gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdbōčīm, 3. l. mn. pòdbōčē, imp. podbóči, aor. podbóčih, prid. r. podbóčio, prid. t. pòdbōčen〉 upotrijebiti što kao oslonac ili potporanj čemu da ne padne [~ glavu rukama; ~ zid]; sin. poduprijeti • podbóčiti se 〈povr.〉 imati što kao oslonac, prenijeti dio težine na što čvrsto [~ se na štap]; sin. osloniti se, (poduprijeti se) v. pod poduprijeti; vidski paranjak: podbočivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podbòčujēm, 3. l. mn. podbòčujū, imp. podbòčūj, aor. podbočívah, imperf. podbòčīvāh, prid. r. podbočívao, prid. t. podbòčīvān〉 upotrebljavati što kao oslonac ili potporanj čemu da ne padne [~ glavu rukama; ~ zid]; sin. podupirati • podbočívati se 〈povr.〉 imati što kao oslonac, prenositi dio težine na što čvrsto [~ se na štap]; sin. oslanjati se, (podupirati se) v. pod podupirati; vidski paranjak: podbočiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podbòdem, 3. l. mn. podbòdū, imp. podbòdi, aor. podbòdoh, prid. r. m. pòdbō, ž. pòdbola, s. pòdbolo, mn. pòdboli, prid. t. podbòden〉 1. snažno ubosti (o jahaćim životinjama) 2. pren. izazvati koga zajedljivim ili podrugljivim riječima; sin. (isprovocirati); vidski paranjak: podbadati

im. m. 〈G pȍdbratka; mn. N pȍdbradci, G pȍdbradākā〉 dio tkiva ispod brade

im. m. 〈G pòdbradnjāka; mn. N pòdbradnjāci, G pòdbradnjākā〉 dio dječje odjeće koji se stavlja ispod brade da se spriječi prljanje hranom

prid. 〈G pòdbuhla; odr. pòdbuhlī, G pòdbuhlōg(a); ž. pòdbuhla, s. pòdbuhlo; komp. podbùhlijī〉 kojemu je povećan obujam zbog ozljede ili upale [podbuhlo lice]; sin. natečen v. pod nateći, otečen v. pod oteći

im. ž. 〈G pòdbuhlosti, I pòdbuhlošću/pòdbuhlosti〉 osobina onoga koji je podbuhao ili svojstvo onoga što je podbuhlo; sin. natečenost, otečenost

im. s. biol. 〈G pòdcārstva; mn. N pòdcārstva, G pòdcārstāvā/pòdcārstvā〉 kategorija ispod carstva, a iznad koljena u podjeli živoga svijeta

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdcijēnīm, 3. l. mn. pòdcijēnē, imp. podcijéni, aor. podcijénih, prid. r. podcijénio, prid. t. pòdcijēnjen〉 prenisko procijeniti vrijednosti, sposobnosti ili učinkovitosti koga ili čega [~ suparnika; ~ čiji rad]; sin. (omalovažiti); vidski parnjak: podcjenjivati

im. s. 〈G podcjenjívānja〉 prenisko procjenjivanje vrijednosti, sposobnosti ili učinkovitosti koga ili čega; sin. (omalovažavanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podcjènjujēm, 3. l. mn. podcjènjujū, imp. podcjènjūj, aor. podcjenjívah, imperf. podcjènjīvāh, prid. r. podcjenjívao, prid. t. podcjènjīvān〉 prenisko procjenjivati vrijednosti, sposobnosti ili učinkovitosti koga ili čega [~ čiji rad; ~ suparnika]; sin. (omalovažavati); vidski parnjak: podcijeniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdcrtām, 3. l. mn. pòdcrtajū, imp. pòdcrtāj, aor. pòdcrtah, prid. r. pòdcrtao, prid. t. pȍdcrtān〉 1. povući crtu ispod čega [~ glavne riječi; ~ pogreške]; sin. (podvući) 2. pren. a. v. istaknuti b. v. naglasiti; vidski paranjak: podcrtavati

