im. m. 〈G tìmijana〉 v. majčina dušica pod dušica

im. m. 〈G timpána, N mn. timpáni, G timpánā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo koje se sastoji od bakrenoga kotla na čijemu je otvoru napeta koža, a zvuk se proizvodi udarom batića

prid. 〈G tȋmskōg(a); ž. tȋmskā, s. tȋmskō〉 koji se odnosi na tim [~ rad]

im. m. 〈G tinèjdžera, V tinèjdžeru; mn. N tinèjdžeri, G tinèjdžērā〉 razg. osoba koja ima od 13 do 19 godina

im. ž. 〈G tinèjdžericē; mn. N tinèjdžerice, G tinèjdžerīcā〉 razg. djevojka koja ima od 13 do 19 godina

prid. 〈G tinèjdžeričina; ž. tinèjdžeričina, s. tinèjdžeričino〉 razg. koji pripada tinejdžerici

prid. 〈G tinèjdžerskōg(a); ž. tinèjdžerskā, s. tinèjdžerskō〉 koji se odnosi na tinejdžere [tinejdžerske godine]

im. ž. 〈G tȋntē; mn. N tȋnte, G tȋntā/tȋntī〉 obojena tekućina koja se upotrebljava za pisanje [plava ~; crvena ~]; sin. (crnilo)

im. ž. 〈G tìntārnicē; mn. N tìntārnice, G tìntārnīcā〉 posudica u koju je spremljena tinta i u koju se umače pero pri pisanju tintom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. tìnjā, 3. l. mn. tìnjajū, aor. 3. l. jd. tȉnja, imperf. 3. l. jd. tìnjāše, prid. r. tìnjao〉 1. gorjeti bez plamena ispod pepela 2. malo, slabo svijetliti

im. m. 〈G tȋpa, A tȋpa/tȋp, L tȋpu/típu; mn. N tȉpovi, G tȉpōvā〉 1. 〈A tȋp, L típu〉 a. skup svojstava zajedničkih kojoj skupini predmeta, pojava, osoba i sl. po kojima se oni razlikuju od drugih iste ili srodne vrste [~ klime; ~ kuće; ~ motora] b. onaj koji ima bitna svojstva svoje vrste, izraziti predstavnik određene vrste ili sloja ljudi [sportski ~] 2. pren., razg. 〈A tȋpa, L tȋpu〉 osoba koja se čudno, neobično ponaša [čudan ~; opasan ~]

im. m. 〈G tìpāvca; mn. N tìpāvci, G tìpavācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica šumskih sisavaca sporih pokreta koji žive na drveću Srednje i Južne Amerike 2. pripadnik istoimene porodice; sin. ljenjivac

prid. 〈G tìpična; odr. tìpičnī, G tìpičnōg(a); ž. tìpična, s. tìpično; komp. tipìčnijī〉 koji ima bitne značajke svojega tipa, koji može biti primjer ili uzor [~ vojnik; tipična hrvatska obitelj; tipično ponašanje učenika]; sin. reprezentativan; ant. netipičan

im. ž. 〈G tȉpkē, DL tȉpci; mn. N tȉpke, G tȉpākā/tȋpkā/tȉpkī〉 1. pokretna pločica na nekim glazbalima i na tipkovnici kakva uređaja [klavirska ~; ~ mobitela] 2. tehn. pomični dio kakva uređaja kojim se pritiskom prsta što pokreće ili stavlja u pogon; sin. dugme

im. s. 〈G tȉpkala; mn. N tȉpkala, G tȉpkālā〉 tehn. naprava koja pritiskom prsta proizvodi zvučni ili svjetlosni signal [elektromagnetsko ~]

im. ž. 〈G tipkóvnicē; mn. N tipkóvnice, G tipkóvnīcā〉 inform., tehn. uređaj s tipkama koji služi za unos podataka i upravljanje računalnim sustavom

im. m. 〈G tipògrafa; mn. N tipògrafi, G tipògrāfā〉 osoba koja se bavi slaganjem tekstova; sin. slagar

im. ž. 〈G tipogràfijē〉 tiskanje tekstova pomičnim lijevanim slovima; sin. slagarstvo

im. ž. 〈G tipògrafkinjē; mn. N tipògrafkinje, G tipògrafkīnjā〉 žena koja se bavi slaganjem tekstova; sin. slagarica

prid. 〈G tipògrafskōg(a); ž. tipògrafskā, s. tipògrafskō〉 koji se odnosi na tipografe i tipografiju; sin. slagarski

prid. 〈G tȋpskōg(a); ž. tȋpskā, s. tȋpskō〉 koji se odnosi na tip, skup svojstava zajedničkih kojoj skupini predmeta, pojava, osoba i sl. po kojima se oni razlikuju od drugih iste ili srodne vrste

im. ž. 〈G tirànijē; mn. N tirànije, G tirànījā〉 1. pov. vladavina tiranina 2. pren. okrutan i nemilosrdan postupak ili ponašanje

im. m. 〈G tìranina; mn. N tìrani, G tȉrānā〉 1. okrutan vladar koji vlada nasilnički; sin. satrap pren. 2. pren. osoba koja se ponaša samovoljno i okrutno; sin. despot pren.

