razdvájati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdvājām, 3. l. mn. razdvájajū, imp. ràzdvājāj, aor. razdvájah, imperf. ràzdvājāh, prid. r. razdvájao, prid. t. ràzdvājān〉 1. praviti razmak između čega, udaljivati jedno od drugoga [~ krevete]; sin. razmicati 2. odvajati jedno od drugoga [~ djevojčice i dječake]; ant. spajati • razdvájati se 〈povr.〉 1. upućivati se svaki na svoju stranu [Razdvajamo se na uglu.] 2. međusobno se udaljivati; sin. razmicati se v. pod razmicati; vidski paranjak: razdvojiti |
ràzdvojenōst | im. ž. 〈G ràzdvojenosti, I ràzdvojenošću/ràzdvojenosti〉 izostanak mogućnosti susreta ili doticaja dviju ili više osoba |
razdvòjiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdvojīm, 3. l. mn. ràzdvojē, imp. razdvòji, aor. razdvòjih, prid. r. razdvòjio, prid. t. ràzdvojen〉 1. napraviti razmak između čega, udaljiti jedno od drugoga [~ krevete]; sin. razmaknuti 2. međusobno odvojiti [~ djevojčice i dječake]; ant. spojiti • razdvòjiti se 〈povr.〉 1. uputiti se svaki na svoju stranu [Razdvojit ćemo se na uglu.] 2. međusobno se udaljiti; sin. razmaknuti se v. pod razmaknuti; vidski paranjak: razdvajati |
razgíbati (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgībām/ràzgībljēm, 3. l. mn. razgíbajū/ràzgībljū, imp. ràzgībāj/razgíblji, aor. razgíbah, prid. r. razgíbao, prid. t. ràzgībān〉 vježbom ili radom učiniti gipkim; vidski parnjak: razgibavati ( se) |
razgibávānje | im. s. 〈G razgibávānja〉 činjenje gipkim vježbom ili radom (o tijelu) |
razgibávati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgìbāvām, 3. l. mn. razgibávajū, imp. razgìbāvāj, aor. razgibávah, imperf. razgìbāvāh, prid. r. razgibávao, prid. t. razgìbāvān〉 vježbom ili radom činiti gipkim; vidski parnjak: razgibati ( se) |
razglábati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzglābām, 3. l. mn. razglábajū, imp. ràzglābāj, aor. razglábah, imperf. ràzglābāh, prid. r. razglábao, prid. t. ràzglābān〉 dugo i podrobno raspravljati o kome ili čemu [~ o smislu života] |
ràzglas | im. m. 〈G ràzglasa; mn. N ràzglasi, G rȁzglāsā〉 tehn. uređaj za prijenos obavijesti i glazbe na javnim mjestima |
razglásiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzglāsīm, 3. l. mn. ràzglāsē, imp. razglási, aor. razglásih, prid. r. razglásio, prid. t. ràzglāšen〉 pronijeti vijest, raširiti glas [~ novosti]; vidski parnjaci: razglašavati, razglašivati |
razglašávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razglàšāvām, 3. l. mn. razglašávajū, imp. razglàšāvāj, aor. razglašávah, imperf. razglàšāvāh, prid. r. razglašávao, prid. t. razglàšāvān〉 pronositi vijest, širiti glas [~ novosti]; sin. (razglašivati); vidski parnjak: razglasiti |
razglašívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razglàšujēm, 3. l. mn. razglàšujū, imp. razglàšūj, aor. razglašívah, imperf. razglàšīvāh, prid. r. razglašívao, prid. t. razglàšīvān〉 v. razglašavati |
razglédānje | im. s. 〈G razglédānja〉 pomno promatranje čega; sin. razgledavanje |
razglédati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzglēdām, 3. l. mn. razglédajū, imp. ràzglēdāj, aor. razglédah, imperf. ràzglēdāh, prid. r. razglédao, prid. t. ràzglēdān〉 pomno promatrati što; sin. razgledavati; vidski parnjak: ràzgledati |
ràzgledati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgledām, 3. l. mn. ràzgledajū, imp. ràzgledāj, aor. ràzgledah, prid. r. ràzgledao, prid. t. ràzgledān〉 pomno promotriti što; vidski parnjaci: razglédati, razgledavati |
razgledávānje | im. s. 〈G razgledávānja〉 usp. razgledanje |
razgledávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razglèdāvām, 3. l. mn. razgledávajū, imp. razglèdāvāj, aor. razgledávah, imperf. razglèdāvāh, prid. r. razgledávao, prid. t. razglèdāvān〉 usp. razglédati |
