prid. 〈G nedòrāsla; odr. nedòrāslī, G nedòrāslōg(a); ž. nedòrāsla, s. nedòrāslo〉 koji još nije dorastao [~ mladić]

prid. 〈G nedorečèna; odr. nedorèčenī, G nedorèčenōg(a); ž. nedorečèna, s. nedorečèno〉 koji nije izrečen dokraja, koji nije dovoljno jasan i potpun [~ zakon; nedorečena izjava]; ant. dorečen

im. ž. 〈G nedorèčenosti, I nedorèčenošću/nedorèčenosti〉 svojstvo onoga što je nedorečeno; ant. dorečenost

prid. 〈G nedòsljedna; odr. nedòsljednī, G nedòsljednōg(a); ž. nedòsljedna, s. nedòsljedno; komp. nedosljèdnijī〉 1. koji nije ustrajan u provođenju kakvih načela [~ nastavnik] 2. koji odražava neustrajno provođenje kakvih načela [~ postupak]; sin. (neprincipijelan) ; ant. dosljedan, ( principijelan)

im. ž. 〈G nedòsljednosti, I nedòsljednošću/nedòsljednosti〉 osobina onoga koji je nedosljedan ili svojstvo onoga što je nedosljedno; sin. (neprincipijelnost); ant. dosljednost, ( principijelnost)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nedòstajēm, 3. l. mn. nedòstajū, imp. nedòstāj, aor. nedòstajah, imperf. nedòstajāh, prid. r. nedòstajao〉 1. nemati dosta čega, oskudijevati u čemu [Nedostaje mi novca.]; sin. manjkati; ant. dostajati 2. ne biti na kojemu mjestu, ne biti prisutan [Ovdje nedostaje jedna osoba.] 3. izazivati tugu svojom odsutnošću [Nedostaju mi prijatelji.]

im. m. 〈G nedostátka; mn. N nedostátci, G nedòstātākā〉 1. ono što nedostaje ili čega nema [~ dobre volje; ~ hrane; ~ novca]; sin. manjak; ant. višak 2. nepostojanje nekih uobičajenih ili očekivanih značajka [tjelesni ~]; sin. (hendikep), mana 3. loša osobina [Njegov je ~ neurednost.]; sin. (hendikep), mana 4. ono što nije onako kako bi trebalo biti [ukloniti nedostatke]

prid. 〈G nedòstatna; odr. nedòstatnī, G nedòstatnōg(a); ž. nedòstatna, s. nedòstatno〉 koji je manji od potrebnoga [nedostatna količina]; sin. nedovoljan; ant. dostatan, dovoljan

im. ž. 〈G nedòstatnosti, I nedòstatnošću/nedòstatnosti〉 svojstvo onoga što je nedostatno; sin. nedovoljnost; ant. dostatnost, dovoljnost

prid. 〈G nedòstižna; odr. nedòstižnī, G nedòstižnōg(a); ž. nedòstižna, s. nedòstižno〉 koji se ne može dostići, dohvatiti, shvatiti ili ostvariti [~ uspjeh; nedostižna želja]; ant. dostižan

im. ž. 〈G nedòstižnosti, I nedòstižnošću/nedòstižnosti〉 svojstvo onoga što je nedostižno; ant. dostižnost

prid. 〈G nedóstōjna; odr. nedóstōjnī, G nedóstōjnōg(a); ž. nedóstōjna, s. nedóstōjno〉 koji nije dovoljno dobar i vrijedan da zaslužuje čiju pozornost i poštovanje [~ protivnik]; ant. dostojan

prid. 〈G nedòstupna; odr. nedòstupnī, G nedòstupnōg(a); ž. nedòstupna, s. nedòstupno; komp. nedostùpnijī〉 koji se ne može nabaviti, postići ili razumjeti, do kojega se ne može doći; ant. dostupan

