prid. 〈G nȅhājna; odr. nȅhājnī, G nȅhājnōg(a); ž. nȅhājna, s. nȅhājno; komp. nehàjnijī〉 koji ni za što ne haje, koji se ni za što ne brine [nehajno ponašanje]; sin. (nonšalantan)

pril. bez vlastite volje i bez namjere [~ izazvati nesporazum; ~ udariti]; sin. nehotično, nenamjerno, slučajno; ant. hotimice, hotimično, namjerno

prid. 〈G nȅhotična; odr. nȅhotičnī, G nȅhotičnōg(a); ž. nȅhotična, s. nȅhotično〉 koji je učinjen bez vlastite volje i bez namjere [~ udarac; nehotična radnja]; sin. nehotimičan, nenamjeran, slučajan; ant. hotimičan, namjeran

pril., usp. nehotice

prid. 〈G nehr̀đajūćēg(a); ž. nehr̀đajūćā, s. nehr̀đajūćē〉 koji ne hrđa [~ čelik]; ant. hrđajući

prid. 〈G nèhumāna; odr. nèhumānī, G nèhumānōg(a); ž. nèhumāna, s. nèhumāno; komp. nehumànijī〉 v. nečovječan, neljudski

im. ž. 〈G nèhumānosti, I nèhumānošću/nèhumānosti〉 v. nečovječnost, neljudskost

im. ž. 〈G neimáštinē〉 stanje u kojemu se oskudijeva u svemu [živjeti u neimaštini]; sin. bijeda, nestašica, oskudica, siromaštvo; ant. blagostanje, bogatstvo, obilje, raskoš

prid. 〈G nȅiscr̄pna; odr. nȅiscr̄pnī, G nȅiscr̄pnōg(a); ž. nȅiscr̄pna, s. nȅiscr̄pno〉 1. koji se ne može iscrpsti, potrošiti [~ izvor vode] 2. pren. koji je veoma velik [neiscrpno znanje]

im. ž. 〈G neìscrpnosti, I neìscrpnošću/neìscrpnosti〉 1. svojstvo onoga što se ne može iscrpsti, potrošiti 2. pren. svojstvo onoga što je veoma veliko

im. s. 〈G neiskazívānja〉 nedavanje komu čega do znanja riječima, kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem; ant. iskazivanje

im. s. 〈G neiskorišćívānja〉 1. neizvlačenje vrijednosti ili koristi iz čega; ant. iskorišćivanje, iskorištavanje 2. neupotrebljavanje kakve okolnosti u svoju korist; sin. propuštanje; ant. iskorišćivanje, iskorištavanje 3. neupotrebljavanje koga za vlastitu korist; sin. neizrabljivanje; sin. neiskorištavanje

im. s. 〈G neiskorištávānja〉 usp. neiskorišćivanje

prid. 〈G nèiskrena; odr. nèiskrenī, G nèiskrenōg(a); ž. nèiskrena, s. nèiskreno; komp. neiskrènijī〉 1. koji ne pokazuje ono što misli ili osjeća [~ čovjek] 2. koji odražava čiju prijetvornost u pokazivanju ili govorenju onoga što se misli ili osjeća [~ osmijeh; neiskreno prijateljstvo]; sin. lažan; ant. iskren

im. ž. 〈G nèiskrenosti, I nèiskrenošću/nèiskrenosti〉 1. osobina onoga koji ne pokazuje ono što misli ili osjeća 2. svojstvo onoga što odražava čiju prijetvornost u pokazivanju ili govorenju onoga što se misli ili osjeća; sin. lažnost; ant. iskrenost

prid. 〈G nȅiskūsna; odr. nȅiskūsnī, G nȅiskūsnōg(a); ž. nȅiskūsna, s. nȅiskūsno; komp. neiskùsnijī〉 koji je bez iskustva, koji nije stekao iskustvo [neiskusna vozačica]; sin. mlad pren., zelen pren.; ant. iskusan

im. s. 〈G neiskústva〉 svojstvo onoga koji je bez iskustva, koji nije stekao iskustvo [Stradao je zbog neiskustva.]; sin. mladost pren.; ant. iskustvo

