nástavak

im. m. G nástāvka; mn. N nástāvci, G nástavākā 1. dodatak ili dio kojim se što nastavlja ili produžuje [~ igre; ~ pruge; ~ zime]; sin. produžetak 2. dio koje cjeline koji se nastavlja ili nadovezuje na prethodne dijelove [roman u nastavcima] 3. gram. dio riječi koji se nalazi iza osnove

nastávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàstāvām, 3. l. mn. nastávajū, imp. nàstāvāj, aor. nastávah, imperf. nàstāvāh, prid. r. nastávao, prid. t. nàstāvān provoditi život na kojemu području [Vukovi nastavaju planinske šume.]; sin. (obitavati), prebivati, živjeti

nàstaviti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. nàstavīm, 3. l. mn. nàstavē, imp. nàstavi, aor. nàstavih, prid. r. nàstavio, prid. t. nàstavljen 1. prijel. ponovno početi nakon prekida [~ put; ~ razgovor] 2. neprijel. ne prestati raditi ili raditi što bez prekida, produžiti trajanje čega [~ s poslom; ~ s tradicijom] • nàstaviti se povr. uslijediti kao nastavak čemu [Priča će se ~.]; vidski paranjak: nastavljati

nàstavljati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. nàstavljām, 3. l. mn. nàstavljajū, imp. nàstavljāj, aor. nàstavljah, imperf. nàstavljāh, prid. r. nàstavljao, prid. t. nàstavljān 1. prijel. ponovno započinjati nakon prekida [~ razgovor; ~ put] 2. neprijel. ne prestajati raditi ili raditi što bez prekida, produživati trajanje čega [~ s poslom; ~ s tradicijom] • nàstavljati se povr. slijediti kao nastavak čemu [Priča se nastavlja.]; vidski paranjak: nastaviti

nástāvnī

prid. G nástāvnōg(a); ž. nástāvnā, s. nástāvnō 1. koji se odnosi na nastavu [~ program] 2. koji se odvija na nastavi, koji je dio nastave [nastavne aktivnosti]; ant. izvannastavni

nástāvnica

im. ž. G nástāvnicē; mn. N nástāvnice, G nástāvnīcā žena koja vodi nastavu [~ hrvatskoga jezika; sveučilišna ~]

nástāvničin

prid. G nástāvničina; ž. nástāvničina, s. nástāvničino koji pripada nastavnici

nástāvnīk

im. m. G nástāvnīka, V nástāvnīče; mn. N nástāvnīci, G nástāvnīkā osoba koja vodi nastavu [~ hrvatskoga jezika; sveučilišni ~]

nástojānje

im. s. G nástojānja; mn. N nástojānja, G nástojānjā ulaganje napora, težnja da se što postigne

nástojati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nástojīm, 3. l. mn. nástojē, imp. nástōj, aor. nástojah, imperf. nástojāh, prid. r. nástojao ulagati napore, težiti da se što postigne [~ koga osloboditi; ~ više čitati]; sin. gledati, trsiti se, truditi se

nastrádati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàstrādām, 3. l. mn. nastrádajū, imp. nàstrādāj, aor. nastrádah, prid. r. nastrádao 1. umrijeti nasilnom smrću ili nesretnim slučajem; sin. poginuti 2. pretrpjeti kakvu štetu [Nastradale su električne instalacije.] 3. doživjeti kakvu nesreću ili biti ugrožen kakvom nepogodom; sin. stradati

nàstran

prid. G nàstrana; odr. nàstranī, G nàstranōg(a); ž. nàstrana, s. nàstrano; komp. nastrànijī 1. koji ima nenormalne sklonosti 2. koji odražava čije nenormalne sklonosti; sin. izopačen

nàstranōst

im. ž. G nàstranosti, I nàstranošću/nàstranosti osobina onoga koji je nastran ili svojstvo onoga što je nastrano; sin. izopačenost

nàstrijēti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁstrēm, 3. l. mn. nȁstrū, imp. nàstri, aor. nàstrijēh, prid. r. m. nȁstrō, ž. nȁstr̄la, s. nȁstr̄lo, mn. nȁstr̄li, prid. t. nȁstr̄t rasporediti po površini što meko, sitno i sl. [~ slamu]

nástup

im. m. G nástupa; mn. N nástupi, G nástūpā 1. izlazak pred publiku ili pred javnost [~ u kazalištu] 2. držanje u ophođenju s drugima [imati siguran ~] 3. iznenadan dolazak čega, pojava kakva jakog osjećaja [~ bijesa]; sin. napad, navala

