prid. 〈G nekàdašnjēg(a); ž. nekàdašnjā, s. nekàdašnjē〉 koji je od nekad, koji je bio nekad [~ običaji; nekadašnja nošnja]; sin. negdašnji

neodr. zam. 〈G nȅkakva, DL nȅkakvu, A nȅkakav/nȅkakva, I nȅkakvīm; ž. nȅkakva, s. nȅkakvo〉 označuje što neodređeno, bilo kakav, ma kakav [Uzmi ~ kišobran.]; sin. kakav, kakavgod; ant. nikakav

pril. 1. na još uvijek nepoznat način, ali sigurno [Nekako ću proći razred.]; ant. nikako 2. u nekoj mjeri, ali ne potpuno [To je ~ tako.]; sin. donekle, otprilike, približno

pril. na neodređeni cilj, prema neodređenome cilju; ant. nikamo

neodr. zam. 〈G nȅkōg(a), D nȅkōm(u/e), A nȅkī/nȅkōg(a), L nȅkōm(e/u); ž. nȅkā, s. nȅkō〉 1. označuje što neodređeno [Imaš li nekoga prijatelja?]; sin. koji 2. označuje neodređenu količinu [Zakasnio je nekih pet minuta.]; sin. koji 3. 〈u im. funkciji〉 〈mn.〉 označuje skupinu osoba [S nekima jednostavno ne možeš.]

prid. 〈G nèknjižēvnōg(a); ž. nèknjižēvnā, s. nèknjižēvnō〉 koji ne pripada književnosti [~ tekst]; ant. književni

pril. u proteklim, prošlim vremenima [Nekoć se bolje živjelo.]; sin. jednoć, jednom, nekad, prije, svojedobno

im. ž. 〈G nekolicìnē〉 nekoliko muških osoba [Pred školom se okupila ~ dječaka.]

pril. označuje neodređenu, manju količinu [Kupila je nekoliko knjiga.; U parku se igralo nekoliko djece.]

prid. 〈G nȅkolineārna; odr. nȅkolineārnī, G nȅkolineārnōg(a); ž. nȅkolineārna, s. nȅkolineārno〉 mat. koji se ne nalazi na istome pravcu s čim drugim [nekolinearna točka]; ant. kolinearan

prid. 〈G nekoncèntrīrāna; odr. nekoncèntrīrānī, G nekoncèntrīrānōg(a); ž. nekoncèntrīrāna, s. nekoncèntrīrāno〉 1. koji nije okupljen na kojemu mjestu ili oko koje točke kao središta 2. koji nije zgusnut 3. koji nije usredotočen na koji problem ili posao; ant. koncentriran

prid. 〈G nekontròlīrāna; odr. nekontròlīrānī, G nekontròlīrānōg(a); ž. nekontròlīrāna, s. nekontròlīrāno〉 v. nenadziran

prid. 〈G nekonzistèntna; odr. nekonzistèntnī, G nekonzistèntnōg(a); ž. nekonzistèntna, s. nekonzistèntno〉 koji nije čvrst, gust ili postojan; ant. konzistentan

prid. 〈G nekorùmpīrāna; odr. nekorùmpīrānī, G nekorùmpīrānōg(a); ž. nekorùmpīrāna, s. nekorùmpīrāno〉 koji nije podmićen ili potkupljen [nekorumpirana političarka]; ant. korumpiran

im. ž. 〈G nekorùmpīrānosti, I nekorùmpīrānošću/nekorùmpīrānosti〉 osobina onoga koji je nekorumpiran; ant. korumpiranost

im. ž. 〈G nekòvinē; mn. N nekòvine, G nekòvīnā〉 kem. tvar koja nema kovinskih svojstava; sin. (nemetal); ant. kovina, ( metal)

im. ž. 〈G nekretnìnē; mn. N nekretnìne, G nekretnínā〉 imovina koja se ne može premjestiti s jednoga mjesta na drugo, npr. zemljišta i građevine; sin. nepokretna imovina v. pod imovina; ant. pokretnina

