im. ž. 〈G propàgāndē〉 v. promidžba

prid. 〈G propàgāndnōg(a); ž. propàgāndnā, s. propàgāndnō〉 v. promidžbeni

im. m. ž. 〈G pròpalicē, V pròpalice/pròpalico; mn. N pròpalice, G pròpalīcā〉 1. osoba koja je propala, koja je upropastila svoj život [taj ~; ta ~; ti propalice; te propalice] 2. 〈ž.〉 žena koja je propala, koja je upropastila svoj život [ta ~; te propalice]

prid. 〈G pròpaličina; ž. pròpaličina, s. pròpaličino〉 koji pripada propalici

im. m. 〈G propána〉 kem. bezbojni plinoviti ugljikovodik koji se dobiva iz nafte, upotrebljava se u kućanstvu kao gorivi plin u bocama

im. ž. 〈G prȍpāsti, I prȍpāšću/prȍpāsti〉 1. nestanak ili propadanje čega [~ carstva]; sin. uništenje 2. težak položaj iz kojega nema izlaza [srljati u ~; biti na rubu propasti]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpadnēm, 3. l. mn. pròpadnū, imp. pròpadni, aor. pròpadoh/pròpah, prid. r. pròpao〉 1. neočekivano slobodno pasti na nižu razinu [~ kroz otvor u podu; ~ na dno jame] 2. neočekivano upasti u kakvu žitku tvar [~ u blato] 3. pren. doživjeti neuspjeh u čemu [~ u životu]; ant. uspjeti 4. dobiti neprolazne ocjene, ne prijeći u viši obrazovni stupanj [~ na ispitu]; sin. pasti; ant. proći; vidski paranjak: propadati

im. m. 〈G propeléra, I propelérom; mn. N propeléri, G propelérā〉 tehn. dio broda ili zrakoplova koji se sastoji od malih povezanih krila koja ga vrtnjom pokreću

im. s. 〈G propéla; mn. N propéla, G propélā〉 v. raspelo

im. m. 〈G propéna〉 kem. bezbojni plinoviti nezasićeni ugljikovodik koji se dobiva iz nafte; sin. (propilen)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍpnēm, 3. l. mn. prȍpnū, imp. pròpni, aor. pròpēh, prid. r. m. prȍpeo, ž. prȍpēla, s. prȍpēlo, mn. prȍpēli, prid. t. prȍpēt〉 v. raspeti, razapeti • pròpēti se 〈povr.〉 uzdignuti se na stražnje noge [Konj se propeo.]; vidski paranjak: propinjati

im. m. 〈G propiléna〉 v. propen

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpinjēm, 3. l. mn. pròpinjū, imp. pròpinji, aor. pròpinjah, imperf. pròpinjāh, prid. r. pròpinjao, prid. t. pròpinjān〉 v. raspinjati, razapinjati • pròpinjati se 〈povr.〉 uzdizati se na stražnje noge [Konj se propinje.]; vidski paranjak: propeti

im. m. 〈G pròpisa; mn. N pròpisi, G prȍpīsā〉 utvrđena obveza koja uređuje odnose i postupke u društvu i određuje pravila ponašanja [pravopisni ~; prometni ~]

prid. 〈G pròpīsāna; odr. pròpīsānī, G pròpīsānōg(a); ž. pròpīsāna, s. pròpīsāno〉 koji je netko propisao [~ lijek]