prid. 〈G nȅisprāvna; odr. nȅisprāvnī, G nȅisprāvnōg(a); ž. nȅisprāvna, s. nȅisprāvno〉 1. koji ne radi kako treba ili uopće ne radi, koji je u kvaru [~ sat; neispravno vozilo]; sin. pokvaren; ant. ispravan 2. v. nepravilan, netočan, pogrešan

pril. 1. onako kako ne treba [~ postupati]; ant. ispravno 2. v. nepravilno, netočno, pogrešno

im. ž. 〈G nȅisprāvnosti, I nȅisprāvnošću/nȅisprāvnosti〉 1. svojstvo onoga što je neispravno; sin. pokvarenost; ant. ispravnost 2. v. nepravilnost, netočnost

im. ž. 〈G nèistinē; mn. N nèistine, G nèistīnā〉 tvrdnja koja ne odgovara stvarnosti, koja nije istinita [govoriti neistinu; služiti se neistinom]; sin. laž; ant. istina

prid. 〈G nèistinita; odr. nèistinitī, G nèistinitōg(a); ž. nèistinita, s. nèistinito〉 koji ne odgovara istini [neistinita priča]; sin. izmišljen v. pod izmisliti, lažan; ant. istinit

im. ž. 〈G nȅistinitosti, I nȅistinitošću/nȅistinitosti〉 svojstvo onoga što je neistinito; ant. istinitost

prid. 〈G nȅizbjēžna; odr. nȅizbjēžnī, G nȅizbjēžnōg(a); ž. nȅizbjēžna, s. nȅizbjēžno; komp. neizbjèžnijī〉 koji se ne može izbjeći [~ susret; neizbježna pogreška]; sin. (neumitan)

prid. 〈G neizdr̀živa; odr. neizdr̀živī, G neizdr̀živōg(a); ž. neizdr̀živa, s. neizdr̀živo〉 koji se ne može izdržati [neizdrživa bol]; ant. izdrživ

prid. 〈G neizdr̀žljiva; odr. neizdr̀žljivī, G neizdr̀žljivōg(a); ž. neizdr̀žljiva, s. neizdr̀žljivo〉 koji ne može mnogo izdržati [~ mladić; ~ materijal]; ant. izdržljiv

prid. 〈G neizljèčiva; odr. neizljèčivī, G neizljèčivōg(a); ž. neizljèčiva, s. neizljèčivo〉 koji se ne može izliječiti [neizlječiva bolest]; ant. izlječiv

im. ž. 〈G neizljèčivosti, I neizljèčivošću/neizljèčivosti〉 svojstvo onoga što je neizlječivo; ant. izlječivost

prid. 〈G nȅizostāvna; odr. nȅizostāvnī, G nȅizostāvnōg(a); ž. nȅizostāvna, s. nȅizostāvno〉 koji se ne smije izostaviti

prid. 〈G nȅizrāvna; odr. nȅizrāvnī, G nȅizrāvnōg(a); ž. nȅizrāvna, s. nȅizrāvno〉 1. koji je duži ili složeniji, koji okoliša, zaobilazi [~ odgovor; ~ put] 2. koji se ostvaruje s pomoću posrednika [~ dogovor]; sin. posredan; ant. neposredan; sin. (indirektan); ant. (direktan), izravan

pril. putem posrednika [~ se dogovoriti]; sin. (indirektno), posredno; ant. (direktno), izravno, neposredno

prid. 〈G nèizražājna; odr. nèizražājnī, G nèizražājnōg(a); ž. nèizražājna, s. nèizražājno〉 koji ne pokazuje jasno i snažno čije misli i osjećaje [neizražajne crte lica; neizražajna gluma]; sin. bezizražajan; ant. izražajan

im. ž. 〈G neizražájnosti, I neizražájnošću/neizražájnosti〉 svojstvo onoga što je neizražajno; sin. bezizražajnost; ant. izražajnost

prid. 〈G neizrèciva; odr. neizrècivī, G neizrècivōg(a); ž. neizrèciva, s. neizrècivo〉 koji je toliko velik ili toliko jak da se to ne može izreći [neizreciva ljepota]; sin. neopisiv

