im. m. 〈G ȍbrednīka; mn. N ȍbrednīci, G ȍbrednīkā〉 zbirka uputa za obavljanje vjerskih obreda; sin. (ritual)

im. m. 〈G obrezaníka, V ȍbrezanīče; mn. N obrezaníci, G obrezaníkā〉 osoba nad kojom je obavljen obred obrezanja

im. s. 〈G obrezánja; mn. N obrezánja, G obrezánjā〉 rel. obred u kojemu se uklanja kožica sa spolnoga uda kod židova i muslimana

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrežēm, 3. l. mn. òbrežū, imp. òbreži, aor. òbrezah, prid. r. òbrezao, prid. t. òbrezān〉 1. odrezati rubove ili krajeve čega [~ lozu] 2. rel. obredno ukloniti kožicu sa spolnoga uda; vidski paranjak: obrezivati

im. s. 〈G obrezívānja; mn. N obrezívānja, G obrezívānjā〉 1. rezanje rubova ili krajeva čega 2. rel. obred u kojemu se uklanja kožica sa spolnoga uda kod židova i muslimana

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obrèzujēm, 3. l. mn. obrèzujū, imp. òbrezūj, aor. obrezívah, imperf. obrèzīvāh, prid. r. obrezívao, prid. t. obrèzīvān〉 1. rezati rubove ili krajeve čega [~ lozu] 2. rel. obredno uklanjati kožicu sa spolnoga uda; vidski paranjak: obrezati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrijēm, 3. l. mn. òbrijū, imp. òbrīj, aor. òbrijah, prid. r. òbrijao, prid. t. òbrijān〉 ukloniti dlake s kože s pomoću britve ili brijaćega aparata [~ glavu; ~ brkove] • òbrijati (se) 〈prijel.〉 ukloniti čiju bradu s pomoću britve ili brijaćega aparata [~ se svakoga jutra]

im. m. 〈G òbrisa; mn. N òbrisi, G ȍbrīsā〉 vanjski rub tijela ili površine, lik ocrtan nejasno, onako kako se vidi u polutami, magli ili izmaglici; sin. (kontura), silueta

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrišēm, 3. l. mn. òbrišū, imp. òbriši, aor. òbrisah, prid. r. òbrisao, prid. t. òbrisān〉 1. očistiti ili ukloniti s čega prljavštinu, prašinu, vlagu i sl. [~ prašinu s namještaja; ~ suze] 2. ukloniti ono što je napisano ili nacrtano [~ gumicom trag olovke na papiru]; sin. izbrisati, ( zbrisati) • òbrisati (se) 〈prijel.〉 osušiti komu tijelo, obično ručnikom nakon kupanja

prid. 〈G òbr̄nūta; odr. òbr̄nūtī, G òbr̄nūtōg(a); ž. òbr̄nūta, s. òbr̄nūto〉 1. v. obratan 2. koji je okrenut naopačke

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbr̄nēm, 3. l. mn. òbr̄nū, imp. obŕni, aor. obŕnuh, prid. r. obŕnuo, prid. t. òbr̄nūt〉 v. okrenuti

pril. 1. v. obratno 2. tako da je okrenuto naopačke [obrnuto spojiti dlanove]

im. s. 〈G obrojčávānja〉 označivanje brojkama; sin. (numeracija, numeriranje), obrojčivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obròjčāvām, 3. l. mn. obrojčávajū, imp. obròjčāvāj, aor. obrojčávah, imperf. obròjčāvāh, prid. r. obrojčávao, prid. t. obròjčāvān〉 označivati brojkama [~ primjere]; sin. (numerirati), obrojčivati; vidski parnjak: obrojčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrōjčīm, 3. l. mn. òbrōjčē, imp. òbrōjči, aor. òbrōjčih, prid. r. òbrōjčio, prid. t. òbrōjčen〉 označiti brojkama [~ primjere]; sin. (numerirati); vidski parnjaci: obrojčavati, obrojčivati

im. s. 〈G obrojčívānja〉 usp. obrojčavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obròjčujēm, 3. l. mn. obròjčujū, imp. obròjčūj, aor. obrojčívah, imperf. obròjčīvāh, prid. r. obrojčívao, prid. t. obròjčīvān〉 usp. obrojčavati

im. m. 〈G òbroka; mn. N òbroci, G ȍbrōkā〉 1. hrana koju jedna osoba pojede za zajutrak, doručak, objed ili večeru [gotovi obroci] 2. jednokratno hranjenje [tri obroka u danu] 3. gosp. dio duga koji se plaća u određenim razmacima [platiti dug u deset obroka]; sin. (rata)

im. m. 〈G òbrōnka; mn. N òbrōnci, G òbronākā〉 zem. blago nagnuta strana uzvisine; sin. padina

im. m. 〈G òbrta; mn. N òbrti, G ȍbr̄tā〉 1. gospodarska djelatnost koja se bavi ručnom ili strojnom obradbom sirovina, proizvodnjom i prodajom pojedinačnih gotovih predmeta [krojački ~; stolarski ~]; sin. zanat 2. ručni uslužni rad [brijački ~]

im. m. 〈G ȍbrtāja; mn. N ȍbrtāji, G ȍbrtājā〉 v. okret

im. s. 〈G òbrtānja〉 v. okretanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrćēm, 3. l. mn. òbrćū, imp. òbrći, aor. òbrtah, imperf. òbrtāh, prid. r. òbrtao, prid. t. òbrtān〉 v. okretati

im. ž. 〈G òbrtnicē; mn. N òbrtnice, G òbrtnīcā〉 1. žena koja je završila obrtničku školu i stekla pravo da se bavi obrtom 2. isprava kojom se dopušta otvaranje obrta

