im. ž. 〈G sàtnijē; mn. N sàtnije, G sȁtnījā〉 vojn. vojna jedinica koja se sastoji od triju vodova [pješačka ~]

im. m. 〈G sȁtnīka, V sȁtnīče; mn. N sȁtnīci, G sȁtnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 niži časnički čin u kopnenoj vojsci i ratnome zrakoplovstvu 2. osoba s istoimenim činom

im. m. 〈G sàtrapa, V sȁtrape; mn. N sàtrapi, G sȁtrāpā〉 1. pov. a. 〈jd.〉 naslov vladareva namjesnika koji upravlja satrapijom b. osoba s istoimenim naslovom 2. pren. okrutan vladar koji vlada nasilnički; sin. tiranin

im. ž. 〈G satràpijē; mn. N satràpije, G satràpījā〉 pov. upravljačka jedinica u perzijskoj državi

prid. 〈G sàtrapskōg(a); ž. sàtrapskā, s. sàtrapskō〉 1. koji se odnosi na vladareva namjesnika koji upravlja satrapijom 2. pren. koji se odnosi na okrutna vladara koji vlada nasilnički

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁtrēm/sàtarēm, 3. l. mn. sȁtrū/sàtarū, imp. sàtri/satàri, aor. sàtrh/sàtrah, 3. l. jd. sȁtr/sȁtra, prid. r. m. sȁtrō/sȁtrao, ž. sȁtr̄la/sȁtrāla, s. sȁtr̄lo/sȁtrālo, mn. sȁtr̄li/sȁtrāli, prid. t. sȁtr̄t/satr̀ven, pril. p. sȁtr̄vši/sàtrāvši〉 1. tarući usitniti ili smrviti što 2. pren. silom učiniti da tko ili što više ne postoji; sin. strti poet.

im. m. 〈G Sàturna〉 astr. šesti planet Sunčeva sustava, planet između Jupitera i Urana

im. s. → sućut

im. ž. 〈G sàunē; mn. N sàune, G sȁūnā〉 uređaj i prostorija za njegu tijela u vodenoj pari

prid. 〈G svèga/svȅg; ž. svȁ, s. svȅ〉 1. koji je bez iznimke, u cijelosti, u potpunome obuhvatu ili količini [~ prihod; sve vrijeme]; sin. cijel, cio, čitav 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 ukupnost stvari, osjećaja, vrlina itd. [Imala je sve.; Roditelji su mu sve dali.] ♦ ići na sve ili ništa riskirati, staviti sve na kocku; sve i sva [učiniti, pokušati itd.] mnogo toga, sve moguće [učiniti, pokušati itd.]; sve u svemu ukupno, kad se sve zbroji, kad se uzme sve u obzir

im. ž. 〈G savànē; mn. N savàne, G savánā〉 zem. prostrani travnjaci sa šumarcima drveća i grmlja u tropskim i suptropskim predjelima

prid. 〈G sàvānskōg(a); ž. sàvānskā, s. sàvānskō〉 koji se odnosi na savanu

im. m. 〈G sáveza; mn. N sávezi, G sávēzā〉 zajednica država ili udruga [~ republika; nogometni ~]; sin. (alijansa, federacija)

prid. 〈G sáveznōg(a); ž. sáveznā, s. sáveznō〉 koji se odnosi na savez; sin. (federalni)

im. ž. 〈G sáveznicē; mn. N sáveznice, G sáveznīcā〉 1. žena koja je s kim u savezu 2. pravna osoba koja je s kim u savezu [država ~]

prid. 〈G sávezničina; ž. sávezničina, s. sávezničino〉 koji pripada saveznici

prid. 〈G sávezničkōg(a); ž. sávezničkā, s. sávezničkō〉 koji se odnosi na saveznike

im. m. 〈G sáveznīka, V sáveznīče; mn. N sáveznīci, G sáveznīkā〉 1. fizička osoba koja je s kim u savezu 2. pravna osoba koja je s kim u savezu [~ u ratu i miru]

