im. m. 〈G sùsreta; mn. N sùsreti, G sȕsrētā〉 1. dogovoreni sastanak 2. slučajni sastanak s kim [~ na ulici] 3. sp. sportska utakmica [~ nogometnih momčadi] ♦ izići komu u ~ učiniti komu uslugu

im. s. 〈G sùsretānja〉 1. nailaženje na koga slučajno ili u prolazu 2. međusobno nailaženje slučajno ili u prolazu; sin. sretanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùsrećēm, 3. l. mn. sùsrećū, imp. sùsreći, aor. sùsretah, imperf. sùsretāh, prid. r. sùsretao, prid. t. sùsretān〉 slučajno ili u prolazu nailaziti na koga [~ prijatelje na ulici] • sùsretati se 〈povr.〉 slučajno ili u prolazu nalaziti jedan na drugoga [~ se na ulici]; sin. sretati; vidski paranjak: susresti

im. ž. 〈G sústava; mn. N sústavi, G sústāvā〉 ukupnost jedinica, načela ili objekata koje čine cjelinu s vlastitim zakonitostima [jezični ~; politički ~; školski ~] ◇ krvožilni ~ biol. sustav organa koji prenosi tvari iz stanica i u njih te pomaže u uravnoteživanju tjelesne temperature, čine ga srce, pluća i krvne žile; periodni ~ elemenata kem. prikaz kemijskih elemenata koji su prema određenim svojstvima razvrstani u sedam vodoravnih redova (perioda) i devet okomitih skupina; središnji živčani ~ anat. mozak i kralježnična moždina; Sunčev ~ astr. Sunce i skupina nebeskih tijela (planeta, satelita) koje okuplja Sunčevo gravitacijsko privlačenje; vodožilni ~ biol. sustav cjevčica u bodljikaša ispunjenih morskom vodom koji služi za izmjenu plinova, hranjenje, kretanje i izlučivanje štetnih tvari

prid. 〈G sústāvna; odr. sústāvnī, G sústāvnōg(a); ž. sústāvna, s. sústāvno; komp. sustàvnijī〉 koji ima sustav, koji je u skladu sa sustavom [sustavna nastava; sustavno istraživanje]; ant. nesustavan

prid. 〈G sústāvnōg(a); ž. sústāvnā, s. sústāvnō〉 koji se odnosi na sustav

im. ž. 〈G sústāvnosti, I sústāvnošću/sústāvnosti〉 osobina onoga koji je sustavan ili svojstvo onoga što je sustavno; ant. nesustavnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùstignēm, 3. l. mn. sùstignū, imp. sùstigni, aor. sùstigoh, prid. r. sùstigao, prid. t. sùstignūt, pril. p. sùstigāvši〉 1. krećući se dospjeti do čega pred sobom [~ autobus]; sin. dostići, stići 2. pren. postići jednak uspjeh kao tko drugi, dostići koga u kakvoj djelatnosti; sin. stići pren. 3. biti pogođen čime, kakvim osjećajem, stanjem ili nagradom kao posljedicom prijašnjih događaja [~ će te kazna; ~ će te sudbina]; sin. stići; vidski paranjak: sustizati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùstižēm, 3. l. mn. sùstižū, imp. sùstiži, aor. sùstizah, imperf. sùstizāh, prid. r. sùstizao, prid. t. sùstizān〉 1. krećući se dospijevati do čega pred sobom [~ autobus]; sin. dostizati, stizati 2. pren. postizati jednak uspjeh kao tko drugi, dostizati koga u kakvoj djelatnosti; sin. stizati pren. 3. biti pogođen čime, kakvim osjećajem, stanjem ili nagradom kao posljedicom prijašnjih događaja [Sustiže te kazna.; Sustiže te sudbina.]; sin. stizati; vidski paranjak: sustići

im. m. 〈G sustvàratelja; mn. N sustvàratelji, G sustvàratēljā〉 osoba koja što stvara s kim drugim

im. ž. 〈G sustvaratèljicē; mn. N sustvaratèljice, G sustvaratèljīcā〉 žena koja što stvara s kim drugim

prid. 〈G sustvaratèljičina; ž. sustvaratèljičina, s. sustvaratèljičino〉 koji pripada sustvarateljici

