pril. v. katkad

neodr. zam. 〈G pònekōg(a), D pònekōm(u/e), A pònekī/pònekōg(a), L pònekōm(e/u); ž. pònekā, s. pònekō〉 v. pokoji

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ponèstanē, 3. l. mn. ponèstanū, aor. 3. l. jd. pȍnestā/pȍnestade, prid. r. s. ponèstalo〉 ne postojati više kad je potrebno [Ponestalo nam je kruha.]

neodr. zam. 〈G pònečeg(a), DL pònečem(u), A pònešto, I pònečīm(e)〉 označuje što nepoznato i rijetko, malo što, rijetko što; sin. gdješto

neodr. zam. 〈G pònekog(a), D pònekom(u/e), A pònekog(a), L pònekom(e/u), I pònekīm(e)〉 označuje neimenovanu i rijetku osobu, malo tko, rijetko tko; sin. gdjetko

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pònijēmčīm, 3. l. mn. pònijēmčē, imp. pònijēmči, aor. pònijēmčih, prid. r. pònijēmčio, prid. t. pònijēmčen〉 nasilno nametnuti njemački jezik i običaje drugim narodima; sin. germanizirati; vidski parnjak: ponjemčivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ponèsem, 3. l. mn. ponèsū, imp. ponèsi, aor. pȍnijēh/ponèsoh, prid. r. m. pȍnio, ž. pȍnijēla, s. pȍnijēlo, mn. pȍnijēli, prid. t. ponèsen〉 1. noseći uzeti sa sobom [~ hranu na put] 2. 〈3. l.〉 pren. izazvati čije oduševljenje i reakciju [Ponijela me je njihova pjesma.] • pònijēti se 〈povr.〉 svojim ponašanjem ostaviti određeni dojam [~ se plemenito; Ponio se kao pravi gospodin.]

im. ž. 〈G pònikvē; mn. N pònikve, G pònikāvā/pȍnīkvā/pònikvī〉 zem. ljevkasta udubina u kršu s promjerom i do nekoliko stotina metara; sin. (dol, vrtača)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pònirēm, 3. l. mn. pònirū, imp. pòniri, aor. pònirah, imperf. pònirāh, prid. r. pònirao〉 1. nestajati, gubiti se u zemlji [Rijeka ponire u tlo.]; sin. uvirati; ant. izvirati 2. pren. ulaziti u dubinu ili unutrašnjost čega [~ u duše ljudi]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ponìštāvām, 3. l. mn. poništávajū, imp. ponìštāvāj, aor. poništávah, imperf. ponìštāvāh, prid. r. poništávao, prid. t. ponìštāvān〉 činiti da što više ne vrijedi, da više nije na snazi [~ odluke]; vidski parnjak: poništiti

im. s. 〈G poništénja〉 ukidanje valjanosti čega, stavljanje čega izvan snage

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòništīm, 3. l. mn. pòništē, imp. pòništi, aor. pòništih, prid. r. pòništio, prid. t. pòništen〉 učiniti da što više ne vrijedi, da više nije na snazi [~ odluku]; vidski parnjak: poništavati

prid. 〈G pȍnīzna; odr. pȍnīznī, G pȍnīznōg(a); ž. pȍnīzna, s. pȍnīzno; komp. ponìznijī〉 1. koji bez pogovora prihvaća tuđu volju ili zapovijedi [ponizna sluškinja] 2. koji odražava veliko poštovanje prema komu [ponizna molba; ponizno ponašanje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pònīzīm, 3. l. mn. pònīzē, imp. ponízi, aor. ponízih, prid. r. ponízio, prid. t. pònīžen〉 umanjiti čiju vrijednost, povrijediti čiji ugled ili osobnost • poníziti se 〈povr.〉 dovesti se u nedostojan, manje vrijedan položaj; vidski paranjak: ponižavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ponìzujēm, 3. l. mn. ponìzujū, imp. ponìzūj, aor. ponizívah, imperf. ponìzīvāh, prid. r. ponizívao, prid. t. ponìzīvān〉 v. ponižavati

im. ž. 〈G pȍnīznosti, I pȍnīznošću/pȍnīznosti〉 osobina onoga koji je ponizan ili svojstvo onoga što je ponizno

prid. 〈G ponižávajūćēg(a); ž. ponižávajūćā, s. ponižávajūćē〉 koji koga ponižava [~ poslovi]

im. s. 〈G ponižávānja〉 1. umanjivanje čije vrijednosti, vrijeđanje čijega ugleda ili osobnosti 2. dovođenje sebe u nedostojan, manje vrijedan položaj