im. ž. 〈G savìjačē; mn. N savìjače, G savìjāčā〉 jelo od svijena tijesta ispunjenoga nadjevom [~ od jabuka; ~ od sira]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàvījām, 3. l. mn. savíjajū, imp. sàvījāj, aor. savíjah, imperf. sàvījāh, prid. r. savíjao, prid. t. sàvījān〉 v. svijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁvijēm, 3. l. mn. sȁvijū, imp. sàvīj, aor. sàvih, prid. r. m. sȁvio, ž. sȁvīla, s. sȁvīlo, mn. sȁvīli, prid. t. savìjen〉 v. sviti

prid. 〈G savìtljiva; odr. savìtljivī, G savìtljivōg(a); ž. savìtljiva, s. savìtljivo; komp. savitljìvijī〉 koji se može lako sviti ili oblikovati [~ ovratnik]; ant. krut

im. ž. 〈G savìtljivosti, I savìtljivošću/savìtljivosti〉 svojstvo onoga što je savitljivo; ant. krutost

im. ž. 〈G sávjesnosti, I sávjesnošću/sávjesnosti〉 osobina onoga koji je savjestan ili svojstvo onoga što je savjesno; ant. nesavjesnost

im. ž. 〈G sávjesti, I sávješću/sávjesti〉 sposobnost pojedinca da razlikuje dobro od zla i da u skladu s time postupa, osjećaj odgovornosti za vlastite postupke [raditi po savjesti] ♦ peče (grize, muči) ~ koga ima osjećaj krivice tko; imati čistu ~ ne osjećati se krivim

prid. 〈G sávjesna; odr. sávjesnī, G sávjesnōg(a); ž. sávjesna, s. sávjesno; komp. savjèsnijī〉 1. koji postupa u skladu sa savješću, koji je odgovoran, pošten i temeljit [~ učenik] 2. koji je posljedica postupanja u skladu sa savješću, koji je posljedica odgovornosti, poštenja i temeljitosti [savjesno ponašanje]; ant. nesavjestan

im. m. 〈G sávjeta; mn. N sávjeti, G sávjētā〉 1. mišljenje o tome što i kako treba raditi ili kako postupiti u određenome slučaju [koristan ~; roditeljski ~] 2. → vijeće

im. ž. 〈G sávjetnicē; mn. N sávjetnice, G sávjetnīcā〉 1. žena koja daje savjete 2. a. zvanje visoke službenice ili znanstvenice [znanstvena ~] b. žena s istoimenim zvanjem

prid. 〈G sávjetničina; ž. sávjetničina, s. sávjetničino〉 1. koji pripada savjetnici, ženi koja daje savjete 2. koji pripada savjetnici, ženi koja ima zvanje visoke službenice ili znanstvenice

im. m. 〈G sávjetnīka, V sávjetnīče; mn. N sávjetnīci, G sávjetnīkā〉 1. osoba koja daje savjete 2. a. zvanje visokoga službenika ili znanstvenika [znanstveni ~] b. osoba s istoimenim zvanjem 3. knjiga s uputama o manje jasnim stvarima iz kojega stručnog područja [jezični ~]

im. s. 〈G sávjetovānja; mn. N sávjetovānja, G sávjetovānjā〉 1. davanje savjeta komu 2. traženje čijega savjeta 3. stručni skup na kojemu se razmjenjuju iskustva

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sávjetujēm, 3. l. mn. sávjetujū, imp. sávjetūj, aor. sávjetovah, imperf. sávjetovāh, prid. r. sávjetovao, prid. t. sávjetovān〉 dati/davati komu savjet [~ prijatelju da ode] • sávjetovati se 〈povr.〉 tražiti čiji savjet [~ se s odvjetnikom]; sin. posavjetovati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàvlādām, 3. l. mn. savládajū, imp. sàvlādāj, aor. savládah, prid. r. savládao, prid. t. sàvlādān〉 v. svladati