im. ž. 〈G tìrānkē, DL tìrānki; mn. N tìrānke, G tìrānkā/tìrānkī〉 žena koja se ponaša samovoljno i okrutno

im. ž. 〈G tirážē; mn. N tiráže, G tirážā〉 v. naklada

im. m. 〈G tirkíza〉 mineral, poludragulj modrih i zelenih boja

prid. 〈G tìrkīzna; odr. tìrkīznī, G tìrkīznōg(a); ž. tìrkīzna, s. tìrkīzno〉 1. koji je boje tirkiza, koji je modre i zelene boje [tirkizna haljina] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja tirkiza [Više volim tirkizno nego plavo.]

prid. 〈G tìrkīznōg(a); ž. tìrkīznā, s. tìrkīznō〉 koji je od tirkiza [~ prsten]

im. ž. 〈G tȉsē; mn. N tȉse, G tȋsā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina grmolikih ili drvenastih četinjača srednje visokih stabala, tanke crvenosmeđe kore i češljasto raspoređenih listova 2. pripadnica istoimene skupine

im. m. 〈G tȋska〉 1. tehnika umnožavanja rukopisa, tekstova i slika 2. ono što se tiska radi obavještavanja javnosti ili većega broja ljudi [dnevni ~; sloboda tiska] ◇ žuti ~ novine koje temama pristupaju površno i senzacionalistički

im. ž. 〈G tȉskanicē; mn. N tȉskanice, G tȉskanīcā〉 1. papir ili elektronički dokument koji se ispunja tako da se u njega upisuju traženi podatci; sin. formular, ( obrazac) 2. tiskana otvorena pošiljka

im. s. 〈G tȉskānja; mn. N tȉskānja, G tȉskānjā〉 1. potiskivanje ili zbijanje čega u tijesan prostor 2. pritiskanje, guranje koga ili čega; sin. stiskanje 3. davanje čega u javnost u obliku tiskanoga teksta; sin. izdavanje², objavljivanje 4. bivanje u tijesnome prostoru, u gužvi

im. m. 〈G tȉskāra, V tȉskāru/tȉskāre; mn. N tȉskāri, G tȉskārā〉 osoba koja se bavi tiskarstvom

im. ž. 〈G tȉskarē; mn. N tȉskare, G tȉskārā〉 poduzeće koje se bavi tiskanjem

prid. 〈G tȉskāreva; ž. tȉskāreva, s. tȉskārevo〉 koji pripada tiskaru; sin. tiskarov

im. ž. 〈G tȉskaricē; mn. N tȉskarice, G tȉskarīcā〉 žena koja se bavi tiskarstvom

prid. 〈G tȉskaričina; ž. tȉskaričina, s. tȉskaričino〉 koji pripada tiskarici

prid. 〈G tȉskārova; ž. tȉskārova, s. tȉskārovo〉 usp. tiskarev

prid. 〈G tȉskārskōg(a); ž. tȉskārskā, s. tȉskārskō〉 koji se odnosi na tiskare i tiskarstvo

im. s. 〈G tiskárstva〉 obrtna i industrijska djelatnost koja se bavi tiskanjem knjiga i drugih tiskovina

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȉskām, 3. l. mn. tȉskajū, imp. tȉskāj, aor. tȉskah, imperf. tȉskāh, prid. r. tȉskao, prid. t. tȉskān〉 1. potiskivati ili zbijati što u tijesan prostor [~ stvari u torbu] 2. pritiskati, gurati koga ili što [~ koga uza zid]; sin. stiskati 3. prouzročivati bol zbog toga što je što usko ili tijesno (o obući ili odjevnome preedmetu) [Cipele me tiskaju.] 4. proizvoditi tiskom kako bi se dalo u javnost [~ časopis; ~ knjigu]; sin. izdavati², objavljivati • tȉskati se 〈povr.〉 biti u tijesnome prostoru, u gužvi [~ se u mnoštvu; ~ se u autobusu]

im. ž. 〈G tȉskovinē; mn. N tȉskovine, G tȉskovīnā〉 ono što je tiskano kako bi bilo objavljeno; sin. (publikacija)

prid. 〈G tȉskōvnōg(a); ž. tȉskōvnā, s. tȉskōvnō〉 koji se odnosi na tisak, ono što se tiska [tiskovna konferencija]

im. ž. 〈G tȉsućē, A tȉsuću; mn. N tȉsuće, G tȉsūćā〉 1. skupina od tisuću članova [dvije tisuće kuna; pet tisuća uzvanika] 2. nedefinirano mnoštvo [Na trgu su bile tisuće ljudi.; Šaljem ti tisuću pozdrava.]

prid. 〈G tȉsūćēg(a); ž. tȉsūćā, s. tȉsūćē 〉 v. tisućiti

im. ž. 〈G tisùćicē; mn. N tisùćice, G tisùćīcā〉 1. predmet označen brojkom tisuću (o novčanici) 2. mat. četvrta od kraja znamenka u zapisu cijeloga broja

prid. 〈G tȉsućitōg(a); ž. tȉsućitā, s. tȉsućitō〉 koji je iza devetsto devedeset devetoga, a prije tisuću prvoga; sin. (tisući)

im. s. 〈G tȉsućljēća; mn. N tȉsućljēća, G tȉsućljēćā〉 kalendarsko razdoblje od tisuću godina [na prijelazu tisućljeća]; sin. (milenij)