im. ž. 〈G nedòstupnosti, I nedòstupnošću/nedòstupnosti〉 osobina onoga koji je nedostupan ili svojstvo onoga što je nedostupno; ant. dostupnost

im. ž. 〈G nedòumicē; mn. N nedòumice, G nedòumīcā〉 neodlučnost u izboru između dviju ili među više mogućnosti

prid. 〈G nȅdovōljna; odr. nȅdovōljnī, G nȅdovōljnōg(a); ž. nȅdovōljna, s. nȅdovōljno〉 1. koji je manji od onoga što je potrebno [nedovoljna količina]; sin. nedostatan; ant. dostatan, dovoljan 2. 〈neodr.; u im. funkciji〉 najniža, neprolazna školska ocjena označena s 1 [~ iz hrvatskoga]; sin. jedan, jedinica razg.; ant. izvrstan, odličan, petica razg.

im. ž. 〈G nȅdovōljnosti, DL nȅdovōljnošću/nȅdovōljnosti〉 svojstvo onoga što je nedovoljno; sin. nedostatnost; ant. dostatnost, dovoljnost

prid. 〈G nedòvr̄šena; odr. nedòvr̄šenī, G nedòvr̄šenōg(a); ž. nedòvr̄šena, s. nedòvr̄šeno〉 koji nije učinjen do kraja; ant. dovršen v. pod dovršiti

im. ž. 〈G nedòvr̄šenosti, I nedòvr̄šenošću/nedòvr̄šenosti〉 svojstvo onoga što je nedovršeno; ant. dovršenost

prid. 〈G nedrùštvena; odr. nedrùštvenī, G nedrùštvenōg(a); ž. nedrùštvena, s. nedrùštveno; komp. nedruštvènijī〉 koji se nije prilagodio društvenomu životu ili mu se protivi; sin. asocijalan, nedruželjubiv; ant. društven, druželjubiv

im. ž. 〈G nedrùštvenosti, I nedrùštvenošću/nedrùštvenosti〉 osobina onoga koji je nedruštven; sin. nedruželjubivost; ant. društvenost, druželjubivost

prid. 〈G nȅdūžna; odr. nȅdūžnī, G nȅdūžnōg(a); ž. nȅdūžna, s. nȅdūžno; komp. nedùžnijī〉 v. nevin

im. ž. 〈G nȅdūžnosti, I nȅdūžnošću/nȅdūžnosti〉 v. nevinost

prid. 〈G nedvòjbena; odr. nedvòjbenī, G nedvòjbenōg(a); ž. nedvòjbena, s. nedvòjbeno〉 koji se ne dovodi u pitanje, koji je siguran ili jasan [~ uspjeh]; sin. neupitan; ant. dvojben, upitan

im. ž. 〈G nedvòjbenosti, I nedvòjbenošću/nedvòjbenosti〉 svojstvo onoga što je nedvojbeno; sin. neupitnost; ant. dvojbenost, upitnost

prid. 〈G nedvòsmislena; odr. nedvòsmislenī, G nedvòsmislenōg(a); ž. nedvòsmislena, s. nedvòsmisleno〉 koji se ne može shvatiti dvojako [nedvosmislena primjedba]; ant. dvosmislen

prid. 〈G nȅformālna; odr. nȅformālnī, G nȅformālnōg(a); ž. nȅformālna, s. nȅformālno; komp. neformàlnijī〉 v. neslužben

im. ž. 〈G neformálnosti, I neformálnošću/neformálnosti〉 srdačno ophođenje s ljudima; ant. formalnost

prid. 〈G nȅfunkcionālna; odr. nȅfunkcionālnī, G nȅfunkcionālnōg(a); ž. nȅfunkcionālna, s. nȅfunkcionālno〉 koji ne ispunja određenu funkciju ili svrhu [~ stolić u predsoblju]; ant. funkcionalan

im. ž. 〈G nefunkcionálnosti, I nefunkcionálnošću/nefunkcionálnosti〉 svojstvo onoga što je nefunkcionalno; ant. funkcionalnost

