prid. 〈G prosvjètiteljskōg(a); ž. prosvjètiteljskā, s. prosvjètiteljskō〉 koji se odnosi na prosvjetitelje i prosvjetiteljstvo

im. s. 〈G prosvjetitèljstva〉 pov. europski kulturni pokret na kraju 17. stoljeća i u prvoj polovici 18. stoljeća, razdoblje širenja učenosti, vjere u moć ljudskoga razuma i znanstvenih istraživanja

im. s. 〈G prosvjetljénja〉 rel. stanje onoga koji je duhovno budan ili trenutak u kojemu tko postiže kakvu duhovnu spoznaju

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prosvjètljujēm, 3. l. mn. prosvjètljujū, imp. prosvjètljūj, aor. prosvjetljívah, imperf. prosvjètljīvāh, prid. r. prosvjetljívao, prid. t. prosvjètljīvān〉 činiti ili prouzročivati da tko postane razumnijim, pametnijim [~ narod; Knjige me prosvjetljuju.] • prosvjetljívati se 〈povr.〉 pren. doživljavati prosvjetljenje, postajati razumnijim, pametnijim [Narod se prosvjetljivao.]; vidski paranjak: prosvijetliti

prid. 〈G prȍsvjetnōg(a); ž. prȍsvjetnā, s. prȍsvjetnō〉 koji se odnosi na prosvjetu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròšapćēm, 3. l. mn. pròšapćū, imp. prošàpći, aor. prošàptah, prid. r. prošàptao, prid. t. prȍšaptān〉 izgovoriti što tihim glasom; sin. prošaputati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prošàpućēm, 3. l. mn. prošàpućū, imp. prošapùći, aor. prošapùtah, prid. r. prošapùtao, prid. t. prȍšaputān〉 usp. prošaptati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròšārām, 3. l. mn. prošárajū, imp. pròšārāj, aor. prošárah, prid. r. prošárao, prid. t. pròšārān〉 učiniti što šarenim, prekriti što čime da ne bude jednolično [~ jaja bojom; ~ stolnjak vezom] • prošárati se 〈povr.〉 pren. postati prožet čime, pun čega [Lice mu se prošaralo borama.]

im. m. 〈G pròšeka; mn. N pròšeci, G prȍšēkā〉 slatko vino od grožđa osušena na trsu

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròšētām/pròšēćēm, 3. l. mn. prošétajū/pròšēćū, imp. pròšētāj/prošéći, aor. prošétah, prid. r. prošétao, prid. t. pròšētān; 〈prijel.〉 izvesti koga u šetnju [~ psa] • prošétati (se) 〈neprijel./povr.〉 provesti vrijeme šetajući, šetajući obići određeno područje [~ obalom; ~ se parkom]

im. m. 〈G pròšīrka; mn. N pròšīrci, G pròširākā〉 ono čime se što proširuje ◇ predikatni ~ gram. nesamostalni rečenični dio kojim se izriče dodatak predikatu

im. s. 〈G proširénja; mn. N proširénja, G proširénjā〉 mjesto na kojemu je što prošireno [~ na cesti]; ant. suženje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròšīrīm, 3. l. mn. pròšīrē, imp. prošíri, aor. prošírih, prid. r. prošírio, prid. t. pròšīren〉 1. povećati širinu čega, učiniti što širim [~ cestu; ~ hlače; ~ odijelo]; ant. suziti; vidski parnjak: proširivati 2. učiniti područje djelovanja širim ili većim [~ nastavni program; ~ proizvodnju]; vidski parnjak: proširivati 3. učiniti da se što dozna [~ glas o pobjedi; ~ vijest]; sin. pronijeti, raširiti • prošíriti se 〈povr.〉 1. postati širim [Vesta se nošenjem proširila.]; sin. raširiti se v. pod raširiti; ant. suziti se v. pod suziti; vidski parnjak: proširivati 2. rastom zauzeti veći prostor [Krošnja se proširila na sve strane.]; sin. raširiti se v. pod raširiti; vidski parnjak: proširivati 3. pren. razviti se u prostoru [Zvuk se proširio dvoranom.] 4. postati prisutnim na većemu području [Bakterija se proširila.]; sin. rasprostraniti se, raširiti se v. pod raširiti; vidski parnjak: proširivati

