im. ž. 〈G trogodišnjàkinjē; mn. N trogodišnjàkinje, G trogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima tri godine

prid. 〈G trogòdišnjēg(a); ž. trogòdišnjā, s. trogòdišnjē〉 1. koji ima tri godine [trogodišnje dijete] 2. koji traje tri godine [trogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na tri godine [~ plan]

im. ž. 〈G trogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršavaju tri godine od događaja koji se obilježuje

im. m. 〈G trójca; mn. N trójci, G trȏjācā〉 1. troje blisko povezanih ljudi 2. čamac s trima veslačima

br. prid. 〈G trȍje/tròjēg(a)/trȏg/tróga, D tróma/tròjēm(u)/trȏm/trómu/tróme, A trȍje, L tróma/tròjēm(u)/trȏm/tróme/trómu, I tróma/trojīm; neskl. uz nebrojive imenice〉 1. 〈G trȍje, DL tróma, I tróma〉 tročlana skupina osoba različita spola [Bojim se njih ~.] 2. 〈G tròjēg(a)/trȏg/tróga, D tròjēm(u)/trȏm/trómu/tróme, L tròjēm(u)/trȏm/tróme/trómu, I tròjīm〉 tri apstraktne stvari [Bojim se troga: smrti, bolesti i gladi.]

prid. 〈G trojèdīnōg(a); ž. trojèdīnā, s. trojèdīnō〉 koji se sastoji od triju dijelova koji čine nedjeljivu cjelinu [trojedina kraljevina; Trojedini Bog]

br. prid. 〈G tròjīh, DLI tròjīm(a), A tròje; ž. tròje, s. tròja〉 1. skupina koja se sastoji od triju skupova ili parova [troje rukavice; ~ svatovi] 2. 〈uz imenice pl. t.〉 tri komada čega [troje hlače; troja vrata]

im. ž. 〈G tròjicē〉 skupina od triju muških osoba

im. ž. 〈G trójkē, DL trójci; mn. N trójke, G trójkā/trójkī〉 1. brojka koja označuje broj tri; sin. trica razg. 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se trojkom]; sin. trica razg. 3. razg. v. dobar 4. tri osobe povezane zajedničkim poslom ili djelovanjem [teroristička ~] 5. zaprega s trima konjima [upregnuti trojku]

im. s. 〈G tròjstva; mn. N tròjstva, G trȍjstāvā/trȏjstvā〉 1. jedinstvo triju strana ili osoba 2. (Tròjstvo) rel. jedna od temeljnih kršćanskih istina prema kojoj je Bog jedan, ali su u njemu tri božanske osobe (Otac, Sin i Duh Sveti) [Sveto Trojstvo] ◇ Presveto Trojstvo katolički blagdan koji se slavi u nedjelju prije Tijelova

prid. 〈G tròkatnōg(a); ž. tròkatnā, s. tròkatnō〉 koji ima tri kata

im. ž. 〈G tròkatnicē; mn. N tròkatnicē, G tròkatnīcā〉 zgrada koja ima tri kata

im. m. 〈G tròkratnīka; mn. N tròkratnīci, G tròkratnīkā〉 mat. broj koji je tri puta veći od kojega broja

prid. 〈G trokrèvetnōg(a); ž. trokrèvetnā, s. trokrèvetnō〉 koji ima tri kreveta [trokrevetna soba]

im. m. 〈G trȍkūta; mn. N trȍkūti/trȍkutovi, G trȍkūtā/trȍkutōvā〉 1. mat. lik u ravnini omeđen trima stranicama 2. dio crtaćega pribora koji služi za mjerenje, povlačenje ravnih crta i crtanje pravih kutova

prid. 〈G trȍkūtna; odr. trȍkūtnī, G trȍkutnōg(a); ž. trȍkūtna, s. trȍkūtno〉 koji ima tri kuta

prid. 〈G trȍkutasta; odr. trȍkutastī, G trȍkutastōg(a); ž. trȍkutasta, s. trȍkutasto〉 koji je nalik trokutu [~ okvir]

im. m. 〈G tròlējbusa; mn. N tròlējbusi, G tròlējbūsā〉 električno vozilo javnoga gradskog prometa slično autobusu

prid. 〈G tròlējbusnōg(a); ž. tròlējbusnā, s. tròlējbusnō〉 koji se odnosi na trolejbuse

prid. 〈G tròma; odr. tròmī, G tròmōg(a); ž. tròma, s. trȍmo; komp. tròmijī〉 koji je spor i bezvoljan; sin. (inertan)

