povùčen | prid. 〈G povučèna; odr. povùčenī, G povùčenōg(a); ž. povučèna, s. povučèno; komp. povučènijī〉 1. koji se ne ističe, koji nije otvoren ni društven [povučena djevojčica] 2. koji je daleko od javnosti [~ život] |
povùčenōst | im. ž. 〈G povùčenosti, I povùčenošću/povùčenosti〉 osobina onoga koji je povučen ili svojstvo onoga što je povučeno |
pòvūći | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povúčem, 3. l. mn. povúkū, imp. povúci, aor. povúkoh, prid. r. pòvūkao, prid. t. povùčen, pril. p. pòvūkāvši〉 1. vukući primaknuti koga ili što k sebi [~ uže; ~ kolica; ~ koga za rukav] 2. ostaviti trag u jednome potezu [~ crtu]; sin. potegnuti 3. duboko uvući u sebe iz čega [~ dim iz cigarete] 4. odustati od onoga što je već izrečeno, pokrenuto ili predano u kakav postupak [~ molbu; ~ primjedbu] 5. onemogućiti nastavak djelovanja ili postojanja [~ iz prodaje; ~ iz prometa] 6. pren. izazivati kakve posljedice [Ta odluka povukla je za sobom mnoga pitanja.] • pòvūći se 〈povr.〉 1. pomaknuti se unatrag, otići unatrag [~ se prema vratima]; sin. uzmaknuti 2. prekinuti kakvo djelovanje [~ se iz natjecanja] 3. vojn. prekinuti vojnu akciju [~ se s borbenih položaja] 4. vratiti se u prijašnje stanje [Plima se povukla.] 5. smjestiti se na kakvo zaštićeno mjesto, skloniti se od drugih [~ se na selo; ~ se u kut] 6. prestati se protiviti komu ili čemu [~ se pred istinom; ~ se pred neprijateljem; ~ se pred problemima; ~ se u svađi]; sin. popustiti, uzmaknuti pren.; vidski paranjak: povlačiti |
póza | |
pozádi | prij. → iza |
pòzadina | im. ž. 〈G pòzadinē; mn. N pòzadine, G pòzadīnā〉 1. ono što nije u prvome planu 2. pren. splet okolnosti koje se na što odnose [~ problema] ♦ u pozadini [držati se, djelovati itd.] prikriveno, skriveno [držati se, djelovati itd.] |
pȍzdrāv | im. m. 〈G pȍzdrāva; mn. N pȍzdrāvi, G pȍzdrāvā〉 1. uobičajeni izraz ili pokret glavom, rukom ili tijelom pri susretu ili rastanku 2. poruka s dobrim željama koje se komu upućuju na kraju pisma ili preko druge osobe [uz srdačan ~; Prenesi im naše pozdrave!] 3. vojničko odavanje počasti [~ zastavi] ◇ posljednji ~ oproštaj od pokojnika |
pòzdraviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzdravīm, 3. l. mn. pòzdravē, imp. pòzdravi, aor. pòzdravih, prid. r. pòzdravio, prid. t. pòzdravljen〉 1. iskazati pozdrav riječima ili pokretom pri susretu ili rastanku [~ susjeda]; ant. odzdraviti 2. uputiti ili prenijeti poruku s dobrim željama na kraju pisma ili preko druge osobe [srdačno ~ koga] 3. pren. s odobravanjem ili naklonošću primiti kakvu novost, vijest ili događaj [~ donošenje novih zakona] • pòzdraviti se 〈povr.〉 1. izmijeniti pozdrave [~ se na rastanku] 2. pren. shvatiti da se što neće postići ili ostvariti [~ se s karijerom]; vidski paranjak: pozdravljati |
pòzdravljānje | im. s. 〈G pòzdravljānja〉 1. iskazivanje pozdrava riječima ili pokretom; ant. odzdravljanje 2. upućivanje ili prenošenje pozdrava 3. pren. a. primanje kakve novosti, vijesti ili događaja s odobravanjem ili naklonošću b. shvaćanje da se što neće postići ili ostvariti 4. izmjenjivanje pozdrava među sobom |
pòzdravljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzdravljām, 3. l. mn. pòzdravljajū, imp. pòzdravljāj, aor. pòzdravljah, imperf. pòzdravljāh, prid. r. pòzdravljao, prid. t. pòzdravljān〉 1. iskazivati pozdrav riječima ili pokretom pri susretu ili rastanku [~ susjeda]; ant. odzdravljati 2. upućivati ili prenositi poruku s dobrim željama na kraju pisma ili preko druge osobe [srdačno ~ koga] 3. pren. s odobravanjem ili naklonošću primati kakvu novost, vijest ili događaj [~ donošenje novih zakona] • pòzdravljati se 〈povr.〉 1. izmjenjivati među sobom pozdrave [~ na rastanku] 2. pren. shvaćati da se što neće postići ili ostvariti [~ se s karijerom]; vidski paranjak: pozdraviti |
