im. ž. 〈G translácijē; mn. N translácije, G translácījā〉 1. fiz. gibanje čvrstoga tijela kojemu brzine svih točaka tijela imaju isti iznos i smjer 2. mat. gibanje ravnine ili prostora koje se dobiva pribrajanjem kojega vektora, usporedni pomak; sin. (translatiranje)

im. s. 〈G translatírānja; mn. N translatírānja, G translatírānjā〉 v. translacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. translàtīrām, 3. l. mn. translatírajū, imp. translàtīrāj, aor. translatírah, imperf. translàtīrāh, prid. r. translatírao, prid. t. translàtīrān〉 mat. usporedno pomaknuti/pomicati što [~ dužinu; ~ pravac; ~ točku]

im. m. 〈G transpàrenta; mn. N transpàrenti, G transpàrenātā〉 1. promidžbeni plakat 2. natpis s kakvom porukom [navijački ~]

prid. 〈G transparèntna; odr. transparèntnī, G transparèntnōg(a); ž. transparèntna, s. transparèntno; komp. transparèntnijī〉 1. v. jasan 2. v. jasan, proničan, proziran

im. ž. 〈G transparèntnosti, DL transparèntnošću/transparèntnosti〉 1. v. jasnoća 2. v. proničnost, prozirnost

im. ž. 〈G transpirácijē〉 1. med. v. znojenje 2. bot. proces izlučivanja vode u obliku vodene pare

im. ž. 〈G transplantácijē; mn. N transplantácije, G transplantácījā〉 v. presađivanje

im. m. 〈G transplantáta; mn. N transplantáti, G transplantátā〉 v. presadak

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. transplàntīrām, 3. l. mn. transplantírajū, imp. transplàntīrāj, aor. transplantírah, imperf. transplàntīrāh, prid. r. transplantírao, prid. t. transplàntīrān〉 1. v. presaditi 2. v. presađivati

im. ž. 〈G transverzálē; mn. N transverzále, G transverzálā〉 1. mat. pravac koji siječe druge pravce, i to svaki u jednoj točki; sin. presječnica 2. zem. kutna udaljenost kojega mjesta na Zemljinoj površini od polutnika prema sjeveru ili jugu; sin. geografska širina v. pod širina; ant. geografska dužina v. pod dužina, longituda 3. cesta koja poprečno siječe druge ceste kako bi najkraćim putom povezala dva ili više odredišta 4. obilježena planinarska staza s nadzornim točkama

prid. 〈G trȁnsverzālnōg(a); ž. trȁnsverzālnā, s. trȁnsverzālnō〉 koji se odnosi na transverzalu [~ val]; ant. longitudinalni

im. m. 〈G transvestíta; mn. N transvestíti, G transvestítā〉 osoba koja se prerušava u osobu suprotnoga spola

im. ž. 〈G tranzícijē; mn. N tranzícije, G tranzícījā〉 1. v. prijelaz 2. pol. prijelaz iz planskoga u tržišno gospodarstvo

prid. 〈G tranzícījskōg(a); ž. tranzícījskā, s. tranzícījskō〉 koji se odnosi na tranziciju

im. m. 〈G trànzistora, I trànzistorom; mn. N trànzistori, G trànzistōrā〉 1. tehn. sitan elektronički dio u televizoru ili radioaparatu koji služi kao pojačalo 2. prijenosni radioaparat

im. m. 〈G tranzíta〉 v. provoz

prid. 〈G trànzītnōg(a); ž. trànzītnā, s. trànzītnō〉 v. provozni

im. m. 〈G trȁpa, L tràpu; mn. N trȁpovi, G trȁpōvā〉 manja pokrivena rupa u zemlji, zaštićena od mraza, u kojoj se preko zime čuva voće i povrće

im. m. 〈G trȁpera, V trȁperu; mn. N trȁperi, G trȁpērā〉 1. američki lovac na divlje životinje 2. čvrsto pamučno platno

im. pl. t. ž. 〈G trȁperīcā〉 hlače od čvrstoga pamučnog platna

im. m. 〈G trapéza; mn. N trapézi, G trapézā〉 1. mat. četverokut koji ima jedan par usporednih stranica 2. sprava koja se sastoji od prečke obješene na dva konopca na kojoj se izvode različite vježbe [artist na trapezu]

im. m. 〈G tràpista, V tràpistu; mn. N tràpisti, G trȁpīstā〉 1. rel. pripadnik katoličkoga reda koji je osnovan 1664. u opatiji Notre-Dame de la Trappe u Normandiji 2. trajni sir blaga okusa koji su prvotno proizvodili pripadnici istoimenoga reda

prid. 〈G tràpističkōg(a); ž. tràpističkā, s. tràpističkō〉 koji se odnosi na trapiste i trapistkinje [trapistička opatija]

im. ž. 〈G tràpistkinjē; mn. N tràpistkinje, G tràpistkīnjā〉 rel. pripadnica ženskoga katoličkog reda koji je osnovan 1664. u opatiji Notre-Dame de la Trappe u Normandiji

usk. oponaša udarac [Čulo se samo ~!]; sin. tres

im. ž. 〈G trȁtinē; mn. N trȁtine, G trȁtīnā〉 neobrađena površina obrasla travom

im. ž. 〈G tràtīnčicē; mn. N tràtīnčice, G tràtīnčīcā〉 bot. 1. biljka iz porodice glavočika sitnih, najčešće bijelih, cvatova s mnogo latica 2. cvat istoimene biljke

