im. s. 〈G počéla; mn. N počéla, G počélā〉 1. početak, izvor, pranačelo 2. zast. v. element

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòčešēm, 3. l. mn. pòčešū, imp. počèši, aor. počèšah, prid. r. počèšao, prid. t. pȍčešān〉 grebući ukloniti svrbež na koži, prijeći po dijelu kože koji svrbi [~ glavu; ~ leđa] • počèšati (se) 〈prijel.〉 grebući prijeći komu po dijelu kože koji svrbi [~ se po glavi; ~ mačku po leđima]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. počèšljām, 3. l. mn. počèšljajū, imp. počèšljāj, aor. počèšljah, prid. r. počèšljao, prid. t. pȍčešljān〉 dotjerati ili popraviti što češljem [~ kosu] • počèšljati (se) 〈prijel.〉 dotjerati ili popraviti komu kosu češljem [~ djevojčicu]

im. m. 〈G počétka; mn. N počétci, G pòčētākā〉 1. prvi, uvodni dio čega [~ dana; sretan ~] 2. trenutak u kojemu se što pojavljuje [~ života]; sin. nastanak, postanak, rođenje pren., začetak pren.; ant. nestanak; ant. (konac²), kraj, svršetak, završetak

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍčnēm, 3. l. mn. pȍčnū, imp. pòčni, aor. pòčēh, prid. r. m. pȍčeo, ž. pȍčēla, s. pȍčēlo, mn. pȍčēli, prid. t. pȍčēt, pril. p. pȍčēvši〉 1. krenuti od početka, pokrenuti kakvo djelovanje ili događanje [~ posao; ~ razgovor; ~ predavati; ~ učiti]; sin. započeti; ant. dovršiti, svršiti, završiti 2. 〈neprijel.〉 〈3. l.〉 biti na početku [Počeli su bolovi.; Počela je škola.]; sin. započeti; ant. prestati; vidski paranjak: počinjati

pril. na početku, u početku [~ godine; ~ stoljeća]; ant. krajem

prid. 〈G pòčetnōg(a); ž. pòčetnā, s. pòčetnō〉 koji je na početku, s kojega se polazi; sin. polazni; ant. završni

im. ž. 〈G pòčetnicē; mn. N pòčetnice, G pòčetnīcā〉 1. žena koja počinje što raditi, koja se tek počinje čime baviti 2. zast. knjiga iz koje se počinje učiti, udžbenik za učenje čitanja i pisanja [~ za prvi razred]

prid. 〈G pòčetničina; ž. pòčetničina, s. pòčetničino〉 koji pripada početnici, ženi koja počinje što raditi, koja se tek počinje čime baviti

prid. 〈G pòčetničkōg(a); ž. pòčetničkā, s. pòčetničkō〉 koji se odnosi na početnike [početnička pogreška; početnička sreća]

im. m. 〈G pòčetnīka, V pòčetnīče; mn. N pòčetnīci, G pòčetnīkā〉 osoba koja počinje što raditi, koja se tek počinje čime baviti

im. m. 〈G pòčīnka; mn. N pòčīnci, G pòčinākā〉 stanje mirovanja, kad se odmara, spava ♦ otići na vječni ~ umrijeti

im. m. 〈G počìnitelja; mn. N počìnitelji, G počìnitēljā〉 osoba koja je što počinila

im. ž. 〈G počinitèljicē; mn. N počinitèljice, G počinitèljīcā〉 žena koja je što počinila

prid. 〈G počinitèljičina; ž. počinitèljičina, s. počinitèljičino〉 koji pripada počiniteljici

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòčinīm, 3. l. mn. pòčinē, imp. počìni, aor. počìnih, prid. r. počìnio, prid. t. pòčinjen〉 prav. prouzročiti što (o lošem ili nezakonitom djelu) [~ prometni prekršaj; ~ zločin]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòčinēm, 3. l. mn. pòčinū, imp. pòčini, aor. pòčinuh, prid. r. pòčinuo〉 provesti vrijeme u odmoru, obnoviti snage [~ nakon ručka; ~ nakon učenja]; vidski parnjak: počivati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòčinjēm, 3. l. mn. pòčinjū, imp. pòčinji, aor. pòčinjah, imperf. pòčinjāh, prid. r. pòčinjao, prid. t. pòčinjān〉 1. kretati od početka, pokretati kakvo djelovanje ili događanje [~ posao; ~ razgovor; ~ predavati; ~ učiti]; sin. začinjati zast., započinjati; ant. dovršavati, svršavati, završavati 2. 〈neprijel.〉 〈3. l.〉 biti na početku [Počinju bolovi.; Počinje škola.]; sin. začinjati zast., započinjati; ant. prestajati; vidski paranjak: početi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòčistīm, 3. l. mn. pòčistē, imp. pòčisti, aor. pòčistih, prid. r. pòčistio, prid. t. pòčišćen〉 1. učiniti što čistim [~ dvorište; ~ pod u razredu; ~ ulaz pred školom]; sin. očistiti; ant. onečistiti, uprljati, zaprljati 2. ukloniti što kako bi što postalo čistim ili urednim [~ nered]; sin. očistiti 3. pren., razg. pojesti do kraja [~ zdjelu čipsa]

