pril. 〈komp. pozòrnijē〉 sa zanimanjem i usredotočenošću [~ gledati; ~ čitati]; sin. (pažljivo)

im. ž. 〈G pozórnosti, I pozórnošću/pozórnosti〉 1. osobina onoga koji je pozoran ili svojstvo onoga što je pozorno 2. psih. svjestan psihološki proces odabira bitnih podražaja iz okoline i njihova razlučivanja od nebitnih; sin. (pažljivost, pažnja)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pozòvem, 3. l. mn. pozòvū, imp. pozòvi, aor. pòzvah, prid. r. m. pȍzvao, ž. pȍzvāla, s. pȍzvālo, mn. pȍzvāli, prid. t. pȍzvān〉 1. riječima ili pokretima izraziti želju da tko dođe ili da se odazove [~ djecu u kuhinju; ~ psa] 2. izraziti želju da tko nazoči kakvoj zgodi ili događaju [~ prijatelja na rođendan]; vidski paranjak: pozivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzvonīm, 3. l. mn. pòzvonē, imp. pozvòni, aor. pozvònih, prid. r. pozvònio〉 pritisnuti ili pokrenuti zvono

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòžalīm, 3. l. mn. pòžalē, imp. pòžali, aor. pòžalih, prid. r. pòžalio〉 1. osjetiti žalost za kim ili čim ili zbog čega propuštenoga [~ za propuštenom prilikom]; sin. zažaliti 2. osjetiti žaljenje zbog kakva postupka [Požalio je što je bio grub.]; sin. zažaliti • pòžaliti se 〈povr.〉 izraziti komu nezadovoljstvo zbog koga ili čega [~ se na susjede]

im. m. 〈G pȍžāra, I pȍžārom/pȍžārem; mn. N pȍžāri, G pȍžārā〉 1. velika vatra koja zahvaća i uništava sve što može gorjeti [~ na otoku; šumski ~] 2. pren. snažan osjećaj koji se ne može obuzdati [~ strasti; ~ mržnje]

prid. 〈G pȍžārnōg(a); ž. pȍžārnā, s. pȍžārnō〉 koji se odnosi na požar [~ put]

prid. 〈G pȍžēljna; odr. pȍžēljnī, G pȍžēljnōg(a); ž. pȍžēljna, s. pȍžēljno; komp. požèljnijī〉 1. koji je po svojim značajkama takav da ga se želi [~ gost; poželjna žena]; ant. nepoželjan 2. v. željen

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòželīm, 3. l. mn. pòželē, imp. požèli, aor. požèljeh, prid. r. m. požèlio, ž. požèljela, s. požèljelo, mn. požèljeli, prid. t. pòželjen〉 1. osjetiti želju da se što dogodi ili dobije [~ bicikl; ~ otići u kino] 2. iskazati komu dobre želje [~ sretan rođendan prijateljici]; sin. zaželjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòžanjēm/pȍžnjēm, 3. l. mn. pòžanjū/pȍžnjū, imp. požànji/pòžnji, aor. pòžeh/pòžnjeh, prid. r. m. pȍžeo, ž. pȍžēla, s. pȍžēlo, mn. pȍžēli, prid. t. pȍžēt/požnjèven, pril. p. pȍžēvši〉 1. srpom ili strojem posjeći stabljike žita s klasjem [~ žito] 2. pren. ubrati plodove svojega rada [~ uspjeh]

prid. 〈G pȍžrtvōvna; odr. pȍžrtvōvnī, G pȍžrtvōvnōg(a); ž. pȍžrtvōvna, s. pȍžrtvōvno; komp. požrtvòvnijī〉 1. koji je voljan dati sve od sebe, koji je spreman na svaku žrtvu [požrtvovna učiteljica] 2. koji odražava volju da tko da sve od sebe, koji odražava spremnost na svaku žrtvu [požrtvovno ponašanje]

