sàtnija | im. ž. 〈G sàtnijē; mn. N sàtnije, G sȁtnījā〉 vojn. vojna jedinica koja se sastoji od triju vodova [pješačka ~] |
sȁtnīk | im. m. 〈G sȁtnīka, V sȁtnīče; mn. N sȁtnīci, G sȁtnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 niži časnički čin u kopnenoj vojsci i ratnome zrakoplovstvu 2. osoba s istoimenim činom |
sàtrap | im. m. 〈G sàtrapa, V sȁtrape; mn. N sàtrapi, G sȁtrāpā〉 1. pov. a. 〈jd.〉 naslov vladareva namjesnika koji upravlja satrapijom b. osoba s istoimenim naslovom 2. pren. okrutan vladar koji vlada nasilnički; sin. tiranin |
satràpija | im. ž. 〈G satràpijē; mn. N satràpije, G satràpījā〉 pov. upravljačka jedinica u perzijskoj državi |
sàtrapskī | prid. 〈G sàtrapskōg(a); ž. sàtrapskā, s. sàtrapskō〉 1. koji se odnosi na vladareva namjesnika koji upravlja satrapijom 2. pren. koji se odnosi na okrutna vladara koji vlada nasilnički |
sàtrti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁtrēm/sàtarēm, 3. l. mn. sȁtrū/sàtarū, imp. sàtri/satàri, aor. sàtrh/sàtrah, 3. l. jd. sȁtr/sȁtra, prid. r. m. sȁtrō/sȁtrao, ž. sȁtr̄la/sȁtrāla, s. sȁtr̄lo/sȁtrālo, mn. sȁtr̄li/sȁtrāli, prid. t. sȁtr̄t/satr̀ven, pril. p. sȁtr̄vši/sàtrāvši〉 1. tarući usitniti ili smrviti što 2. pren. silom učiniti da tko ili što više ne postoji; sin. strti poet. |
Sàturn | im. m. 〈G Sàturna〉 astr. šesti planet Sunčeva sustava, planet između Jupitera i Urana |
sȁučēšće | im. s. → sućut |
sàuna | im. ž. 〈G sàunē; mn. N sàune, G sȁūnā〉 uređaj i prostorija za njegu tijela u vodenoj pari |
sȁv | prid. 〈G svèga/svȅg; ž. svȁ, s. svȅ〉 1. koji je bez iznimke, u cijelosti, u potpunome obuhvatu ili količini [~ prihod; sve vrijeme]; sin. cijel, cio, čitav 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 ukupnost stvari, osjećaja, vrlina itd. [Imala je sve.; Roditelji su mu sve dali.] ♦ ići na sve ili ništa riskirati, staviti sve na kocku; sve i sva [učiniti, pokušati itd.] mnogo toga, sve moguće [učiniti, pokušati itd.]; sve u svemu ukupno, kad se sve zbroji, kad se uzme sve u obzir |
savàna | im. ž. 〈G savànē; mn. N savàne, G savánā〉 zem. prostrani travnjaci sa šumarcima drveća i grmlja u tropskim i suptropskim predjelima |
sàvānskī | prid. 〈G sàvānskōg(a); ž. sàvānskā, s. sàvānskō〉 koji se odnosi na savanu |
sávez | im. m. 〈G sáveza; mn. N sávezi, G sávēzā〉 zajednica država ili udruga [~ republika; nogometni ~]; sin. (alijansa, federacija) |
sáveznī | prid. 〈G sáveznōg(a); ž. sáveznā, s. sáveznō〉 koji se odnosi na savez; sin. (federalni) |
sáveznica | im. ž. 〈G sáveznicē; mn. N sáveznice, G sáveznīcā〉 1. žena koja je s kim u savezu 2. pravna osoba koja je s kim u savezu [država ~] |
sávezničin | prid. 〈G sávezničina; ž. sávezničina, s. sávezničino〉 koji pripada saveznici |
sávezničkī | prid. 〈G sávezničkōg(a); ž. sávezničkā, s. sávezničkō〉 koji se odnosi na saveznike |
sáveznīk | im. m. 〈G sáveznīka, V sáveznīče; mn. N sáveznīci, G sáveznīkā〉 1. fizička osoba koja je s kim u savezu 2. pravna osoba koja je s kim u savezu [~ u ratu i miru] |
savìjača | im. ž. 〈G savìjačē; mn. N savìjače, G savìjāčā〉 jelo od svijena tijesta ispunjenoga nadjevom [~ od jabuka; ~ od sira] |
savíjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàvījām, 3. l. mn. savíjajū, imp. sàvījāj, aor. savíjah, imperf. sàvījāh, prid. r. savíjao, prid. t. sàvījān〉 v. svijati |
sàviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁvijēm, 3. l. mn. sȁvijū, imp. sàvīj, aor. sàvih, prid. r. m. sȁvio, ž. sȁvīla, s. sȁvīlo, mn. sȁvīli, prid. t. savìjen〉 v. sviti |
savìtljiv | prid. 〈G savìtljiva; odr. savìtljivī, G savìtljivōg(a); ž. savìtljiva, s. savìtljivo; komp. savitljìvijī〉 koji se može lako sviti ili oblikovati [~ ovratnik]; ant. krut |
savìtljivōst | im. ž. 〈G savìtljivosti, I savìtljivošću/savìtljivosti〉 svojstvo onoga što je savitljivo; ant. krutost |
sávjesnōst | im. ž. 〈G sávjesnosti, I sávjesnošću/sávjesnosti〉 osobina onoga koji je savjestan ili svojstvo onoga što je savjesno; ant. nesavjesnost |
sávjest | im. ž. 〈G sávjesti, I sávješću/sávjesti〉 sposobnost pojedinca da razlikuje dobro od zla i da u skladu s time postupa, osjećaj odgovornosti za vlastite postupke [raditi po savjesti] ♦ peče (grize, muči) ~ koga ima osjećaj krivice tko; imati čistu ~ ne osjećati se krivim |
sávjestan | prid. 〈G sávjesna; odr. sávjesnī, G sávjesnōg(a); ž. sávjesna, s. sávjesno; komp. savjèsnijī〉 1. koji postupa u skladu sa savješću, koji je odgovoran, pošten i temeljit [~ učenik] 2. koji je posljedica postupanja u skladu sa savješću, koji je posljedica odgovornosti, poštenja i temeljitosti [savjesno ponašanje]; ant. nesavjestan |
sávjet | im. m. 〈G sávjeta; mn. N sávjeti, G sávjētā〉 1. mišljenje o tome što i kako treba raditi ili kako postupiti u određenome slučaju [koristan ~; roditeljski ~] 2. → vijeće |
sávjetnica | im. ž. 〈G sávjetnicē; mn. N sávjetnice, G sávjetnīcā〉 1. žena koja daje savjete 2. a. zvanje visoke službenice ili znanstvenice [znanstvena ~] b. žena s istoimenim zvanjem |
sávjetničin | prid. 〈G sávjetničina; ž. sávjetničina, s. sávjetničino〉 1. koji pripada savjetnici, ženi koja daje savjete 2. koji pripada savjetnici, ženi koja ima zvanje visoke službenice ili znanstvenice |
sávjetnīk | im. m. 〈G sávjetnīka, V sávjetnīče; mn. N sávjetnīci, G sávjetnīkā〉 1. osoba koja daje savjete 2. a. zvanje visokoga službenika ili znanstvenika [znanstveni ~] b. osoba s istoimenim zvanjem 3. knjiga s uputama o manje jasnim stvarima iz kojega stručnog područja [jezični ~] |
sávjetovānje | im. s. 〈G sávjetovānja; mn. N sávjetovānja, G sávjetovānjā〉 1. davanje savjeta komu 2. traženje čijega savjeta 3. stručni skup na kojemu se razmjenjuju iskustva |
sávjetovati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sávjetujēm, 3. l. mn. sávjetujū, imp. sávjetūj, aor. sávjetovah, imperf. sávjetovāh, prid. r. sávjetovao, prid. t. sávjetovān〉 dati/davati komu savjet [~ prijatelju da ode] • sávjetovati se 〈povr.〉 tražiti čiji savjet [~ se s odvjetnikom]; sin. posavjetovati |
savládati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàvlādām, 3. l. mn. savládajū, imp. sàvlādāj, aor. savládah, prid. r. savládao, prid. t. sàvlādān〉 v. svladati |
savladávānje | im. s. 〈G savladávānja〉 v. svladavanje |
savladávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. savlàdāvām, 3. l. mn. savladávajū, imp. savlàdāvāj, aor. savladávah, imperf. savlàdāvāh, prid. r. savladávao, prid. t. savlàdāvān〉 v. svladavati |