im. s. 〈G savladávānja〉 v. svladavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. savlàdāvām, 3. l. mn. savladávajū, imp. savlàdāvāj, aor. savladávah, imperf. savlàdāvāh, prid. r. savladávao, prid. t. savlàdāvān〉 v. svladavati

prid. 〈G sàvr̄šena; odr. sàvr̄šenī, G sàvr̄šenōg(a); ž. sàvr̄šena, s. sàvr̄šeno; komp. savršènijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji ima najbolja svojstva, koji je bez nedostataka; sin. besprijekoran, ( idealan, perfektan); ant. nesavršen 2. koji ima jako dobra svojstva

im. s. 〈G savršènstva; mn. N savršènstva, G savr̀šenstāvā/savr̀šēnstvā〉 1. osobina onoga koji je savršen i svojstvo onoga što je savršeno 2. ono što je savršeno [postići ~ u radu; duhovno ~]; sin. (ideal); sin. (perfekcija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàzdām, 3. l. mn. sàzdajū, imp. sàzdāj, aor. sàzdah/sȁzdadoh, prid. r. m. sȁzdao, ž. sȁzdāla, s. sȁzdālo, mn. sȁzdāli, prid. t. sȁzdān〉 1. učiniti da postane ono čega prije nije bilo [~ svijet] 2. zast. zidajući podignuti [~ kuću]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàzīdām, 3. l. mn. sazídajū, imp. sàzīdāj, aor. sazídah, prid. r. sazídao, prid. t. sàzīdān〉 zidajući podignuti [~ kuću]

im. s. 〈G sazívānja〉 pozivanje više ljudi na kakvo okupljanje ili službeni sastank

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàzīvām/sàzīvljēm, 3. l. mn. sazívajū/sàzīvljū, imp. sàzīvāj/sazívlji, aor. sazívah, imperf. sàzīvāh, prid. r. sazívao, prid. t. sàzīvān〉 pozivati više ljudi na kakvo okupljanje ili službeni sastanak [~ konferenciju za tisak; ~ sabor]; vidski parnjak: sazvati

im. s. → spoznaja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàznām, 3. l. mn. sàznajū, imp. sàznāj, aor. sàznah, prid. r. sàznao, prid. t. sȁznān〉 v. doznati

im. s. 〈G saznávānja〉 v. doznavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàznājēm, 3. l. mn. sàznājū, imp. saznáji, aor. saznávah, imperf. sàznāvāh, prid. r. saznávao, prid. t. sàznāvān〉 v. doznavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁzrēm/sȁzrijēm, 3. l. jd. sȁzrē/sȁzrijē, 3. l. mn. sȁzrū/sȁzrijū, imp. sàzri/sàzrīj, aor. sàzreh/sàzrijeh, prid. r. m. sàzreo/sàzrio, ž. sàzrela, s. sàzrelo, mn. sàzreli〉 1. postati zrelim [Grožđe je sazrelo u jesen.]; sin. dozreti, prispjeti 2. pren. a. postati sposobnim ili spremnim za što, dosegnuti psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dozreti, dorasti, stasati b. postići određeni stupanj razvitka, doći do trenutka u kojemu treba doći do promjene [Sazrele su prilike.]; vidski paranjak: sazrijevati

im. s. 〈G sazrijévānja〉 1. postajanje zrelim; sin. dozrijevanje, prispijevanje 2. pren. a. dosezanje psihičke i/ili tjelesne zrelosti b. postizanje određenoga stupnja razvitka, dolazak do trenutka u kojemu treba doći do promjene

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sàzrijēvām, 3. l. mn. sazrijévajū, imp. sàzrijēvāj, aor. sazrijévah, imperf. sàzrijēvāh, prid. r. sazrijévao〉 1. postajati zrelim [Grožđe sazrijeva u jesen.]; sin. dozrijevati, prispijevati, zreti 2. pren. a. dosezati psihičku i/ili fizičku zrelost [rano politički ~; ~ za udaju] b. postizati određeni stupanj razvitka, dolaziti do trenutka u kojemu treba doći do promjene [Sazrijevaju prilike.]; vidski paranjak: sazreti