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. trȁtīm, 3. l. mn. trȁtē, imp. trȁti, aor. trȁtih, imperf. trȁćāh, prid. r. trȁtio, prid. t. trȁćen〉 trošiti što nerazumno i uzalud [~ novac; ~ vrijeme]

im. ž. 〈G trȁumē; mn. N trȁume, G trȁūmā〉 1. v. ozljeda 2. psih. težak doživljaj ili psihički šok koji ometa normalno odvijanje psihičkih djelatnosti

im. ž. 〈G trávē, D trȃvi, A trȃvu; mn. N trȃve, G trávā, DLI trávama〉 1. bot. a. 〈mn.〉 porodica jednogodišnjih ili višegodišnjih biljaka jednosupnica čupava korijenja i šuplje stabljike koje su prilagođene oprašivanju vjetrom b. pripadnica istoimene porodice 2. 〈jd.〉 zeleni pokrivač tla od istoimenih biljka [doručak na travi] 3. razg. v. marihuana ◇ hajdučka ~ bot. ljekovita biljka s mnogo sitnih perasto rascijepljenih listića i žućkastobijelih ili ružičastih cvjetova; sin. stolisnik

im. m. 〈G trȃvnja〉 četvrti mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između ožujka i svibnja

prid. 〈G trȃvanjskōg(a); ž. trȃvanjskā, s. trȃvanjskō〉 koji se odnosi na travanj

im. m. 〈G trȁvāra, V trȁvāru/trȁvāre; mn. N trȁvāri, G trȁvārā〉 osoba koja skuplja ljekovito bilje, koja liječi ljekovitim biljem

prid. 〈G trȁvāreva; ž. trȁvāreva, s. trȁvārevo〉 koji pripada travaru; sin. travarov

im. ž. 〈G travàricē〉 rakija lozovača u koju su dodane trave

im. ž. 〈G trȁvaricē; mn. N trȁvarice, G trȁvarīcā〉 žena koja skuplja ljekovito bilje, koja liječi ljekovitim biljem

prid. 〈G trȁvaričina; ž. trȁvaričina, s. trȁvaričino〉 koji pripada travarici, ženi koja skuplja ljekovito bilje, koja liječi ljekovitim biljem

prid. 〈G trȁvārova; ž. trȁvārova, s. trȁvārovo〉 usp. travarev

im. ž. 〈G trȃvkē, DL trȃvki; mn. N trȃvke, G trȃvkā/trȃvkī〉 um. vlat trave

prid. 〈G tràvnata; odr. tràvnatī, G tràvnatōg(a); ž. tràvnata, s. tràvnato; komp. travnàtijī〉 koji je pun trave [travnati brježuljak]

im. m. 〈G trȃvnjāka; mn. N trȃvnjāci, G trȃvnjākā〉 zelena površina zasađena njegovanom, uzgojenom travom [~ oko kuće]

im. s. 〈G trážēnja〉 1. nastojanje da se pronađe ono što se izgubilo ili zametnulo; sin. iskanje zast. 2. trud da se pronađe ono što se nema, a željelo bi se imati; sin. iskanje zast. 3. nastojanje da se otkrije što nepoznato; sin. iskanje zast. 4. nastojanje da se što ostvari ili dozna; sin. iskanje zast. 5. postavljanje kakva zahtjeva; sin. zahtijevanje

im. ž. 〈G trážilicē; mn. N trážilice, G trážilīcā〉 inform. mrežna stranica čija je glavna zadaća pomoć u pronalaženju podataka pohranjenih na drugim mrežnim stranicama [jednostavna ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. trȃžīm, 3. l. mn. trȃžē, imp. tráži, aor. trážih, imperf. trážijāh/trȃžāh, prid. r. trážio, prid. t. trȃžen〉 1. truditi se pronaći ono što se izgubilo ili zametnulo [~ kišobran]; sin. iskati zast. 2. truditi se pronaći ono što se nema, a željelo bi se imati [~ posao]; sin. iskati zast. 3. nastojati otkriti što nepoznato [~ nove putove]; sin. iskati zast. 4. nastojati da se što ostvari ili dozna [~ istinu; ~ pravdu]; sin. iskati zast. 5. imati potrebu za čim [Biljka traži vodu.]; sin. iskati zast. 6. postavljati kakav zahtjev [~ nemoguće]; sin. htjeti, zahtijevati • trážiti se 〈povr.〉 uzajamno se truditi pronaći jedno drugo [Tražili smo se po gradu.]

im. m. 〈G tr̀buha; mn. N tr̀busi, G tȑbūhā〉 anat. 1. dio tijela između prsnoga koša i zdjelice u kojemu su smješteni probavni organi, bubrezi, slezena i krvne žile; sin. trbušna šupljina v. pod šupljina, utroba 2. razg. v. želudac ♦ ići trbuhom za kruhom biti prisiljen napustiti zavičaj u potrazi za poslom; držati se (hvatati se) za ~ od smijeha smijati se dugo i glasno

prid. 〈G tr̀bušasta; odr. tr̀bušastī, G tr̀bušastōg(a); ž. tr̀bušasta, s. tr̀bušasto; komp. trbušàstijī〉 1. koji ima velik trbuh [~ čovjek] 2. koji ima istaknut srednji ili donji dio [trbušasta boca]

prid. 〈G tr̀bušnōg(a); ž. tr̀bušnā, s. trbušnō〉 koji se odnosi na trbuh