nastúpati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàstūpām, 3. l. mn. nastúpajū, imp. nàstūpāj, aor. nastúpah, imperf. nàstūpāh, prid. r. nastúpao 1. imati nastupe, pojavljivati se pred publikom ili javnošću [~ na koncertima; ~ u četirima atletskim disciplinama; ~ u kazalištu] 2. držati se u ophođenju s drugima [~ sigurno] 3. 3. l. približavati se, događati se u bliskoj budućnosti [Nastupa jesen.; Nastupaju teška vremena.]; sin. dolaziti, stizati 4. počinjati raditi na kakvu radnom mjestu [~ u službu]; vidski paranjak: nastupiti

nastúpiti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàstūpīm, 3. l. mn. nàstūpē, imp. nastúpi, aor. nastúpih, prid. r. nastúpio 1. imati nastup, pojaviti se pred publikom ili javnošću [~ na koncertu] 2. ponijeti se u ophođenju s drugima [~ sigurno] 3. 3. l. približiti se, dogoditi se u bliskoj budućnosti [Nastupila je jesen.; Nastupit će teška vremena.]; sin. doći, stići; vidski paranjak: nastupati

nasúkati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàsūkām, 3. l. mn. nasúkajū, imp. nàsūkāj, aor. nasúkah, prid. r. nasúkao, prid. t. nàsūkān dovesti plovilo u plićak tako da nasjedne na dno • nasúkati se povr. plovilom nasjesti na greben, stijenu ili dno [~ se s novom jedrilicom]; vidski paranjak: nasukavati

nasukávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nasùkāvām, 3. l. mn. nasukávajū, imp. nasùkāvāj, aor. nasukávah, imperf. nasùkāvāh, prid. r. nasukávao, prid. t. nasùkāvān dovoditi plovilo u plićak tako da nasjedne na dno • nasukávati se povr. plovilom nasjedati na greben, stijenu ili dno [~ se s novom jedrilicom]; vidski paranjak: nasukati

nàsumcē

pril. bez plana, bez sustava [~ govoriti; ~ bacati]; sin. nasumice, nasumično

nàsumicē

pril., usp. nasumce

nàsumičan

prid. G nàsumična; odr. nàsumičnī, G nàsumičnōg(a); ž. nàsumična, s. nàsumično koji je bez plana, bez sustava

nàsumično

pril., usp. nasumce

nasùprot

prij. D označuje da se tko ili što nalazi ili kreće na suprotnoj strani čega [stanovati ~ školi]

nàsūti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁspēm, 3. l. mn. nȁspū, imp. nàspi, aor. nàsūh, prid. r. m. nȁsuo, ž. nȁsūla, s. nȁsūlo, mn. nȁsūli, prid. t. nȁsūt 1. sipajući pokriti ili napuniti što [~ rupu zemljom] 2. sipajući dodati, staviti u što [~ još brašna u tijesto]

nȁš

posv. zam. G nȁšēg(a), DL nȁšēm(u), A nȁš/nȁšēg(a), I nȁšīm; ž. nȁša, s. nȁše koji pripada govoritelju i još komu (sugovoritelju ili kojoj drugoj osobi); sin. nam v. pod mȋ

nàšaliti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nàšalīm se, 3. l. mn. nàšalē se, imp. nàšali se, aor. nàšalih se, prid. r. nàšalio se izreći ili izvesti šalu [~ na tuđi račun]

našárati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàšārām, 3. l. mn. našárajū, imp. nàšārāj, aor. našárah, prid. r. našárao, prid. t. nàšārān 1. na brzinu neuredno napisati ili nacrtati 2. crtajući ili slikajući ispuniti šarama [~ jaja; ~ svileni rubac]

nàškoditi

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàškodīm, 3. l. mn. nàškodē, imp. nàškodi, aor. nàškodih, prid. r. nàškodio nanijeti štetu komu ili čemu [~ prijatelju]; sin. naštetiti, nauditi

nàšmīnkati (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàšmīnkām, 3. l. mn. nàšmīnkajū, imp. nàšmīnkāj, aor. nàšmīnkah, prid. r. nàšmīnkao, prid. t. nàšmīnkān staviti komu šminku na lice; sin. namazati se razg. v. pod namazati

nàštetiti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàštetīm, 3. l. mn. nàštetē, imp. nàšteti, aor. nàštetih, prid. r. nàštetio nanijeti štetu komu ili čemu [~ prijatelju]; sin. naškoditi, nauditi

naštrébati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàštrēbām, 3. l. mn. naštrébajū, imp. nàštrēbāj, aor. naštrébah, prid. r. naštrébao, prid. t. nàštrēbān žarg. naučiti, obično napamet i bez razumijevanja

našušúriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. našùšūrīm, 3. l. mn. našùšūrē, imp. našušúri, aor. našušúrih, prid. r. našušúrio, prid. t. našùšūren namjestiti jedno iznad drugoga tako da se poveća obujam [~ perje]

