gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. provòcīrām, 3. l. mn. provocírajū, imp. provòcīrāj, aor. provocírah, imperf. provòcīrāh, prid. r. provocírao, prid. t. provòcīrān〉 1. v. podbadati pren. 2. v. izazivati

im. m. 〈G pròvoda; mn. N pròvodi, G prȍvōdā〉 niz ugodnih aktivnosti, obično u vedrom društvu ili igri; sin. zabava

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròvodīm, 3. l. mn. pròvodē, imp. provòdi, aor. provòdih, imperf. pròvođāh/provòdijāh, prid. r. provòdio, prid. t. pròvođen〉 1. vodeći činiti da tko prođe kroza što [~ učenike kroz muzej] 2. postupati u skladu s čim [~ sudsku odluku] 3. ostajati ili boraviti tijekom određenoga vremena na kojemu mjestu [~ blagdan s obitelji; ~ praznike na moru; ~ zimu na skijanju] 4. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ istragu v. istraživati; ~ nadzor v. nadzirati • provòditi se 〈povr.〉 razg. doživljavati ugodne trenutke [~ se na rođendanu]; vidski paranjak: provesti

prid. 〈G pròvodnōg(a); ž. pròvodnā, s. pròvodnō〉 koji se odnosi na provođenje čega kroza što [~ kabel]

im. s. 〈G pròvođēnja〉 1. vođenje čega kroza što 2. primjenjivanje čega u praksi 3. ostajanje ili boravljenje tijekom određenoga vremena na kojemu mjestu

im. m. 〈G pròvoza〉 prijevoz robe i putnika iz jedne zemlje u drugu preko treće zemlje; sin. (tranzit)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròvozīm, 3. l. mn. pròvozē, imp. provòzi, aor. provòzih, imperf. pròvožāh/provòzijāh, prid. r. provòzio, prid. t. pròvožen〉 početi voziti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròvozīm, 3. l. mn. pròvozē, imp. provòzi, aor. provòzih, imperf. pròvožāh/provòzijāh, prid. r. provòzio, prid. t. pròvožen〉 prevoziti robu i putnike iz jedne zemlje u drugu preko treće zemlje [~ poljoprivredne proizvode]

prid. 〈G pròvoznōg(a); ž. pròvoznā, s. pròvoznō〉 koji se odnosi na provoz; sin. (tranzitni)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. provúčem, 3. l. mn. provúkū, imp. provúci, aor. provúkoh, prid. r. pròvūkao, prid. t. provùčen, pril. p. pròvūkāvši〉 gurajući ili vukući učiniti da što prođe kroza što [~ konac kroz ušicu igle; ~ žicu kroz cijev] • pròvūći se 〈povr.〉 1. proći, probiti se kroz kakav prolaz ili otvor [~ se kroz rešetke na prozoru; ~ se kroz rupu na krovu] 2. proći kriomice, potajno, šuljajući se [~ se pokraj stražara] 3. pren. teško ili jedva uspjeti u čemu [~ se na ispitu]; vidski paranjak: provlačiti

im. ž. 〈G prózē〉 knjiž. 1. oblik književnoga izražavanja koji se temelji na pripovijedanju, slobodnome ritmu i jeziku bliskomu svakodnevnom govoru 2. sva prozna djela jednoga pisca, naroda ili razdoblja [hrvatska suvremena ~]; ant. pjesništvo, ( poezija)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròzborīm, 3. l. mn. pròzborē, imp. prozbòri, aor. prozbòrih, prid. r. prozbòrio〉 početi govoriti; sin. progovoriti; ant. ušutjeti, zamuknuti, zanijemjeti, zašutjeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prozébem, 3. l. mn. prozébū, imp. prozébi, aor. prozéboh, prid. r. pròzēbao〉 pretrpjeti veliku hladnoću [~ čekajući autobus]; sin. promrznuti, smrznuti se v. pod smrznuti

prid. 〈G prȍzīrna; odr. prȍzīrnī, G prȍzīrnōg(a); ž. prȍzīrna, s. prȍzīrno; komp. prozìrnijī〉 1. kroz koji se vidi, kroz koji prolazi svjetlost [prozirna folija; prozirna ovojnica]; sin. (providan); ant. (neprovidan) 2. pren. a. koji se lako može prozreti [prozirna laž] b. koji ima potanko definirane elemente i načine postupanja, koji ne sadržava nejasnoće ili prikrivene namjere [~ rad državnih ustanova; ~ sustav ocjenjivanja; prozirna vlasnička struktura]; sin. jasan, proničan, ( transparentan); ant. nejasan, neproničan, ( netransparentan); ant. neproziran

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròzirēm, 3. l. mn. pròzirū, imp. pròziri, aor. pròzirah, imperf. pròzirāh, prid. r. pròzirao, prid. t. pròzirān〉 shvaćati koga ili što, otkrivati čije misli ili namjere [~ čije ideje; ~ čovjeka; ~ tajnu]; vidski parnjak: prozreti • pròzirati se 〈povr.〉 vidjeti se kroza što [Morsko dno se prozire.]