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ponìžāvām, 3. l. mn. ponižávajū, imp. ponìžāvāj, aor. ponižávah, imperf. ponìžāvāh, prid. r. ponižávao, prid. t. ponìžāvān〉 umanjivati čiju vrijednost, vrijeđati čiji ugled ili osobnost; sin. (ponizivati) • ponižávati se 〈povr.〉 dovoditi se u nedostojan, manje vrijedan položaj; vidski paranjak: poniziti

im. s. 〈G ponižénja; mn. N ponižénja, G ponižénjā〉 1. stanje onoga koji je ponižen 2. postupak kojim se umanjuje čija vrijednost, vrijeđa čiji ugled ili osobnost [trpjeti ~]

im. ž. 〈G pónoći, I pónoću/pónoći; mn. N pónoći, G pónoćī〉 sredina noći, točno u dvadeset i četiri sata, trenutak u kojemu završava prethodni i započinje novi kalendarski dan – 00,00 sati [Otkucala je ~.]; ant. podne

im. m. 〈G pònora, I pònorom; mn. N pònori, G pȍnōrā〉 1. zem. otvor ili sustav pukotina kroz koje voda ponire u podzemlje; sin. provalija, (sunovrat¹) 2. pren. a. veliko zlo ili propast [duhovni ~] b. duboka razlika u mišljenjima između dviju ili više osoba [Između nas je ~.]

im. ž. 〈G pònōrnicē; mn. N pònōrnice, G pònōrnīcā〉 zem. tekućica u krškome kraju koja djelomično teče na površini, a djelomično u podzemlju

im. m. 〈G pònosa〉 1. osjećaj vlastite vrijednosti, dostojanstva ili časti [povrijediti čiji ~] 2. osjećaj zadovoljstva zbog vlastitoga ili tuđega uspjeha, truda i sl. 3. ono čime se tko ponosi; sin. dika

prid. 〈G pònosna; odr. pònosnī, G pònosnōg(a); ž. pònosna, s. pònosno; komp. ponòsnijī〉 1. koji osjeća vlastitu vrijednost, dostojanstvo ili čast [~ čovjek]; sin. (gord) 2. koji odražava vlastitu vrijednost, dostojanstvo ili čast [~ hod; ponosno držanje]; sin. (gord) 3. koji osjeća zadovoljstvo zbog vlastitoga ili tuđega uspjeha, truda i sl. [ponosni roditelji]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pònosīm se, 3. l. mn. pònosē se, imp. ponòsi se, aor. ponòsih se, imperf. pònošāh se/ponòsijāh se, prid. r. ponòsio se〉 osjećati zadovoljstvo zbog vlastite ili tuđe vrijednosti, uspjeha, truda i sl. [~ svojom djecom]; sin. dičiti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pònovīm, 3. l. mn. pònovē, imp. ponòvi, aor. ponòvih, prid. r. ponòvio, prid. t. pònovljen〉 1. učiniti što ponovno, još jednom [~ pogrešku] 2. obnoviti što u sjećanju ili pameti [~ gradivo; ~ pjesmicu] • ponòviti se 〈povr.〉 dogoditi se ponovno [I ove se godine ponovilo isto.]; vidski paranjak: ponavljati

prid. 〈G ponòvljiva; odr. ponòvljivī, G ponòvljivōg(a); ž. ponòvljiva, s. ponòvljivo〉 koji se može ponoviti; ant. neponovljiv

prid. 〈G pònōvnōg(a); ž. pònōvnā, s. pònōvnō〉 koji se događa, zbiva još jednom, koji se ponavlja [~ dolazak; ponovna pogreška; ponovno slavlje]

pril. izriče da se što ponavlja ili da bi trebalo što ponoviti [Čitaj ~!; Ponovno me boli glava.]; sin. opet, ( ponovo)

