prid. 〈G nèčista; odr. nèčistī, G nèčistōg(a); ž. nèčista, s. nèčisto〉 1. koji ima mrlje, prljavštinu ili tragove čega [nečiste ruke]; sin. prljav, zaprljan 2. pren. koji je opterećen nepoštenjem ili nečasnim postupanjem [nečista savjest]; ant. čist

im. ž. 〈G nečistòćē〉 stanje onoga što je nečisto [~ poda]; sin. nečist zast., prljavština; ant. čistoća

im. m. 〈G nečitáča, V nȅčitāču; mn. N nečitáči, G nečitáčā〉 osoba koja ne zna čitati; ant. čitač

im. ž. 〈G nečitàčicē; mn. N nečitàčice, G nečitàčīcā〉 žena koja ne zna čitati; ant. čitačica

prid. 〈G nečitàčičina; ž. nečitàčičina, s. nečitàčičino〉 koji pripada ženi koja ne zna čitati; ant. čitačičin

prid. 〈G nèčitka; odr. nèčitkī, G nèčitkōg(a); ž. nèčitka, s. nèčitko; komp. nečìtkijī〉 koji se teško čita jer je nerazumljiv i nejasan [~ roman]; ant. čitak

im. ž. 〈G nèčitkosti, I nèčitkošću/nèčitkosti〉 svojstvo onoga što je nečitko; ant. čitkost

prid. 〈G nečìtljiva; odr. nečìtljivī, G nečìtljivōg(a); ž. nečìtljiva, s. nečìtljivo; komp. nečitljìvijī〉 koji je oblikovan tako da se ne može lako čitati [~ rukopis; nečitljiva slova]; ant. čitljiv

im. ž. 〈G nečìtljivosti, I nečìtljivošću/nečìtljivosti〉 svojstvo onoga što je nečitljivo; ant. čitljivost

prid. 〈G nečlànjiva; odr. nečlànjivī, G nečlànjivōg(a); ž. nečlànjiva, s. nečlànjivo〉 koji se ne može rastaviti na sastavne dijelove [nečlanjiva rečenica]; ant. članjiv

im. ž. 〈G nečlànjivosti, I nečlànjivošću/nečlànjivosti〉 svojstvo onoga što je nečlanjivo; ant. članjivost

prid. 〈G nečòvječna; odr. nečòvječnī, G nečòvječnōg(a); ž. nečòvječna, s. nečòvječno; komp. nečovjèčnijī〉 1. koji se ne odlikuje uzvišenim osjećajima, dobrotom i poštenjem [~ znanstvenik] 2. koji ne odražava uzvišene osjećaje, dobrotu i poštenje [~ postupak]; sin. neljudski; ant. ljudski; sin. (nehuman); ant. čovječan, ( human)

im. ž. 〈G nečòvječnosti, I nečòvječnošću/nečòvječnosti〉 1. osobina onoga koji se ne odlikuje uzvišenim osjećajima, dobrotom i poštenjem 2. svojstvo onoga što ne odražava uzvišene osjećaje, dobrotu i poštenje; sin. neljudskost; ant. ljudskost 3. svjetonazor utemeljen na nepoštovanju ljudske časti i dostojanstva; sin. (nehumanost); ant. čovječnost, ( humanost)

im. m. 〈G nečòvjeka, V nȅčovječe; mn. N nȅljūdi, G neljúdī, DLI neljúdima〉 osoba loših moralnih osobina

prid. 〈G nȅčūjna; odr. nȅčūjnī, G nȅčūjnōg(a); ž. nȅčūjna, s. nȅčūjno; komp. nečùjnijī〉 koji se ne čuje [~ hod]; ant. čujan

im. ž. 〈G nȅčūjnosti, I nȅčūjnošću/nȅčūjnosti〉 svojstvo onoga što je nečujno; ant. čujnost

prid. 〈G nečuvèna; odr. nečùvenī, G nečùvenōg(a); ž. nečuvèna, s. nečuvèno; komp. nečuvènijī〉 koji izaziva zgražanje [~ postupak; nečuveno ponašanje]

im. m. 〈G nȅćāka, V nȅćāče; mn. N nȅćāci, G nȅćākā〉 bratov ili sestrin sin

im. ž. 〈G nećàkinjē, DL nećàkinji; mn. N nećàkinje, G nećàkīnjā〉 bratova ili sestrina kći

im. s. 〈G nȅćkānja〉 bivanje neodlučnim; sin. kolebanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nȅćkām se, 3. l. mn. nȅćkajū se, imp. nȅćkāj se, aor. nȅćkah se, imperf. nȅćkāh se, prid. r. nȅćkao se〉 biti neodlučan, ne moći se odlučiti [Nećkao se što da učini.]; sin. kolebati se

im. ž. 〈G nèdaćē; mn. N nèdaće, G nȅdāćā〉 velika neprilika [zapasti u nedaće]; sin. nevolja

pril. na udaljenosti koja nije velika [~ od škole]

prid. 〈G nȅdāvnōg(a); ž. nȅdāvnā, s. nȅdāvnō〉 od kojega nije dugo prošlo [nedavna vremena]; ant. davni, prastar