rázglednica | im. ž. 〈G rázglednicē; mn. N rázglednice, G rázglednīcā〉 poštanska karta sa slikom grada, krajolika, spomenika i sl. koja se šalje obično s kakva putovanja [~ sa skijanja] |
razgnjéviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgnjēvīm, 3. l. mn. ràzgnjēvē, imp. razgnjévi, aor. razgnjévih, prid. r. razgnjévio, prid. t. ràzgnjēvljen〉 učiniti koga gnjevnim [~ roditelje] • razgnjéviti se 〈povr.〉 postati gnjevnim [~ se na prijateljicu]; vidski paranjak: razgnjevljivati |
razgnjevljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgnjèvljujēm, 3. l. mn. razgnjèvljujū, imp. razgnjèvljūj, aor. razgnjevljívah, imperf. razgnjèvljīvāh, prid. r. razgnjevljívao, prid. t. razgnjèvljīvān〉 činiti koga gnjevnim [~ roditelje] • razgnjevljívati se 〈povr.〉 postajati gnjevnim [~ se na prijateljicu]; vidski paranjak: razgnjeviti |
ràzgodak | im. m. 〈G ràzgotka; mn. N ràzgodci, G ràzgodākā〉 pravop. znak u pisanome tekstu koji služi za rastavljanje teksta na rečenice i njezine dijelove; sin. (rečenični znak) v. pod znak |
razgoropáditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgoròpādīm, 3. l. mn. razgoròpādē, imp. razgoropádi, aor. razgoropádih, prid. r. razgoropádio, prid. t. razgoròpāđen〉 učiniti koga goropadnim [~ mlađi naraštaj; ~ psa] • razgoropáditi se 〈povr.〉 postati goropadnim, žestoko reagirati na što ili se obrušiti na koga [~ se zbog čijih riječi; ~ se na susjeda] |
razgovárānje | im. s. 〈G razgovárānja〉 v. razgovor |
razgovárati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. razgòvārām, 3. l. mn. razgovárajū, imp. razgòvārāj, aor. razgovárah, imperf. razgòvārāh, prid. r. razgovárao〉 sporazumijevati se govorom, glasno izgovorenim riječima razmjenjivati misli, voditi s kim razgovor [~ s roditeljima; ~ o uspjehu djece u školi]; sin. pričati razg. |
rȁzgovijētan | prid. 〈G rȁzgovijētna; odr. rȁzgovijētnī, G rȁzgovijētnōg(a); ž. rȁzgovijētna, s. rȁzgovijētno; komp. razgovjètnijī〉 koji je izgovoren jasno i razumljivo [~ odgovor; razgovijetno čitanje]; ant. nerazgovijetan |
rȁzgovijētnōst | im. ž. 〈G rȁzgovijētnosti, I rȁzgovijētnošću/rȁzgovijētnosti〉 svojstvo onoga što je razgovijetno; ant. nerazgovijetnost |
rȁzgovōr | im. m. 〈G rȁzgovora, I rȁzgovorom; mn. N rȁzgovori, G rȁzgovōrā〉 1. usmena razmjena mišljenja između dviju osoba ili među više osoba [službeni ~; prijateljski ~] 2. proces u kojemu se obavlja istoimena razmjena mišljenja; sin. (razgovaranje) |
razgovòrljiv | prid. 〈G razgovòrljiva; odr. razgovòrljivī, G razgovòrljivōg(a); ž. razgovòrljiva, s. razgovòrljivo; komp. razgovorljìvijī〉 koji voli razgovarati, koji mnogo razgovara |
rȁzgovōrnī | prid. 〈G rȁzgovōrnōg(a); ž. rȁzgovōrnā, s. rȁzgovōrnō〉 koji se odnosi na razgovor [~ stil] |
ràzgrabiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgrabīm, 3. l. mn. ràzgrabē, imp. ràzgrabi, aor. ràzgrabih, prid. r. ràzgrabio, prid. t. ràzgrabljen〉 1. grabeći uzeti i odnijeti što [~ blago] 2. pren. kupiti ili uzeti što tako da ništa od toga ne ostane [~ cipele na rasprodaji; ~ jelo] |
razgráditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgrādīm, 3. l. mn. ràzgrādē, imp. razgrádi, aor. razgrádih, prid. r. razgrádio, prid. t. ràzgrāđen〉 određenim procesom izdvojiti iz tvari njezine sastavne dijelove [~ otpadne tekućine]; sin. razložiti • razgráditi se 〈povr.〉 rastaviti se na sastavne dijelove; vidski paranjak: razgrađivati |
razgràdiv | prid. 〈G razgràdiva; odr. razgràdivī, G razgràdivōg(a); ž. razgràdiva, s. razgràdivo; komp. razgradìvijī〉 koji se može razgraditi; sin. razgradljiv; ant. nerazgradiv, nerazgradljiv |
razgràdljiv | prid. 〈G razgràdljiva; odr. razgràdljivī, G razgràdljivōg(a); ž. razgràdljiva, s. razgràdljivo; komp. razgradljìvijī〉 usp. razgradiv |
razgrádnja | im. ž. 〈G razgrádnjē〉 proces u kojemu se što razgrađuje; sin. (razgrađivanje) |
razgrađívānje | im. s. 〈G razgrađívānja〉 v. razgradnja |
razgrađívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgràđujēm, 3. l. mn. razgràđujū, imp. razgràđūj, aor. razgrađívah, imperf. razgràđīvāh, prid. r. razgrađívao, prid. t. razgràđīvān〉 određenim procesom izdvajati iz tvari njezine sastavne dijelove [~ otpadne tekućine]; sin. razlagati • razgrađívati se 〈povr.〉 rastavljati se na sastavne dijelove; vidski paranjak: razgraditi |
rȁzgranāt | prid. 〈G rȁzgranāta; odr. rȁzgranātī, G rȁzgranātōg(a); ž. rȁzgranāta, s. rȁzgranāto; komp. razgranàtijī〉 1. koji se račva u mnogo grana [razgranata krošnja] 2. pren. koji se dijeli na više razina, koji uključuje podskupine na različitim razinama [~ prikaz] |
razgrànati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgrànām, 3. l. mn. razgrànajū, imp. razgrànāj, aor. razgrànah, prid. r. razgrànao, prid. t. rȁzgranāt〉 povećati odvajanjem u posebne cjeline [~ proizvodnju] • razgrànati se 〈povr.〉 1. proširiti grane [Krošnja se razgranala.] 2. pren. povećati opseg djelovanja [Posao se razgranao.] |
rȁzgranātōst | im. ž. 〈G rȁzgranātosti, I rȁzgranātošću/rȁzgranātosti〉 svojstvo onoga što je razgranato |
razgraničávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgranìčāvām, 3. l. mn. razgraničávajū, imp. razgranìčāvāj, aor. razgraničávah, imperf. razgranìčāvāh, prid. r. razgraničávao, prid. t. razgranìčāvān〉 1. postavljati granice između čega [~ posjede] 2. pren. jasno odjeljivati od čega drugoga [~ pojmove]; sin. razgraničivati; vidski paranjak: razgraničiti |
razgràničiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgràničīm, 3. l. mn. razgràničē, imp. razgràniči, aor. razgràničih, prid. r. razgràničio, prid. t. razgràničen〉 1. postaviti granice između čega [~ posjede] 2. pren. jasno odijeliti od čega drugoga [~ pojmove]; Vidski parnjaci: razgraničavati, razgraničivati |
razgraničívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razgranìčujēm, 3. l. mn. razgranìčujū, imp. razgranìčūj, aor. razgraničívah, imperf. razgranìčīvāh, prid. r. razgraničívao, prid. t. razgranìčīvān〉 usp. razgraničavati |
razgŕnuti | |
ràzgrtati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzgrćēm, 3. l. mn. ràzgrćū, imp. ràzgrći, aor. ràzgrtah, imperf. ràzgrtāh, prid. r. ràzgrtao, prid. t. ràzgrtān〉 1. skidati gornji sloj čega rastresitog [~ zemlju]; ant. nagrtati 2. rastvarati ono što je zatvoreno ili prekriveno čime [~ postelju]; vidski paranjak: razgrnuti |
ràzīći se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràzīđēm se, 3. l. mn. ràzīđū se, imp. razíđi se, aor. razíđoh se, prid. r. ràzišao se〉 1. na kraju druženja otići na različite strane [Razišli smo se pred zoru.] 2. pren. a. prekinuti poslovnu, ljubavnu ili bračnu vezu b. ne složiti se u pristupu čemu [Razišli smo se u mišljenjima.]; vidski paranjak: razilaziti se |
rȁzigrān | prid. 〈G rȁzigrāna; odr. rȁzigrānī, G rȁzigrānōg(a); ž. rȁzigrāna, s. rȁzigrāno; komp. razigrànijī〉 1. koji je u potpunosti posvećen igri [razigrana djeca] 2. koji je spreman za kakvo natjecanje [razigrani igrači] |
rȁzigrānōst | im. ž. 〈G rȁzigrānosti, I rȁzigrānošću/rȁzigrānosti〉 osobina onoga koji je razigran |
razìgrati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzigrām, 3. l. mn. razìgrajū, imp. razìgrāj, aor. razìgrah, prid. r. razìgrao, prid. t. rȁzigrān〉 1. potaknuti koga na igru ili pokret, dovesti koga u stanje pune spremnosti za igru [~ konja prije utrke]; vidski parnjak: razigravati 2. sp. prouzročiti da tko počne igrati na najbolji način [~ napadače]; vidski parnjak: razigravati • razìgrati se 〈povr.〉 1. potpuno se posvetiti igri [Djeca su se razigrala.] 2. sp. početi igrati na najbolji mogući način [Nogometaši su se razigrali tek pred kraj utakmice.]; vidski parnjak: razigravati se v. pod razigravati |
razigràvāč | im. m. 〈G razigraváča, V rȁzigravāču; mn. N razigraváči, G razigraváčā〉 glavni organizator napada u skupnim sportovima |