im. m. 〈G pòdočnjāka; mn. N pòdočnjāci, G pòdočnjākā〉 anat. kožni nabor ispod oka [tamni podočnjaci]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdojīm, 3. l. mn. pòdojē, imp. podòji, aor. podòjih, prid. r. podòjio, prid. t. pòdojen〉 nahraniti dijete svojim mlijekom [~ novorođenče]

im. ž. 〈G pòdoknicē; mn. N pòdoknice, G pòdoknīcā〉 glazb. pjesma koja se pjeva dragoj osobi pod prozorom; sin. serenada

gl. svrš. prijel./neprijel. → doručkovati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podrazùmijēvām, 3. l. mn. podrazumijévajū, imp. podrazùmijēvāj, aor. podrazumijévah, imperf. podrazùmijēvāh, prid. r. podrazumijévao, prid. t. podrazùmijēvān〉 smatrati da je što razumljivo samo po sebi [Podrazumijevam da ćeš doći na vrijeme.] • podrazumijévati se 〈povr.〉 biti razumljivim samo po sebi [Pristojnost se podrazumijeva.]

im. m. 〈G pȍdražāja; mn. N pȍdražāji, G pȍdražājā〉 svaki izvanjski utjecaj na osjetilne organe

prid. 〈G pȍdražājnōg(a); ž. pȍdražājnā, s. pȍdražājnō〉 koji se odnosi na podražaj

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdrēdīm, 3. l. mn. pòdrēdē, imp. podrédi, aor. podrédih, prid. r. podrédio, prid. t. pòdrēđen〉 1. staviti ili dovesti koga pod svoju vlast [~ narod]; sin. podčiniti, podjarmiti, pokoriti 2. prihvatiti što kao manje važno od čega drugoga [~ zabavu dužnostima] • podréditi se 〈povr.〉 prihvatiti čiju vlast [~ se jačemu]; sin. podčiniti se v. pod podčiniti, pokoriti se v. pod pokoriti; vidski paranjak: podređivati

prid. 〈G pòdrēđena; odr. pòdrēđenī, G pòdrēđenōg(a); ž. pòdrēđena, s. pòdrēđeno〉 1. koji je na nižemu položaju u kakvoj hijerarhiji od koga drugoga 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 osoba koja je na nižemu položaju u kakvoj hijerarhiji od koje druge; ant. nadređen

im. ž. 〈G pòdrēđenosti, I pòdrēđenošću/pòdrēđenosti〉 osobina onoga koji je podređen ili svojstvo onoga što je podređeno; ant. nadređenost

im. s. 〈G podređívānja〉 1. stavljanje ili dovođenje koga pod svoju vlast; sin. podčinjavanje, podjarmljivanje, pokoravanje 2. prihvaćanje čega kao manje važnoga od čega drugoga 3. dolaženje pod čiju vlast; sin. podčinjavanje, pokoravanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podrèđujēm, 3. l. mn. podrèđujū, imp. podrèđūj, aor. podređívah, imperf. podrèđīvāh, prid. r. podređívao, prid. t. podrèđīvān〉 1. stavljati ili dovoditi koga pod svoju vlast [~ narod]; sin. podčinjavati, podjarmljivati, pokoravati 2. prihvaćati što kao manje važno od čega drugoga [~ zabavu dužnostima] • podređívati se 〈povr.〉 prihvaćati čiju vlast [~ se jačemu]; sin. podčinjavati se v. pod podčinjavati, pokoravati se v. pod pokoravati; vidski paranjak: podrediti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdrežēm, 3. l. mn. pòdrežū, imp. pòdreži, aor. pòdrezah, prid. r. pòdrezao, prid. t. pòdrezān〉 režući skratiti što [~ grane; ~ kosu]; vidski parnjak: podrezivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podrèzujēm, 3. l. mn. podrèzujū, imp. podrèzūj, aor. podrezívah, imperf. podrèzīvāh, prid. r. podrezívao, prid. t. podrèzīvān〉 režući skraćivati što [~ grane; ~ kosu]; vidski parnjak: podrezati

