im. m. 〈G tr̀gōvca, V tȑgōvče; mn. N tr̀gōvci, G tr̀govācā〉 1. osoba koja se bavi trgovanjem, koja kupuje i prodaje na veliko 2. osoba koja vodi trgovinu ili koja radi u trgovini

prid. 〈G tr̀govačkōg(a); ž. tr̀govačkā, s. tr̀govačkō〉 koji se odnosi na trgovce i trgovinu [trgovačka komora; ~ sud]

im. s. 〈G trgòvānja〉 kupovanje po nižoj i prodavanje po višoj cijeni i ostvarivanje zarade

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tr̀gujēm, 3. l. mn. tr̀gujū, imp. tr̀gūj, aor. trgòvah, imperf. tr̀govāh, prid. r. trgòvao〉 kupovati po nižoj i prodavati po višoj cijeni te tako ostvarivati zaradu [~ naftom; ~ voćem i povrćem; ~ žitom]

prid. 〈G tr̀gōvčeva; ž. tr̀gōvčeva, s. tr̀gōvčevo〉 koji pripada trgovcu

im. ž. 〈G trgòvinē; mn. N trgòvine, G trgòvīnā〉 1. gospodarska djelatnost koja se bavi kupnjom i prodajom robe i posreduje između proizvođača i kupaca [slobodna ~; ~ na malo; ~ na veliko] 2. zatvoreni prostor u kojemu se što prodaje [~ cipela; ~ kućnih ljubimaca; ~ rublja]; sin. dućan razg., prodavaonica

prid. 〈G tr̀govīnskōg(a); ž. tr̀govīnskā, s. tr̀govīnskō〉 koji se odnosi na trgovinu, gospodarsku djelatnost koja se bavi kupnjom i prodajom robe te posreduje između proizvođača i kupaca [trgovinska ograničenja]

im. s. 〈G tr̀govīšta; mn. N tr̀govīšta, G tr̀govīštā〉 manje mjesto ili gradić koji je trgovačko središte i u kojemu se održava sajam za okolna sela

im. ž. 〈G tr̀gōvkinjē; mn. N tr̀gōvkinje, G tr̀gōvkīnjā〉 1. žena koja se bavi trgovanjem, koja kupuje i prodaje na veliko 2. žena koja vodi trgovinu ili koja radi u trgovini

glav. br. m. s. ž. 〈G trìjū, DLI trìma〉 broj koji se obilježuje s 3, za jedan veći od broja dva i za jedan manji od broja četiri

im. m. 〈G triàngla; mn. N triàngli, G triánglā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo od čelične žice u obliku trokuta

im. ž. 〈G tribínē; mn. N tribíne, G tribínā〉 1. gledalište sa sjedalima koja se stupnjevito, u krugu ili polukrugu uzdižu nad mjestom na kojemu se odvija kakav događaj [sportske tribine; publika na tribinama] 2. stalno ili privremeno podignuto mjesto za držanje javnih govora [govoriti s tribine] 3. javna rasprava o kakvu problemu na koju je pozvano više govornika [sudjelovati na tribini o zaštiti okoliša]

im. m. 〈G tribúna, V trȉbūne; mn. N tribúni, G tribúnā〉 pov. zastupnik plebejaca u Rimskoj Republici ◇ pučki ~ 1. pov. izabrani predstavnik plebejaca u starome Rimu 2. pren. uvjerljiv govornik koji zna pridobiti široko slušateljstvo; vojni ~ pov. najviši državni službenik u antičkome Rimu, od 444. do 367. god. pr. Kr. bira se umjesto konzula

im. ž. 〈G trȉcē; mn. N trȉce, G trȋcā〉 1. sp. pogodak u košarci postignut s udaljenosti veće od 6,25 m 2. razg. v. trojka

im. m. 〈G tricìkla; mn. N tricìkli, G tricìkālā/tricíklā〉 vozilo na nožni pogon s trima kotačima

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 30, za jedan veći od broja dvadeset devet i za jedan manji od broja trideset jedan

pril. približno trideset, oko trideset [Došlo ih je ~.]