im. m. 〈G trȍmba; mn. N trȍmbi, G trȏmbā〉 krvni ugrušak

im. m. 〈G trombocíta; mn. N trombocíti, G trombocítā〉 med. krvna pločica koja sudjeluje u sprečavanju i zaustavljanju krvarenja

im. m. 〈G trombóna; mn. N trombóni, G trombónā〉 glazb. limeno puhaće glazbalo po registru dublje od roga, a više od tube

im. ž. 〈G trombózē〉 med. začepljenost krvne žile ugruškom [arterijska ~; venska ~]

im. ž. 〈G tròmeđē; mn. N tròmeđe, G trȍmēđā〉 točka u kojoj se sastaju međe triju država ili triju područja

im. s. 〈G tròmjesēčja; mn. N tròmjesēčja, G tròmjesēčjā〉 razdoblje od tri mjeseca; sin. (kvartal)

prid. 〈G tròmjesečnōg(a); ž. tròmjesečnā, s. tròmjesečnō〉 1. koji ima tri mjeseca [tromjesečno dijete] 2. koji traje tri mjeseca [~ dopust]; sin. (kvartalni) 3. koji se odnosi na tri mjeseca [~ obračun]; sin. (kvartalni)

im. ž. 〈G trȍmosti, I trȍmošću/trȍmosti〉 osobina onoga koji je trom; sin. (inercija)

im. m. 〈G trònošca; mn. N trònošci, G trònožācā〉 1. niski stolac na trima nogama bez naslona 2. postolje na trima nogama

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. trȍnē, 3. l. mn. trȍnū, aor. 3. l. jd. trȍnū, prid. r. trònuo, prid. t. trȍnūt〉 v. dirnuti, ganuti

im. ž. 〈G trȍnūtosti, I trȍnūtošću/trȍnūtosti〉 v. dirnutost, ganutost

im. m. 〈G trȍpa; mn. N trȍpi, G trȏpā〉 figura riječi

im. pl. t. m. 〈G trȏpā〉 zem. pojas Zemljine površine između sjeverne i južne obratnice

im. ž. 〈G troposférē〉 zem. najniži i najgušći sloj atmosfere u kojemu se zbivaju vremenske promjene

prid. 〈G trȍpskōg(a); ž. trȍpskā, s. trȍpskō〉 koji se odnosi na trope, pojas Zemljine površine između sjeverne i južne obratnice [~ pojas; tropsko područje]

prid. 〈G tròredna; odr. tròrednī, G tròrednōg(a); ž. tròredna, s. tròredno〉 koji ima tri reda čega, koji se sastoji od triju redova [troredno kopčanje]

prid. 〈G tròsatnōg(a); ž. tròsatnā, s. tròsatnō〉 koji traje tri sata

im. m. 〈G tròskoka〉 sp. 1. atletska disciplina u kojoj atletičar izvodi tri povezana skoka 2. tri povezana skoka

im. m. 〈G troskokáša, V trȍskokāšu; mn. N troskokáši, G troskokášā〉 atletičar koji se bavi troskokom

im. ž. 〈G troskokàšicē; mn. N troskokàšice, G troskokàšīcā〉 atletičarka koja se bavi troskokom

prid. 〈G troskokàšičina; ž. troskokàšičina, s. troskokàšičino〉 koji pripada troskokašici

im. m. 〈G trȍskota; mn. N trȍskoti, G trȍskōtā〉 bot. trajna zeljasta biljka iz porodice trava čije tanke, žilave, razgranate stabljike sa sitnim duguljastim listovima i bijelim cvjetovima pužu po zemlji

im. m. 〈G tròslova; mn. N tròslovi, G trȍslōvā〉 jez. znak za jedan glas sastavljen od triju slova [~ ije]

prid. 〈G tròslovna; odr. tròslovnī, G tròslovnōg(a); ž. tròslovna, s. tròslovno〉 koji se sastoji od triju slova

prid. 〈G tròsložna; odr. tròsložnī, G tròsložnōg(a); ž. tròsložna, s. tròsložno〉 koji se sastoji od triju slogova

prid. 〈G tròsobna; odr. tròsobnī, G tròsobnōg(a); ž. tròsobna, s. tròsobno〉 koji ima tri sobe [~ stan]

im. m. 〈G tròstiha; mn. N tròstisi, G trȍstīhā〉 knjiž. kitica od triju stihova; sin. (tercet)

prid. 〈G tròstruka; odr. tròstrukī, G tròstrukōg(a); ž. tròstruka, s. tròstruko〉 1. koji ima tri dijela [trostruki konopac; trostruko dno] 2. koji je triput veći od čega [trostruka vrijednost; trostruki iznos]