im. ž. 〈G sȗšē; mn. N sȗše, G sȗšā〉 dugotrajno razdoblje bez kiše [ljetna ~; duga ~]

prid. 〈G súšna; odr. sȗšnī, G sȗšnōg(a); ž. súšna, s. sȗšno; komp. sùšnijī〉 1. u kojemu nema kiše ili je nema u dovoljnoj količini [sušna godina] 2. koji je zahvaćen sušom [sušna zemlja]

im. ž. 〈G sùšarē; mn. N sùšare, G sȕšārā〉 prostorija za sušenje čega

im. s. 〈G súšēnja〉 1. uklanjanje vlage iz čega; ant. močenje, namakanje 2. prerađivanje ili čuvanje sušenjem 3. postajanje suhim 4. gubljenje svježine zbog nedostatka vlage 5. pren. postajanje mršavim i ispijenim

im. ž. 〈G sùšicē〉 med. v. tuberkuloza pluća pod tuberkuloza

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȗšīm, 3. l. mn. sȗšē, imp. súši, aor. súših, imperf. sȗšāh, prid. r. súšio, prid. t. sȗšen〉 1. uklanjati vlagu iz čega [~ rublje; ~ kosu]; ant. močiti, namakati 2. prerađivati ili čuvati sušenjem [~ meso; ~ šljive] • súšiti se 〈povr.〉 1. postajati suhim [tlo se suši] 2. gubiti svježinu zbog nedostatka vlage [Cvijeće se suši.]; sin. venuti 3. pren. postajati mršavim i ispijenim

im. ž. 〈G sȕtkinjē; mn. N sȕtkinje, G sȕtkīnjā〉 1. pravnica koja na sudu vodi sudske postupke i donosi presude 2. žena koja vodi sportska natjecanja i nadzire poštovanje pravila igre

im. m. 〈G sútona; mn. N sútoni, G sútōnā〉 1. vrijeme između zalaza Sunca i početka noći; sin. smiraj poet. 2. pren. početak propadanja čega [~ slave; ~ srednjega vijeka; ~ carstva]

pril. 1. tijekom sljedećega dana, u sljedećemu danu [Učit ću ~.] 2. 〈u im. funkciji〉 a. dan koji dolazi nakon današnjega dana [Od ~ će se sve promijeniti.]; sin. sutradan b. pren. sutrašnje, buduće vrijeme [Zaboravimo jučer i mislimo na ~.]; sin. sutrašnjica; ant. jučer

pril. dan koji dolazi nakon današnjega dana [Od ~ će se sve promijeniti.]; sin. sutra

prid. 〈G sȕtrašnjēg(a); ž. sȕtrašnjā, s. sȕtrašnjē〉 1. koji je od sutra [sutrašnje novine] 2. koji će biti sutra [~ dan; ~ izlet]; ant. jučerašnji

im. ž. 〈G sȕtrašnjicē; mn. N sȕtrašnjice, G sȕtrašnjīcā〉 sutrašnje, buduće vrijeme [Želimo bolju sutrašnjicu.]; sin. sutra

im. ž. 〈G sùučenicē; mn. N sùučenice, G sùučenīcā〉 učenica koja ide s kim u isti razred

prid. 〈G sùučeničina; ž. sùučeničina, s. sùučeničino〉 koji pripada suučenici

im. m. 〈G sùučenīka, V sȕučenīče; mn. N sùučenīci, G sùučenīkā〉 učenik koji ide s kim u isti razred

im. m. 〈G suveníra, I suvenírom; mn. N suveníri, G suvenírā〉 predmet koji se čuva kao uspomena na koje mjesto, osobu ili događaj [prodavaonica suvenira]

im. m. 〈G suveréna, V sȕverēnu; mn. N suveréni, G suverénā〉 nositelj vrhovne vlasti, neograničeni vladar

prid. 〈G sȕverena; odr. sȕverenī, G sȕverenōg(a); ž. sȕverena, s. sȕvereno〉 1. pol. koji ima punu i nedjeljivu vlast na vlastitome teritoriju, koji je nezavisan i samostalan [suverena država] 2. pren. a. koji je siguran i samouvjeren [On je suveren u iznošenju činjenica.] b. koji odražava sigurnost i samouvjerenost [~ glazbeni izričaj; suverena odluka]

im. m. 〈G suverenitéta〉 pol. potpuna neovisnost jedne države ili naroda na vlastitome teritoriju i u odnosu s drugim državama

im. ž. 〈G sȕverenosti, I sȕverenošću/sȕverenosti〉 osobina onoga koji je suveren ili svojstvo onoga što je suvereno

prid. 〈G sùvisla; odr. sùvislī, G sùvislōg(a); ž. sùvisla, s. sùvislo; komp. suvìslijī〉 koji ima smisla; sin. smislen; ant. besmislen, nesuvisao

im. ž. 〈G sùvislosti, I sùvislošću/sùvislosti〉 svojstvo onoga što je suvislo; sin. smislenost; ant. besmislenost, nesuvislost

prid. 〈G sùvišna; odr. sùvišnī, G sùvišnōg(a); ž. sùvišna, s. sùvišno〉 1. kojega ima previše, preko svake mjere [suvišna težina] 2. v. nepotreban

pril. v. previše

im. m. 〈G suvježbáča, V sȕvježbāču; mn. N suvježbáči, G suvježbáčā〉 osoba koja vježba s kim

im. ž. 〈G suvježbàčicē; mn. N suvježbàčice, G suvježbàčīcā〉 žena koja vježba s kim

prid. 〈G suvježbàčičina; ž. suvježbàčičina, s. suvježbàčičino〉 koji pripada suvježbačici

im. m. 〈G suvozáča, V sȕvozāču; mn. N suvozáči, G suvozáčā〉 1. osoba koja sjedi uz vozača u kojemu vozilu 2. osoba koja se u vožnji izmjenjuje s vozačem 3. vozačev pomoćnik u automobilizmu

im. ž. 〈G suvozàčicē; mn. N suvozàčice, G suvozàčīcā〉 1. žena koja sjedi uz vozača u kojemu vozilu 2. žena koja se u vožnji izmjenjuje s vozačem 3. vozačeva pomoćnica u automobilizmu

prid. 〈G suvozàčičina; ž. suvozàčičina, s. suvozàčičino〉 koji pripada suvozačici

prid. 〈G suvòzāčkōg(a); ž. suvòzāčkā, s. suvòzāčkō〉 koji se odnosi na suvozače [suvozačko mjesto]

prid. 〈G sùvremena; odr. sùvremenī, G sùvremenōg(a); ž. sùvremena, s. sùvremeno; komp. suvremènijī〉 1. koji je svjetonazora koji pripada njegovu vremenu [~ čovjek] 2. koji pripada novijemu ili sadašnjemu dobu [suvremena tehnika]; sin. (moderan); ant. staromodan, zastario

im. ž. 〈G sùvremenosti, I sùvremenošću/sùvremenosti〉 osobina onoga koji je suvremen ili svojstvo onoga što je suvremeno; ant. staromodnost, zastarjelost

im. ž. 〈G sùzē, D sȕzi, A sȕzu; mn. N sȕze, G súzā, DLI sùzama〉 1. bistra i slankasta izlučina suznih žlijezda koja održava vlažnost oka, a luči se kad čovjek plače 2. kap soka što je luče biljke na mjestu ozljede ♦ čist kao ~ (sunce), usp. sunce; ganuti (dirnuti) koga do suza izazvati ganuće kod koga, izmamiti komu suze; gušiti se u suzama jako (nezaustavljivo) plakati; gutati suze zadržavati suze, nastojati da se ne zaplače; krokodilske suze obilan plač; neiskreno (lažno) suosjećanje; pustiti 〈koju〉 suzu nakratko zaplakati; roniti suze 〈za (nad) kim, čim〉 gorko plakati, prolijevati suze 〈za (nad) kim, čim〉 izražavati neiskreno sažaljenje (tugu); suze radosnice radosno ganuće, suze od radosti

prid. 〈G sùzna; odr. sȕznī, G sȕznōg(a); ž. sùzna, s. sȕzno; komp. sùznijī〉 koji je pokriven suzama, koji je u suzama [suzno lice; suzne oči]

im. s. 〈G suzbíjānja〉 1. svođenje čega na manju mjeru, dovođenje čega pod nadzor, potiskivanje čega borbom 2. nastojanje da se što ne dogodi, otklanjanje koje opasnosti 3. smanjivanje snage, nadziranje navale čega; sin. obuzdavanje, svladavanje