pozdravljénje | im. s. 〈G pozdravljénja; mn. N pozdravljénja, G pozdravljénjā〉 1. zvonjava crkvenih zvona koja rano ujutro, u podne i uvečer poziva na molitvu 2. molitva koja se moli u to doba |
pȍzdrāvnī | prid. 〈G pȍzdrāvnōg(a); ž. pȍzdrāvnā, s. pȍzdrāvnō〉 koji se odnosi na pozdrav, kojim se pozdravlja [~ govor] |
pozelèniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pozèlenīm, 3. l. mn. pozèlenē, imp. pozelèni, aor. pozelènih, prid. r. pozelènio, prid. t. pozèlenjen〉 obojiti zelenom bojom, učiniti što zelenim [~ sliku] |
pozelènjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pozelènīm, 3. l. mn. pozelènē, imp. pozelèni, aor. pozelènjeh, prid. r. m. pozelènio, ž. pozelènjela, s. pozelènjelo, mn. pozelènjeli〉 postati zelenim ili dobiti zelenu boju [~ od zavisti] |
pozícija | im. ž. 〈G pozícijē; mn. N pozícije, G pozícījā〉 v. položaj |
pozícījskī | prid. 〈G pozícījskōg(a); ž. pozícījskā, s. pozícījskō〉 v. položajni |
pȍzicionī | prid. → pozicijski |
pozírati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzīrām, 3. l. mn. pozírajū, imp. pòzīrāj, aor. pozírah, imperf. pòzīrāh, prid. r. pozírao〉 zauzeti/zauzimati određeni položaj za fotografiranje [~ pred kamerama] |
pȍzitīv | im. m. 〈G pȍzitīva; mn. N pȍzitīvi, G pȍzitīvā〉 1. filmska vrpca ili fotografija na kojoj su odnosi svijetlih i tamnih dijelova isti kao i u stvarnosti; ant. negativ 2. gram. prvi stupanj stupnjevanja pridjeva i priloga kojim se izriče koje svojstvo |
pȍzitīvan | prid. 〈G pȍzitīvna; odr. pȍzitīvnī, G pȍzitīvnōg(a); ž. pȍzitīvna, s. pȍzitīvno; komp. pozitìvnijī〉 1. koji potvrđuje što, koji izražava slaganje ili odobravanje [~ odgovor]; sin. potvrdan; ant. niječan 2. koji je optimističan i dobronamjeran [pozitivna osoba] 3. koji je prožet optimizmom i dobrim namjerama [~ postupak; pozitivno djelovanje] 4. koji je dovoljan za prolaz na ispitu ili u školi (o ocjeni); sin. prolazan; ant. neprolazan 5. koji je veći od nule [~ broj; ~ rezultat]; ant. negativan |
pozitívnōst | im. ž. 〈G pozitívnosti, I pozitívnošću/pozitívnosti〉 1. svojstvo onoga što potvrđuje ili izražava slaganje ili odobravanje; sin. potvrdnost; ant. niječnost 2. osobina onoga koji je optimističan i dobronamjeran 3. svojstvo onoga što je prožeto optimizmom i dobrim namjerama; ant. negativnost |
pozìtrōn | im. m. 〈G pozitróna; mn. N pozitróni, G pozitrónā〉 fiz. najmanja čestica nosilac pozitivnoga električnog naboja |
póziv | im. m. 〈G póziva; mn. N pózivi, G pózīvā〉 1. glas, riječ, pokret i sl. koji se upućuje komu da se komu ili čemu pridruži ili odazove 2. službeni pismeni zahtjev komu da se javi na određeno mjesto [~ u vojsku; ~ na sud] 3. izraz želje da tko bude nazočan kakvoj zgodi ili događaju [~ na školsku priredbu; ~ na svadbu] 4. pren. sklonost koju tko osjeća prema kojemu zanimanju [pjesnički ~]; sin. zvanje |
pozívānje | im. s. 〈G pozívānja〉 1. obraćanje komu s očekivanjem da se komu ili čemu pridruži ili odazove 2. upućivanje poziva komu; sin. zvanje |
pozívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzīvām/pòzīvljēm, 3. l. mn. pozívajū/pòzīvljū, imp. pòzīvāj/pozívlji, aor. pozívah, imperf. pòzīvāh, prid. r. pozívao, prid. t. pòzīvān〉 1. obraćati se komu očekujući da dođe ili da se odazove [~ djecu u kuhinju; ~ psa]; sin. dozivati 2. upućivati komu poziv [~ prijatelja na rođendan]; sin. zvati; vidski paranjak: pozvati |
pózīvnica | im. ž. 〈G pózīvnicē; mn. N pózīvnice, G pózīvnīcā〉 pismena obavijest kojom se koga poziva da sudjeluje u kakvu događaju [~ za predstavljanje knjige] |