prid. 〈G pròpisna; odr. pròpisnī, G pròpisnōg(a); ž. pròpisna, s. pròpisno〉 koji je u skladu s propisom [propisna brzina; propisno parkiranje]; ant. nepropisan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpīšēm, 3. l. mn. pròpīšū, imp. propíši, aor. propísah, prid. r. propísao, prid. t. pròpīsān〉 1. propisom učiniti što obvezatnim [~ zakonom] 2. odrediti primjenu ili uporabu čega [~ lijek]; vidski paranjak: propisivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. propìsujēm, 3. l. mn. propìsujū, imp. propìsūj, aor. propisívah, imperf. propìsīvāh, prid. r. propisívao, prid. t. propìsīvān〉 1. propisom činiti što obvezatnim [~ zakonom] 2. određivati primjenu ili uporabu čega [~ lijekove]; vidski paranjak: propisati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prȍpijēm se, 3. l. mn. prȍpijū se, imp. pròpīj se, aor. pròpih se, prid. r. m. prȍpio se, ž. prȍpīla se, s. prȍpīlo se, mn. prȍpīli se〉 odati se piću

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. propjèšāčīm, 3. l. mn. propjèšāčē, imp. propješáči, aor. propješáčih, prid. r. propješáčio, prid. t. propjèšāčen〉 pješačeći proći što [~ grad]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpjevām, 3. l. mn. pròpjevajū, imp. pròpjevāj, aor. pròpjevah, prid. r. pròpjevao〉 1. početi pjevati [Propjevala je u vrtiću.] 2. provesti vrijeme pjevajući [Propjevali su večer.] 3. pren., razg. v. progovoriti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròplačēm, 3. l. mn. pròplačū, imp. pròplači, aor. pròplakah, prid. r. pròplakao, prid. t. pròplakān〉 1. 〈prijel.〉 provesti određeno vrijeme plačući [~ noć] 2. 〈neprijel.〉 početi plakati [Na tu je vijest proplakala.]

im. m. 〈G pròplānka; mn. N pròplānci, G pròplanākā〉 manja čistina u šumi

im. m. 〈G pròpolisa〉 biol., kem. tvar koju proizvode pčele sastavljena od smjese biljnih smola, peluda i voska, ugodna mirisa i ljekovitih svojstava

im. ž. 〈G propòrcijē; mn. N propòrcije, G propòrcījā〉 v. razmjer

prid. 〈G prȍporcionālna; odr. prȍporcionālnī, G prȍporcionālnōg(a); ž. prȍporcionālna, s. prȍporcionālno〉 v. razmjeran

im. ž. 〈G proporcionálnosti, I proporcionálnošću/proporcionálnosti〉 v. razmjernost

im. ž. 〈G prȍpovijēdi, L propovijédi, I prȍpovijēđu/prȍpovijēdi; mn. N prȍpovijēdi, G propovijédī, DLI propovijédima〉 rel. dio mise u kojemu svećenik tumači vjerske istine

im. s. 〈G propovijédānja〉 1. širenje vjerskih poruka 2. širenje kakva nauka, doktrine ili učenja, zalaganje za što 3. držanje propovijedi

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. propòvijēdām, 3. l. mn. propovijédajū, imp. propòvijēdāj, aor. propovijédah, imperf. propòvijēdāh, prid. r. propovijédao, prid. t. propòvijēdān〉 1. 〈prijel.〉 a. širiti vjerske poruke [~ evanđelje; ~ budizam] b. širiti kakav nauk, doktrinu ili učenje, zalagati se za što [~ snošljivost i nenasilje; ~ liberalne ideje] 2. 〈neprijel.〉 držati propovijedi [~ u župnoj crkvi]

im. ž. 〈G propovjedaònicē; mn. N propovjedaònīce, G propovjedaònīcā〉 rel. povišeno mjesto u crkvi s ogradom s kojega propovjednik govori

im. ž. 〈G propovjèdnicē; mn. N propovjèdnice, G propovjèdnīcā〉 žena koja propovijeda

prid. 〈G propovjèdničina; ž. propovjèdničina, s. propovjèdničino〉 koji pripada propovjednici

im. m. 〈G propovjedníka, V prȍpovjednīče; mn. N propovjedníci, G propovjedníkā〉 osoba koja propovijeda

