prid. 〈G nàzālnōg(a); ž. nàzālnā, s. nàzālnō〉 v. nosni

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàzdravīm, 3. l. mn. nàzdravē, imp. nàzdravi, aor. nàzdravih, prid. r. nàzdravio〉 uputiti komu dobre želje uz podizanje čaše i ispijanje kakva alkoholnog pića [~ mladencima šampanjcem]; vidski parnjak: nazdravljati

im. s. 〈G nàzdravljānja〉 upućivanje komu dobrih želja uz podizanje čaše i ispijanje kakva alkoholnog pića

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàzdravljām, 3. l. mn. nàzdravljajū, imp. nàzdravljāj, aor. nàzdravljah, imperf. nàzdravljāh, prid. r. nàzdravljao〉 upućivati komu dobre želje uz podizanje čaše i ispijanje kakva alkoholnog pića [~ mladencima šampanjcem]; vidski parnjak: nazdraviti

usk. izriče želju za zdravljem pri nazdravljanju ili nakon što tko kihne

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàzirēm, 3. l. mn. nàzirū, aor. nàzirah, imperf. nàzirāh, prid. r. nàzirao, prid. t. nàzirān〉 1. razabirati obrise, nejasno vidjeti što [~ automobil u daljini] 2. pren. nejasno što predviđati, nejasno shvaćati značenje čega [~ problem]; sin. naslućivati, slutiti • nàzirati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 1. vidjeti se u obrisima, nejasno se vidjeti [~ se u magli] 2. unaprijed osjećati ili zaključivati da će se što dogoditi [Nazire se kraj rata.]; sin. vidjeti se v. pod vidjeti; vidski paranjak: nazreti

im. m. 〈G náziva; mn. N názivi, G názīvā〉 1. riječ kojom se što imenuje ili označuje [~ glazbenoga djela]; sin. naslov 2. jez. stručni izraz za određeni pojam [kemijski ~; matematički ~; medicinski ~]; sin. (termin)

im. s. 〈G nazívānja〉 proces u kojemu se koga ili što naziva

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàzīvām/nàzīvljēm, 3. l. mn. nazívajū/nàzīvljū, imp. nàzīvāj/nazívlji, aor. nazívah, imperf. nàzīvāh, prid. r. nazívao, prid. t. nàzīvān〉 1. imenom označivati koga ili što; sin. zvati 2. uspostavljati telefonsku vezu; sin. zvati 3. pozdravljati pri susretu [~ dobro jutro] • nazívati se 〈povr.〉 imati određeno ime ili naziv; vidski paranjak: nazvati

zb. im. s. 〈G názīvlja〉 jez. sustav naziva u kojoj struci ili području; sin. (terminologija)

im. m. 〈G názīvnīka; mn. N názīvnīci, G názīvnīkā〉 mat. dio razlomka koji se nalazi ispod razlomačke crte; ant. brojnik ♦ svesti što na zajednički ~ uskladiti što, ujednačiti što

im. m. 〈G nazivoslóvca, V nȁzivoslōvče; mn. N nazivoslóvci, G nazivòslōvācā〉 stručnjak koji se bavi nazivljem; sin. terminolog

prid. 〈G nazivoslóvčeva; ž. nazivoslóvčeva; s. nazivoslóvčevo〉 koji pripada nazivoslovcu; sin. terminologov

im. ž. 〈G nazivòslōvkē, DL nazivòslōvki; mn. N nazivòslōvke, G nazivòslōvkā/nazivòslōvkī〉 stručnjakinja koja se bavi nazivljem; sin. terminologinja

im. s. 〈G nazivòslōvlja〉 jez. interdisciplinarna znanost koja se bavi proučavanjem pojmova, naziva i nazivlja; sin. terminologija

prid. 〈G nazivòslōvnōg(a); ž. nazivòslōvnā, s. nazivòslōvnō〉 koji se odnosi na nazivoslovlje [~ odbor; ~ priručnik]; sin. terminološki

