȁtruo | prid. 〈G nȁtrula; odr. nȁtrulī, G nȁtrulōg(a); ž. nȁtrula, s. nȁtrulo〉 koji je pomalo truo, koji je počeo truljeti; sin. nagnjio |
natúcati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàtūcām, 3. l. mn. natúcajū, imp. nàtūcāj, aor. natúcah, imperf. nàtūcāh, prid. r. natúcao, prid. t. nàtūcān〉 loše govoriti (o stranome jeziku) [~ engleski] |
nàtūći | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. natúčem, 3. l. mn. natúkū, imp. natúci, aor. natúkoh, prid. r. nàtūkao, prid. t. natùčen〉 povrijediti udarcem [~ rame] |
nàtuknica | im. ž. 〈G nàtuknicē; mn. N nàtuknice, G nàtuknīcā〉 1. jez. osnovna riječ obrađena u rječniku 2. 〈mn.〉 podsjetnik na ono o čemu će se govoriti ili kostur čega |
nàtuknuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàtuknēm, 3. l. mn. nàtuknū, imp. nàtukni, aor. nàtuknuh, prid. r. nàtuknuo, prid. t. nàtuknūt〉 izdaleka napomenuti, navijestiti što |
naturàlist | im. m. 〈G naturàlista, V naturàlistu; mn. N naturàlisti, G naturàlīstā〉 sljedbenik naturalizma |