im. m. 〈G pòdlistka; mn. N pòdlistci, G pòdlistākā〉 knjiž. 1. prozna književna vrsta koja obuhvaća djela, obično u obliku novinskoga teksta, u kojima se na popularan i duhovit način obrađuju različite teme iz društvenoga života 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. (feljton)

pril. 〈komp. pòdlijē〉 s prikrivenim zlim namjerama [~ se smijati; ~ udariti]; sin. podmuklo, zlobno

im. ž. 〈G pȍdlogē, DL pȍdlozi; mn. N pȍdloge, G pȍdlōgā〉 1. ono na čemu što stoji, na čemu se što gradi, tvori, stvara [pješčana ~; betonska ~]; sin. osnova 2. ono što se podmeće pod što [staviti zdjelu na podlogu; ~ za pisanje] 3. a. pren. prije stečeno znanje, znanje koje je preduvjet za uspješno usvajanje kojega drugog zvanja [imati dobru podlogu iz matematike]; sin. predznanje b. polazišni, najbitniji dio čega [~ istraživanja]; sin. osnova, temelj

im. ž. 〈G pȍdlosti, I pȍdlošću/pȍdlosti; mn. N pȍdlosti, G pȍdlostī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji je podao ili svojstvo onoga što je podlo; sin. podmuklost, zlobnost 2. podlo djelo

im. m. 〈G pòdloška; mn. N pòdlošci, G pòdložākā〉 predmet u obliku ploče koji se upotrebljava kako bi se zaštitila kakva površina [~ za čaše; ~ za vreli lonac]; sin. podmetač

prid. 〈G pòdložna; odr. pòdložnī, G pòdložnōg(a); ž. pòdložna, s. pòdložno; komp. podlòžnijī〉 koji priznaje čiju vlast

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdložīm, 3. l. mn. pòdložē, imp. podlòži, aor. podlòžih, prid. r. podlòžio, prid. t. pòdložen〉 staviti što pod što kao oslonac [~ jastuk pod glavu]; vidski parnjak: podlagati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmažēm, 3. l. mn. pòdmažū, imp. pòdmaži, aor. pòdmazah, prid. r. pòdmazao, prid. t. pòdmazān〉 nanijeti mazivo na dijelove stroja ili kakva mehanizma [~ bravu; ~ motor]; vidski parnjak: podmazivati

im. s. 〈G podmazívānja〉 nanošenje maziva na dijelove stroja ili kakva mehanizma

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podmàzujēm, 3. l. mn. podmàzujū, imp. podmàzūj, aor. podmazívah, imperf. podmàzīvāh, prid. r. podmazívao, prid. t. podmàzīvān〉 nanositi mazivo na dijelove stroja ili kakva mehanizma [~ bravu; ~ motor]; vidski parnjak: podmazati

im. m. 〈G pòdmeta; mn. N pòdmeti, G pȍdmētā〉 zast. v. subjekt

im. m. 〈G podmetáča; mn. N podmetáči, G podmetáčā〉 predmet u obliku ploče koji se upotrebljava kako bi se zaštitila kakva površina [~ za čaše; ~ za vreli lonac]; sin. podložak

im. s. 〈G pòdmetānja〉 1. stavljanje čega pod što kao oslonac 2. lažno optuživanje; sin. podvaljivanje 3. davanje komu čega umjesto čega drugoga krišom; sin. podvaljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmećēm, 3. l. mn. pòdmećū, imp. pòdmeći, aor. pòdmetah, imperf. pòdmetāh, prid. r. pòdmetao, prid. t. pòdmetān〉 1. stavljati što pod što kao oslonac [~ jastuke pod leđa] 2. pren. a. lažno optuživati koga [On mu podmetnuo.]; sin. podvaljivati, smještati razg. b. krišom davati komu što umjesto čega [~ komu pokvareno voće]; sin. podvaljivati; vidski paranjak: podmetnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmetnēm, 3. l. mn. pòdmetnū, imp. pòdmetni, aor. pòdmetnuh, prid. r. pòdmetnuo, prid. t. pòdmetnūt〉 1. staviti što pod što kao oslonac [~ jastuk pod leđa] 2. pren. a. lažno optužiti koga [On mu je podmetnuo.]; sin. podvaliti, smjestiti razg. b. krišom dati komu što umjesto čega [~ komu pokvareno voće]; sin. podvaliti; vidski paranjak: podmetati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podmìćujēm, 3. l. mn. podmìćujū, imp. podmìćūj, aor. podmićívah, imperf. podmìćīvāh, prid. r. podmićívao, prid. t. podmìćīvān〉 davati komu mito [~ službenike]; sin. (korumpirati), mititi, potplaćivati, potkupljivati; vidski parnjak: podmititi

