prid. 〈G navijàčičina; ž. navijàčičina, s. navijàčičino〉 koji pripada navijačici

prid. 〈G navìjāčkōg(a); ž. navìjāčkā, s. navìjāčkō〉 koji se odnosi na navijače [navijačka skupina]

im. s. 〈G navíjānja〉 okretanje opruge oko osovine kako bi se pokrenuo uređaj

im. s. 〈G navíjānja〉 1. podržavanje ili podupiranje koga pri natjecanju, bivanje na čijoj strani 2. podržavanje ili podupiranje kakve ideje ili pothvata

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvījām, 3. l. mn. navíjajū, imp. nàvījāj, aor. navíjah, imperf. nàvījāh, prid. r. navíjao, prid. t. nàvījān〉 okretati oprugu oko osovine kako bi se pokrenuo uređaj [~ budilicu]; vidski parnjak: naviti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvījām, 3. l. mn. navíjajū, imp. nàvījāj, aor. navíjah, imperf. nàvījāh, prid. r. navíjao〉 1. podržavati ili podupirati koga pri natjecanju, biti na čijoj strani [~ za Hajduk; ~ za plave] 2. podržavati ili podupirati kakvu ideju ili pothvat [~ za uvođenje računala u škole]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvijēstīm, 3. l. mn. nàvijēstē, imp. navijésti, aor. navijéstih, prid. r. navijéstio, prid. t. nàvijēšten〉 objaviti ili priopćiti ono što se treba dogoditi; vidski parnjaci: naviještati, navješćivati, navještavati

im. s. 〈G navijéštānja; mn. N navijéštānja, G navijéštānjā〉 objavljivanje ili priopćivanje onoga što se treba dogoditi; sin. navješćivanje, navještavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvijēštām, 3. l. mn. navijéštajū, imp. nàvijēštāj, aor. navijéštah, imperf. nàvijēštāh, prid. r. navijéštao, prid. t. nàvijēštān〉 objavljivati ili priopćivati ono što se treba dogoditi; sin. navješćivati, navještavati; vidski parnjak: navijestiti

im. ž. 〈G nàvikē, DL nàvici; mn. N nàvike, G nȁvīkā〉 stalan, uobičajen način čijega ponašanja, trajna, ustaljena sklonost da se u određenim zgodama postupa uvijek na isti način [radne navike]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navìkāvām, 3. l. mn. navikávajū, imp. navìkāvāj, aor. navikávah, imperf. navìkāvāh, prid. r. navikávao, prid. t. navìkāvān〉 1. činiti da tko prihvati nove okolnosti ili uvjete [~ lava na život u kavezu]; sin. učiti 2. činiti da komu što postane navikom [~ dijete da svaku večer pere zube]; sin. učiti; ant. odučavati, odvikavati • navikávati se 〈povr.〉 1. prihvaćati nove okolnosti ili uvjete [~ se na vlažnu klimu] 2. stjecati naviku; ant. odučavati se v. pod odučavati, odvikavati se v. pod odvikavati; sin. privikavati; vidski paranjak: naviknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàviknēm, 3. l. mn. nàviknū, imp. nàvikni, aor. nàviknuh, prid. r. nàviknuo, prid. t. nàviknūt〉 1. učiniti da tko prihvati nove okolnosti ili uvjete [~ lava na život u kavezu]; sin. naučiti 2. učiniti da komu što postane navikom [~ dijete da svaku večer pere zube]; sin. naučiti; ant. odučiti, odviknuti • nàviknuti se 〈povr.〉 1. prihvatiti nove okolnosti ili uvjete [~ se na vlažnu klimu] 2. steći naviku; sin. naučiti se v. pod naučiti; sin. (sviknuti) ( se) v. pod sviknuti; ant. odučiti se v. pod odučiti, odviknuti se v. pod odviknuti; sin. priviknuti; vidski paranjak: navikavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nàvirē, 3. l. mn. nàvirū, aor. 3. l. jd. nȁvira, imperf. 3. l. jd. nàvirāše, prid. r. nàvirao〉 izbijati iznenada i u velikoj količini [Riječi naviru iz usta.; Suze mi naviru na oči.; Voda navire.]; vidski parnjak: navrijeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁvijēm, 3. l. mn. nȁvijū, imp. nàvīj, aor. nàvih, prid. r. m. nȁvio, ž. nȁvīla, s. nȁvīlo, mn. nȁvīli, prid. t. navìjen〉 okrenuti oprugu oko osovine kako bi se pokrenuo uređaj [~ budilicu]; vidski parnjak: navijati¹