im. s. 〈G podcrtávānja〉 1. vučenje crte ispod čega; sin. (podvlačenje) 2. pren. v. isticanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podcr̀tāvām, 3. l. mn. podcrtávajū, imp. podcr̀tāvāj, aor. podcrtávah, imperf. podcr̀tāvāh, prid. r. podcrtávao, prid. t. podcr̀tāvān〉 1. vući crtu ispod čega [~ glavne riječi; ~ pogreške]; sin. (podvlačiti) 2. pren. a. v. isticati b. v. naglašavati, naglašivati; vidski paranjak: podcrtati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdčinīm, 3. l. mn. pòdčinē, imp. podčìni, aor. podčìnih, prid. r. podčìnio, prid. t. pòdčinjen〉 staviti ili dovesti koga pod svoju vlast [~ narod]; sin. podjarmiti • podčìniti se 〈povr.〉 prihvatiti čiju vlast [~ se jačemu]; sin. podrediti, pokoriti; vidski paranjak: podčinjavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podčìnjāvām, 3. l. mn. podčinjávajū, imp. podčìnjāvāj, aor. podčinjávah, imperf. podčìnjāvāh, prid. r. podčinjávao, prid. t. podčìnjāvān〉 stavljati ili dovoditi koga pod svoju vlast [~ narod]; sin. podjarmljivati • podčinjávati se 〈povr.〉 stavljati se pod čiju vlast [~ se jačemu]; sin. podređivati, pokoravati; vidski paranjak: podčiniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podèbljām, 3. l. mn. podèbljajū, imp. podèbljāj, aor. podèbljah, prid. r. podèbljao, prid. t. pȍdebljān〉 učiniti debljim [~ crte na kolniku]; vidski parnjak: podebljavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podèbljāvām, 3. l. mn. podebljávajū, imp. podèbljāvāj, aor. podebljávah, imperf. podèbljāvāh, prid. r. podebljávao, prid. t. podèbljāvān〉 činiti debljim [~ crte na kolniku]; vidski parnjak: podebljati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòderēm, 3. l. mn. pòderū, imp. podèri, aor. podèrah, prid. r. podèrao, prid. t. pȍderān〉 1. potežući ili čupajući učiniti da što bude u komadima [~ papir; ~ platno]; sin. rastrgati 2. oštetiti uporabom [~ cipele] • podèrati se 〈povr.〉 prestati biti cijelim (o tkanini i sl.) [Čarape su se poderale.]; sin. (rastrgati se) v. pod rastrgati, (rastrgnuti se) v. pod rastrgnuti; sin. razderati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdesīm, 3. l. mn. pòdesē, imp. pòdesi, aor. pòdesih, prid. r. pòdesio, prid. t. pòdešen〉 v. namjestiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podèšāvām, 3. l. mn. podešávajū, imp. podèšāvāj, aor. podešávah, imperf. podèšāvāh, prid. r. podešávao, prid. t. podèšāvān〉 v. namještati

im. s. 〈G pòdgōrja〉 zem. kraj ispod strmih padina gorskih ili planinskih uzvisina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdgrijēm, 3. l. mn. pòdgrijū, imp. pòdgrīj, aor. pòdgrijah, prid. r. pòdgrijao, prid. t. pòdgrijān〉 1. grijući učiniti toplim [~ sarmu] 2. pren. ponovno učiniti aktualnim [~ stare priče]; vidski paranjak: podgrijavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podgrìjāvām, 3. l. mn. podgrijávajū, imp. podgrìjāvāj, aor. podgrijávah, imperf. podgrìjāvāh, prid. r. podgrijávao, prid. t. podgrìjāvān〉 1. grijući činiti toplim [~ sarmu] 2. pren. ponovno činiti aktualnim [~ stare priče]; vidski paranjak: podgrijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdignēm, 3. l. mn. pòdignū, imp. pòdigni, aor. pòdigoh, prid. r. pòdigao, prid. t. pòdignūt, pril. p. pòdigāvši〉 v. podignuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdignēm, 3. l. mn. pòdignū, imp. pòdigni, aor. pòdignuh, prid. r. pòdignuo, prid. t. pòdignūt, pril. p. pòdignūvši〉 1. pomaknuti, premjestiti što s nižega na viši položaj [~ knjigu na policu]; sin. dignuti; ant. skinuti, spustiti 2. pomaknuti, premjestiti što iz vodoravnoga u uspravni položaj ili prema uspravnomu položaju, uspraviti, usmjeriti prema gore [~ brklju]; sin. dignuti; ant. spustiti 3. pokrenuti, potaknuti koga da što učini [~ ljude na pobunu]; sin. dignuti 4. stvoriti kopanjem temelja i zidanjem [~ kuću]; sin. dignuti, izgraditi, sagraditi; ant. srušiti 5. preuzeti od koga novac, novčane papire ili kakvu dokumentaciju [~ nalaze; ~ plaću]; sin. dignuti 6. učiniti što višim ili većim, povećati čemu visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. dignuti, povisiti; ant. oboriti, sniziti, spustiti 7. pren. pripremiti koga za život [~ djecu]; sin. odgojiti • pòdignuti se 〈povr.〉 1. premjestiti se s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto [~ se na stolac]; sin. dignuti se v. pod dignuti, popeti se, uspeti se; ant. sići, spustiti se v. pod spustiti 2. 〈3. l.〉 a. postati višim [Temperatura se podignula.; Voda se podignula.]; sin. dignuti se v. pod dignuti, narasti, povisiti se v. pod povisiti, porasti; ant. sniziti se v. pod sniziti, spustiti se v. pod spustiti b. naglo nastati [Podignula se oluja.; Podignula se magla.]; sin. dignuti se v. pod dignuti 3. započeti pobunu ili ustanak, suprotstaviti se čemu [~ se na ustanak]; sin. dignuti se v. pod dignuti, ustati pren.; sin. (podići); vidski paranjak: podizati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdijēlīm, 3. l. mn. pòdijēlē, imp. podijéli, aor. podijélih, prid. r. podijélio, prid. t. pòdijēljen〉 1. učiniti da od cjeline nastanu dva dijela ili više njih [~ zemljište na tri dijela]; sin. razdijeliti 2. učiniti da što dobije više vlasnika ili korisnika [~ dionice građanima; ~ telefonske linije kućanstvima]; sin. (distribuirati) 3. učiniti da što dobije više vlasnika bez novčane naknade [~ bombone djeci] 4. dijeleći suprotstaviti dvije strane [~ narod] 5. imati što u zajedništvu ili proživjeti što s kim [~ s kim drugo mjesto; ~ stan s prijateljem; ~ s kim dobro i zlo] 6. mat. izvesti operaciju dijeljenja [~ šest s dva] • podijéliti se 〈povr.〉 1. prestati biti cio, početi se sastojati od dvaju dijelova ili više njih [Stanica se podijelila.] 2. umnažati se cijepanjem; sin. razdijeliti se v. pod razdijeliti 3. međusobno se razgraničiti u pravima na imovinu [~ se s braćom]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. podìlazīm, 3. l. mn. podìlazē, imp. podìlazi, aor. podìlazih, imperf. podìlažāh, prid. r. podìlazio〉 1. v. obuzimati 2. v. dodvoravati se, ulizivati se