im. ž. 〈G požrtvóvnosti, I požrtvóvnošću/požrtvóvnosti〉 osobina onoga koji je požrtvovan ili svojstvo onoga što je požrtvovno

im. ž. 〈G pȍžudē〉 duboka i strastvena tjelesna želja

prid. 〈G pȍžūdna; odr. pȍžūdnī, G pȍžūdnōg(a); ž. pȍžūdna, s. pȍžūdno; komp. požùdnijī〉 1. koji izražava požudu [~ pogled] 2. koji izaziva požudu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòžūrīm, 3. l. mn. pòžūrē, imp. požúri, aor. požúrih, prid. r. požúrio, prid. t. pòžūren〉 potaknuti koga na djelovanje, potaknuti da što bude brže [~ koga da ne zakasni]; vidski parnjak: požurivati • požúriti se 〈prijel.〉 krenuti brže ili postati brži [~ u školu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. požùrujēm, 3. l. mn. požùrujū, imp. požùrūj, aor. požurívah, imperf. požùrīvāh, prid. r. požurívao, prid. t. požùrīvān〉 poticati koga na brže djelovanje, poticati da što bude brže [~ koga da ne zakasni]; vidski parnjak: požuriti

im. ž. 〈G pòžūrnicē; mn. N pòžūrnice, G pòžūrnīcā〉 pismena opomena kojom se podsjeća na obvezu čega u određenome roku

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòžūtīm, 3. l. mn. pòžūtē, imp. požúti, aor. požútih, prid. r. požútio, prid. t. pòžūćen〉 obojiti što u žuto, učiniti žutim [~ cvijet na slici]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. požútīm, 3. l. mn. požútē, imp. požúti, aor. požútjeh, prid. r. m. požútio, ž. požútjela, s. požútjelo, mn. požútjeli〉 postati žutim [Lišće je požutjelo.]

im. ž. 〈G prabákē, V prȁbāko, DL prabáki; mn. N prabáke, G prabákā〉 bakina ili djedova majka

im. m. 〈G prabùbrega; mn. N prabùbrezi, G prabùbrēgā〉 zool. organ koji služi za izlučivanje kod riba i vodozemaca

im. m. 〈G pračòvjeka; mn. N prȁljūdi, G praljúdī〉 predak današnjega čovjeka koji se pojavio u Africi prije približno tri milijuna godina [krapinski ~]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. praćàkām se, 3. l. mn. praćàkajū se, imp. praćàkāj se, aor. praćàkah se, imperf. praćàkāh se, prid. r. praćàkao se〉 praviti pokrete čitavim tijelom, obično u vodi [~ u plićaku]

im. s. 〈G prȁćēnja〉 1. hodanje neko vrijeme s kim 2. bivanje u pratnji koja osigurava koga ili što 3. držanje pod nadzorom; sin. (monitoring), motrenje, nadziranje 4. skupljanje obavijesti o čemu, bivanje upućenim u što 5. pomno slušanje, gledanje ili čitanje čega 6. izvođenje glazbene pratnje pjevanjem ili sviranjem

im. ž. 〈G prȁćkē, DL prȁćki; mn. N prȁćke, G prȁćākā/prȃćkā/prȁćkī〉 jednostavna naprava u obliku slova V s gumenom vrpcom koja, ako se zategne i naglo pusti, izbacuje predmet koji pridržava u željenome pravcu

prid. 〈G prȁdāvnōg(a); ž. prȁdāvnā, s. prȁdāvnō〉 koji je iz davnih vremena [pradavni stanovnici]

im. m. 〈G pràdjeda; mn. N pràdjedovi, G pràdjedōvā〉 djedov ili bakin otac

prid. 〈G pràdjedovskōg(a); ž. pràdjedovskā, s. pràdjedovskō〉 koji se odnosi na pradjedove [pradjedovska vjera]