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od trideset osoba različita spola

red. br. 〈G trídesētōg(a); ž. trídesētā, s. trídesētō〉 koji je iza dvadeset devetoga, a prije trideset prvoga

im. m. 〈G tridesetogòdišnjāka, V tridesetogòdišnjāče; mn. N tridesetogòdišnjāci, G tridesetogòdišnjākā〉 osoba koja ima trideset godina

im. ž. 〈G tridesetogodišnjàkinjē; mn. N tridesetogodišnjàkinje, G tridesetogodišnjàkīnjā〉 žena koja ima trideset godina

prid. 〈G tridesetogòdišnjēg(a); ž. tridesetogòdišnjā, s. tridesetogòdišnjē〉 1. koji ima trideset godina [~ grad] 2. koji traje trideset godina [tridesetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na trideset godina

im. ž. 〈G tridesetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava trideset godina od događaja koji se obilježuje

im. ž. 〈G tridesetòricē〉 skupina od trideset muških osoba

im. ž. 〈G trihínē; mn. N trihíne, G trihínā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina parazitskih oblića koji žive u stijenci tankoga crijeva čovjeka i drugih sisavaca, a njihove ličinke u mišićima, te mogu prouzročiti tešku bolest 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (trihinela)

im. ž. 〈G trihinèlē; mn. N trihinèle, G trihinélā〉 zool. v. trihina

im. ž. 〈G trihomonijázē〉 med. upala rodnice i mokraćne cijevi koja se prenosi spolnim putem

im. m. 〈G trijalìzma〉 pov. neostvarena podjela Austro-Ugarske Monarhije na tri dijela: Austriju, Ugarsku i treću ravnopravnu jedinicu koja bi okupila slavenske narode

im. m. 〈G trȉjasa〉 geol. prvo razdoblje mezozoika

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. trijȇbīm, 3. l. mn. trijȇbē, imp. trijébi, aor. trijébih, imperf. trijȇbljāh, prid. r. trijébio, prid. t. trijȇbljen〉 1. odvajati iz čega i uništavati [~ nametnike] 2. odvajati korisno od onoga što nije korisno [~ grašak]

im. s. 〈G trijébljēnja〉 1. odvajanje iz čega i uništavanje 2. odvajanje korisnoga od onoga što nije korisno

im. m. 〈G trijéma; mn. N trijémovi, G trijémōvā〉 natkriveni prostor uz kuću

im. ž. 〈G trijéskē, DL trijésci; mn. N trijéske, G trijȇsākā/trijéskā/trijéskī〉 sitan komad drva koji otpada pri cijepanju ili obradbi drva; sin. iver

im. s. 〈G trijȇšća〉 skup trijesaka

prid. 〈G trijézna; odr. trijȇznī, G trijȇznōg(a); ž. trijézna, s. trijézno; komp. trèznijī〉 1. koji nije pod utjecajem alkohola; ant. pijan 2. pren. koji je umjeren, razborit i razuman

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. trijȇznīm, 3. l. mn. trijȇznē, imp. trijézni, aor. trijéznih, imperf. trijȇžnjāh, prid. r. trijéznio, prid. t. trijȇžnjen〉 dovoditi koga u trijezno stanje, činiti trijeznim • trijézniti se 〈povr.〉 postajati trijeznim; sin. otrežnjavati, otrežnjivati

im. m. 〈G trìjumfa; mn. N trìjumfi, G trȉjūmfā〉 1. hist. svečani ulazak vojskovođe koji je pobijedio 2. pren. sjajna, premoćna pobjeda

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. trijùmfīrām, 3. l. mn. trijumfírajū, imp. trijùmfīrāj, aor. trijumfírah, imperf. trijùmfīrāh, prid. r. trijumfírao〉 postići/postizati trijumf, sjajnu premoćnu pobjedu [~ nad protivnikom]

im. m. 〈G trijumvíra, V trȉjumvīru; mn. N trijumvíri, G trijumvírā〉 član trijumvirata

im. m. 〈G trijumviráta; mn. N trijumviráti, G trijumvirátā〉 1. pov. organ državne vlasti sastavljen od trojice članova u antičkome Rimu 2. pren. savez trojice

im. m. 〈G trìka; mn. N trìkovi, G trȉkōvā〉 spretno izvedena vještina kojom se postiže obmana [filmski ~; mađioničarski ~]

im. m. 〈G trikòa, I trikòom; mn. N trikòi, G trikóā〉 1. strojno pletena rastezljiva tkanina 2. pripijeni jednodijelni dres od istoimene tkanine

im. m. 〈G trȉlera, I trȉlerom; mn. N trȉleri, G trȉlērā〉 1. glazb. melodijski ukras, niz veoma brzih izmjeničnih tonova 2. film s napetom, uzbudljivom fabulom

prid. 〈G trȉlerskōg(a); ž. trȉlerskā, s. trȉlerskō〉 koji se odnosi na triler

im. m. 〈G trilobíta; mn. N trilobíti, G trilobítā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina izumrlih morskih člankonožaca srodnih rakovima s tijelom pokrivenim štitom ili oklopom, prve životinje koje su imale sposobnost vida 2. pripadnik istoimene skupine

im. ž. 〈G trilògijē; mn. N trilògije, G trilògījā〉 umj. umjetničko djelo sastavljeno od triju dijelova

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 13, za jedan veći od broja dvanaest i za jedan manji od broja četrnaest

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od trinaest osoba različita spola