im. s. 〈G podmirénja〉 ispunjenje (o financijskoj obvezi)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmīrīm, 3. l. mn. pòdmīrē, imp. podmíri, aor. podmírih, prid. r. podmírio, prid. t. pòdmīren〉 ispuniti (o financijskoj obvezi) [~ dug]; vidski parnjak: podmirivati

im. s. 〈G podmirívānja〉 ispunjavanje (o financijskoj obvezi)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podmìrujēm, 3. l. mn. podmìrujū, imp. podmìrūj, aor. podmirívah, imperf. podmìrīvāh, prid. r. podmirívao, prid. t. podmìrīvān〉 ispunjati (o financijskoj obvezi) [~ dug]; vidski parnjak: podmiriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdmītīm, 3. l. mn. pòdmītē, imp. podmíti, aor. podmítih, prid. r. podmítio, prid. t. pòdmīćen〉 dati komu mito [~ službenike]; sin. (korumpirati), potkupiti, potplatiti; vidski parnjak: podmićivati

prid. 〈G podmìtljiva; odr. podmìtljivī, G podmìtljivōg(a); ž. podmìtljiva, s. podmìtljivo; komp. podmitljìvijī〉 koji se može podmititi; sin. potkupljiv; ant. nepodmitljiv, nepotkupljiv

im. ž. 〈G podmìtljivosti, I podmìtljivošću/podmìtljivosti〉 osobina onoga koji je podmitljiv; sin. potkupljivost; ant. nepodmitljivost, nepotkupljivost

im. m. → pomladak

im. s. 〈G pòdmōrja〉 zem. morsko dno i podzemlje ispod njega te sve ono što se nalazi pod morem

im. ž. 〈G pòdmōrnicē; mn. N pòdmōrnice, G pòdmōrnīcā〉 pom. plovilo koje je namijenjeno plovidbi ispod površine vode

prid. 〈G pòdmorskōg(a); ž. pòdmorskā, s. pòdmorskō〉 koji je ispod površine mora [podmorska plovidba; podmorsko istraživanje]; ant. nadmorski

prid. 〈G pòdmūkla; odr. pòdmūklī, G pòdmūklōg(a); ž. pòdmūkla, s. pòdmūklo; komp. podmùklijī〉 1. koji potajice čini zlo, koji prikriva zle namjere [~ čovjek]; sin. podao, zloban 2. koji odražava čije prikrivene zle namjere [~ smijeh]; sin. podao, zloban 3. koji u sebi nosi ili nagovješćuje kakvo zlo ili opasnost koji se ne mogu odmah uočiti [podmukla bolest]

pril. 〈komp. podmùklijē〉 s prikrivenim zlim namjerama [~ se smijati; ~ udariti]; sin. podlo, zlobno

im. ž. 〈G pòdmūklosti, I pòdmūklošću/pòdmūklosti〉 1. osobina onoga koji je podmukao ili svojstvo onoga što je podmuklo; sin. podlost, zlobnost 2. svojstvo onoga što u sebi nosi ili nagovješćuje kakvo zlo ili opasnost koji se ne mogu odmah uočiti

im. m. 〈G podnáslova; mn. N podnáslovi, G podnáslōvā〉 naslov podređen glavnomu naslovu

im. ž. 〈G podnàtuknicē; mn. N podnàtuknice, G podnàtuknīcā〉 natuknica podređena glavnoj natuknici

im. s. 〈skl. i neskl.; G pódnēva; mn. N pódnēva, G pódnēvā〉 sredina dana, točno u dvanaest sati [Radi od ~.; Radi od podneva.]; ant. ponoć

