im. ž. 〈G protézē; mn. N protéze, G protézā〉 pomagalo koje zamjenjuje izgubljeni ili oštećeni organ ljudskoga tijela ili njegov dio [~ za nogu; zubna ~]

im. s. 〈G protézānja〉 1. stavljanje čega u ravan položaj; sin. ispružanje 2. ležanje čitavom duljinom tijela u vodoravnome položaju; sin. ispružanje 3. prostiranje u dužinu ili širinu, zauzimanje kakva prostora

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròtēžēm, 3. l. mn. pròtēžū, imp. protéži, aor. protézah, imperf. pròtēzāh, prid. r. protézao, prid. t. pròtēzān〉 stavljati što u ravan položaj [~ ruke; ~ vrat]; sin. ispružati • protézati se 〈povr.〉 1. lijegati čitavom duljinom tijela u vodoravan položaj [~ se na krevetu]; sin. ispružati se v. pod ispružati 2. razvijati se u dužinu, zauzimati kakav prostor [Naselje se proteže od šume do mora.]; sin. prostirati se v. pod prostirati, rasprostirati se v. pod rasprostirati; sin. pružati vidski paranjak: protegnuti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. protìskujēm, 3. l. mn. protìskujū, imp. protìskūj, aor. protiskívah, imperf. protìskīvāh, prid. r. protiskívao, prid. t. protìskīvān〉 tiskajući provlačiti, činiti da što prođe kroza što; vidski parnjak: protisnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròtisnēm, 3. l. mn. pròtisnū, imp. pròtisni, aor. pròtisnuh, prid. r. pròtisnuo, prid. t. pròtisnūt〉 tiskajući provući, učiniti da što prođe kroza što [~ meso kroz stroj za mljevenje]; vidski parnjak: protiskivati

im. m. 〈G pròtista; mn. N pròtisti, G prȍtīstā〉 biol. 1. 〈mn.〉 carstvo eukariotskih jednostaničnih organizama s jezgrom i organelima koji se hrane i autotrofno i heterotrofno, razmnožavaju i spolno i nespolno, a obuhvaća praživotinje, alge i niže biljke 2. pripadnik istoimenoga carstva

prij. 〈G〉 1. označuje da se tko ili što kreće u smjeru suprotnome od čega [ploviti ~ struje] 2. označuje da je tko u sukobu s kim ili da se čemu protivi [boriti se ~ neprijatelja] 3. označuje da je što u suprotnosti s čim [baviti se glazbom ~ volje roditelja] 4. označuje da što onemogućuje što, djeluje na sprečavanju čega [lijek ~ glavobolje; otrov ~ korova]

prid. 〈G pròtīvna; odr. pròtīvnī, G pròtīvnōg(a); ž. pròtīvna, s. pròtīvno〉 koji se posve razlikuje od čega [protivna tvrdnja; protivno mišljenje]; sin. oprečan, suprotan

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pròtīvīm se, 3. l. mn. pròtīvē se, imp. protívi se, aor. protívih se, imperf. pròtīvljāh se, prid. r. protívio se〉 ne biti suglasan s kim ili s čim, imati o čemu drukčije mišljenje od koga drugoga [~ čijim postupcima; ~ izboru ravnatelja]; ant. odobravati, slagati se v. pod slagati

im. s. 〈G protívljēnja〉 govorenje ili djelovanje protiv čega, suprotstavljanje komu ili čemu

im. ž. 〈G pròtīvnicē; mn. N pròtīvnice, G pròtīvnīcā〉 1. žena koja izražava protivljenje čemu, koja je protiv koga ili čega [~ novih ideja; ~ promjena]; sin. (antagonistica) 2. žena koja se natječe s kim za pobjedu u igri ili za prednost u čemu [politička ~]; sin. suparnica

prid. 〈G pròtīvničina; ž. pròtīvničina, s. pròtīvničino〉 1. koji pripada ženi koja izražava protivljenje čemu, koja je protiv koga ili čega; sin. (antagonističin) 2. koji pripada ženi protiv koje se tko bori; sin. suparničin