nàtaći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtaknēm, 3. l. mn. nàtaknū, imp. natàkni, aor. natàkoh, prid. r. nàtakao, prid. t. nàtaknūt, pril. p. nàtakāvši v. nataknuti

natákati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtāčēm, 3. l. mn. nàtāčū, imp. natáči, aor. natákah, imperf. nàtākāh, prid. r. natákao, prid. t. nàtākān točeći ulijevati u kakvu posudu [~ vodu u čašu]; vidski parnjak: natočiti

natàknuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtaknēm, 3. l. mn. nàtaknū, imp. natàkni, aor. natàknuh, prid. r. natàknuo, prid. t. nàtaknūt, pril. p. natàknūvši staviti što na što tako da čvrsto stoji [~ na ražanj]; sin. (nataći); vidski parnjak: naticati¹

natalìtēt

im. m. G natalitéta v. rodnost

natáložiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. natáložīm, 3. l. mn. natáložē, imp. natáloži, aor. natáložih, prid. r. natáložio, prid. t. natáložen nanijeti talog [~ mulj] • natáložiti se povr. nakupiti se na dnu čega taloženjem

natápānje

im. s. G natápānja 1. obilno prožimanje tekućinom 2. v. navodnjavanje

natápati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtāpām, 3. l. mn. natápajū, imp. nàtāpāj, aor. natápah, imperf. nàtāpāh, prid. r. natápao, prid. t. nàtāpān 1. obilno prožimati tekućinom [~ rublje prije pranja] 2. v. navodnjavati; vidski paranjak: natopiti

natapírati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. natàpīrām, 3. l. mn. natapírajū, imp. natàpīrāj, aor. natapírah, prid. r. natapírao, prid. t. natàpīrān počešljati tako da se dobije bujnost (o kosi) • natapírati se povr. počešljati se tako da kosa dobije bujnost

nàteći

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. natèčem/nàteknēm, 3. l. mn. natèkū/nàteknū, imp. natèci/nàtekni, aor. natèkoh, prid. r. nàtekao, prid. t. natèčen povećati obujam zbog ozljede ili upale [Natekle su mi noge.]; sin. oteći; vidski parnjak: naticati²

natégnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtēgnēm, 3. l. mn. nàtēgnū, imp. natégni, aor. natégnuh, prid. r. natégnuo, prid. t. nàtēgnūt 1. učiniti što napetim [~ žicu]; sin. napeti, napregnuti, zategnuti; ant. olabaviti, opustiti, otpustiti, popustiti 2. pren. a. dati komu više nego što je zasluženo [~ ocjene] b. tvrditi što bez dovoljno pouzdanih činjenica [~ dokaze]; vidski paranjak: natezati

natézānje

im. s. G natézānja 1. činjenje čega napetim; sin. napinjanje, naprezanje, zatezanje; ant. opuštanje, otpuštanje, popuštanje 2. pren. a. davanje komu više nego što je zasluženo b. tvrdnja bez dovoljno pouzdanih činjenica 3. razg. imanje problema s čim, dugotrajni rad s poteškoćama 4. nemoć da se s kim oko čega dogovori

natézati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtēžēm, 3. l. mn. nàtēžū, imp. natéži, aor. natézah, imperf. nàtēzāh, prid. r. natézao, prid. t. nàtēzān 1. činiti što napetim [~ žicu]; sin. napinjati, naprezati, zatezati; ant. labaviti, opuštati, otpuštati, popuštati; vidski parnjak: nategnuti 2. pren. a. davati komu više nego što je zasluženo [~ ocjene]; vidski parnjak: nategnuti b. tvrditi što bez dovoljno pouzdanih činjenica [~ dokaze]; vidski parnjak: nategnuti • natézati se povr. pren. 1. razg. imati problema s čim, dugo i s poteškoćama što raditi [Cijelo se popodne natežem sa zadaćom.] 2. ne moći se s kim oko čega dogovoriti [Natežemo se oko današnjega izlaska.]

nàticati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàtičēm, 3. l. mn. nàtičū, imp. nàtiči, aor. nàticah, imperf. nàticāh, prid. r. nàticao, prid. t. nàticān stavljati što na što tako da čvrsto stoji [~ na ražanj]; vidski parnjak: nataknuti

nàticati²

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàtičēm, 3. l. mn. nàtičū, imp. nàtiči, aor. nàticah, imperf. nàticāh, prid. r. nàticao, prid. t. nàticān povećavati obujam zbog ozljede ili upale [Natiču mi noge.]; sin. oticati; vidski parnjak: nateći

natìkača

im. ž. G natìkačē; mn. N natìkače, G natìkāčā cipela koja ima otvorenu petu i natiče se na stopalo

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga