prid. 〈G pròsta; odr. pròstī, G pròstōg(a); ž. pròsta, s. prȍsto; komp. pròstijī〉 1. koji upotrebljava nepristojne riječi; sin. vulgaran 2. koji je pretjerano izazovan i naglašuje spolnost [prosto ponašanje; prosto odijevanje]; sin. vulgaran 3. koji se ne zna lijepo ponašati, koji ne poštuje uobičajena pravila reda; sin. nepristojan, neuljudan; ant. pristojan, uljudan 4. → jednostavan

im. m. 〈G prostáka, V prȍstāče; mn. N prostáci, G prostákā〉 osoba koja nije uglađena, koja je prosta, nepristojna

im. ž. 〈G prostàkinjē; mn. N prostàkinje, G prostàkīnjā〉 žena koja nije uglađena, koja je prosta, nepristojna; sin. prostakuša

im. ž. 〈G prostàkušē; mn. N prostàkuše, G prostàkūšā〉 usp. prostakinja

im. ž. 〈G pròstatē; mn. N pròstate, G prȍstātā〉 anat. muška spolna žlijezda smještena ispod mokraćnoga mjehura koja izlučuje sjemenu tekućinu

im. m. 〈G prostiráča; mn. N prostiráči, G prostiráčā〉 tkanina koja se prostire po čemu; sin. prostirka

im. s. 〈G pròstirānja〉 1. namještanje čega čime ili pripremanje čega za uporabu 2. širenje na sve strane; sin. rasprostiranje, razastiranje 3. zauzimanje kakva prostora; sin. pružanje, rasprostiranje, širenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròstirēm, 3. l. mn. pròstirū, imp. pròstiri, aor. pròstirah, imperf. pròstirāh, prid. r. pròstirao, prid. t. pròstirān〉 pripremati što za uporabu [~ ležaj; ~ stol] • pròstirati se 〈povr.〉 razvijati se u dužinu, zauzimati kakav prostor [Naselje se prostire od šume do mora.]; sin. protezati se v. pod protezati, pružati se v. pod pružati, rasprostirati se v. pod rasprostirati; vidski paranjak: prostrijeti

im. ž. 〈G pròstīrkē, DL pròstīrci; mn. N pròstīrke, G pròstīrkā/pròstīrkī〉 usp. prostirač

im. ž. 〈G prostitúcijē〉 pružanje seksualnih usluga za novac ili za kakvu drugu materijalnu naknadu

im. ž. 〈G prostìtūtkē, DL prostìtūtki; mn. N prostìtūtke, G prostìtūtkā/prostìtūtkī〉 žena koja se bavi prostitucijom; sin. bludnica

prid. 〈G prostòdušna; odr. prostòdušnī, G prostòdušnōg(a); ž. prostòdušna, s. prostòdušno; komp. prostodùšnijī〉 koji je jednostavan, koji jasno pokazuje i ne skriva svoje misli i namjere [~ čovjek]; sin. priprost

im. m. 〈G próstora, I próstorom; mn. N próstori, G próstōrā〉 1. neograničena praznina u kojoj je smješten opipljivi svijet [beskrajni ~] 2. prazna površina, dio Zemljine površine na kojoj se može nešto graditi ili smjestiti, određeni dio kojega mjesta, zemlje ili svijeta [otvoren ~; ~ za stanovanje; brodski ~] 3. praznina između dviju stvari [~ između stolice i ormara] 4. područje iza Zemljine atmosfere koje okružuje zvijezde i planete [~ oko Sunca; svemirski ~] 5. mat. skup točaka određenih koordinatama x, y, z

im. ž. 〈G prostòrijē; mn. N prostòrije, G prostòrījā〉 prostor u unutrašnjosti zgrade omeđen zidovima i pregradama [poslovna ~; društvene prostorije; prostorije za stanovanje]

prid. 〈G próstōrnōg(a); ž. próstōrnā, s. próstōrnō〉 koji se odnosi na prostor [prostorno uređenje]

