gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvjerīm, 3. l. mn. pòvjerē, imp. pòvjeri, aor. pòvjerih, prid. r. pòvjerio, prid. t. pòvjeren〉 1. otkriti, kazati komu što u povjerenju [~ tajnu prijatelju] 2. predati komu koga ili što na čuvanje ili brigu [~ dijete baki; ~ novac banci] 3. dati komu kakvu dužnost ili zadatak [~ gradnju kuće dobroj tvrtki] • pòvjeriti se 〈povr.〉 reći u povjerenju [~ se majci]; vidski paranjak: povjeravati

prid. 〈G povjèrljiva; odr. povjèrljivī, G povjèrljivōg(a); ž. povjèrljiva, s. povjèrljivo; komp. povjerljìvijī〉 1. koji nije za javnost [~ podatak] 2. koji uživa čije povjerenje, kojemu se vjeruje [~ suradnik] 3. koji odaje povjerenje [~ pogled]

im. ž. 〈G povjèrljivosti, I povjèrljivošću/povjèrljivosti〉 osobina onoga koji je povjerljiv ili svojstvo onoga što je povjerljivo

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvjerujēm, 3. l. mn. pòvjerujū, imp. pòvjerūj, aor. pòvjerovah, prid. r. pòvjerovao〉 prihvatiti što kao istinito [~ vijestima]

im. m. 〈G pȍvjesničāra, V pȍvjesničāru/pȍvjesničāre; mn. N pȍvjesničāri, G pȍvjesničārā〉 znanstvenik koji proučava povijest [~ književnosti; ~ umjetnosti]

prid. 〈G pȍvjesničāreva; ž. pȍvjesničāreva, s. pȍvjesničārevo〉 koji pripada povjesničaru; sin. povjesničarov

im. ž. 〈G pȍvjesničārkē, DL pȍvjesničārki; mn. N pȍvjesničārke, G pȍvjesničārkā/pȍvjesničārkī〉 znanstvenica koja proučava povijest

prid. 〈G pȍvjesničārova; ž. pȍvjesničārova, s. pȍvjesničārovo〉 usp. povjesničarev

im. ž. 〈G pȍvjesticē; mn. N pȍvjestice, G pȍvjestīcā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 kraća epska pjesnička književna vrsta koja obuhvaća djela povijesne tematike, pjesnička pripovijetka 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. m. 〈G povjetárca; mn. N povjetárci, G povjètārācā〉 met. lagan vjetar; sin. lahor

im. s. 〈G povláčēnja〉 1. primicanje koga ili čega k sebi tako da ga se vuče 2. ostavljanje traga u jednome potezu; sin. potezanje 3. duboko uvlačenje u sebe iz čega 4. odustajanje od onoga što je već izrečeno, pokrenuto ili predano u kakav postupak 5. onemogućivanje nastavka djelovanja ili postojanja 6. izazivanje kakve posljedice 7. prekidanje kakva djelovanja; sin. (odstupanje) 8. prekidanje vojne akcije; sin. (odstupanje) 9. vraćanje u prijašnje stanje 10. smještanje na kakvo zaštićeno mjesto, sklanjanje od drugih 11. beživotno i besciljno kretanje; sin. vucaranje 12. pren. prestajanje nastojanja oko čega; sin. uzmicanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvlāčīm, 3. l. mn. pòvlāčē, imp. povláči, aor. povláčih, imperf. povláčijāh, prid. r. povláčio, prid. t. pòvlāčen〉 1. vukući primicati koga ili što k sebi [~ uže; ~ kolica; ~ koga za rukav] 2. ostavljati trag u jednome potezu [~ crtu]; sin. potezati, vući 3. duboko uvlačiti u sebe iz čega [~ dim iz cigarete] 4. odustajati od onoga što je već izrečeno, pokrenuto ili predano u kakav postupak [~ molbu; ~ primjedbu] 5. onemogućivati nastavak djelovanja ili postojanja [~ iz prometa; ~ iz prodaje] 6. pren. izazivati kakve posljedice [Ta odluka povlači za sobom mnoga pitanja.] • povláčiti se 〈povr.〉 1. prekidati kakvo djelovanje [~ se iz natjecanja] 2. vojn. prekidati vojnu akciju [~ se s borbenih položaja] 3. vraćati se u prijašnje stanje [Plima se povlači.] 4. smještati se na kakvo zaštićeno mjesto, sklanjati se od drugih [~ se na selo; ~ se u kut] 5. kretati se beživotno i bez cilja [~ po ulici; ~ po kafićima]; sin. vucarati se 6. koračati unatrag, odlaziti unatrag [~ se prema vratima]; sin. uzmicati 7. prestajati se protiviti komu ili čemu [~ pred istinom; ~ pred neprijateljem; ~ pred problemima; ~ u svađi]; sin. popuštati, uzmicati pren.; vidski paranjak: povući