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navjèšćujēm, 3. l. mn. navjèšćujū, imp. navjèšćūj, aor. navješćívah, imperf. navjèšćīvāh, prid. r. navješćívao, prid. t. navjèšćīvān〉 objavljivati ili priopćivati ono što se treba dogoditi; sin. naviještati, navještavati; vidski parnjak: navijestiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navjèštāvām, 3. l. mn. navještávajū, imp. navjèštāvāj, aor. navještávah, imperf. navjèštāvāh, prid. r. navještávao, prid. t. navjèštāvān〉 usp. navješćivati

im. s. 〈G Navješténja〉 rel. najava Kristova rođenja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvlāčīm, 3. l. mn. nàvlāčē, imp. navláči, aor. navláčih, imperf. navláčijāh, prid. r. navláčio, prid. t. nàvlāčen〉 1. vukući stavljati što na što ili preko čega [~ zavjesu na prozor] 2. vukući produljiti ili zategnuti što [~ uže; ~ žicu] 3. pren. a. oblačiti ili obuti što na brzinu [~ čizme; ~ hlače] b. razg. prikupljati u velikoj količini [~ nepotrebne stvari] c. v. nagovarati 4. nepažnjom stjecati što ili svojim ponašanjem izazivati što nepovoljno [~ gnjev; ~ prehladu]; vidski paranjak: navući

im. ž. 〈G nàvlakē, DL nàvlaci; mn. N nàvlake, G nȁvlākā〉 predmet koji se navlači preko čega drugoga da bi ga se zaštitilo [~ za kišobran]

pril. poet. ističe da se što izdvaja od ostaloga [Voli sve ljude, ~ djecu.; Rado slika ~ temperama.]; sin. napose poet., ( naročito), osobito, poglavito poet., pogotovo, posebice, posebno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvlažīm, 3. l. mn. nàvlažē, imp. nàvlaži, aor. nàvlažih, prid. r. nàvlažio, prid. t. nàvlažen〉 učiniti što vlažnim [~ rublje prije glačanja]; vidski parnjak: navlaživati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navlàžujēm, 3. l. mn. navlàžujū, imp. navlàžūj, aor. navlažívah, imperf. navlàžīvāh, prid. r. navlažívao, prid. t. navlàžīvān〉 činiti što vlažnim [~ rublje prije glačanja]; sin. vlažiti; vidski parnjak: navlažiti

im. m. 〈G návoda; mn. N návodi, G návōdā〉 tekst ili dio teksta doslovno prenesen iz koje veće cjeline; sin. (citat)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvodīm, 3. l. mn. nàvodē, imp. navòdi, aor. navòdih, imperf. nàvođāh/navòdijāh, prid. r. navòdio, prid. t. nàvođen〉 1. određivati čemu smjer, voditi što u određenome smjeru [~ raketu] 2. nagovarati koga da učini što [~ na grijeh]; vidski paranjak: navesti¹

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvodīm, 3. l. mn. nàvodē, imp. navòdi, aor. navòdih, imperf. nàvođāh/navòdijāh, prid. r. navòdio, prid. t. nàvođen〉 doslovno prenositi ili ponavljati čije riječi u usmenome ili pisanome obliku [~ dio teksta; ~ riječi koje je učitelj rekao]; sin. (citirati); vidski parnjak: navesti²

prid. 〈G návodnōg(a); ž. návodnā, s. návodnō〉 1. koji se odnosi na navod [~ znakovi] 2. koji nije potvrđen, koji se pretpostavlja [~ dolazak]

im. m. 〈G návodnīka; mn. N návodnīci, G návodnīkā〉 pravop. 1. razgodak kojim se označuje početak ili kraj teksta koji se točno navodi ili kojemu se daje drugo značenje; uvijek se pojavljuje u paru („ ”) 2. pravopisni znak kojim se označuje da se riječ ispred i iza koje stoji uzima u prenesenome značenju, da ne pripada standardnomu jeziku ili da je riječ o imenu; uvijek se pojavljuje u paru („ ”)

pril. izriče da što nije potvrđeno, da se što samo pretpostavlja [Navodno će doći večeras.]