im. ž. 〈G neizrècivosti, I neizrècivošću/neizrècivosti〉 svojstvo onoga što je neizrecivo

im. ž. 〈G neizvjésnosti, I neizvjésnošću/neizvjésnosti〉 1. v. neodređenost 2. v. nesigurnost

prid. 〈G nȅizvjesna; odr. nȅizvjesnī, G nȅizvjesnōg(a); ž. nȅizvjesna, s. nȅizvjesno; komp. neizvjèsniji〉 1. v. neodređen 2. v. nesiguran

prid. 〈G nȅjasna; odr. nȅjasnī, G nȅjasnōg(a); ž. nȅjasna, s. nȅjasno; komp. nejàsnijī〉 1. kojemu obrisi nisu dobro vidljivi, u kojemu se ne razabiru pojedinosti, koji se slabo ili nejasno vidi [nejasna slika]; sin. blijed, mutan; ant. oštar 2. koji nije posve precizan i potpun [nejasno sjećanje]; sin. blijed pren., maglovit pren., mutan pren. 3. koji se teško može razumjeti, pročitati ili shvatiti [~ odgovor; ~ tekst]; ant. jasan

pril. 〈komp. nejàsnijē〉 1. tako da se ne razabiru pojedinosti [~ vidjeti]; sin. blijedo pren., mutno pren.; ant. oštro 2. neprecizno i nepotpuno [~ se sjećati]; sin. blijedo pren., maglovito pren., mutno pren. 3. tako da se teško može razumjeti, pročitati ili shvatiti [~ odgovoriti; ~ prikazati događaj]; ant. transparentno; ant. jasno

im. ž. 〈G nejasnòćē〉 1. svojstvo onoga što nema vidljive obrise, u čemu se ne razabiru pojedinosti [~ slike]; ant. oštrina 2. svojstvo onoga što nije posve precizno i potpuno [~ sjećanja] 3. svojstvo onoga što se teško može razumjeti, pročitati ili shvatiti [~ odgovora]; ant. jasnoća

im. ž. 〈G nejednàdžbē; mn. N nejednàdžbe, G nejednádžbā/nejednàdžbī〉 mat. nejednakost dvaju matematičkih izraza koji sadržavaju nepoznanicu koju treba odrediti; ant. jednadžba

prid. 〈G nȅjednāka; odr. nȅjednākī, G nȅjednākōg(a); ž. nȅjednāka, s. nȅjednāko〉 koji se razlikuje od onoga s kojim se uspoređuje [~ način rada; nejednaka narav; nejednake prilike]; sin. drugi, drukčiji, različit; ant. istovjetan, jednak

pril. tako da se razlikuje od čega [~ raditi; ~ vrednovati]; sin. drukčije, različito; ant. istovjetno, jednako

im. ž. 〈G nejednákosti, I nejednákošću/nejednákosti〉 1. svojstvo onoga što je nejednako; sin. različitost; ant. istovjetnost 2. načelo po kojemu svi ljudi nisu jednaki u pravima i obvezama; ant. jednakost

prid. 〈G nejèstiva; odr. nejèstivī, G nejèstivōg(a); ž. nejèstiva, s. nejèstivo; komp. nejestìvijī〉 koji se ne može jesti [~ plod; nejestiva hrana]; ant. jestiv

im. ž. 〈G nejèstivosti, I nejèstivošću/nejèstivosti〉 svojstvo onoga što je nejestivo; ant. jestivost

čest. 1. uvodi imperativ za 3. lice [Neka čeka!; Neka uđu!] 2. uz obvezatan imperativ u glavnoj surečenici ima vezničku funkciju a. u zavisnosloženim rečenicama, uvodi objektnu surečenicu [Reci mu ~ dođe.] b. u zavisnosloženim rečenicama, uvodi namjernu surečenicu [Pošalji ga u šumu ~ nabere gljiva.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim rečenicama, uvodi dopusnu surečenicu [Neka me ubiju, ne znam!]; sin. da

()pril. 1. u proteklim, prošlim vremenima [Nekad se bolje živjelo.]; sin. jednoć, jednom, nekoć, prije, svojedobno 2. v. katkad