im. ž. 〈G prȍzīrnicē; mn. N prȍzīrnice, G prȍzīrnīcā〉 tanak proziran list plastike s kojega se s pomoću grafoskopa prikazuje slika na zidu, platnu ili ploči; sin. (folija)

im. ž. 〈G prozírnosti, I prozírnošću/prozírnosti〉 1. svojstvo onoga kroza što se vidi, kroza što prolazi svjetlost; sin. (providnost); ant. (neprovidnost) 2. pren. a. svojstvo onoga koji se lako može prozreti b. svojstvo onoga što ima potanko određene elemente i načine postupanja, što ne sadržava nejasnoće ili prikrivene namjere; sin. proničnost, ( transparentnost); ant. neproničnost, ( netransparentnost); ant. neprozirnost

im. s. 〈G prozívānja〉 1. dozivanje koga imenom 2. pren. pozivanje koga na odgovornost

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròzīvām/pròzīvljēm, 3. l. mn. prozívajū/pròzīvljū, imp. pròzīvāj/prozívlji, aor. prozívah, imperf. pròzīvāh, prid. r. prozívao, prid. t. pròzīvān〉 1. redom zvati imenom [~ učenike; ~ vojnike] 2. pren. pozivati koga na odgovornost [~ odgovorne za nered]; vidski paranjak: prozvati

im. ž. 〈G pròzīvkē, DL pròzīvci; mn. N pròzīvke, G pròzivākā/pròzīvkā/pròzīvkī〉 redom pozivanje imenom

prid. 〈G prȏznōg(a); ž. prȏznā, s. prȏznō〉 koji se odnosi na prozu [~ tekst]

im. ž. 〈G prozòdijē〉 gram. grana fonologije koja proučava i opisuje naglaske, dužinu slogova te intonaciju

prid. 〈G prozòdījskōg(a); ž. prozòdījskā, s. prozòdījskō〉 koji se odnosi na prozodiju [prozodijska obilježja]

im. m. 〈G prózora, I prózorom; mn. N prózori, G prózōrā〉 1. otvor u zidu, na krovu ili na vozilu, obično zatvoren staklom tako da propušta svjetlo i da se kroz njega može gledati [krovni ~]; sin. okno zast. 2. staklo koje zatvara istoimeni otvor na zidu, na krovu ili na vozilu; sin. okno zast. ♦ baciti što kroz ~ uzalud potrošiti što, uništiti što

im. m. 〈G prozòrčića; mn. N prozòrčići, G prozòrčīćā〉 1. um. mali prozor 2. inform. okvir za prikazivanje podataka na zaslonu

prid. 〈G prózorskōg(a); ž. prózorskā, s. prózorskō〉 koji se odnosi na prozor [prozorsko staklo; ~ okvir]

prid. 〈G prȍzrāčna; odr. prȍzrāčnī, G prȍzrāčnōg(a); ž. prȍzrāčna, s. prȍzrāčno; komp. prozràčnijī〉 koji je tanak i lagan i zbog toga leprša na zraku

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròzrāčīm, 3. l. mn. pròzrāčē, imp. prozráči, aor. prozráčih, prid. r. prozráčio, prid. t. pròzrāčen〉 1. izložiti što svježemu zraku [~ odjeću]; sin. (provjetriti) 2. zamijeniti ustajali zrak svježim u zatvorenim prostorijama [~ sobu]; vidski paranjak: prozračivati

im. s. 〈G prozračívānja〉 1. izlaganje čega svježemu zraku; sin. (provjetravanje, provjetrivanje) 2. zamjena ustajaloga zraka svježim u zatvorenim prostorijama; sin. (ventilacija), zračenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prozràčujēm, 3. l. mn. prozràčujū, imp. prozràčūj, aor. prozračívah, imperf. prozràčīvāh, prid. r. prozračívao, prid. t. prozràčīvān〉 1. izlagati što svježemu zraku [~ odjeću]; sin. (provjetravati, provjetrivati) 2. zamjenjivati ustajali zrak svježim u zatvorenim prostorijama [~ sobu]; sin. zračiti; vidski paranjak: prozračiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍzrēm, 3. l. mn. prȍzrū, imp. pròzri, aor. pròzreh, prid. r. m. pròzreo, ž. pròzrela, s. pròzrelo, mn. pròzreli, prid. t. prȍzren〉 shvatiti koga ili što, otkriti čije misli ili namjere [~ čije ideje; ~ čovjeka; ~ tajnu]; vidski parnjak: prozirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prozòvem, 3. l. mn. prozòvū, imp. prozòvi, aor. pròzvah, prid. r. m. prȍzvao, ž. prȍzvāla, s. prȍzvālo, mn. prȍzvāli, prid. t. prȍzvān〉 1. redom pozvati imenom [~ učenike; ~ vojnike] 2. pozvati imenom s kakva popisa [~ učenika; ~ vojnika] 3. dati komu ime ili nadimak [Prozvali su ga Muki.] 4. pren. pozvati koga na odgovornost [~ odgovorne za nered]; vidski paranjak: prozivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròždirēm, 3. l. mn. pròždirū, imp. pròždiri, aor. pròždirah, imperf. pròždirāh, prid. r. pròždirao, prid. t. pròždirān〉 1. pohlepno jesti, gutati [Lav proždire svoj plijen.] 2. pren. potpuno obuhvaćati, obuzimati do kraja [Proždire me bijes.]