prid. 〈G nekrìtična; odr. nekrìtičnī, G nekrìtičnōg(a); ž. nekrìtična, s. nekrìtično; komp. nekritìčnijī〉 1. koji što prihvaća ili procjenjuje bez provjere, istraživanja ili razumijevanja [~ čovjek] 2. koji odražava čiju sklonost ocjenjivanju bez provjere, istraživanja ili razumijevanja [nekritično ocjenjivanje zadaća]

im. ž. 〈G nekrìtičnosti, I nekrìtičnošću/nekrìtičnosti〉 osobina onoga koji je nekritičan ili svojstvo onoga što je nekritično

im. m. 〈G nekròloga; mn. N nekròlozi, G nekròlōgā〉 1. posmrtni govor 2. tekst objavljen u počast pokojniku

im. m. 〈G nȅktāra, I nȅktārom/nȅktārem〉 1. mit. napitak starogrčkih bogova na Olimpu koji daje vječnu mladost 2. bot. sok koji se nalazi u cvijetu ili listu biljke

im. m. 〈G nèktārija; mn. N nèktāriji, G nèktārījā〉 bot. biljna žlijezda koja se nalazi u cvijetu ili listu biljke i koja izlučuje nektar

im. ž. 〈G nektarínē; mn. N nektaríne, G nektarínā〉 bot. 1. vazdazelena voćka, križanac između breskve i šljive 2. okruglasti mesnati slatkasti crvenkasti plod istoimene voćke

im. m. 〈G nektóna; mn. N nektóni, G nektónā〉 zool. vodeni organizam koja se kreće vlastitom snagom; ant. plankton

prid. 〈G nèktōnskōg(a); ž. nèktōnskā, s. nèktōnskō〉 koji se odnosi na nekton; ant. planktonski

()pril. neodređenim smjerom ili putom; ant. nikud

im. ž. 〈G nȅlagodē〉 neugodno stanje izazvano kakvim vanjskim poticajem, tuđim ponašanjem, situacijom i sl. [govoriti s nelagodom]

prid. 〈G nȅlegālna; odr. nȅlegālnī, G nȅlegālnōg(a); ž. nȅlegālna, s. nȅlegālno〉 v. nezakonit, protuzakonit

pril. v. nezakonito, protuzakonito

prid. 〈G nelògična; odr. nelògičnī, G nelògičnōg(a); ž. nelògična, s. nelògično; komp. nelogìčnijī〉 koji nije u skladu s logikom, koji je posljedica neispravnoga razmišljanja i zaključivanja [~ zaključak]; ant. logičan

pril. 〈komp. nelogìčnijē〉 na nelogičan način, neispravno razmišljajući i zaključujući [~ odgovoriti]; ant. logično

im. ž. 〈G nelògičnosti, I nelògičnošću/nelògičnosti〉 svojstvo onoga što je nelogično [~ zaključka]; ant. logičnost

prid. 〈G nȅljubāzna; odr. nȅljubāznī, G nȅljubāznōg(a); ž. nȅljubāzna, s. nȅljubāzno; komp. neljubàznijī〉 1. koji nije ugodan u ophođenju s ljudima [neljubazna osoba] 2. koji odražava čiju neugodnost u ophođenju s ljudima [~ pozdrav; neljubazno pismo]; sin. osoran; ant. ljubazan, srdačan

pril. 〈komp. neljubàznijē〉 tako da odražava neugodnost u ophođenju s ljudima [~ odgovoriti]; sin. osorno; ant. ljubazno, srdačno

im. ž. 〈G neljubáznosti, I neljubáznošću/neljubáznosti〉 osobina onoga koji je neljubazan ili svojstvo onoga što je neljubazno; sin. osornost; ant. ljubaznost, srdačnost

prid. 〈G neljùdskōg(a); ž. neljùdskā, s. neljùdskō〉 koji ne odražava uzvišene osjećaje, dobrotu i poštenje [~ postupak]; sin. nečovječan, ( nehuman); ant. čovječan, ( human), ljudski

im. ž. 〈G nèljudskosti, I nèljudskošću/neljudskosti〉 1. svojstvo onoga što je neljudsko 2. svjetonazor utemeljen na nepoštovanju ljudske časti i dostojanstva; sin. (nehumanost), nečovječnost; ant. čovječnost, ( humanost), ljudskost