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naznàčāvām, 3. l. mn. naznačávajū, imp. naznàčāvāj, aor. naznačávah, imperf. naznàčāvāh, prid. r. naznačávao, prid. t. naznàčāvān〉 kratko, bez pojedinosti ili neizravno što najavljivati ili na što upozoravati [~ opasnost]; sin. naznačivati; vidski paranjak: naznačiti

gl. svrš. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàznāčīm, 3. l. mn. nàznāčē, imp. naznáči, aor. naznáčih, prid. r. naznáčio, prid. t. nàznāčen〉 kratko, bez pojedinosti ili neizravno što najaviti ili na što upozoriti [~ opasnost]; Vidski parnjaci: naznačavati, naznačivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naznàčujēm, 3. l. mn. naznàčujū, imp. naznàčūj, aor. naznačívah, imperf. naznàčīvāh, prid. r. naznačívao, prid. t. naznàčīvān〉 usp. naznačavati

im. ž. 〈G nȁznakē, DL nȁznaci; mn. N nȁznake, G nȁznākā〉 znak po kojemu se može što prepoznati ili zaključiti

prid. 〈G nàzočna; odr. nàzočnī, G nàzočnōg(a); ž. nàzočna, s. nàzočno〉 koji se nalazi na mjestu na kojemu bi trebao biti (o ljudima) [nazočni učenici]; sin. prisutan; ant. izočan, odsutan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàzočīm, 3. l. mn. nàzočē, imp. nazòči, aor. nazòčih, imperf. nàzočāh, prid. r. nazòčio〉 nalaziti se gdje u određeno vrijeme [~ sudskim raspravama]; sin. pribivati zast., prisustvovati

im. ž. 〈G nàzočnosti, I nàzočnošću/nàzočnosti〉 osobina onoga koji je nazočan; sin. prisutnost; ant. izočnost, odsutnost

im. m. 〈G názora, I názorom; mn. N názori, G názōrā〉 čije razumijevanje čega [On ima vlastite nazore.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁzrēm/nȁzrijēm, 3. l. jd. nȁzrē/nȁzrijē, 3. l. mn. nȁzrū/nȁzrijū, imp. nàzri/nàzrīj, aor. nàzreh/nàzrijeh, prid. r. m. nàzreo/nàzrio, ž. nàzrela, s. nàzrelo, mn. nàzreli, prid. t. nȁzrēt〉 1. razabrati obrise, nejasno vidjeti što [~ automobil u daljini] 2. pren. nejasno što predvidjeti, nejasno shvatiti značenje čega [~ problem]; sin. naslutiti; vidski paranjak: nazirati

prid. 〈G nàzūbljena; odr. nàzūbljenī, G nàzūbljenōg(a); ž. nàzūbljena, s. nàzūbljeno〉 koji ima zupce [~ list]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁzujēm, 3. l. mn. nȁzujū, imp. nàzūj, aor. nàzuh, prid. r. nàzuo, prid. t. nazùven〉 staviti na noge (o obući ili čarapama) [~ cipele]; sin. obuti; ant. izuti; vidski parnjak: nazuvati

im. m. 〈G nàzūvka; mn. N nàzūvci, G nàzuvākā〉 vunena čarapa koja se navlači preko drugih čarapa

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàzūvām, 3. l. mn. nazúvajū, imp. nàzūvāj, aor. nazúvah, imperf. nàzūvāh, prid. r. nazúvao, prid. t. nàzūvān〉 stavljati na noge (o obući ili čarapama) [~ cipele]; sin. obuvati; ant. izuvati; vidski parnjak: nazuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nazòvem, 3. l. mn. nazòvū, imp. nazòvi, aor. nàzvah, prid. r. m. nȁzvao, ž. nȁzvāla, s. nȁzvālo, mn. nȁzvāli, prid. t. nȁzvān〉 1. dati ime komu ili čemu, označiti što kojom riječju [Djevojčicu su nazvali Marija.] 2. pozvati koga telefonom [Nazovi me u pet.] 3. izjaviti pri susretu (o pozdravu) [~ dobro jutro]; vidski paranjak: nazivati

pril. stjecajem nesretnih okolnosti; ant. nasreću, srećom

pril. ◇ učiniti ~ nanijeti komu kakvu štetu, učiniti komu kakvo zlo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. nažùljā, 3. l. mn. nažùljajū, aor. 3. l. jd. nȁžuljā, prid. r. nažùljao, prid. t. nȁžuljān〉 pritiskom ili trenjem stvoriti žulj [Nažuljala me lijeva cipela.]