sàvr̄šen | prid. 〈G sàvr̄šena; odr. sàvr̄šenī, G sàvr̄šenōg(a); ž. sàvr̄šena, s. sàvr̄šeno; komp. savršènijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji ima najbolja svojstva, koji je bez nedostataka; sin. besprijekoran, ( idealan, perfektan); ant. nesavršen 2. koji ima jako dobra svojstva |
savršènstvo | im. s. 〈G savršènstva; mn. N savršènstva, G savr̀šenstāvā/savr̀šēnstvā〉 1. osobina onoga koji je savršen i svojstvo onoga što je savršeno 2. ono što je savršeno [postići ~ u radu; duhovno ~]; sin. (ideal); sin. (perfekcija) |
sàzdati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàzdām, 3. l. mn. sàzdajū, imp. sàzdāj, aor. sàzdah/sȁzdadoh, prid. r. m. sȁzdao, ž. sȁzdāla, s. sȁzdālo, mn. sȁzdāli, prid. t. sȁzdān〉 1. učiniti da postane ono čega prije nije bilo [~ svijet] 2. zast. zidajući podignuti [~ kuću] |
sazídati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàzīdām, 3. l. mn. sazídajū, imp. sàzīdāj, aor. sazídah, prid. r. sazídao, prid. t. sàzīdān〉 zidajući podignuti [~ kuću] |
sazívānje | im. s. 〈G sazívānja〉 pozivanje više ljudi na kakvo okupljanje ili službeni sastank |
sazívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàzīvām/sàzīvljēm, 3. l. mn. sazívajū/sàzīvljū, imp. sàzīvāj/sazívlji, aor. sazívah, imperf. sàzīvāh, prid. r. sazívao, prid. t. sàzīvān〉 pozivati više ljudi na kakvo okupljanje ili službeni sastanak [~ konferenciju za tisak; ~ sabor]; vidski parnjak: sazvati |
saznánje | im. s. → spoznaja |
sàznati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàznām, 3. l. mn. sàznajū, imp. sàznāj, aor. sàznah, prid. r. sàznao, prid. t. sȁznān〉 v. doznati |
saznávānje | im. s. 〈G saznávānja〉 v. doznavanje |
saznávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàznājēm, 3. l. mn. sàznājū, imp. saznáji, aor. saznávah, imperf. sàznāvāh, prid. r. saznávao, prid. t. sàznāvān〉 v. doznavati |
sàzreti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁzrēm/sȁzrijēm, 3. l. jd. sȁzrē/sȁzrijē, 3. l. mn. sȁzrū/sȁzrijū, imp. sàzri/sàzrīj, aor. sàzreh/sàzrijeh, prid. r. m. sàzreo/sàzrio, ž. sàzrela, s. sàzrelo, mn. sàzreli〉 1. postati zrelim [Grožđe je sazrelo u jesen.]; sin. dozreti, prispjeti 2. pren. a. postati sposobnim ili spremnim za što, dosegnuti psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dozreti, dorasti, stasati b. postići određeni stupanj razvitka, doći do trenutka u kojemu treba doći do promjene [Sazrele su prilike.]; vidski paranjak: sazrijevati |
sazrijévānje | im. s. 〈G sazrijévānja〉 1. postajanje zrelim; sin. dozrijevanje, prispijevanje 2. pren. a. dosezanje psihičke i/ili tjelesne zrelosti b. postizanje određenoga stupnja razvitka, dolazak do trenutka u kojemu treba doći do promjene |
sazrijévati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sàzrijēvām, 3. l. mn. sazrijévajū, imp. sàzrijēvāj, aor. sazrijévah, imperf. sàzrijēvāh, prid. r. sazrijévao〉 1. postajati zrelim [Grožđe sazrijeva u jesen.]; sin. dozrijevati, prispijevati, zreti 2. pren. a. dosezati psihičku i/ili fizičku zrelost [rano politički ~; ~ za udaju] b. postizati određeni stupanj razvitka, dolaziti do trenutka u kojemu treba doći do promjene [Sazrijevaju prilike.]; vidski paranjak: sazreti |