im. s. 〈G pràdoba〉 geol. najstarija era u geološkome razvoju Zemlje; sin. (prekambrij)

im. ž. 〈G pradomòvinē; mn. N pradomòvine, G pradomòvīnā〉 1. prvotno prebivalište kojega naroda 2. pren. mjesto na kojemu je što davno nastalo

im. m. 〈G prȁga, L pràgu; mn. N prȁgovi, G prȁgōvā〉 1. vodoravna drvena, kamena ili kovinska greda koja leži s donje strane vrata [kućni ~] 2. drvena greda koja spaja željezničke tračnice [~ željezničke pruge] 3. pren. granica do koje se što može podnijeti, ono što se nalazi na rubu čega [~ bijede; ~ bola; ~ uspjeha]

prid. 〈G pragmàtična; odr. pragmàtičnī, G pragmàtičnōg(a); ž. pragmàtična, s. pragmàtično; komp. pragmatìčnijī〉 1. koji vodi računa o korisnoj, praktičnoj strani čega [~ čovjek] 2. koji je koristan i praktičan [~ prijedlog]

prid. 〈G pragmàtičkōg(a); ž. pragmàtičkā, s. pragmàtičkō〉 koji se odnosi na pragmatiku i pragmatizam

im. ž. 〈G pragmàtikē, DL pragmàtici〉 djelovanje u praksi koje donosi izravnu korist

im. m. 〈G pragmatìzma〉 filozofsko učenje koje tvrdi da je istina uglavnom istovjetna svrhovitoj, korisnoj praksi

im. m. 〈G prȃha, L práhu〉 najsitnije čestice tvari ◇ cvjetni ~ bot. muške spore kritosjemenjača; sin. pelud ♦ pretvoriti što u ~ i pepeo potpuno uništiti što

prid. 〈G praindoeùropskōg(a); ž. praindoeùropskā, s. praindoèuropskō〉 1. koji se odnosi na Praindoeuropljane 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. prajezik iz kojega su se razvili svi indoeuropski jezici

im. m. 〈G prajèzika; mn. N prajèzici, G prȁjezīkā〉 jez. jezik iz kojega su se razvili genetski srodni jezici

im. ž. 〈G prȁksē〉 stvarna, izravna djelatnost; ant. teorija

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. praktìcīrām, 3. l. mn. prakticírajū, imp. praktìcīrāj, aor. prakticírah, imperf. praktìcīrāh, prid. r. prakticírao, prid. t. praktìcīrān〉 provoditi što u djelo [~ tehniku]

prid. 〈G pràktična; odr. pràktičnī, G pràktičnōg(a); ž. pràktična, s. pràktično; komp. praktìčnijī〉 1. koji je vješt i snalažljiv [~ čovjek] 2. koji je koristan ili prikladan, koji se može upotrijebiti [~ alat; ~ savjet]; ant. nepraktičan

im. ž. 〈G pràktičnosti, I pràktičnošću/pràktičnosti〉 osobina onoga koji je praktičan ili svojstvo onoga što je praktično; ant. nepraktičnost

im. ž. 〈G prȁljē; mn. N prȁlje, G prȃljā〉 žena koja pere rublje

im. m. 〈mn. G praljúdī〉 v. pod pračovjek

im. m. 〈G prámca; mn. N prámci, G prȃmācā〉 prednji dio plovila [brodski ~]; ant. krma¹

prid. 〈G pràmājčina; ž. pràmājčina, s. pràmājčino〉 koji pripada pramajci; ant. praočev

im. ž. 〈G pràmājkē, DL pràmājci〉 žena od koje su potekli svi ljudi [~ Eva]; ant. praotac

im. m. 〈G prȁmena; mn. N prȁmenovi/prȁmeni, G prȁmenōvā/prȁmēnā〉 1. skup vlasi [sijedi ~; ~ kose] 2. pren. skupina jasno vidljivih zraka [~ magle; ~ svjetla]