im. ž. 〈G pòvlasticē; mn. N pòvlastice, G pòvlastīcā〉 iznimno pravo ili položaj koji se stječe zaslugama ili pripadanjem određenoj društvenoj skupini; sin. (privilegij)

prid. 〈G pòvlāštena; odr. pòvlāštenī, G pòvlāštenōg(a); ž. pòvlāštena, s. pòvlāšteno; komp. povlaštènijī〉 1. koji uživa povlastice [povlašteni studenti] 2. koji je namijenjen onima koji uživaju povlastice [povlaštena cijena]

im. m. 〈G pòvoda; mn. N pòvodi, G pȍvōdā〉 ono što je izravno dovelo do čega, što je potaknulo ili pokrenulo koji događaj ili postupak ◇ u povodu ima prijedložnu funkciju, označuje da se što odvija istodobno s čim drugim što je ujedno i povod [nagraditi u povodu otvorenja izložbe]; sin. (povodom), prigodom, ( prilikom)

im. m. 〈G pòvodca; mn. N pòvodci, G pòvodācā〉 petlja od užeta koja se navlači na glavu životinji radi vođenja ili vezanja

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòvodīm se, 3. l. mn. pòvodē se, imp. povòdi se, aor. povòdih se, imperf. pòvođāh se/povòdijāh se, prid. r. povòdio se〉 slijediti čiji primjer, potpadati pod čiji utjecaj, činiti što i drugi [~ za lošim đacima]; vidski parnjak: povesti se

prid. 〈G povòdljiva; odr. povòdljivī, G povòdljivōg(a); ž. povòdljiva, s. povòdljivo; komp. povodljìvijī〉 koji se lako povodi za drugim, koji lako podliježe čijemu utjecaju

prij. v. u povodu pod povod

im. m. 〈G pòvoja; mn. N pòvoji, G pȍvōjā〉 platno kojim se povijaju mala djeca ♦ biti u povojima biti u začetku, biti nerazvijen

prid. 〈G pȍvōljna; odr. pȍvōljnī, G pȍvōljnōg(a); ž. pȍvōljna, s. pȍvōljno; komp. povòljnijī〉 koji pogoduje, koji je po volji komu ili čemu, koji odgovara čijim željama ili očekivanjima [povoljna prilika; povoljno mjesto]; sin. pogodan; ant. nepogodan, nepovoljan

pril. 〈komp. povòljnijē〉 tako da pogoduje, da je po volji komu ili čemu, da odgovara čijim željama ili očekivanjima [~ kupovati]; sin. pogodno; ant. nepogodno, nepovoljno

im. ž. 〈G pòvōrkē, DL pòvōrci; mn. N pòvōrke, G pòvōrkā/pòvōrkī〉 organizirani način kretanja skupine ljudi koji hodaju jedan za drugim [svečana ~; pogrebna ~]

im. s. 〈G pòvraćānja〉 1. med. izbacivanje želudčanoga sadržaja kroz usta 2. zast. v. vraćanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvraćām, 3. l. mn. pòvraćajū, imp. pòvraćāj, aor. pòvraćah, imperf. pòvraćāh, prid. r. pòvraćao, prid. t. pòvraćān〉 1. izbacivati želudčani sadržaj kroz usta [povraća svake večeri]; sin. rigati razg. 2. zast. v. vraćati • pòvraćati se 〈povr.〉 zast. v. vraćati se pod vraćati; vidski paranjak: povratiti

im. m. 〈G pȍvrāta〉 1. davanje natrag, vraćanje onoga što je bilo oduzeto ili posuđeno [~ imovine; ~ duga] 2. ono što je vraćeno istoimenim činom [~ poreza]

im. m. 〈G pòvratka; mn. N pòvratci, G pòvratākā〉 1. dolazak ili vraćanje na mjesto odakle se krenulo [~ kući s putovanja] 2. vraćanje čega u prijašnje stanje, ponovna pojava čega što je bilo ili se prekinulo [~ bolesti; ~ u školu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvrātīm, 3. l. mn. pòvrātē, imp. povráti, aor. povrátih, prid. r. povrátio, prid. t. pòvrāćen〉 1. izbaciti želudčani sadržaj kroz usta [~ večeru] 2. zast. v. vratiti • povrátiti se 〈povr.〉 zast. v. vratiti se pod vratiti; vidski paranjak: povraćati

prid. 〈G pòvratnōg(a); ž. pòvratnā, s. pòvratnō〉 1. koji vraća na početak, na početni položaj [povratna karta] 2. gram. koji se odnosi na subjekt [povratna zamjenica; ~ glagol]