pril. v. ponovno

im. m. 〈G pontóna; mn. N pontóni, G pontónā〉 plovilo s ravnim dnom ili kakav sličan plutajući objekt koji služi kao oslonac za most što je nad njim postavljen

prid. 〈G pòntōnskōg(a); ž. pòntōnskā, s. pòntōnskō〉 koji se odnosi na ponton [~ most]

im. ž. 〈G pònudē; mn. N pònude, G pȍnūdā〉 1. izjava o spremnosti da se što učini [Prihvatili smo njegovu ponudu da nas preveze.] 2. izjava o prodaji čega ili obavljanju usluga uz naznaku cijene [pismena ~; usmena ~] 3. pren. roba i usluge koje se nude na tržištu [dobra ~ voća i povrća]; ant. potražnja

im. m. 〈G ponùditelja; mn. N ponùditelji, G ponùditēljā〉 pravna osoba koja što nudi; sin. ponuđač

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pònudīm, 3. l. mn. pònudē, imp. pònudi, aor. pònudih, prid. r. pònudio, prid. t. pònuđen〉 predstaviti, predložiti komu da što prihvati, odbije ili da o čemu razmisli [~ knjige na prodaju; ~ ostavku; ~ pomoć; ~ ručak]

im. m. 〈G ponuđáča; mn. N ponuđáči, G ponuđáčā〉 1. osoba koja što nudi 2. pravna osoba koja što nudi; sin. ponuditelj

im. ž. 〈G ponuđàčicē; mn. N ponuđàčice, G ponuđàčīcā〉 žena koja što nudi

prid. 〈G ponuđàčičina; ž. ponuđàčičina, s. ponuđàčičino〉 koji pripada ponuđačici

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pònukām, 3. l. mn. pònukajū, imp. pònukāj, aor. pònukah, prid. r. pònukao, prid. t. pònukān〉 dati poticaj komu, ohrabriti koga da što učini [~ na pisanje]; sin. potaknuti

im. s. 〈G ponjemčívānja〉 nasilno nametanje njemačkoga jezika i običaja drugim narodima; sin. germanizacija

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ponjèmčujēm, 3. l. mn. ponjèmčujū, imp. ponjèmčūj, aor. ponjemčívah, imperf. ponjèmčīvāh, prid. r. ponjemčívao, prid. t. ponjèmčīvān〉 nasilno nametati njemački jezik i običaje drugim narodima; sin. germanizirati; vidski parnjak: ponijemčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pònjušīm, 3. l. mn. pònjušē, imp. pònjuši, aor. pònjuših, prid. r. pònjušio, prid. t. pònjušen〉 njušeći nastojati osjetiti miris koga ili čega [Pas ga je ponjušio.]

im. m. 〈G pòočima; mn. N pòočimi, G pòočīmā〉 muškarac koji je usvojio dijete, obično novi majčin muž; ant. pomajka

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. poòdmaknēm, 3. l. mn. poòdmaknū, imp. poodmàkni, aor. poodmàkoh, prid. r. poòdmakao, pril. p. poòdmakāvši〉 v. poodmaknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. poòdmaknēm, 3. l. mn. poòdmaknū, imp. poodmàkni, aor. poodmàknuh, prid. r. poodmàknuo, pril. p. poodmàknūvši〉 u većoj se mjeri udaljiti, odmaknuti od koga ili čega; sin. (poodmaći)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poòpćāvām, 3. l. mn. poopćávajū, imp. poòpćāvāj, aor. poopćávah, imperf. poòpćāvāh, prid. r. poopćávao, prid. t. poòpćāvān〉 temeljem pojedinačnih primjera dolaziti do općega zaključka, izvoditi opći zaključak [~ tvrdnju]; sin. (generalizirati), poopćivati; vidski parnjak: poopćiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòopćīm, 3. l. mn. pòopćē, imp. poòpći, aor. poòpćih, prid. r. poòpćio, prid. t. pòopćen〉 temeljem pojedinačnih primjera doći do općega zaključka, izvesti opći zaključak [~ tvrdnju]; sin. (generalizirati); vidski parnjaci: poopćavati, poopćivati