im. s. 〈G podrhtávānja〉 1. slabo tresenje od hladnoće, straha, uzbuđenja, brige i sl. 2. slabo tresenje od potresa, eksplozije i sl.; sin. vibracija; sin. drhtanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. podr̀htāvām, 3. l. mn. podrhtávajū, imp. podr̀htāvāj, aor. podrhtávah, imperf. podr̀htāvāh, prid. r. podrhtávao〉 1. slabo se ili povremeno zatresti od hladnoće, straha, uzbuđenja, brige i sl. [~ od zime] 2. 〈3. l.〉 slabo se ili povremeno tresti od potresa, eksplozije i sl. [Tlo podrhtava.]; sin. vibrirati; sin. drhtati

im. s. 〈G podrijétla〉 1. početak ili početna točka, ono iz čega što potječe [masnoća biljnoga podrijetla; riječ grčkoga podrijetla] 2. oni koji su komu prethodili [seljačko ~; hrvatsko ~]; sin. rod; sin. (porijeklo)

prid. 〈G pòdrobna; odr. pòdrobnī, G pòdrobnōg(a); ž. pòdrobna, s. pòdrobno; komp. podròbnijī〉 koji obuhvaća sve pojedinosti; sin. (detaljan), iscrpan

pril. 〈komp. podròbnijē〉 tako da se obuhvate sve pojedinosti; sin. (detaljno), iscrpno

im. ž. 〈G pòdrškē, DL pòdršci; mn. N pòdrške, G pȍdr̄škā/pòdrškī〉 pomaganje u kakvu nastojanju, radu, djelovanju i sl.; sin. potpora ◇ programska ~ inform. nematerijalni dijelovi računala, programi koji omogućuju rad s određenim računalnim sastavnicama i uređajima; sin. (softver); ant. (hardver), sklopovlje, strojna oprema v. pod oprema

im. s. 〈G pòdrūčja; mn. N pòdrūčja, G pòdrūčjā〉 1. zem. dio Zemljine površine koji je obilježen zajedničkim prirodnim, povijesnim, gospodarskim ili političkim posebnostima; sin. kraj, ( regija, teritorij) 2. dio koji se prostire oko čega [bol u području srca]; sin. predio, predjel 3. polje kakva djelovanja ili zanimanja [~ književnosti; sportsko ~]; sin. sfera pren.

prid. 〈G pòdručnōg(a); ž. pòdručnā, s. pòdručnō〉 koji se odnosi na područje, dio Zemljine površine koji je obilježen zajedničkim prirodnim, povijesnim, gospodarskim ili političkim posebnostima [~ ured]; sin. (regionalni)

im. s. 〈G podrugívānja〉 prikriveno ili neizravno ruganje komu

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. podrùgujēm se, 3. l. mn. podrùgujū se, imp. podrùgūj se, aor. podrugívah se, imperf. podrùgīvāh se, prid. r. podrugívao se〉 prikriveno se ili neizravno rugati komu; vidski parnjak: podrugnuti se

prid. 〈G podrùgljiva; odr. podrùgljivī, G podrùgljivōg(a); ž. podrùgljiva, s. podrùgljivo; komp. podrugljìvijī〉 koji pokazuje, sadržava ili izražava porugu [~ osmijeh; podrugljiva riječ]; sin. posprdan

pril. 〈komp. podrugljìvijē〉 tako da pokazuje, sadržava, izražava porugu [smijati se ~]; sin. posprdno

im. ž. 〈G podrùgljivosti, I podrùgljivošću/podrùgljivosti〉 svojstvo onoga što je podrugljivo; sin. posprdnost

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòdrugnēm se, 3. l. mn. pòdrugnū se, imp. pòdrugni se, aor. pòdrugnuh se, prid. r. pòdrugnuo se〉 prikriveno se ili neizravno narugati komu; vidski parnjak: podrugivati se

im. m. 〈G pòdruma; mn. N pòdrumi, G pȍdrūmā〉 podzemni prostor ispod kuće ili potpuno ukopan u tlo [vinski ~]; sin. (konoba)