prid. 〈G pròtīvnīčkōg(a); ž. pròtīvnīčkā, s. pròtīvnīčkō〉 1. koji se odnosi na osobe koje izražavaju protivljenje; sin. (antagonistički) 2. koji se odnosi na osobe protiv kojih se tko bori; sin. suparnički

im. m. 〈G pròtīvnīka, V pròtīvnīče; mn. N pròtīvnīci, G pròtīvnīkā〉 1. osoba koja izražava protivljenje čemu, koja je protiv koga ili čega [~ novih ideja; ~ promjena]; sin. (antagonist) 2. osoba koja se natječe s kim za pobjedu u igri ili za prednost u čemu [politički ~]; sin. suparnik

im. s. 〈G pròtjecānja〉 v. protok

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pròtječē, 3. l. mn. pròtječū, aor. 3. l. jd. prȍtjeca, imperf. 3. l. jd. pròtjecāše, prid. r. pròtjecao〉 1. tekući prolaziti [~ ispod mosta] 2. odvijati se prema svojemu kraju, prestajati postojati (o vremenu) [Godina protječe.]; vidski paranjak: proteći

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròtjerām, 3. l. mn. pròtjerajū, imp. pròtjerāj, aor. pròtjerah, prid. r. pròtjerao, prid. t. pròtjerān〉 silom udaljiti ili preseliti koga [~ stanovništvo]; vidski parnjak: protjerivati

im. s. 〈G protjerívānja〉 udaljivanje ili preseljavanje koga silom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. protjèrujēm, 3. l. mn. protjèrujū, imp. protjèrūj, aor. protjerívah, imperf. protjèrīvāh, prid. r. protjerívao, prid. t. protjèrīvān〉 silom udaljivati ili preseljavati koga [~ stanovništvo]; vidski parnjak: protjerati

prid. 〈G pròtočna; odr. pròtočnī, G pròtočnōg(a); ž. pròtočna, s. pròtočno; komp. protòčnijī〉 kroz koji lako protječe tekućina [protočna cijev]

prid. 〈G pròtočnōg(a); ž. pròtočnā, s. pròtočnō〉 koji radi tako da kroz njega protječe tekućina [protočni bojler]

im. m. 〈G pròtočnīka; mn. N pròtočnīci, G pròtočnīkā〉 v. tekućnik

im. ž. 〈G pròtočnosti, I pròtočnošću/pròtočnosti〉 svojstvo onoga što je protočno

im. m. 〈G pròtoka; mn. N pròtoci, G prȍtōkā〉 prolaženje tekućine kroza što [~ vode kroz cijevi]; sin. (protjecanje)

im. m. 〈G prȍtokola; mn. N prȍtokoli, G prȍtokōlā〉 1. pravila i ustaljeni red ponašanja u diplomatskim, državnim i službenim odnosima [državni ~] 2. v. sporazum 3. inform. dogovorni oblik prijenosa podataka među računalima 4. pren. uobičajeni postupak

im. m. 〈G protóna; mn. N protóni, G protónā〉 fiz. čestica pozitivnoga električnoga naboja koja je uz neutron sastavni dio atomske jezgre