im. m. 〈G prȍpūha〉 struja zraka koja prolazi kroz dva otvora

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpūšēm, 3. l. mn. pròpūšū, imp. propúši, aor. propúhah, prid. r. propúhao, prid. t. pròpūhān〉 1. pušući pročistiti [~ motor]; vidski parnjak: propuhivati 2. 〈3. l.〉 snažno po kome puhati (o vjetru ili snažnoj struji zraka) [Propuhala me bura.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. propùhujēm, 3. l. mn. propùhujū, imp. propùhūj, aor. propuhívah, imperf. propùhīvāh, prid. r. propuhívao, prid. t. propùhīvān〉 pušući pročišćivati [~ motor]; vidski parnjak: propuhati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. propùpā, 3. l. mn. propùpajū, aor. 3. l. jd. prȍpupā, imperf. 3. l. jd. propùpāše, prid. r. propùpao〉 razviti pupove [Drveće je propupalo.]

im. ž. 〈G pròpusnicē; mn. N pròpusnice, G pròpusnīcā〉 dokument kojim se dopušta ulaz ili prolaz kroza što

im. ž. 〈G pròpusnosti, I pròpusnošću/pròpusnosti〉 svojstvo onoga što je propusno; ant. nepropusnost

im. m. 〈G pròpusta; mn. N pròpusti, G prȍpūstā〉 ono što se nije učinilo, a trebalo je učiniti, izostanak koje radnje

prid. 〈G pròpusna; odr. pròpusnī, G pròpusnōg(a); ž. pròpusna, s. pròpusno; komp. propùsnijī〉 koji propušta vodu, vlagu, kišu i sl. [~ sloj gline]; ant. nepropustan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpustīm, 3. l. mn. pròpustē, imp. propùsti, aor. propùstih, prid. r. propùstio, prid. t. pròpušten〉 1. pustiti koga ili što preda se, dati komu prednost [~ pješake; ~ vlak]; ant. zadržati, zaustaviti 2. previdjeti što u tekstu ili izostaviti što u govoru [~ pogrešku; ~ važnu činjenicu] 3. ne upotrijebiti kakvu okolnost u svoju korist [~ dobru priliku]; sin. upropastiti; ant. iskoristiti; vidski paranjak: propuštati

im. s. 〈G propúštānja〉 1. puštanje koga ili čega preda se, davanje prednosti komu; ant. zadržavanje, zaustavljanje 2. previđanje u tekstu ili izostavljanje čega u govoru 3. neupotrebljavanje kakve okolnosti u svoju korist; sin. neiskorišćivanje, neiskorištavanje; ant. iskorišćivanje, iskorištavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpūštām, 3. l. mn. propúštajū, imp. pròpūštāj, aor. propúštah, imperf. pròpūštāh, prid. r. propúštao, prid. t. pròpūštān〉 1. puštati koga ili što preda se, davati komu prednost [~ pješake; ~ vlak]; ant. zadržavati, zaustavljati 2. previđati što u tekstu ili izostavljati što u govoru [~ pogreške; ~ važne činjenice] 3. ne upotrebljavati kakvu okolnost u svoju korist [~ dobre prilike]; sin. upropašćivati, upropaštavati; ant. iskorišćivati, iskorištavati; vidski paranjak: propustiti

im. s. 〈G proputovánja; mn. N proputovánja, G proputovánjā〉 kratko zadržavanje na kojemu mjestu tijekom putovanja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. propùtujēm, 3. l. mn. propùtujū, imp. propùtūj, aor. proputòvah, imperf. propùtovāh, prid. r. proputòvao, prid. t. prȍputovān〉 1. putujući proći [Proputovao je mnoge zemlje.]; sin. obići 2. putujući proći bez duljega zadržavanja [Kroz Italiju smo samo proputovali.]

im. m. 〈G prȍračūna; mn. N prȍračūni, G prȍračūnā〉 približni iznos primitaka i izdataka koji se predviđaju za određeno vrijeme