prid. 〈G proždr̀ljiva; odr. proždr̀ljivī, G proždr̀ljivōg(a); ž. proždr̀ljiva, s. proždr̀ljivo; komp. proždrljìvijī〉 koji mnogo i pohlepno jede; sin. (halapljiv), nezasitan

im. ž. 〈G proždr̀ljivosti, I proždr̀ljivošću/proždr̀ljivosti〉 osobina onoga koji mnogo i pohlepno jede; sin. (halapljivost), nezasitnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍžmēm, 3. l. mn. prȍžmū, imp. pròžmi, aor. pròžēh, prid. r. m. prȍžeo, ž. prȍžēla, s. prȍžēlo, mn. prȍžēli, prid. t. prȍžēt〉 1. obuzeti koga ili što velikom silinom [Prožela me je radost.] 2. pomiješati što međusobno [~ sastojke]; vidski paranjak: prožimati

im. s. 〈G pròžimānja〉 obuzimanje koga ili čega velikom silinom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròžimām/pròžimljēm, 3. l. mn. pròžimajū/pròžimljū, imp. pròžimāj/pròžimlji, aor. pròžimah, imperf. pròžimāh, prid. r. pròžimao, prid. t. pròžimān〉 1. obuzimati koga ili što velikom silinom [Prožima me radost.] 2. miješati što međusobno [~ sastojke]; vidski paranjak: prožeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròžīvīm, 3. l. mn. pròžīvē, imp. prožívi, aor. prožívjeh, prid. r. m. prožívio, ž. prožívjela, s. prožívjelo, mn. prožívjeli, prid. t. pròžīvljen〉 1. živeći provesti određeno vrijeme [~ dug i sretan život; ~ najbolje godine svojega života] 2. spoznati što iskustvom [~ mnoge nevolje; Svašta je proživio u životu.]; sin. proći; vidski parnjak: proživljavati

im. s. 〈G proživljávānja〉 spoznavanje čega iskustvom; sin. prolaženje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prožìvljāvām, 3. l. mn. proživljávajū, imp. prožìvljāvāj, aor. proživljávah, imperf. prožìvljāvāh, prid. r. proživljávao, prid. t. prožìvljāvān〉 spoznavati što iskustvom [~ mnoge nevolje; Svašta je proživljavao u životu.]; sin. prolaziti; vidski parnjak: proživjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròžvāčēm, 3. l. mn. pròžvāčū, imp. prožváči, aor. prožvákah, prid. r. prožvákao, prid. t. pròžvākān〉 žvačući usitniti ili smekšati [~ kruh; ~ meso; ~ žvakaću gumu]

im. pl. t. s. 〈G pŕsā〉 anat. 1. prednji dio tijela od vrata do trbuha u kojemu se nalaze srce i pluća; sin. (grudi, njedra) 2. obje dojke ♦ busati se (lupati se) u ~ pretjerano se hvaliti, pretjerano isticati svoje zasluge

im. s. 〈G pȑsīšta; mn. N pȑsīšta, G pȑsīštā〉 zool. dio tijela u kukaca koji povezuje glavu i zadak

im. ž. 〈G pŕskalicē; mn. N pŕskalice, G pŕskalīcā〉 1. tehn. uređaj za prskanje tekućine [~ za vodu] 2. štapić premazan tvari koja kad se zapali baca iskre

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȓskām/pȓšćēm, 3. l. mn. pŕskajū/pȓšćū, imp. pȓskāj/pŕšći, aor. pŕskah, imperf. pȓskāh, prid. r. pŕskao, prid. t. pȓskān〉 1. 〈prijel.〉 polijevati, zalijevati što s pomoću prskalice [~ vinovu lozu; ~ voćke] 2. 〈neprijel.〉 izbijati pod jakim tlakom u tankim mlazovima [Voda prska na sve strane.]; sin. prštati, štrcati

im. m. 〈G pȑskāvca; mn. N pȑskāvci, G pȑskavācā〉 v. nedirak

im. m. 〈G pr̀sluka; mn. N pr̀sluci, G pȑslūkā〉 dio muške i ženske odjeće i nošnje bez ovratnika i rukava koji pokriva prsa i pleća