im. s. 〈G proširívānja〉 1. povećavanje širine čega, činjenje čega širim; ant. suzivanje, sužavanje 2. činjenje područja djelovanja širim ili većim 3. postajanje širim; sin. širenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prošìrujēm, 3. l. mn. prošìrujū, imp. prošìrūj, aor. proširívah, imperf. prošìrīvāh, prid. r. proširívao, prid. t. prošìrīvān〉 1. povećavati širinu čega, činiti što širim [~ cestu; ~ hlače; ~ odijelo]; ant. suzivati, sužavati 2. činiti područje djelovanja širim ili većim [~ nastavni program; ~ proizvodnju]; sin. širiti • proširívati se 〈povr.〉 1. postajati širim [Vesta se nošenjem proširuje.]; sin. širiti se v. pod širiti; ant. suzivati se v. pod suzivati, sužavati se v. pod sužavati 2. rastom zauzimati veći prostor [Krošnja se proširuje na sve strane.]; sin. širiti se v. pod širiti 3. postajati prisutnim na većemu području [Bakterija se proširivala.]; sin. rasprostranjivati se, širiti se v. pod širiti; vidski paranjak: proširiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍšijēm, 3. l. mn. prȍšijū, imp. pròšīj, aor. pròših, prid. r. pròšio, prid. t. prošìven〉 šijući provući konac dužinom tkanine [~ zavjese po rubu]

prid. 〈G pròšlōg(a); ž. pròšlā, s. pròšlō〉 koji je prošao, koji više ne postoji [prošla vremena; ~ događaji]; sin. bivši, prijašnji; ant. budući

prid. 〈G prošlogòdišnjēg(a); ž. prošlogòdišnjā, s. prošlogòdišnjē〉 koji se odnosi na prošlu godinu [~ godišnji odmor]; sin. lanjski razg.

im. ž. 〈G prȍšlosti, I prȍšlošću/prȍšlosti〉 1. vrijeme koje je prošlo, koje više ne postoji [bliska ~; daleka ~] 2. prošli život, prošli događaji [teška ~]; ant. budućnost

im. ž. 〈G pròšnjē〉 v. prosidba

im. s. 〈G pròštenīšta; mn. N pròštenīšta, G pròštenīštā〉 mjesto proštenja

im. s. 〈G prošténja; mn. N prošténja, G prošténjā〉 okupljanje vjernika, obično pred crkvom, prigodom crkvenih blagdana

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pròšūljām se, 3. l. mn. prošúljajū se, imp. pròšūljāj se, aor. prošúljah se, prid. r. prošúljao se〉 šuljajući se proći pokraj koga ili čega [Prošuljao se pokraj stražara.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròšūpljīm, 3. l. mn. pròšūpljē, imp. prošúplji, aor. prošúpljih, prid. r. prošúpljio, prid. t. pròšūpljen〉 učiniti što šupljim [~ kantu] • prošúpljiti se 〈povr.〉 postati šupljim [Šešir se prošupljio.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròšvercām, 3. l. mn. pròšvercajū, imp. pròšvercāj, aor. pròšvercah, prid. r. pròšvercao, prid. t. prȍšvercān〉 razg. v. prokrijumčariti • pròšvercati se 〈povr.〉 razg. kriomice proći, izbjeći plaćanje [~ se u kino; ~ se u tramvaju]

im. m. 〈G protagònista, V protagònistu; mn. N protagònisti, G protagònīstā〉 nositelj radnje u književnome ili dramskome djelu, glavni junak

im. ž. 〈G protagònisticē; mn. N protagònistice, G protagònistīcā〉 nositeljica radnje u književnome ili dramskome djelu, glavna junakinja

prid. 〈G protagònističina; ž. protagònističina, s. protagònističino〉 koji pripada protagonistici

im. m. 〈G pròtālija; mn. N pròtāliji, G pròtālījā〉 bot. mala tvorba, spolna generacija koja se razvija iz spore u papratnjača