čest. izriče nijekanje ili poricanje [Je li tako? Ne.]; ant. da

prid. 〈G nȅaktīvna; odr. nȅaktīvnī, G nȅaktīvnōg(a); ž. nȅaktīvna, s. nȅaktīvno; komp. neaktìvnijī〉 koji ne djeluje, koji ništa ne čini, ne radi ili ne stvara [politički ~]; sin. nedjelatan, pasivan; ant. aktivan, djelatan

im. m. 〈G neandertálca, V nȅandertālče; mn. N neandertálci, G neandèrtālācā〉 pračovjek čiji su ostatci prvi put pronađeni u dolini rijeke Neander, u današnjoj Njemačkoj

prid. 〈G neandertálčeva; ž. neandertálčeva, s. neandertálčevo〉 koji pripada neandertalcu

prid. 〈G neandèrtālskōg(a); ž. neandèrtālskā, s. neandèrtālskō〉 koji se odnosi na neandertalce

prid. 〈G nebèskōg(a); ž. nebèskā, s. nebèskō〉 koji se odnosi na nebo

prid. 〈G nȅbitna; odr. nȅbitnī, G nȅbitnōg(a); ž. nȅbitna, s. nȅbitno; komp. nebìtnijī〉 koji nije za što vrijedan ili koristan, koji se može zanemariti [~ propust]; sin. (beznačajan), nevažan; ant. bitan, ključan, važan, ( značajan)

im. s. 〈G nȅba; mn. N nȅba/nebèsa, G nȇbā/nebésā〉 1. atmosfera i svemirski prostor koji se sa Zemlje vidi kao svod 2. u vjerovanju nekih religija zamišljeno mjesto na kojemu prebivaju Bog, anđeli i oni koji su zaslužili vječni život i zajedništvo s Bogom [otići u ~] ♦ biti u devetome (sedmome) nebu biti ushićen (oduševljen); dizati (uzdizati itd.) u nebesa koga, što pretjerano hvaliti koga, što, oduševljavati se kime, čime; razlikuju se kao ~ i zemlja nisu nimalo slični, potpuno se razlikuju; ~ se otvorilo pada jaka kiša; dignuti se (vinuti se) nebu pod oblake dignuti se jako visoko (na veliku visinu); nije palo s neba 〈komu〉 što dobio je što uz poteškoće (uz veliki napor); ni na nebu ni na zemlji na neodređenome mjestu, u neodređenoj situaciji; plav kao ~ svijetloplave boje; pod vedrim nebom vani, na otvorenom; prevrnuti 〈i〉 ~ i zemlju pokušati sve da bi se što postiglo; s neba pa u rebra neočekivano, iznenada, odjednom

im. m. 〈G nȅbodera, I nȅboderom; mn. N nȅboderi, G nȅbodērā〉 visoka zgrada s mnogo katova

im. ž. 〈G nèbrigē, DL nèbrizi〉 nedostatak pažnje ili truda oko koga ili čega; ant. briga, skrb

pril. toliko da se ne može izbrojiti [~ mnogo ljudi]

prid. 〈G nèčasna; odr. nèčasnī, G nèčasnōg(a); ž. nèčasna, s. nèčasno〉 1. koji ne postupa u skladu s čašću i moralnim načelima [~ čovjek] 2. koji nije u skladu s čašću i moralnim načelima [nečasna odluka; ~ postupak]; ant. častan

neodr. zam. 〈G nȅčijēg(a), DL nȅčijēm(u), A nȅčijī/nȅčijēg(a), I nȅčijīm; ž. nȅčijā, s. nȅčijē〉 označuje pripadanje neimenovanomu posjedovatelju, bilo čiji, ma čiji; sin. čiji, čijigod, ičiji; ant. ničiji

im. ž. 〈G nèčisnicē; mn. N nèčisnice, G nèčisnīcā〉 zool. otvor, završni dio crijeva nekih životinja u koji se slijeva sadržaj crijeva i u koji ulaze jajovod, sjemenovod i mokraćovod; sin. kloaka

im. ž. 〈G nȅčīsti, I nȅčīšću/nȅčīsti〉 zast. v. nečistoća, prljavština