im. s. 〈G navodnjávānja〉 polj. planirano dovođenje vode u tlo kojim se poboljšavaju uvjeti za poljodjelstvo; sin. (natapanje); ant. odvodnjavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navòdnjāvām, 3. l. mn. navodnjávajū, imp. navòdnjāvāj, aor. navodnjávah, imperf. navòdnjāvāh, prid. r. navodnjávao, prid. t. navòdnjāvan〉 polj. planirano dovoditi vodu u tlo i time poboljšavati uvjete za poljodjelstvo; sin. (natapati); ant. odvodnjavati

im. s. 〈G nàvođēnja〉 1. određivanje čemu smjera, vođenje čega u određenome smjeru 2. nagovaranje koga da učini što

im. s. 〈G nàvođēnja〉 doslovno prenošenje ili ponavljanje čijih riječi; sin. (citiranje)

im. m. 〈G návoja; mn. N návoji, G návōjā〉 spiralni utor na vijku

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvraćām, 3. l. mn. nàvraćajū, imp. nàvraćāj, aor. nàvraćah, imperf. nàvraćāh, prid. r. nàvraćao〉 dolaziti komu u kratke posjete, usput posjećivati koga [~ prijateljici]; vidski parnjak: navratiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvrātīm, 3. l. mn. nàvrātē, imp. navráti, aor. navrátih, prid. r. navrátio〉 doći komu u kratak posjet, usput posjetiti koga [~ prijateljici]; vidski parnjak: navraćati

pril. do onoga časa kad je dogovoreno, u pravo vrijeme [stići ~]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nȁvrē, 3. l. mn. nȁvrū, aor. 3. l. jd. nȁvrije, prid. r. m. nȁvrō, ž. nȁvr̄la, s. nȁvr̄lo, mn. nȁvr̄li〉 izbiti iznenada i u velikoj količini [Voda je navrla.; Suze su mi navrle na oči.; Riječi su navrle iz usta.]; vidski parnjak: navirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvr̄nēm, 3. l. mn. nàvr̄nū, imp. navŕni, aor. navŕnuh, prid. r. navŕnuo, prid. t. nàvr̄nūt〉 bot. nespolno razmnožiti biljke [~ voćke]; sin. cijepiti; vidski parnjak: navrtati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navr̀šāvām, 3. l. mn. navršávajū, imp. navr̀šāvāj, aor. navršávah, imperf. navr̀šāvāh, prid. r. navršávao, prid. t. navr̀šāvān〉 dostizati određeni broj godina ili određenu dob [~ deset godina]; sin. puniti razg.; vidski parnjak: navršiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvr̄šīm, 3. l. mn. nàvr̄šē, imp. navŕši, aor. navŕših, prid. r. navŕšio, prid. t. nàvr̄šen〉 dostići određeni broj godina ili određenu dob [~ deset godina]; sin. napuniti razg.; vidski parnjak: navršavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvrćēm, 3. l. mn. nàvrćū, imp. nàvrći, aor. nàvrtah, imperf. nàvrtāh, prid. r. nàvrtao, prid. t. nàvrtān〉 bot. nespolno razmnožavati biljke [~ voćke]; sin. cijepiti; vidski parnjak: navrnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navúčem, 3. l. mn. navúkū, imp. navúci, aor. navúkoh, prid. r. nàvūkao, prid. t. navùčen, pril. p. nàvūkāvši〉 1. vukući staviti što na što ili preko čega [~ zavjesu na prozor] 2. vukući produljivati ili zatezati što [~ uže; ~ žicu] 3. pren. a. obući ili obuti što na brzinu [~ čizme; ~ hlače] b. razg. prikupiti u velikoj količini [~ nepotrebne stvari] c. v. nagovoriti 4. nepažnjom steći što ili svojim ponašanjem izazvati što nepovoljno [~ gnjev; ~ prehladu]; vidski paranjak: navlačiti

pril. v. natrag

im. m. 〈G nàzatka; mn. N nàzadci, G nàzadākā〉 promjena nagore; ant. napredak, pomak pren., uspon

prid. 〈G nàzadna; odr. nàzadnī, G nàzadnōg(a); ž. nàzadna, s. nàzadno; komp. nazàdnijī〉 koji ima zastarjele nazore, koji je protiv napretka; ant. napredan

im. s. 〈G nàzadovānja〉 proces u kojemu tko ili što nazaduje; ant. napredovanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàzadujēm, 3. l. mn. nàzadujū, imp. nàzadūj, aor. nàzadovah, imperf. nàzadovāh, prid. r. nàzadovao〉 1. dolaziti na lošiji, niži položaj ili u niže zvanje [Polako je nazadovao na poslu.] 2. doživljavati neuspjeh ili nazadak u kakvoj djelatnosti [~ u školi; ~ u znanosti; ~ u životu]; ant. napredovati

im. m. 〈G nazála; mn. N nazáli, G nazálā〉 v. nosnik