pril. prije kratkoga vremena, u bližoj prošlosti; ant. davno

im. m. 〈G nèdīrka; mn. N nèdīrci, G nèdirākā〉 bot. jednogodišnja biljka podrijetlom iz tropskih krajeva koja cvate bijelim, ružičastim ili crvenim cvjetovima čiji se zreli plodovi naglo otvaraju izbacujući sjemenke; sin. (prskavac), vodenika

prid. 〈G nedisciplìnīrāna; odr. nedisciplìnīrānī, G nedisciplìnīrānōg(a); ž. nedisciplìnīrāna, s. nedisciplìnīrāno; komp. nedisciplinirànijī〉 koji ne poštuje usvojena pravila ponašanja; ant. discipliniran

im. s. 〈G nèdjela; mn. N nèdjela, G nȅdjēlā〉 nedopušteno ili nemoralno djelo ili postupak

im. ž. 〈G nèdjeljē〉 1. sedmi dan u tjednu, dan između subote i ponedjeljka 2. → tjedan ◇ Cvjetna ~ rel. nedjelja prije Uskrsa, slavi se kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem; sin. Cvjetnica

prid. 〈G nedjèljiva; odr. nedjèljivī, G nedjèljivōg(a); ž. nedjèljiva, s. nedjèljivo〉 koji se ne može dijeliti; ant. djeljiv

im. ž. 〈G nedjèljivosti, I nedjèljivošću/nedjèljivosti〉 svojstvo onoga što je nedjeljivo; ant. djeljivost

prid. 〈G nèdjēljnōg(a); ž. nèdjēljnā, s. nèdjēljnō〉 koji se odnosi na nedjelju [nedjeljna misa; ~ ručak]

prid. 〈G nedobronámjērna; odr. nedobronámjērnī, G nedobronámjērnōg(a); ž. nedobronámjērna, s. nedobronámjērno〉 v. zlonamjeran

im. ž. 〈G nedobronámjērnosti, I nedobronámjērnošću/nedobronámjērnosti〉 v. zlonamjernost

prid. 〈G nedodìrljiva; odr. nedodìrljivī, G nedodìrljivōg(a); ž. nedodìrljiva, s. nedodìrljivo; komp. nedodirljìvijī〉 1. koji se ne može dodirnuti; ant. dodirljiv 2. pren. koji je potpuno zaštićen [~ političar]

im. ž. 〈G nedodìrljivosti, I nedodìrljivošću/nedodìrljivosti〉 1. svojstvo onoga što se ne može dodirnuti; ant. dodirljivost 2. pren. osobina onoga koji je potpuno zaštićen [~ političara]

prid. 〈G nedohvàtljiva; odr. nedohvàtljivī, G nedohvàtljivōg(a); ž. nedohvàtljiva, s. nedohvàtljivo; komp. nedohvatljìvijī〉 koji se ne može dohvatiti; sin. (nedokučiv); ant. dohvatljiv

prid. 〈G nedòkāzāna; odr. nedòkāzānī, G nedòkāzānōg(a); ž. nedòkāzāna, s. nedòkāzāno〉 koji nije potkrijepljen dokazima [nedokazana krivnja]; ant. dokazan v. pod dokazati

im. ž. 〈G nedòkāzānosti, I nedòkāzānošću/nèdokāzānosti〉 svojstvo onoga što je nedokazano; ant. dokazanost

prid. 〈G nedokàziva; odr. nedokàzivī, G nedokàzivōg(a); ž. nedokàziva, s. nedokàzivo〉 koji se ne može dokazati [nedokaziva tvrdnja]; ant. dokaziv

im. ž. 〈G nedòkazivosti, I nedòkazivosti/nèdokazivošću〉 svojstvo onoga što je nedokazivo; ant. dokazivost

prid. 〈G nedokùčiva; odr. nedokùčivī, G nedokùčivōg(a); ž. nedokùčiva, s. nedokùčivo〉 1. v. nedohvatljiv 2. v. nerazumljiv, neshvatljiv

prid. 〈G nedòlična; odr. nedòličnī, G nedòličnōg(a); ž. nedòlična, s. nedòlično; komp. nedolìčnijī〉 koji nije u skladu sa zahtjevima ili običajima [nedolično ponašanje]; sin. nepriličan; ant. doličan

zb. im. ž. 〈G nedònoščādi〉 dva nedonesena djeteta ili više njih

im. s. 〈G nedònoščeta〉 dijete rođeno prije roka, prije uobičajenih devet mjeseci

prid. 〈G nedopùstiva; odr. nedopùstivī, G nedopùstivōg(a); ž. nedopùstiva, s. nedopùstivo〉 koji se ne može dopustiti i koji se mora spriječiti [nedopustivo ponašanje]; ant. dopustiv

im. s. 〈G nedopúštānja〉 uzimanje dopuštenja komu ili onemogućavanje koga da što radi

prid. 〈G nedòpuštena; odr. nedòpuštenī, G nedòpuštenōg(a); ž. nedòpuštena, s. nedòpušteno〉 za koji ne postoji dopuštenje; ant. dopušten v. pod dopustiti