im. ž. 〈G prostòtē; mn. N prostòte, G prostótā〉 nepristojan izraz [govoriti prostote]

prid. 〈G pròstrana; odr. pròstranī, G pròstranōg(a); ž. pròstrana, s. pròstrano; komp. prostrànijī〉 koji zauzima velik prostor [~ stan]

im. ž. 〈G pròstranosti, I pròstranošću/pròstranosti〉 svojstvo onoga što je prostrano

im. s. 〈G prostrànstva; mn. N prostrànstva, G pròstranstāvā/pròstrānstvā〉 veliki dio Zemljine površine, veliki prostor [veliko ~; morsko ~; šumsko ~]

im. s. 〈G prostreljívānja〉 probadanje strijelom ili metkom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prostrèljujēm, 3. l. mn. prostrèljujū, imp. prostrèljūj, aor. prostreljívah, imperf. prostrèljīvāh, prid. r. prostreljívao, prid. t. prostrèljīvān〉 probadati strijelom ili metkom ◇ ~ pogledom oštro pogledavati; vidski parnjak: prostrijeliti

im. m. 〈G prȍstrijēla; mn. N prȍstrijēli, G prȍstrijēlā〉 rana nastala prostreljivanjem

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròstrijēlīm, 3. l. mn. pròstrijēlē, imp. prostrijéli, aor. prostrijélih, prid. r. prostrijélio, prid. t. pròstrijēljen〉 probosti strijelom ili metkom ◇ ~ pogledom oštro pogledati; vidski parnjak: prostreljivati

prid. 〈G pròstrijēlnōg(a); ž. pròstrijēlnā, s. pròstrijēlnō〉 koji je nastao prostreljivanjem [prostrijelna rana]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍstrēm, 3. l. mn. prȍstrū, imp. pròstri, aor. pròstrijēh, prid. r. m. prȍstrō, ž. prȍstr̄la, s. prȍstr̄lo, mn. prȍstr̄li, prid. t. prȍstr̄t〉 pripremiti što za uporabu [~ ležaj; ~ stol] • pròstrijēti se 〈povr.〉 razviti se u dužinu, zauzeti kakav prostor [Naselje se prostrlo od šume do mora.]; sin. protegnuti se v. pod protegnuti, pružiti se v. pod pružiti, rasprostrijeti se v. pod rasprostrijeti; vidski paranjak: prostirati

gl. svrš. prijel. → prostrijeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pròstrūjī, 3. l. mn. pròstrūjē, aor. 3. l. jd. prȍstrūjī, prid. r. prostrújao〉 → prostrujiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pròstrūjī, 3. l. mn. pròstrūjē, aor. 3. l. jd. prȍstrūjī, prid. r. prostrújio〉 1. postati širi, razviti se u širinu [Dašak vjetra prostrujio je prostorijom.; Mirisi su prostrujili kuhinjom.] 2. pren. nakratko i snažno obuzeti koga [Osjećaji su prostrujili kroza me.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prostùdīrām, 3. l. mn. prostudírajū, imp. prostùdīrāj, aor. prostudírah, prid. r. prostudírao, prid. t. prostùdīrān〉 iscrpno proučiti

im. ž. 〈G pròsudbē; mn. N pròsudbe, G pròsudābā/prȍsūdbā/pròsudbī〉 mišljenje ili zaključak o čemu [Prema mojoj prosudbi, on je marljiv učenik.]; sin. procjena

prid. 〈G pròsudbenōg(a); ž. pròsudbenā, s. pròsudbenō〉 koji se odnosi na prosudbu [~ odbor]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròsūdīm, 3. l. mn. pròsūdē, imp. prosúdi, aor. prosúdih, prid. r. prosúdio, prid. t. pròsūđen〉 dati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. (dati sud) v. pod dati, ocijeniti, procijeniti; vidski parnjak: prosuđivati