im. ž. 〈G pòdinē; mn. N pòdine, G pȍdīnā〉 1. geol., zem. sloj koji se nalazi izravno ispod istraživanoga ili iskorištavanoga sloja 2. bot. lisna baza

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. podìvljām, 3. l. mn. podìvljajū, imp. podìvljāj, aor. podìvljah, prid. r. podìvljao〉 1. postati ponovno divljim nakon pripitomljivanja [Loza je podivljala.] 2. pren. a. početi se ponašati kao divljak, osjetiti i pokazati ljutnju u velikoj mjeri b. početi razorno djelovati pod utjecajem vremenske nepogode [More je podivljalo.]

im. m. 〈G podizáča; mn. N podizáči, G podizáčā〉 anat. mišić koji podiže očni kapak

im. s. 〈G pòdizānja〉 1. pomicanje, premještanje čega s nižega na viši položaj; sin. dizanje; ant. skidanje, spuštanje 2. pomicanje, premještanje čega iz vodoravnoga u uspravan ili prema uspravnomu položaju, uspravljanje ili usmjeravanje prema gore; sin. dizanje; ant. spuštanje 3. pokretanje, poticanje koga da što učini; sin. dizanje 4. stvaranje građevine kopanjem temelja, zidanjem i stavljanjem pod krov; sin. izgrađivanje, dizanje; ant. rušenje 5. preuzimanje (o novcu, novčanim papirima ili dokumentaciji); sin. dizanje 6. činjenje čega višim ili većim, povećavanje visine ili vrijednosti čemu; sin. dizanje, povisivanje; ant. snizivanje, snižavanje, spuštanje 7. pren. pripremanje koga za život ili za određeni posao; sin. odgajanje 8. premještanje s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto; sin. dizanje, penjanje, uspinjanje; ant. silaženje, spuštanje 9. postajanje višim; sin. dizanje, povisivanje; ant. snizivanje, snižavanje, spuštanje 10. započinjanje pobune ili ustanka; sin. dizanje, ustajanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdižēm, 3. l. mn. pòdižū, imp. pòdiži, aor. pòdizah, imperf. pòdizāh, prid. r. pòdizao, prid. t. pòdizān〉 1. pomicati, premještati što s nižega na viši položaj [~ knjigu na policu]; sin. dizati; ant. skidati, spuštati 2. pomicati, premještati što iz vodoravnoga u uspravnan ili prema uspravnomu položaju, uspravljati, usmjeravati prema gore [~ brklju]; sin. dizati; ant. spuštati 3. pokretati, poticati koga da što učini [~ ljude na ustanak]; sin. dizati 4. stvarati građevinu kopanjem temelja i zidanjem [~ kuću]; sin. graditi, izgrađivati, dizati; ant. rušiti 5. preuzimati (o novcu, novčanim papirima ili dokumentaciji) [~ nalaze; ~ plaću]; sin. dizati 6. činiti što višim ili većim, povećavati čemu visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. dizati, povisivati; ant. obarati, snizivati, snižavati, spuštati 7. pren. pripremati koga za život; sin. odgajati • pòdizati se 〈povr.〉 1. premještati se s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto [~ se na stolac]; sin. penjati se, uspinjati se; ant. spuštati se v. pod spuštati 2. 〈3. l.〉 a. postajati višim [Podiže se temperatura.; Voda se podiže.]; sin. povisivati se v. pod povisivati, rasti; ant. snizivati se v. pod snizivati, snižavati se v. pod snižavati, spuštati se v. pod spuštati b. naglo nastajati [Podiže se oluja.] c. započinjati pobunu ili ustanak, suprotstavljati se čemu [~ se na ustanak; ~ se protiv agresora]; sin. ustajati pren.; Vidski parnjaci: ( podići), podignuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdjārmīm, 3. l. mn. pòdjārmē, imp. podjármi, aor. podjármih, prid. r. podjármio, prid. t. pòdjārmljen〉 staviti ili dovesti koga pod svoju vlast [~ narod]; sin. podčiniti, podrediti, pokoriti; vidski parnjak: podjarmljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podjàrmljujēm, 3. l. mn. podjàrmljujū, imp. podjàrmljūj, aor. podjarmljívah, imperf. podjàrmljīvāh, prid. r. podjarmljívao, prid. t. podjàrmljīvān〉 stavljati ili dovoditi koga pod svoju vlast [~ narod]; sin. podčinjavati, podređivati, pokoravati; vidski parnjak: podjarmiti