im. s. 〈G pódnēblja; mn. N pódnēblja, G pódnēbljā〉 1. v. klima 2. pren. okolnosti u kojima se što zbiva, duhovno okružje [prijateljsko ~]

im. m. 〈G pòdneska; mn. N pòdnesci, G pòdnesākā〉 službeni dopis kojim se tko obraća državnomu tijelu

prid. 〈G pódnēvnōg(a); ž. pódnēvnā, s. pódnēvnō〉 koji se odnosi na podne [podnevna žega]

im. m. 〈G pódnēvnīka; mn. N pódnēvnīci, G pódnēvnīkā〉 astr., zem. zamišljena polukružnica koja spaja Zemljine polove, a okomito siječe polutnik i usporednice [nulti ~]; sin. meridijan

prid. 〈G pȍdnōg(a); ž. pȍdnā, s. pȍdnō〉 koji se odnosi na pod [podno grijanje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podnèsem, 3. l. mn. podnèsū, imp. podnèsi, aor. pȍdnijēh/podnèsoh, prid. r. m. pȍdnio, ž. pȍdnijēla, s. pȍdnijēlo, mn. pȍdnijēli, prid. t. podnèsen〉 1. uspjeti prevladati što teško, zamorno ili neugodno [~ bol; ~ nepravdu; ~ neuspjeh; ~ uvredu]; sin. izdržati, pretrpjeti 2. izdržati težinu kakva tereta [Stupovi su podnijeli težinu stropa.] 3. predati kakvu pisanu izjavu službenomu tijelu [~ molbu za upis; ~ tužbu]; vidski paranjak: podnositi

prij. 〈G〉 označuje da se tko ili što nalazi s donje strane, pri dnu čega [čekati ~ stepenica; selo ~ brda]

im. m. 〈G podnòsitelja; mn. N podnòsitelji, G podnòsitēljā〉 osoba koja što podnosi, predaje službena pisma, prijedloge, prijave i sl. [~ molbe]

im. ž. 〈G podnositèljicē; mn. N podnositèljice, G podnositèljīcā〉 žena koja što podnosi, predaje službena pisma, prijedloge, prijave i sl. [~ molbe]

prid. 〈G podnositèljičina; ž. podnositèljičina, s. podnositèljičino〉 koji pripada podnositeljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdnosīm, 3. l. mn. pòdnosē, imp. podnòsi, aor. podnòsih, imperf. pòdnošāh/podnòsijāh, prid. r. podnòsio, prid. t. pòdnošen〉 1. uspijevati prevladati što teško, zamorno ili neugodno [~ bol; ~ nepravdu; ~ neuspjeh; ~ uvredu]; sin. izdržavati 2. pomirljivo se odnositi prema čemu [~ čije loše ponašanje]; sin. (tolerirati) 3. izdržavati težinu kakva tereta [Stupovi su podnosili težinu stropa.] 4. predavati kakvu pisanu izjavu službenomu tijelu [~ molbu za upis; ~ tužbu]; vidski paranjak: podnijeti

im. s. 〈G pòdnošēnja〉 1. prevladavanje čega teškoga, zamornoga ili neugodnoga; sin. izdržavanje 2. pomirljivo odnošenje prema čemu; sin. (toleriranje) 3. izdržavanje težine kakva tereta 4. predavanje kakve pisane izjave službenomu tijelu

prid. 〈G podnòšljiva; odr. podnòšljivī, G podnòšljivōg(a); ž. podnòšljiva, s. podnòšljivo; komp. podnošljìvijī〉 koji se lako podnosi [podnošljiva buka]; ant. nesnosan, nepodnošljiv

im. ž. 〈G podnòšljivosti, I podnòšljivošću/podnòšljivosti〉 svojstvo onoga što je podnošljivo; ant. nepodnošljivost

im. s. 〈G pòdnōžja; mn. N pòdnōžja, G pòdnōžjā〉 1. zem. donji dio uzvisine 2. grad. čvrsto građeni temelj na kojemu stoji spomenik [~ kipa]; sin. postolje 3. inform. prostor na dnu stranice na kojemu se obično nalaze bilješke; ant. zaglavlje