im. ž. 〈G pòvratnicē; mn. N pòvratnice, G pòvratnīcā〉 1. žena koja se odnekud vraća 2. žena koja se vraća u svoju zemlju ili u svoj kraj 3. potvrda pošiljatelju o primitku pošiljke

prid. 〈G pòvratničina; ž. pòvratničina, s. pòvratničino〉 1. koji pripada povratnici, ženi koja se odnekud vraća 2. koji pripada povratnici, ženi koja se vraća u svoju zemlju ili u svoj kraj

im. m. 〈G pòvratnīka, V pòvratnīče; mn. N pòvratnīci, G pòvratnīkā〉 1. osoba koja se odnekud vraća 2. osoba koja se vraća u svoju zemlju ili u svoj kraj

zb. im. s. 〈G pòvrća〉 bot. različite kultivirane ili samonikle jestive biljke [zeleno ~; svježe ~; kuhano ~]

prid. 〈G pòvremena; odr. pòvremenī, G pòvremenōg(a); ž. pòvremena, s. pòvremeno〉 1. koji se zbiva bez utvrđenoga reda ili rasporeda [povremena nastava; povremeno školovanje]; sin. neredovit; ant. redovit 2. koji je s vremena na vrijeme, koji je u nepravilnim razmacima [povremena primanja]; sin. neredovit; ant. redovit 3. koji je na ograničeno vrijeme [povremeni posao]; ant. stalan 4. koji što čini rijetko [povremeni posjetitelj muzeja]; sin. neredovit; ant. redovit

prij. 〈G〉 označuje da se tko ili što nalazi ili kreće malo iznad vrha ili površine čega [letjeti ~ mora]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvrijēdīm, 3. l. mn. pòvrijēdē, imp. povrijédi, aor. povrijédih, prid. r. povrijédio, prid. t. pòvrijēđen〉 1. riječju ili postupkom nanijeti komu psihičku patnju [~ koga svojim ponašanjem] 2. prekršiti pravnu odredbu, prekršiti propis [~ zakon] • povrijéditi (se) 〈prijel.〉 v. ozlijediti, raniti

im. ž. 〈G pòvrijēđenosti, I pòvrijēđenošću/pòvrijēđenosti〉 stanje onoga kojemu je riječju ili postupkom nanesena psihička patnja

im. ž. 〈G pȍvredē; mn. N pȍvrede, G pȍvrēdā〉 1. v. ozljeda 2. čin kojim se krši koja pravna odredba ili propis [~ zakona; ~ pravila o kućnome redu]

prid. 〈G pòvršna; odr. pòvršnī, G pòvršnōg(a); ž. pòvršna, s. pòvršno; komp. povr̀šnijī〉 1. koji se ograničuje samo na ono što je na površini, koji ne ulazi u dubinu ili bit čega [~ čovjek] 2. koji nije temeljit, napravljen kako treba [površno čitanje]

im. ž. 〈G pòvršinē; mn. N pòvršine, G pòvršīnā〉 1. gornja ili vanjska strana čega [~ mora; ~ zemlje] 2. veličina u dvodimenzijskome prostoru [~ kvadrata; ~ stana; ~ zemljišta] ◇ na površini na prvi pogled, koliko se može procijeniti površnim uvidom [Na površini je sve u redu.]; sin. naizgled ♦ (isplivati) na površinu doći do izražaja, postati aktualan, razotkriti se

prid. 〈G pòvršinskōg(a); ž. pòvršinskā, s. pòvršinskō〉 koji se odnosi na površinu

im. ž. 〈G pòvršnosti, I pòvršnošću/pòvršnosti〉 osobina onoga koji je površan ili svojstvo onoga što je površno

im. m. 〈G pòvrtlāra, V pȍvrtlāru/pȍvrtlāre; mn. N pòvrtlāri, G pòvrtlārā〉 osoba koja uzgaja i prodaje povrće

prid. 〈G pòvrtlāreva; ž. pòvrtlāreva, s. pòvrtlārevo〉 koji pripada povrtlaru; sin. povrtlarov

prid. 〈G pòvrtlārova; ž. pòvrtlārova, s. pòvrtlārovo〉 usp. povrtlarev

im. s. 〈G povrtlárstva〉 polj. gospodarska grana koja se bavi uzgojem povrća i trgovinom povrćem

prid. 〈G pòvrtnōg(a); ž. pòvrtnā, s. pòvrtnō〉 koji se odnosi na povrće [povrtna biljka]

im. ž. 〈G pòvrtnicē; mn. N pòvrtnice, G pòvrtnīcā〉 1. povrtna biljka 2. bot. a. povrtna biljka iz porodice krstašica jestiva mesnata korijena b. crni repasti korijen istoimene biljke; sin. crna rotkva