im. s. 〈G prosuđívānja〉 donošenje suda, mišljenja, zaključaka o kome ili o čemu; sin. ocjenjivanje, procjenjivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prosùđujēm, 3. l. mn. prosùđujū, imp. prosùđūj, aor. prosuđívah, imperf. prosùđīvāh, prid. r. prosuđívao, prid. t. prosùđīvān〉 davati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. (davati sud) v. pod davati, ocjenjivati, procjenjivati; vidski parnjak: prosuditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍspēm, 3. l. mn. prȍspū, imp. pròspi, aor. pròsūh, prid. r. m. prȍsuo, ž. prȍsūla, s. prȍsūlo, mn. prȍsūli, prid. t. prȍsūt〉 1. sipajući istresti što iz čega 2. učiniti da se što sipko raspe; vidski paranjak: prosipati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròsvijētīm, 3. l. mn. pròsvijētē, imp. prosvijéti, aor. prosvijétih, prid. r. prosvijétio, prid. t. pròsvijēćen〉 učiniti koga pismenim, prenijeti komu kakvo znanje [~ ljude bez znanja]; vidski parnjak: prosvjećivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròsvijētlīm, 3. l. mn. pròsvijētlē, imp. prosvijétli, aor. prosvijétlih, prid. r. prosvijétlio, prid. t. pròsvijētljen〉 učiniti ili prouzročiti da tko postane razumnijim, pametnijim [~ narod; Knjige me prosvijetle.] • prosvijétliti se 〈povr.〉 pren. doživjeti prosvjetljenje, postati razumnijim, pametnijim [Narod se prosvijetlio.]; vidski paranjak: prosvjetljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prosvjèćujēm, 3. l. mn. prosvjèćujū, imp. prosvjèćūj, aor. prosvjećívah, imperf. prosvjèćīvāh, prid. r. prosvjećívao, prid. t. prosvjèćīvān〉 činiti koga pismenim, prenositi komu kakvo znanje [~ narod]; vidski parnjak: prosvijetiti

im. m. 〈G pròsvjeda; mn. N pròsvjedi, G prȍsvjēdā〉 1. odlučno negodovanje, otvoreno izražavanje nezadovoljstva ili neslaganja s kim ili čim 2. javni skup organiziran radi izražavanja nezadovoljstva, obično s kojom odlukom vlasti; sin. (demonstracija, protest)

prid. 〈G pròsvjednōg(a); ž. pròsvjednā, s. pròsvjednō〉 koji se odnosi na prosvjede [~ skup]; sin. (protestni)

im. ž. 〈G pròsvjednicē; mn. N pròsvjednice, G pròsvjednīcā〉 žena koja prosvjeduje protiv čega; sin. (demonstrantica)

prid. 〈G pròsvjedničina; ž. pròsvjedničina, s. pròsvjedničino〉 koji pripada prosvjednici; sin. (demonstrantičin)

im. m. 〈G pròsvjednīka, V pròsvjednīče; mn. N pròsvjednīci, G pròsvjednīkā〉 osoba koja prosvjeduje protiv čega; sin. (demonstrant)

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròsvjedujēm, 3. l. mn. pròsvjedujū, imp. pròsvjedūj, aor. pròsvjedovah, imperf. pròsvjedovāh, prid. r. pròsvjedovao〉 javno izraziti/izražavati nezadovoljstvo s čim, neslaganje s kakvim postupcima ili zahtjevima druge strane [~ protiv snižavanja plaća; ~ protiv vojne diktature]; sin. (demonstrirati, protestirati)

im. ž. 〈G prȍsvjetē〉 državni školski sustav

im. m. 〈G prosvjètitelja; mn. N prosvjètitelji, G prosvjètitēljā〉 osoba koja širi znanje

im. ž. 〈G prosvjetitèljicē; mn. N prosvjetitèljice, G prosvjetitèljīcā〉 žena koja širi znanje

prid. 〈G prosvjetitèljičina; ž. prosvjetitèljičina, s. prosvjetitèljičino〉 koji pripada prosvjetiteljici