prid. 〈G pròtōnskōg(a); ž. pròtōnskā, s. pròtōnskō〉 koji se odnosi na protone

im. ž. 〈G protoplàzmē〉 biol. ukupni živi sadržaj stanice unutar membrane, uključuje jezgru, a isključuje primjerice vakuolu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròtratīm, 3. l. mn. pròtratē, imp. pròtrati, aor. pròtratih, prid. r. pròtratio, prid. t. pròtraćen〉 1. rasipnički potrošiti [~ novac] 2. potrošiti uzalud [~ život]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròtrčīm, 3. l. mn. pròtrčē, imp. protr̀či, aor. protr̀čah, prid. r. protr̀čao〉 trčeći proći [Protrčala je pokraj ljuljačke.]; vidski parnjak: protrčavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. protr̀čāvām, 3. l. mn. protrčávajū, imp. protr̀čāvāj, aor. protrčávah, imperf. protr̀čāvāh, prid. r. protrčávao〉 trčeći prolaziti [Protrčava pokraj ljuljačke.]; vidski parnjak: protrčati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. protrésem, 3. l. mn. protrésū, imp. protrési, aor. protrésoh, prid. r. pròtrēsao, prid. t. protrèsen〉 1. nakratko što zatresti [~ granu; ~ krpu] 2. pren. probuditi koga iz stanja nezainteresiranosti, izazvati kakvu reakciju [Njezina me je primjedba protresla.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròtr̄ljām, 3. l. mn. protŕljajū, imp. protŕljāj, aor. protŕljah, prid. r. protŕljao, prid. t. pròtr̄ljān〉 kraće vrijeme trljati što [~ oči; ~ ruke]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròtr̄nēm, 3. l. mn. pròtr̄nū, imp. protŕni, aor. protŕnuh, prid. r. protŕnuo〉 osjetiti iznenadan strah ili tjeskobu [Protrnula sam na te riječi.]

im. ž. 〈G protučèsticē; mn. N protučèstice, G protučèstīcā〉 fiz. subatomska čestica koja se od normalnih dijelova atoma razlikuje samo predznakom magnetskoga momenta; sin. antičestica

im. m. 〈G protukandidáta, V prȍtukandidāte; mn. N protukandidáti, G protukandidátā〉 kandidat suprotstavljen kojemu drugom kandidatu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. protùmačīm, 3. l. mn. protùmačē, imp. protùmači, aor. protùmačih, prid. r. protùmačio, prid. t. protùmačen〉 učiniti da što postane jasno i razumljivo [~ nepoznato; ~ novo gradivo]; sin. objasniti, rastumačiti

im. m. 〈G protunápada; mn. N protunápadi, G protunápādā〉 napad kao obrana od onoga koji je izveo napad

prid. 〈G protupòžārnōg(a); ž. protupòžārnā, s. protupòžārnō〉 koji djeluje protiv požara [protupožarna služba]

prid. 〈G protupròvālnōg(a); ž. protupròvālnā, s. protupròvālnō〉 koji štiti od provale [protuprovalna vrata; ~ alarmni sustav]

prid. 〈G prȍturatnōg(a); ž. prȍturatnā, s. prȍturatnō〉 koji je protiv rata, koji se zalaže se za mir i mirno rješenje sukoba; sin. (antiratni)

im. ž. 〈G protureformácijē〉 pov. pokret u Katoličkoj Crkvi u 16. i 17. stoljeću usmjeren zaustavljanju širenja protestantizma; ant. reformacija

prid. 〈G protùrječna; odr. protùrječnī, G protùrječnōg(a); ž. protùrječna, s. protùrječno〉 koji je u neskladu s prije rečenim ili učinjenim; sin. protuslovan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. protùrječīm, 3. l. mn. protùrječē, imp. protùrječi, aor. protùrječih, imperf. protùrječāh, prid. r. protùrječio〉 izražavati ili zauzimati suprotno mišljenje ili gledište, protiviti se ili suprotstavljati se komu ili čemu [~ čijim tvrdnjama; ~ učitelju]; sin. protusloviti

im. s. 〈G protùrjēčja; mn. N protùrjēčja, G protùrjēčjā〉 odnos oprečnih mišljenja ili oprečnih izjava [Postupci su u proturječju s dogovorom.]; sin. protuslovlje

prid. 〈G protùslōvna; odr. protùslōvnī, G protùslōvnōg(a); ž. protùslōvna, s. protùslōvno〉 koji je u neskladu s prije rečenim ili učinjenim; sin. proturječan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. protùslovīm, 3. l. mn. protùslovē, imp. protuslòvi, aor. protuslòvih, imperf. protùslovljāh, prid. r. protuslòvio〉 izražavati ili zauzimati suprotno mišljenje ili gledište, protiviti se ili suprotstavljati se komu ili čemu [~ čijim tvrdnjama; ~ učitelju]; sin. proturječiti

im. s. 〈G protùslōvlja; mn. N protùslōvlja, G protùslōvljā〉 odnos oprečnih mišljenja ili oprečnih izjava [Postupci su u protuslovlju s dogovorom.]; sin. proturječje