prid. 〈G òbrtničina; ž. òbrtničina, s. òbrtničino〉 koji pripada obrtnici

prid. 〈G òbrtničkōg(a); ž. òbrtničkā, s. òbrtničkō〉 koji se odnosi na obrtnike

im. m. 〈G òbrtnīka, V òbrtnīče; mn. N òbrtnīci, G òbrtnīkā〉 osoba koja je završila obrtničku školu i stekla pravo da se bavi obrtom; sin. (zanatlija)

im. s. 〈G òbrtnīštva〉 zajednica obrtnika i obrta, svi obrtnici i obrti [sajam obrtništva]

im. m. 〈G òbruba; mn. N òbrubi, G ȍbrūbā〉 vrpca našivena na rub tkanine, ukrasni rub [napraviti ~ na torbi]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrūbīm, 3. l. mn. òbrūbē, imp. obrúbi, aor. obrúbih, prid. r. obrúbio, prid. t. òbrūbljen〉 napraviti obrub oko čega [~ svilom; ~ kaput]; vidski parnjak: obrubljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obrùbljujēm, 3. l. mn. obrùbljujū, imp. obrùbljūj, aor. obrubljívah, imperf. obrùbljīvāh, prid. r. obrubljívao, prid. t. obrùbljīvān〉 praviti obrub oko čega [~ svilom; ~ kaput]; vidski parnjak: obrubiti

im. m. 〈G òbrubnjāka; mn. N òbrubnjāci, G òbrubnjākā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred životinja iz koljena žarnjaka koje žive u slatkim i slanim vodama pričvršćene za podlogu ili slobodno plivaju u vodi 2. pripadnik istoimene skupine

im. m. 〈G ȍbrūča; mn. N ȍbrūči, G ȍbrūčā〉 1. uzak predmet kružnoga oblika kroz koji se što provlači, kojim se što uokviruje ili spaja [~ na bačvi]; sin. alka, kolut, prsten 2. okruženje oko neprijatelja [probiti se iz obruča] ♦ steže se (stegnuo se) ~ pritišće se; nadvija se (nadvila se) opasnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrukām, 3. l. mn. òbrukajū, imp. òbrukāj, aor. òbrukah, prid. r. òbrukao, prid. t. òbrukān〉 v. osramotiti (se)

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. obrùšāvām se, 3. l. mn. obrušávajū se, imp. obrùšāvāj se, aor. obrušávah se, imperf. obrùšāvāh se, prid. r. obrušávao se〉 1. spuštati se naglo u letu [~ s planine; ~ na plijen] 2. pren. riječima napadati koga ili što [~ na medije]; vidski paranjak: obrušiti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òbrušīm se, 3. l. mn. òbrušē se, imp. òbruši se, aor. òbruših se, prid. r. òbrušio se, prid. t. òbrušen〉 1. spustiti se naglo u letu [~ s planine; ~ na plijen] 2. pren. riječima napasti koga ili što [~ na medije]; vidski paranjak: obrušavati se

im. ž. 〈G ȍbrvē; mn. N ȍbrve, G ȍbr̄vā〉 anat. koštana izbočina iznad oka u obliku luka obložena kožom i nizom dlaka

im. ž. 〈G òbućē〉 odjevni predmet koji se obuva, navlači na stopala, npr. cipele, čizme, papuče

im. m. 〈G òbućāra, V òbućāru/òbućāre; mn. N òbućāri, G òbućārā〉 1. v. postolar 2. osoba koja proizvodi obuću

prid. 〈G òbućāreva; ž. òbućāreva, s. òbućārevo〉 1. v. postolarev 2. koji pripada obućaru; sin. obućarov

im. ž. 〈G òbućārkē, DL òbućārki; mn. N òbućārke, G òbućārkā/obùćārkī〉 1. v. postolarka 2. žena koja proizvodi obuću

prid. 〈G òbućārova; ž. òbućārova, s. òbućārovo〉 usp. obućarev

prid. 〈G òbućārskōg(a); ž. òbućārskā, s. òbućārskō〉 1. v. postolarski 2. koji se odnosi na obućare [obućarska tvrtka]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obúčem, 3. l. mn. obúkū, imp. obúci, aor. obúkoh, prid. r. òbūkao, prid. t. obùčen〉 staviti na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • òbući (se) 〈prijel.〉 staviti na koga odjeću [~ dijete]; sin. odjenuti; ant. razodjenuti, skinuti, svući; vidski paranjak: oblačiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùhvaćām, 3. l. mn. obùhvaćajū, imp. obùhvaćāj, aor. obùhvaćah, imperf. obùhvaćāh, prid. r. obùhvaćao, prid. t. obùhvaćān〉 1. okružiti koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obujmljivati 2. uzimati u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. uključivati; ant. isključivati; vidski paranjak: obuhvatiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùhvatīm, 3. l. mn. obùhvatē, imp. obùhvati, aor. obùhvatih, prid. r. obùhvatio, prid. t. obùhvaćen〉 1. okružiti koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obujmiti 2. uzeti u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. uključiti; ant. isključiti; vidski paranjak: obuhvaćati

im. m. 〈G obújma; mn. N obújmi, G òbūjāmā〉 1. omeđeni prostor koji zauzima koje tijelo, količina prostora izražena u kubnim mjerama 2. mat. broj koji pokazuje koliko se jediničnih kocaka može smjestiti u određeno tijelo; sin. (volumen)

prid. 〈G obújamskōg(a); ž. obújamskā, s. obújamskō〉 koji se odnosi na obujam; sin. (volumni)