im. ž. 〈G pòdružnicē; mn. N pòdružnice, G pòdružnīcā〉 niža jedinica u kakvu ustroju podređena središnjici; sin. (filijala)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdržīm, 3. l. mn. pòdržē, imp. podr̀ži, aor. podr̀žah, prid. r. m. pȍdržao, ž. pȍdržāla, s. pȍdržālo, mn. pȍdržāli, prid. t. pȍdržān〉 pružiti komu pomoć ili potporu u kakvu naumu ili ideji [~ izgradnju ceste; ~ čija nastojanja]; sin. (dati podršku) v. pod dati, poduprijeti; vidski parnjak: podržavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podr̀žāvām, 3. l. mn. podržávajū, imp. podr̀žāvāj, aor. podržávah, imperf. podr̀žāvāh, prid. r. podržávao, prid. t. podr̀žāvān〉 pružati komu pomoć ili potporu u kakvu naumu ili ideji [~ izgradnju ceste; ~ čija nastojanja]; sin. (davati podršku) v. pod davati, podupirati; vidski parnjak: podržati

im. s. 〈G podržavljívānja〉 v. nacionalizacija

im. s. 〈G pòdsjećānja〉 1. spominjanje čega komu da ne bude zaboravljeno 2. poticanje u kome kakve predodžbe ili asocijacije

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdsjećām, 3. l. mn. pòdsjećajū, imp. pòdsjećāj, aor. pòdsjećah, imperf. pòdsjećāh, prid. r. pòdsjećao, prid. t. pòdsjećān〉 1. spominjati komu što da ne bude zaboravljeno [~ učenike na sutrašnji ispit] 2. poticati u kome kakvu predodžbu ili asocijaciju [izgledom ~ na koga]; vidski paranjak: podsjetiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdsjetīm, 3. l. mn. pòdsjetē, imp. pòdsjeti, aor. pòdsjetih, prid. r. pòdsjetio, prid. t. pòdsjećen〉 1. spomenuti komu koga ili što da ne bude zaboravljeno [~ učenike na sutrašnji ispit] 2. potaknuti u kome kakvu predodžbu ili asocijaciju [izgledom ~ na koga]; vidski paranjak: podsjećati

im. m. 〈G pòdsjetnīka; mn. N pòdsjetnīci, G pòdsjetnīkā〉 1. popis onoga čega se treba sjetiti, što se ne smije zaboraviti 2. bilježnica u koju se zapisuju dužnosti i obveze

im. m. 〈G pòdskupa; mn. N pòdskupovi, G pòdskupōvā〉 mat. dio skupa

im. m. 〈G pȍdsmijēha; mn. N pȍdsmijēsi, G pȍdsmijēhā〉 1. osmijeh praćen podrugljivom i uvredljivom grimasom 2. ruganje komu ili podcjenjivanje koga gestom ili riječima; sin. (podsmjehivanje), poruga

im. s. 〈G podsmjehívānja〉 v. podsmijeh

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. podsmjèhujēm se, 3. l. mn. podsmjèhujū se, imp. podsmjèhūj se, aor. podsmjehívah se, imperf. podsmjèhīvāh se, prid. r. podsmjehívao se〉 1. osmjehivati se uz podrugljivu i uvredljivu grimasu 2. rugati se komu podsmijehom [~ na čije riječi]; vidski parnjak: podsmjehnuti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòdsmjēhnēm se, 3. l. mn. pòdsmjēhnū se, imp. podsmjéhni se, aor. podsmjéhnuh se, prid. r. podsmjéhnuo se〉 narugati se komu podsmijehom [~ na čije riječi]; vidski parnjak: podsmjehivati se

prid. 〈G podsmjèšljiva; odr. podsmjèšljivī, G podsmjèšljivōg(a); ž. podsmjèšljiva, s. podsmjèšljivo〉 koji pokazuje, sadržava, izražava podsmijeh [~ pogled]

im. m. 〈G pȍdstanāra, V pȍdstanāru/pȍdstanāre; mn. N pȍdstanāri, G pȍdstanārā〉 osoba koja stanuje u unajmljenome stanu

prid. 〈G pȍdstanāreva; ž. pȍdstanāreva, s. pȍdstanārevo〉 koji pripada podstanaru; sin. podstanarov

im. ž. 〈G pȍdstanārkē, DL pȍdstanārki; mn. N pȍdstanārke, G pȍdstanārkā/pȍdstanārkī〉 žena koja stanuje u unajmljenome stanu

prid. 〈G pȍdstanārova; ž. pȍdstanārova, s. pȍdstanārovo〉 usp. podstanarev

prid. 〈G pȍdstanārskōg(a); ž. pȍdstanārskā, s. pȍdstanārskō〉 koji se odnosi na podstanare [~ staž]