im. ž. 〈G nȅmāni; mn. N nȅmāni, G nȅmānī〉 mit. veliko zastrašujuće i opasno biće [morska ~]

im. m. 〈G nȅmāra, I nȅmārom/nȅmārem〉 nedostatak brige za što; sin. nehaj

prid. 〈G nȅmārna; odr. nȅmārnī, G nȅmārnōg(a); ž. nȅmārna, s. nȅmārno; komp. nemàrnijī〉 1. koji ni za što ne mari, koji nema pažnje, ljubavi i brige [~ roditelj] 2. koji odražava nemar, koji odražava nedostatak pažnje, ljubavi i brige [nemarno ponašanje]; ant. brižan, brižljiv

prid. 〈G nȅmaterijālnōg(a); ž. nȅmaterijālnā, s. nȅmaterijālnō〉 1. v. netvarni 2. koji nije opipljiv, koji uistinu ne postoji [~ dokaz]; ant. fizički, materijalni 3. koji se ne odnosi na imovinu ili novac [nematerijalna dobra; nematerijalna korist]; ant. materijalni

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȇmām/nȇmadnēm, 3. l. mn. némajū/nȇmadnū, imp. nȇmāj/nȇmadni, aor. némah/némadoh, imperf. nȇmāh/nemàdijāh, prid. r. némao〉 1. 〈prijel.〉 a. ne biti vlasnikom kakve imovine ili vrijednosti [~ kuću; ~ psa]; ant. posjedovati b. ne držati pod svojim nadzorom ili utjecajem [~ svu vlast u državi]; ant. (posjedovati) c. ne biti nositeljem kakve tjelesne ili psihičke osobine [~ loš karakter; ~ plave oči; ~ ugled] d. ne biti određene dobi [~ deset godina] e. ne biti s kim u kakvu odnosu [~ obitelj; ~ sestru] f. ne nositi što na sebi ili uza se [~ kapu na glavi; ~ torbu u ruci] g. ne biti u određenome raspoloženju ili stanju [~ briga; ~ visoku temperaturu] h. ne biti određene mjere [Zid nema tri metra.; Do vrha ima tri sata hoda.] i. ne sastojati se od čega [Kuća nema dva kata.; Kutija nema poklopac.] j. ne biti pred čim što se treba uraditi ili dogoditi, ne biti obvezan što učiniti [Danas nemamo razredni sastanak.; Ovaj tjedan nemaju svi razredi test.] k. ne bolovati ili patiti od čega [~ upalu pluća; ~ glavobolju] 2. 〈3. l.〉 〈neprijel.〉 označuje neprisutnost ili nepostojanje [Nema vode.]; ant. imati

im. m. 〈G nemetála; mn. N nemetáli, G nemetálā〉 v. nekovina

pril. bez milosti i mjere [~ trošiti novac]

prid. 〈G nemilòsrdna; odr. nemilòsrdnī, G nemilòsrdnōg(a); ž. nemilòsrdna, s. nemilòsrdno; komp. nemilosr̀dnijī〉 1. koji nema milosrđa ili samilosti prema drugima [nemilosrdna osoba] 2. koji odražava nedostatak milosrđa ili samilosti prema drugima [~ postupak]; sin. nesmiljen, okrutan; ant. milosrdan

im. ž. 〈G nemilòsrdnosti, I nemilòsrdnošću/nemilòsrdnosti〉 osobina onoga koji je nemilosrdan ili svojstvo onoga što je nemilosrdno; sin. nesmiljenost, okrutnost; ant. milosrdnost

im. ž. 〈G nèmilosti, L nemilòsti, I nèmilošću/nèmilosti〉 nedostatak razumijevanja, pažnje, naklonosti ili zaštite [carska ~]; ant. milost ♦ ostaviti na milost i ~, usp. milost; pasti u 〈čiju〉 ~ postati predmetom 〈čije〉 mržnje (osporavanja)

prid. 〈G nȅmila; odr. nȅmilī, G nȅmilōg(a); ž. nȅmila, s. nȅmilo; komp. nemìlijī〉 koji izaziva osjećaj odbojnosti [~ događaj]