im. ž. 〈G negácijē; mn. N negácije, G negácījā〉 v. niječnica

im. m. 〈G nȅgatīva; mn. N nȅgatīvi, G nȅgatīvā〉 filmska vrpca ili fotografija na kojoj su tamna i svijetla mjesta raspoređena obratno od stvarnoga rasporeda; ant. pozitiv

prid. 〈G nȅgatīvna; odr. nȅgatīvnī, G nȅgatīvnōg(a); ž. nȅgatīvna, s. nȅgatīvno; komp. negatìvnijī〉 1. koji odbija ili odriče te je suprotan onomu što se očekuje ili traži [~ odgovor]; sin. niječan; ant. potvrdan 2. koji je pesimističan i nedobronamjeran [negativna osoba] 3. koji nije prožet optimizmom i dobrim namjerama [~ postupak; negativno djelovanje] 4. koji nije dovoljan za prolaz na ispitu ili u školi (o ocjeni); sin. neprolazan; ant. prolazan 5. koji je manji od nule [~ broj; ~ rezultat]; ant. pozitivan

im. ž. 〈G negatívnosti, I negatívnošću/negatívnosti〉 1. svojstvo onoga što odbija ili odriče te je suprotno onomu što se očekuje ili traži; sin. niječnost; ant. potvrdnost 2. osobina onoga koji je pesimističan i nedobronamjeran 3. svojstvo onoga što nije prožeto optimizmom i dobrim namjerama 4. svojstvo onoga što je manje od nule; ant. pozitivnost

prid. 〈G nȅgdašnjēg(a); ž. nȅgdašnjā, s. nȅgdašnjē〉 koji je od nekad, koji je bio nekad [~ običaji; negdašnja nošnja]; sin. nekadašnji

pril. 1. na bilo kojemu, neodređenome mjestu, gdje bilo [Možemo li ~ popiti kavu?] 2. na pokojemu mjestu [Snijeg je ~ okopnio.]; sin. mjestimice, mjestimično, ponegdje, tu i tamo v. pod tu; sin. gdjegod

im. s. 〈G negírānja〉 v. nijekanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nègīrām, 3. l. mn. negírajū, imp. nègīrāj, aor. negírah, imperf. nègīrāh, prid. r. negírao, prid. t. nègīrān〉 v. nijekati

vez. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici [Nije otišao u kino, ~ je otišao spavati.]; sin. već ◇ ne samo (da) ... ~ (i) povezuje surečenice u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici [On ne samo da nije glup, ~ je veoma inteligentan.]; sin. ne samo (da) ... već (i) v. pod već

čest. ima poredbeno značenje (obvezatno joj prethodi komparativ) [On je bolji učenik ~ ti.]

im. s. 〈G nègodovānja〉 izražavanje nezadovoljstva čime, protivljenje čemu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nègodujēm, 3. l. mn. nègodujū, imp. nègodūj, aor. nègodovah, imperf. nègodovāh, prid. r. nègodovao〉 izražavati nezadovoljstvo čime, protiviti se čemu

vez. uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (uz obvezatan komparativ u glavnoj surečenici) [Ispalo je bolje ~ smo se nadali.]; sin. nego što v. pod što

im. m. 〈G negovòritelja; mn. N negovòritelji, G negovòritēljā〉 gram. negovorna osoba; sin. negovornik; ant. govoritelj

prid. 〈G nègovōrnōg(a); ž. nègovōrnā, s. nègovōrnō〉 koji se ne izražava govorom [negovorna komunikacija]; ant. govorni

im. m. 〈G negroída, V nȅgroīde; mn. N negroídi, G negroídā〉 pripadnik crne rase

prid. 〈G negròīdnōg(a); ž. negròīdnā, s. negròīdnō〉 koji se odnosi na negroide

im. m. 〈G nȅhāja〉 nedostatak brige za što; sin. nemar