pòzlāćen | prid. 〈G pòzlāćena; odr. pòzlāćenī, G pòzlāćenōg(a); ž. pòzlāćena, s. pòzlāćeno〉 presvučen slojem zlata |
pozlaćívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pozlàćujēm, 3. l. mn. pozlàćujū, imp. pozlàćūj, aor. pozlaćívah, imperf. pozlàćīvāh, prid. r. pozlaćívao, prid. t. pozlàćīvān〉 pokrivati što tankim slojem zlata [~ prsten]; vidski parnjak: pozlatiti |
pozlátiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzlātīm, 3. l. mn. pòzlātē, imp. pozláti, aor. pozlátih, prid. r. pozlátio, prid. t. pòzlāćen〉 pokriti što tankim slojem zlata [~ prsten]; vidski parnjak: pozlaćivati • pozlátiti se 〈povr.〉 pren. učiniti da što bude korisno, da se isplati [Taj će se napor ~.] |
pòznanica | im. ž. 〈G pòznanicē; mn. N pòznanice, G pòznanīcā〉 v. znanica |
pòznaničin | prid. 〈G pòznaničina; ž. pòznaničina, s. pòznaničino〉 v. znaničin |
pòznanīk | im. m. 〈G pòznanīka, V pȍznanīče; mn. N pòznanīci, G pòznanīkā〉 v. znanac |
poznànstvo | im. s. 〈G poznànstva; mn. N poznànstva, G pòznanstāvā/pòznānstvā〉 odnos među znancima [Njihovo ~ traje već deset godina.] |
pȍznāt | |
pòznati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòznām, 3. l. mn. pòznajū, imp. pòznāj, aor. pòznah, prid. r. pòznao, prid. t. pȍznāt〉 v. poznavati |
poznávānje | im. s. 〈G poznávānja〉 imanje znanja o kome ili čemu |
poznàvatelj | im. m. 〈G poznàvatelja; mn. N poznàvatelji, G poznàvatēljā〉 osoba koja što dobro poznaje, koja o čemu mnogo zna, koja se razumije u što, koja je dobro obaviještena; sin. znalac |
poznavatèljica | im. ž. 〈G poznavatèljicē; mn. N poznavatèljice, G poznavatèljīcā〉 žena koja što dobro poznaje, koja o čemu mnogo zna, koja se razumije u što, koja je dobro obaviještena |
poznavatèljičin | prid. 〈G poznavatèljičina; ž. poznavatèljičina, s. poznavatèljičino〉 koji pripada poznavateljici |
poznàvateljskī | prid. 〈G poznàvateljskōg(a); ž. poznàvateljskā, s. poznàvateljskō〉 koji se odnosi na poznavatelje; sin. znalački |
poznávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòznājēm, 3. l. mn. pòznājū, imp. poznáji, aor. poznávah, imperf. pòznāvāh, prid. r. poznávao, prid. t. pòznāvān〉 ne doživljavati koga kao stranca ili što kao strano [Poznajem ga još iz djetinjstva.] • poznávati se 〈povr.〉 znati jedan drugoga [Poznajemo se iz škole.]; sin. (poznati), znati |
pozòbati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzobljēm, 3. l. mn. pòzobljū, imp. pozòblji, aor. pozòbah, prid. r. pozòbao, prid. t. pȍzobān〉 pojesti zobljući, pojesti zrno po zrno [Ptice su pozobale grožđe.] |
pòzor | usk. poziv kojim se privlači čija pozornost [Pozor! Krećemo!] |
pòzōran | prid. 〈G pòzōrna; odr. pòzōrnī, G pòzōrnōg(a); ž. pòzōrna, s. pòzōrno; komp. pozòrnijī〉 1. koji što radi sa zanimanjem i usredotočenošću [~ gledatelj] 2. koji odražava da se što radi sa zanimanjem i usredotočenošću [pozorno čitanje]; sin. (pažljiv) |
pozórnica | im. ž. 〈G pozórnicē; mn. N pozórnice, G pozórnīcā〉 1. uređeni prostor s odgovarajućom scenografijom ispred gledališta na kojemu se izvodi predstava [kazališna ~]; sin. scena 2. pren. mjesto na kojemu se zbivaju istaknuti događaji [Pariz je svjetska kulturna ~] ♦ sići (otići) s pozornice (scene) povući se iz javnoga života, prestati aktivno djelovati; stupiti na pozornicu (scenu) uključiti se u javni život, početi aktivno djelovati |
pòzōrnica | im. ž. 〈G pòzōrnicē; mn. N pòzōrnice, G pòzōrnīcā〉 vojn. žena s činom pozornika |
pòzōrničin | prid. 〈G pòzōrničina; ž. pòzōrničina, s. pòzōrničino〉 koji pripada pozornici, ženi s činom pozornika |
pòzōrnīk | im. m. 〈G pòzōrnīka, V pòzōrnīče; mn. N pòzōrnīci, G pòzōrnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 najniži vojni čin u svim rodovima vojske 2. osoba s istoimenim činom |