im. s. 〈G počívānja〉 1. provođenje vremena u odmoru, obnavljanje snaga; sin. odmaranje 2. oslanjanje na što ili ishođenje iz čega postojanje uporišta u čemu, izvođenje ili zaključivanje iz čega; sin. temeljenje, zasnivanje 3. pren. bivanje u grobu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòčīvām, 3. l. mn. počívajū, imp. pòčīvāj, aor. počívah, imperf. pòčīvāh, prid. r. počívao〉 1. provoditi vrijeme u odmoru, obnavljati snage [~ nakon ručka; ~ nakon učenja]; vidski parnjak: počinuti 2. pren. a. 〈3. l.〉 imati uporište u čemu, moći se izvesti ili zaključiti iz čega [~ na čvrstim dokazima]; sin. temeljiti se v. pod temeljiti, zasnivati se v. pod zasnivati b. imati počivalište u grobu, biti u grobu [Ovdje počivaju naši stari.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. počùpām, 3. l. mn. počùpajū, imp. počùpāj, aor. počùpah, prid. r. počùpao, prid. t. pȍčupān〉 1. čupajući povaditi [~ celer; ~ repu; ~ korov] 2. čupajući povući koga za kosu [~ djevojčicu] 3. čupajući ukloniti dlake [~ obrve; ~ bradu] 4. čupajući isključiti i onesposobiti što [~ telefonske vodove; ~ energetske kabele] • počùpati se 〈povr.〉 pren., razg. v. posvaditi se pod posvaditi, posvađati se pod posvađati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȏđēm, 3. l. mn. pȏđū, imp. póđi, aor. póđoh, prid. r. pòšao, pril. p. pòšāvši〉 1. početi ići, pomaknuti se s kojega mjesta u određenome smjeru [Moram ~ u školu.; Vlak će ~ u devet sati.]; vidski parnjak: polaziti 2. početi redovito pohađati kakvu obrazovnu ustanovu ili slobodnu aktivnost [Ove godine pošla sam na balet.]; sin. krenuti; vidski parnjak: polaziti 3. imati kao polazište [~ od provjerenih podataka]; sin. krenuti; vidski parnjak: polaziti 4. 〈3. l.〉 razviti se na određen način [~ u pogrešnome smjeru]; sin. krenuti; vidski parnjak: polaziti 5. zast. udati se za koga [~ za susjedova sina]

()prij. 1. 〈A〉 a. označuje da tko ili što dospijeva s donje strane čega [sagnuti se pod stol]; ant. nad b. označuje da se što zbiva kratko prije čega [doći pod noć; vratiti se pod zimu] 2. 〈I〉 a. označuje da se tko ili što nalazi ili kreće s donje strane ili na donjoj strani čega [bore pod očima; zemlja poda mnom; stajati pod krovom]; sin. ispod; ant. iznad, nad b. označuje da se što odvija u određenim okolnostima [pristati pod zakletvom; skriti se pod zaštitom mraka]

im. m. 〈G pòda; mn. N pòdovi, G pȍdōvā〉 vodoravna površina prostorije po kojoj se hoda [kameni ~; drveni ~]

pril. na određenoj udaljenosti, nešto dalje [Sjeo je podalje.; Moja je kuća ~ od trga.]

im. m. 〈G pòdānka; mn. N pòdānci, G pòdanākā〉 bot. podzemni izdanak koji služi kao spremište hrane novoj nadzemnoj biljci; sin. rizom

im. ž. 〈G pòdanicē; mn. N pòdanice, G pòdanīcā〉 žena koja se pokorava vlasti druge osobe, koja joj iskazuje poslušnost; sin. vazalka

prid. 〈G pòdaničina; ž. podàničina, s. pòdaničino〉 koji pripada podanici; sin. vazalkin

prid. 〈G pòdaničkōg(a); ž. pòdaničkā, s. pòdaničkō〉 koji se odnosi na podanike; sin. vazalni pren.

im. m. 〈G pòdanīka, V pòdanīče; mn. N pòdanīci, G pòdanīkā〉 osoba koja se pokorava vlasti druge osobe, koja joj iskazuje poslušnost; sin. vazal pren.