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. protèče/pròteknē, 3. l. mn. protèkū/pròteknū, aor. 3. l. jd. prȍteče, prid. r. pròtekao, pril. p. pròtekāvši〉 1. tekući proći [~ ispod mosta] 2. isteći i ne postojati više (o vremenu) [Godina je protekla.]; sin. minuti; vidski paranjak: protjecati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròtēgnēm, 3. l. mn. pròtēgnū, imp. protégni, aor. protégnuh, prid. r. protégnuo, prid. t. pròtēgnūt〉 staviti u ravan položaj [~ ruke; ~ vrat]; sin. ispružiti • protégnuti se 〈povr.〉 1. leći čitavom duljinom tijela u vodoravan položaj [~ se na krevetu]; sin. ispružiti se v. pod ispružiti 2. razviti se u dužinu, zauzeti neki prostor [Naselje se protegnulo od šume do mora.]; sin. prostrijeti se v. pod prostrijeti, rasprostrijeti se v. pod rasprostrijeti; sin. pružiti vidski paranjak: protezati

im. m. 〈G proteína; mn. N proteíni, G proteínā〉 v. bjelančevina

prid. 〈G protèīnskōg(a); ž. protèīnskā, s. protèīnskō〉 koji se odnosi na proteine

im. ž. 〈G protèkcijē; mn. N protèkcije, G protèkcījā〉 1. v. pokroviteljstvo 2. prednost koju tko ostvaruje ili uživa zbog poznanstva s utjecajnom osobom [imati protekciju pri zapošljavanju]

im. m. 〈G pròtesta; mn. N pròtesti, G prȍtēstā〉 v. prosvjed

im. m. 〈G protèstanta; mn. N protèstanti, G protèstanātā〉 sljedbenik protestantizma, pripadnik jedne od protestantskih crkava

im. ž. 〈G protèstanticē; mn. N protèstantice, G protèstantīcā〉 sljedbenica protestantizma, pripadnica jedne od protestantskih crkava

prid. 〈G protèstantičina; ž. protèstantičina, s. protèstantičino〉 koji pripada protestantici

im. m. 〈G protestantìzma〉 rel. jedna od kršćanskih vjeroispovijesti koja je nastala odvajanjem od katoličanstva u 16. stoljeću

prid. 〈G protèstantskōg(a); ž. protèstantskā, s. protèstantskō〉 koji se odnosi na protestante i protestantizam

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. protèstīrām, 3. l. mn. protestírajū, imp. protèstīrāj, aor. protestírah, imperf. protèstīrāh, prid. r. protestírao〉 v. prosvjedovati

prid. 〈G pròtestnōg(a); ž. pròtestnā, s. pròtestnō〉 v. prosvjedni

im. m. 〈G protètičāra, V protètičāru/protètičāre; mn. N protètičāri, G protètičārā〉 stomatolog koji se bavi protetikom

prid. 〈G protètičāreva; ž. protètičāreva, s. protètičārevo〉 koji pripada protetičaru; sin. protetičarov

im. ž. 〈G protètičārkē, DL protètičārki; mn. N protètičārke, G protètičārkā/protètičārkī〉 stomatologinja koja se bavi protetikom

prid. 〈G protètičārova; ž. protètičārova, s. protètičārovo〉 usp. protetičarev

prid. 〈G protètičkōg(a); ž. protètičkā, s. protètičkō〉 koji se odnosi na protetičare i protetiku [~ nadomjestci]

im. ž. 〈G protètikē, DL protètici〉 med. grana stomatologije koja se bavi izradbom zubnih proteza, mostova i sl.