prid. 〈G pȍdjednāka; odr. pȍdjednākī, G pȍdjednākōg(a); ž. pȍdjednāka, s. pȍdjednāko〉 koji je približno jednak, gotovo jednak [podjednake dužnosti]

im. ž. 〈G pȍdjelē; mn. N pȍdjele, G pȍdjēlā〉 1. rastavljanje koje cjeline na dijelove; sin. dioba, razdioba 2. rezultat istoimenoga postupka 3. razvrstavanje prema nekim zajedničkim svojstvima

im. m. 〈G pòdjēljka; mn. N pòdjēljci, G pòdjeljākā〉 dio ljestvice, npr. na barometru ili toplomjeru

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. podjètīnjīm, 3. l. mn. podjètīnjē, imp. podjetínji, aor. podjetínjih, prid. r. podjetínjio〉 početi se ponašati poput djeteta [~ u starosti]

im. m. 〈G podlàca, V pòdlače; mn. N podlàci, G podlácā〉 podmukla, pokvarena, nepoštena osoba; sin. gad, pokvarenjak

prid. 〈G podlàčeva; ž. podlàčeva, s. podlàčevo〉 koji pripada podlacu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdlāžēm, 3. l. mn. pòdlāžū, imp. podláži, aor. podlágah, imperf. pòdlāgāh, prid. r. podlágao, prid. t. pòdlāgān〉 stavljati što pod što kao oslonac [~ jastuk pod glavu]; vidski parnjak: podložiti

im. ž. 〈G pòdlakticē; mn. N pòdlaktice, G pòdlaktīcā〉 anat. dio ruke od šake do lakta

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdlegnēm, 3. l. mn. pòdlegnū, imp. pòdlegni, aor. pòdlegoh, prid. r. pòdlegao, pril. p. pòdlegāvši〉 1. prihvatiti što bez protivljenja [~ čijemu nagovaranju] 2. ne uspjeti se održati na životu, umrijeti zbog ranjavanja ili bolesti [Podlegao je ranama.]; sin. (podlegnuti); vidski paranjak: podlijegati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdlegnēm, 3. l. mn. pòdlegnū, imp. pòdlegni, aor. pòdlegnuh, prid. r. pòdlegnuo, pril. p. pòdlegnūvši〉 v. podleći

im. m. 〈G pòdleska; mn. N pòdlesci, G pòdlesākā〉 v. šafran

im. s. 〈G podlijégānja〉 1. prihvaćanje čega bez protivljenja 2. umiranje zbog ranjavanja ili bolesti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdlijēžēm, 3. l. mn. pòdlijēžū, imp. podlijéži, aor. podlijégah, imperf. pòdlijēgāh, prid. r. podlijégao〉 1. prihvaćati što bez protivljenja [~ čijemu nagovaranju] 2. umirati zbog ranjavanja ili bolesti [~ ranama]; Vidski parnjaci: ( podleći), podlegnuti