prid. 〈G pòdla; odr. pȍdlī, G pȍdlōg(a); ž. pòdla, s. pȍdlo; komp. pòdlijī〉 1. koji potajice čini zlo, koji prikriva zle namjere [~ čovjek] 2. koji odražava čije prikrivene zle namjere [~ smijeh]; sin. podmukao, zloban

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdārīm, 3. l. mn. pòdārē, imp. podári, aor. podárih, prid. r. podário, prid. t. pòdāren〉 učiniti da što promijeni vlasnika bez novčane naknade, prouzročiti da tko što ima, prepustiti što komu drugom u vlasništvo [~ komu knjigu]; sin. darovati, pokloniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podàstirēm, 3. l. mn. podàstirū, imp. podàstiri, aor. podàstirah, imperf. podàstirāh, prid. r. podàstirao, prid. t. podàstirān〉 davati komu na uvid [~ dokumentaciju]; vidski parnjak: podastrijeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍdastrēm, 3. l. mn. pȍdastrū, imp. podàstri, aor. podàstrjeh, prid. r. m. pȍdastrō, ž. pȍdastr̄la, s. pȍdastr̄lo, mn. pȍdastr̄li, prid. t. pȍdastr̄t〉 dati komu na uvid [~ dokumentaciju]; vidski parnjak: podastirati

im. m. 〈G podátka; mn. N podátci, G pòdātākā〉 činjenica koja što dokazuje, potvrđuje ili na temelju koje se može što zaključiti, činjenica o kome ili čemu [osobni podatci; povijesni ~]; sin. (informacija)

prid. 〈G pȍdātna; odr. pȍdātnī, G pȍdātnōg(a); ž. pȍdātna, s. pȍdātno; komp. podàtnijī〉 1. koji se lako oblikuje 2. koji se čemu prepušta bez otpora

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòdām se/pȍdadnēm se, 3. l. mn. pòdajū se/pȍdadnū se, imp. pòdāj se/pȍdadni se, aor. pòdah se/pȍdadoh se, prid. r. m. pȍdao se, ž. pȍdāla se, s. pȍdālo se; mn. pȍdāli se〉 1. prepustiti se čemu bez otpora ili susprezanja [~ užitcima] 2. pristati na spolni odnos s kim; sin. dati se v. pod dati; vidski paranjak: podavati se

prid. 〈G podàtkōvnōg(a); ž. podàtkōvnā, s. podàtkōvnō〉 koji se odnosi podatke [podatkovna datoteka]

prid. 〈G podàtōmskōg(a); ž. podàtōmskā, s. podàtōmskō〉 fiz., kem. koji je manji od atoma [podatomska čestica]; sin. subatomski

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòdājēm se, 3. l. mn. pòdājū se, imp. podáji se, aor. podávah se, imperf. pòdāvāh se, prid. r. podávao se〉 1. prepuštati se čemu bez otpora ili susprezanja [~ užitcima] 2. pristajati na spolni odnos s kim; sin. davati se v. pod davati; vidski paranjak: podati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdāvīm, 3. l. mn. pòdāvē, imp. podávi, aor. podávih, prid. r. podávio, prid. t. pòdāvljen〉 udaviti sve redom, udaviti u velikome broju

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdbācīm, 3. l. mn. pòdbācē, imp. podbáci, aor. podbácih, prid. r. podbácio, prid. t. pòdbāčen〉 1. 〈neprijel.〉 učiniti ili ispuniti manje od očekivanoga [Žetva je podbacila.] 2. 〈prijel.〉 sp. baciti između dvaju košarkaša na početku utakmice (o lopti); vidski paranjak: podbacivati

im. s. 〈G podbacívānja〉 1. v. podbačaj 2. sp. bacanje lopte između dvaju košarkaša na početku utakmice

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. podbàcujēm, 3. l. mn. podbàcujū, imp. podbàcūj, aor. podbacívah, imperf. podbàcīvāh, prid. r. podbacívao〉 1. činiti ili ispunjati manje od očekivanoga [podbaciti na testovima] 2. sp. bacati između dvaju košarkaša na početku utakmice (o lopti); vidski paranjak: podbaciti

im. m. 〈G pȍdbačāja〉 lošiji uspjeh od željenoga ili očekivanoga; sin. (podbacivanje)

im. s. 〈G podbádānja; mn. N podbádānja, G podbádānjā〉 1. ubadanje koga snažno i s prekidima 2. pren. izazivanje koga zajedljivim ili podrugljivim riječima; sin. provociranje, zadirkivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdbādām, 3. l. mn. podbádajū, imp. pòdbādāj, aor. podbádah, imperf. pòdbādāh, prid. r. podbádao, prid. t. pòdbādān〉 1. ubadati snažno i s prekidima (o jahaćim životinjama) 2. pren. izazivati koga zajedljivim ili podrugljivim riječima; sin. dražiti zast.; ( provocirati), zadirkivati; vidski paranjak: podbosti